Category: Građansko pravo

  • Najniža satnica u FBiH

    Najniža satnica u FBiH

    Zakon o radu FBiH propisuje je da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem. Također je propisano je da će Vlada FBiH na prijedlog Federalnog ministarstva finansija, u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće. U skladu s tim, dolazimo i do odgovora na pitanje koja je najniža satnica u FBiH?

    Sadržaj članka:

    Odredbe Zakona o radu o najnižoj plaći

    Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 89/2018), odredom člana 78. st. 1. i 2. bilo je propisano da se najniža plaća utvrđuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, i to na osnovu najniže cijene rada utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

    Nakon izmjena i dopuna Zakona, propisano je da Vlada Federacije utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, te da će Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva finansija u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH

    Budući da govorimo o periodu prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH, za razumijevanje pitanja najniže satnice u FBiH, relevantan je član 138. stav 1. Zakona o radu FBiH.

    Član 138. tada je propisivao: “Opći kolektivni ugovor zaključuju reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani na teritoriji Federacije.

    Na taj način su određene strane ovlaštene za zaključivanje općeg kolektivnog ugovora.

    Po tom osnovu, Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine i Udruženje poslodavaca Federacije BiH su zaključili Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 48/16 i 62/16), koji je stupio na snagu 23. 6. 2016. godine.

    U odredbi člana 7. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine bilo je navedeno da najnižu satnicu utvrđuje Ekonomsko-socijalno vijeće za teritoriju Federacije BiH, najkasnije do 1.12. u tekućoj, za narednu godinu, te da ukoliko se u navedenom roku ne postigne dogovor o najnižoj satnici, utvrđena najniža satnica za prethodnu godinu primjenjuje se za narednu ili do postizanja dogovora o najnižoj satnici.

    Najniža satnica u FBiH

    Najniža satnica u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2016. godinu, prije oporezivanja, ne može biti manja od 2,31 KM.

    Međutim, i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 89/2018) najniža satnica u FBiH ostaje 2,31 KM, budući da nije postignut drugačiji dogovor.

    Ovaj stav zauzima i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike FBiH koje je na ovu temu dalo i Mišljenje br. 03-34/11-42/19 od 11.1.2019. godine.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Građenje na tuđem zemljištu

    Građenje na tuđem zemljištu

    Građenje na tuđem zemljištu stvaran je problem koji se pojavljuje u praksi i jedan je od načina sticanja prava vlasništva. U skladu sa odredbama Zakona o stvarnim pravima FBiH, zgrada koju neko sagradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta.

    Sadržaj članka:

    Prava vlasnika zemljišta

    Budući da je u praksi moguće da se dogodi da osoba gradi na zemljištu koje joj ne pripada, vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište zajedno sa zgradom. U tom slučaju, onaj koji je gradio na tuđem zemljištu moći će od vlasnika tražiti naknadu u skladu sa pravilima obligacionog prava.

    https://www.pravniblog.com/stvarno-pravo/pravo-vlasnistva/

    Zahtjevi koje vlasnik zemljišta može postaviti

    Vlasnik zemljišta također može zahtijevati da nesavjesan graditelj, odnosno graditelj koji je znao da gradi na tuđem zemljištu, uspostavi prijašnje stanje. U spostavljanje prijašnjeg stanja značilo bi rušenje objekta i uklanjanje materijala. Postoji mogućnost i da otkupi zauzeto zemljište po tržišnoj cijeni. U oba slučaja, vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu štete po općim pravilima obligacionog prava.

    Šta ako se vlasnik nije suprotstavio građenju na njegovom zemljištu

    Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije se bez odmah po uočavanju gradnje usprotivio daljnjoj gradnji, savjesnom graditelju pripada zgrada sa zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu.

    U tom slučaju, prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati samo naknadu u visini tržišne vrijednosti zemljišta, koja se određuje prema stanju zemljišta prije građenja, a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda.

    Međutim, ako graditelj nije bio savjestan, odnosno ako je znao ili je morao znati da zemljište nije njegovo, zgrada pripada vlasniku zemljišta i kada se nije bez odgode usprotivio gradnji iako je znao za građenje, ali tada vlasnik zemljišta nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja.

    Gradnja tuđim materijalom

    Moguća je i situacija da vlasnik zemljišta izgradi na njemu zgradu tuđim materijalom. Ako on ili neko drugi ugradi u nekretninu tuđu stvar, koja se ne može odvojiti bez nesrazmjerno velikih troškova, vlasništvo nekretnine se proteže i na ugrađenu stvar.

    Prava na naknadu vlasnika materijala uređuju se također po pravilima obligacionog prava.

    Dogradnja, nadziđivanje, preuređenje i ulaganje

    Dogradnjom, nadziđivanjem ili preuređenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom pregradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih na može se steći vlasništvo, ako vlasnik (suvlasnici, zajedničari) dograđene, nadzidane odnosno pregrađene nekretnine nije drugačije odredio.

    Osoba koja je dogradila, nadzidala ili preuredila zgradu, odnosno prostoriju, ili je ulagala ili nešto ugradila u takvu zgradu ili prostoriju ima pravo na naknadu po pravilima obligacionog prava.

    Prekoračenje međe građenjem

    Ako je građenjem zgrade prekoračena međa, odnosno granica između susjednih parcela, savjesni graditelj stiče pravo vlasništva na zahvaćenom zemljištu uz obavezu isplate tržišne vrijednosti zemljišta.

    Kada je graditelj bio nesavjestan ili ako se vlasnik zahvaćenog zemljišta bez odgode usprotivio gradnji, vlasnik zemljišta može zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja i naknadu štete ili ustupiti zemljište graditelju uz isplatu tržišne vrijednosti.

    Građenje na tuđem pravu građenja

    Kad je građeno na tuđem zemljištu opterećenom pravom građenja, nosiocu tog prava pripadaju prava i obaveze vlasnika zemljišta kao u slučaju građenja na tuđem zemljištu i slučaju prekoračenja međe građenjem.

    Sijanje i sađenje

    Biljke koje puste korijenje u zemljištu vlasništvo su vlasnika tog zemljišta, nezavisno o tome ko je bio vlasnik sjemena ili sadnice.

    Priraštaj zemljišta

    Nastane li otok u sredini vodotoka koji nije opće dobro, tada otok pravno prirasta zemljištima koja leže duž tog otoka na obje obale po dužini zemljišta, u širinu do polovine vodotoka, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

    Ako je otok koji nije opće dobro nastao na jednoj polovici vodotoka, u cjelini prirasta zemljištu na bližoj obali.

    Ova pravila se ne primjenjuju ako otok nastane presušivanjem vode, diobom vode na više rukavaca ili ako zemljišta budu poplavljena.

    Otrgne li vodotok komad zemljišta i pripoji ga drugom zemljištu, vlasnik otrgnutog komada zemljišta ima pravo u roku od godine dana vratiti taj komad zemljišta. Ako nakon isteka roka od godine dana otrgnuti komad zemljišta nije vraćen, isti postaje sastavni dio zemljišta kojem je pripojen.

    Zemlja koju vodotok taloži na neko zemljište priraštaj je toga zemljišta.

    O tome ko je stekao pravo vlasništva prethodno pobrojanim slučajevima odlučuje sud.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Zakonom o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine uređuje se građanska odgovornost za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica identifikovanjem tog pravnog ili fizičkog lica trećem licu. Međutim, kako biste bili u mogućnosti ostvariti svoja prava, donosimo vam primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete.

    Sadržaj članka:

    Šta je kleveta

    Kleveta je radnja nanošenja štete ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica identifikovanjem tog fizičkog ili pravnog lica trećem licu.

    O kleveti smo opširno pisali u jednom od ranijih članaka.

    Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Ko je odgovoran za klevetu

    Svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući to pravno odnosno fizičko lice trećem licu, odgovorno je za klevetu.

    Za klevetu izenesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja.

    Prethodno pomenuta lica odgovorna su za štetu ako su namjerno ili iz nepažnje iznijeli ili pronijeli izražavanje neistinite činjenice.

    Klevetanje umrlog lica

    Kada se izražavanje neistinite činjenice odnosi na umrlo lice, nasljednik prvog reda tog lica može podnijeti zahtjev, u smislu ovog zakona, pod uslovom da je takvo izražavanje nanijelo štetu ugledu nasljednika.

    Obaveza ublažavanja štete

    Oštećeni je dužan da poduzme sve potrebne mjere da ublaži štetu uzrokovanu izražavanjem neistinite činjenice, a naročito da štetniku podnese zahtjev za ispravku tog izražavanja.

    Ispravka prije tužbe zbog klevete

    Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete

    Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete u smislu ovog zakona iznosi tri (3) mjeseca od dana kada oštećeni sazna ili je trebao saznati za izražavanje neistinite činjenice i za identitet štetnika i taj se rok ni u kom slučaju ne može produžiti nakon isteka jedne (1) godine od dana kada je to izražavanje izneseno trećem licu.

    Ako oštećeni umre nakon početka ali prije okončanja postupka, njegov nasljednik prvog reda može nastaviti postupak u ime umrlog ako podnese zahtjev sudu u roku od tri (3) mjeseca od dana smrti oštećenog i izjavi da želi nastaviti postupak.

    Nadležni sud u slučaju tužbe za klevetu

    Za zahtjev za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informiranja nadležan je općinski sud.

    Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Pri pisanju tužbe za naknadu štete zbog klevete pokušajte da opišete radnje tuženog iz kojih sud nedvojbeno može utvrditi da se radi o kleveti.

    To podrazumjeva podatke o tome gdje je i kome iznesena kleveta, na koji način, te ostale relevantne podatke o tome da bi se moglo utvrditi da se radi o iznošenju ili pronošenju neistinite činjenice.

    TUŽBA ZA NAKNADU ŠTETE ZBOG KLEVETEPreuzmi

    Za potpuno razumjevanje Zakona o zaštiti od klevete FBiH, upućujemo vas da pročitate cjelokupan tekst Zakona, te poduzmete sve Zakonom predviđene aktivnosti prije podnošenja tužbe.

    Napomena

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kada dolazi do prekida zastare

    Kada dolazi do prekida zastare

    Kada nastupi zastara, prestaje pravo da se zahtijeva ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. Međutim, kada dolazi do prekida zastare?

    Sadržaj članka:

    Šta je zastara

    Zastara je pravni institut koji se odnosi na prestanak prava da se zahtijeva ispunjenje određene obaveze.

    Kada je za neku obavezu određen rok, a dužnik tu obavezu ne ispuni na vrijeme, potrebno je da povjerilac blagovremeno preduzme radnje kako ne bi došlo do zastarijevanja njegovog potraživanja.

    Pravni sistemi zahtijevaju jasne odnose između subjekata prava i teže pravnoj sigurnosti, tako da se određeni pravni poslovi ili odnosi između njih ne bi povlačili beskonačno.

    O zastari kao pojmu smo govorili ranije, tako da vam preporučujemo da pročitate naš članak na tu temu i saznate šta je zastara, koji su rokovi zastare, te koje su pravne posljedice zastare.

    Zastara, rokovi zastare i pravne posljedice zastare

    Kada dolazi do prekida zastare

    Zakonom o obligacionim odnosima je propisano da se zastarijevanje prekida podnošenjem tužbe, a nakon prekida rok zastare počinje teći ponovo.

    U skladu sa članom 388. Zakona o obligacionim odnosima zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe ili svakom drugom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom. Sve se to čini kako bi se potraživanje utvrdilo, osiguralo ili ostvarilo.

    Podnošenje tužbe prekida zastarijevanje samo ako je podignuta prije isteka roka zastarjelosti za određeno potraživanje. Dakle, potrebno je da je tužba predata sudu, te da je tužbeni zahtjev usvojen.

    Tok zastarjelosti prekidaju samo tužba i ona pravna sredstva koja omogućavaju ostvarenje prava za koja je zastarjelost bila u toku.

    Ukoliko se dogodi da tužba povjerioca ili njegov zahtjev budu odbačeni ili odbijeni ili ako izdejstvovana ili preduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena, nema prekida zastarjelosti.

    Ukoliko se dogodi da se tužba povuče, u tom slučaju nema prekida zastarjelosti.

    Priznanje duga

    Zastarjevanje se prekida kada dužnik prizna dug.

    Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja.

    Rok zastarjelosti u slučaju prekida

    Poslije prekida, zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida, ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

    Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.

    Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prebijanja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

    Kad je prekid zastarijevanja nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja ovog postupka.

    Isto važi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili obezbjeđenja.

    Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida, navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.

    Zastarjelost u slučaju prenova

    Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a povjerilac i dužnik su se sporazumjeli da izmjene osnov ili predmet obaveze, novo potraživanje zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastarjelost.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Pripravnik je lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno lice koje je završilo fakultetsko obrazovanje, te prvi put zasniva radni odnos u zanimanju za koje je kvalifikovan, a za koje je u skladu sa relevantnim propisom, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo. Pitanje koje obrađujemo u ovome tekstu je da li pripravnički staž ulazi u radni staž.

    Sadržaj članka:

    Kojim propisom je regulisan pojam pripravnika

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18 i 44/22) u članu 32. reguliše pojam pripravnika. Pomenutim Zakonom je propisano da, radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad, poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom.

    Ukoliko ste zainteresovani za sadržaj izmjena Zakona o radu, o tome možete čitati u posebnom članku u kojem smo pisali o toj temi.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Razlika između pripravnika i volontera

    Često se postavlja pitanje o tome koja je razlika između pripravnika i volontera.

    Kao što smo rekli na početku, pripravnik je lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno lice koje je završilo fakultetsko obrazovanje, te prvi put zasniva radni odnos u zanimanju za koje je kvalifikovan.

    Uz to, da bi neko lice bilo pripravnik, potrebno je da je, u skladu sa relevantnim propisom, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.

    Kada je u pitanju volonter, propisano je da ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu, uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.

    Dakle, razlika između pripravnika i volontera je u tome što pripravnici zasnivaju radni odnos, dok volonteri zaključuju ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa.

    Razlika između radnog staža i radnog iskustva

    Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Budući da se sa pripravnikom zasniva radni odnos, odnosno zaključuje ugovor o radu, na njega se odnose sve odredbe Zakona o radu koje se odnose na prava i obaveze iz radnog odnosa.

    Na pripravnika se odnose i odredbe drugih relevantnih propisa iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja i drugih propisa koji se odnose na regulisanje prava iz obaveza po osnovu rada.

    Vrste ugovora o radu

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Raskid ugovora o djelu

    Raskid ugovora o djelu

    Ugovor o djelu je građansko-pravni ugovor kojim se izvođač obavezuje obaviti određeni posao, kao što su izrada ili popravka neke stvari, izvršenje fizičkog ili umnog rada, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to ugovorenu pravičnu nadoknadu. Ako se u toku izvršenja djela jedna od strana ne pridržava odredbi ugovora, moguće je tražiti raskid ugovora o djelu.

    Sadržaj članka:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Šta je ugovor o djelu

    Ugovor o djelu je ugovor koji se zaključuje sa izvođačem određenih radova, a nakon tih radova kao rezultat mora nastati određeno djelo. Ugovor o djelu se zaključuje radi obavljanja određenog posla kao što je izrada ili popravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada.

    Naručilac se obavezuje da izvođaču plati ugovorenu naknadu.

    Ugovor o djelu se veoma često, nekada iz neznanja, a često i svjesno zloupotrebljava, te se koristi umjesto ugovora o radu.

    Raskid ugovora o djelu

    Dok je ugovor o radu regulisan Zakonom o radu, ugovor o djelu regulisan je u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima.

    Ako se u toku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uslova ugovora, te je izvjesno da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvo­đača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obavezama i postignutim dogovorom/ugovorom.

    Ako izvođač ne uvaži upute naručioca do isteka toga roka i ne postupi po njegovom zahtjevu, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati nadoknadu štete.

    Bitni elementi ugovora o djelu

    Svi ugovori imaju svoje bitne sastojke ili elemente. Objektivno bitni elementi ugovora su sadržani u zakonu, definisani su za pojedinačne vrste ugovora. Subjektivno bitni elementi ugovora su oni koje jedna strana diže na nivo bitnih, odnosno, toj strani su bitni do te mjere da ne bi ni ulazila u ugovorni odnos kada bi znala da ti elementi neće biti ispunjeni.

    Rok izvršenja ugovora o djelu

    Kada strane odrede da je izvršenje djela u određenom roku bitan sastojak ugovora, a izvođač je u zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla u tolikoj mjeri da je očito da ga neće završiti u roku, naručitelj može raskinuti ugovor i zahtijevati nadoknadu štete.

    On to pravo ima i onda kad rok nije bitan sastojak ugovora, ako zbog takvog zakašnjenja naručitelj očito ne bi imao interes za ispunjenje ugovora.

    Ukoliko je to moguće i odgovara prirodi posla, naručitelj ima pravo i na davanje uputa za izvršenje posla, u skladu sa zaključenim ugovorom.

    Primjer Sporazuma o raskidu ugovora o djelu

    Budući da svaki ugovorni odnos može biti potencijalno sporan, čak i kada ne postoji obaveza formalizacije ugovora, odnosno sačinjavanja ugovora u pismenoj formi, korisno je isti sačiniti pismeno. Isto preporučujemo i za raskid ugovora o djelu.

    Na taj način izbjegava se dugotrajno i teško utvrđivanje istine o tome šta je zaista ugovoreno i na koji način je ugovoreno.

    Ovdje možete pronaći u Obrazac Raskid ugovora o djelu koji možete koristiti unoseći svoje podatke i prilagođavajući ga svojim potrebama.

  • Šta su konkludentne radnje

    Šta su konkludentne radnje

    Pravni promet dinamičan je proces, a jedan od instituta koji su svakodnevno u upotrebi, i nezamjenjivi su za normalno funkcionisanje svakodnevnog života, je ugovor. Ponuda da se zaključi ugovor se može prihvatiti neposredno i posredno. Neposredno prihvatanje ponude može biti izričito, potpisivanjem pismena, opšteusvojenim znacima. Posredno prihvatanje ponude se vrši konkludentnim radnjama. Šta su konkludentne radnje?

    Sadržaj članka:

    Šta su konkludentne radnje

    Konkludentne radnje su radnje koje nisu neposredna, direktna, riječima ili pismeno izražena izjava volje, ali predstavljaju ponašanje iz kojeg se može posredno, ali sa sigurnošću, uzimajući u obzir okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju za obavljanje određene pravne radnje.

    Konkludente radnje predstavljaju određeno prikladno ponašanje osobe iz kojeg se posredno, ali ipak sa sigurnošću, može zaključiti da je njima izrazila svoju saglasnost za poduzimanje određene pravne radnje, zaključenje pravnog posla, odnosno da je izrazila određenu pravno relevantnu volju.

    U pravu, volja stranaka može biti izražena na više načina. Jedan od načina je i poduzimanje konkludentnih radnji.

    Isto kao što je to slučaj i sa izričitom izjavom i poduzimanje konkludentne radnje znači da je izjavljena saglasnost.

    Uzmimo za primjer situaciju da je zakupodavac bez isticanja primjedbi ili odbijanja na bilo koji način, primio plaćanje zakupnine nakon isteka roka zakupa.

    U tom slučaju, smatra se da je pristao na produženje roka za zakupljivanje stana ili poslovnog prostora.

    Pravni učinci konkludentnih radnji jednaki su onima koje proizvode očitovanja volje učinjena izričito, izgovorenim ili napisanim riječima.

    Prihvatanje ponude

    Po pravilu, kada nekome nešto ponudite, njegova šutnja nije znak prihvatanja ponude. Izuzetak je predviđen kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe ili usluge.

    Recimo, poslovni odnos između dva privredna društva koja sarađuju određeni period i isporučuju robu ili usluge jedni drugima.

    Saglasnost volja kao uslov za nastajanje ugovora

    Dakle, da bi ugovor nastao, potrebno je da obje strane izjave volju. Saglasnost izjavljenih volja ugovornih strana je neophodan uslov za zaključenje ugovora, ali ne mora biti dovoljan, potrebno je da je dozvoljen i moguć predmet, osnov i nekad ako je potrebna posebna forma.

    Također, kako smo to i ranije naveli, neodgovaranje nije znak prihvatanja (npr. ako poslanu stvar ne vrati u određenom roku).

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Specifičnost konkludentnih radnji

    Budući da se za konkludentne radnje smatra da su izražavanje volje ili namjere neke osobe u određenom pravnom kontekstu, ove radnje se mogu koristiti kao dokaz u sudskim postupcima kako bi se dokazalo da je osoba imala određenu namjeru ili volju.

    Specifičnost konkludentnih radnji se odnosi na to da li su one dovoljno jasne i precizne da se mogu smatrati izražavanjem volje ili namjere neke osobe.

    Ako su konkludentne radnje dovoljno specifične i određene, to znači da se njihovo značenje ne može lako protumačiti na više različitih načina, što povećava njihovu vjerodostojnost kao dokaza.

    Međutim, ako su konkludentne radnje manje specifične ili dvosmislene, to može dovesti do sumnji u njihovu sposobnost da se smatraju izražavanjem volje ili namjere neke osobe.

    Ako osoba na pijaci razgovara sa prodavačem i saglašavajući se sa tvrdnjama i ponudom prodavača pruži ruku, smatra se da je osoba prihvatila ponudu i da je spremna da plati cijenu za proizvod ili uslugu.

    Ako čovjek nekome preda stvari na čuvanje ili korištenje, a ovaj ih prihvati bez pogovora, to se može tumačiti kao izraz volje da se stvari povjeravaju drugoj osobi i da se one, uz čuvanje, mogu i koristiti, ali i sa druge strane da se moraju čuvati.

    Ukoliko osoba koja nešto prodaje, preda predmet drugoj osobi, a ova ga prihvati i stavi u torbu, to se smatra da je prva osoba izrazila volju da se odrekne svojih prava na predmet prodaje i da ga preda drugoj osobi za navedenu cijenu, a druga osoba da je prihvatila ponudu i da je spremna da plati.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako dokazati dosjelost

    Kako dokazati dosjelost

    Ranije smo pisali o tome šta je dosjelost, gdje možete saznati kako se stiče pravo dosjelošću, ko je zakonit i savjestan posjednik, kada počinje teći vrijeme za dosjelost, da li je moguće sticanje vlasništva nađene stvari dosjelošću, da li je moguća dosjelost na pokretnim stvarima, te koji su uslovi za dosjelost služnosti. Međutim, postavlja se pitanje, kako dokazati dosjelost?

    Sadržaj članka:

    Kako dokazati dosjelost

    Dokazivanje dosjelosti je postupak koji podrazumijeva izvođenje dokaza kako bi se nedvojbeno utvrdile činjenice od interesa za predmet.

    Dokazna sredstva mogu biti uviđaj, isprave, saslušanje svjedoka, vještačenje i saslušanje stranaka.

    Ukoliko određenoj osobi neko osporava pravo vlasništva po osnovu dosjelosti, a ta osoba odluči da svoja prava dokazuje na sudu, dužna je da dokaže da je bila u posjedu nekretnine u određenom trajanju, te da je bio savjestan, odnosno da je posjed bio zakonit.

    Imajući u vidu praksu, to se obično dokazuje saslušanjem svjedoka i saslušanjem stranaka. Budući da se radi o sudskom postupku gdje sud treba da odluči o predmetnoj stvari, te sudu na raspolaganju trebaju biti sve činjenice od značaja, dosjelost može da se utvrđuje i drugim dokaznim sredstvima.

    Zakon o stvarnim pravima propisuje da se savjesnost posjeda pretpostavlja, a suprotno treba dokazati protivna strana.

    Kako se stiče pravo vlasništva

    Postoji više načina sticanja prava vlasništva. Posjed nije isto što i vlasništvo. Posjed podrazumjeva da je određena stvar trenutno kod određene osobe, međutim, posjednik ne mora nužno biti i vlasnik.

    Pravo vlasništva, kako to definiše Zakon o stvarnim pravima FBiH, stiče se na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog nadležnog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.

    https://www.pravniblog.com/stvarno-pravo/pravo-vlasnistva/

    Jedan od načina sticanja prava vlasništva koji se odnosi na ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom je i dosjelost. Dosjelost je regulisana članom 58. Zakona.

    Od značaja za sticanje prava vlasništva dosjelošću jeste zakonitost i savjesnost posjeda. Posjed ne smije biti pribavljen silom, prevarom, ili zloupotrebom povjerenja.

    Članom 58. stav 1. i 2. Zakona o stvarnim pravima propisano je da samostalni posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini, ako mu je posjed zakonit i savjestan, a nije pribavljen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja, protekom deset godina neprekidnog posjedovanja odnosno, protekom dvadeset godina savjesnog posjeda.

    Vrijeme za potrebno za dosjelost

    Vrijeme posjedovanja nekretnine za sticanje prava vlasništva po osnovu dosjelosti iznosi deset godina za savjesnog i zakonitog posjednika, odnosno dvadeset godina za posjednika koji je savjestan, a nije zakoniti posjednik.

    U vrijeme posjeda uračunava i vrijeme koje su prethodnici posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno savjesni posjednici.

    Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom tri godine savjesnog i zakonitog posjeda, odnosno šest godina savjesnog posjeda.

    Sporan posjed

    Ukoliko je posjed koji je prethodio sticanju prava vlasništva bio nezakonit, nesavjestan, stečen prevarom, zloupotrebom povjerenja ili drugi nezakonit način, stranke će svoja prava tražiti pred nadležnim sudom, u skladu sa propisom koji reguliše postupak, odnosno dokazna sredstva.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Izmjene Zakona o radu FBiH

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16, 89/18) uređuje pitanja koja se odnose zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa. U ovom članku govorimo o tome šta donose Izmjene Zakona o radu FBiH.

    O ovim temama smo pisali i ranije, a članke možete pogledati klikom na neku od podebljanih i podvučenih riječi iz uvoda.

    Sadržaj:

    Značaj Zakona o radu

    Zakon o radu jedan je od najznačajnijih procesa u svakoj demokratskoj državi imajući u vidu značajan utjecaj na izuzetno velik broj građana, kao osnovni zakon za uređivanje radnih odnosa. To je osnovni propis za zaštitu prava građana na rad, kao i na sprečavanje diskriminacije po bilo kojoj osnovi, često i zaštitu onih koji ne bi bili u mogućnosti da se efikasno suprotstave poslodavcu u slučajevima kada radnici bivaju zloupotrijebljeni ili ih se tretira na nepravedan način.

    Izmjene Zakona o radu FBiH 44/22, od 8.6.2022. godine

    Zakon o izmjenama Zakona o radu objavljen je u Službenim novinama Federacije BiH, broj: 44/22, od 8.6.2022. godine.
     

    Član 1.

    U Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), u članu 114. stav (1) riječi: “dužan je” zamjenjuju se riječju “može”.

    U stavu (3) riječi: “osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom.”, zamjenjuju se riječima: “osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa.”.

    Član 2.

    Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    U izvornom tekstu, Zakon o radu FBiH u članu 114. reguliše zaštitu prava iz radnog odnosa.

    Prije predmetnih izmjena, stav 1. ovog Člana glasio je:

    Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa dužan je u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.

    Također izmijenjeni stav 3. istog člana glasio je:

    Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom.

    Prethodne izmjene usklađuju Zakon o radu FBiH sa presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-16/18 od 26.02.2020. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 23/20).

    U skladu sa osnovnim Zakonskim rješenjem, zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom nije mogao zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog Člana.

    Izmjena stava 3. navedene odredbe izvršena je na način da je predviđeno da radnik ne može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ako prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. “osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom”, umjesto “u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa”, kako je bilo predviđeno osnovnim tekstom zakona.

    Na ovaj način osigurava se pravo radnika na slobodan pristup sudu koje je ranije bilo ograničeno.

    Izmjene i dopune Zakona o radu FBiH broj 39/24 od 29.05.2024. godine

    U “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 39/24 od 29.05.2024. godine objavljen je Zakon o dopunama Zakona o radu.

    ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O RADU

    Član 1.

    U Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18 i 44/22), iza člana 166., dodaje se novi član 166a. koji glasi:


    Član 166a.


    (1) Izuzetno od člana 166. za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova i sa studentom, odnosno sa licem upisanim na akreditovanu visokoškolsku ustanovu koje studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja na način utvrđen statutom visokoškolske ustanove, u skladu sa propisima kojima se uređuje visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji.


    (2) Ugovor iz stava (1) ovog člana, može se zaključiti isključivo za poslove koji nisu poslovi sa povećanim rizikom u skladu sa propisima iz oblasti zaštite na radu, te za poslove za koje se kod poslodavca zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme (sezonski i pomoćni poslovi), sa punim ili nepunim radnim vremenom.


    (3) Ugovor iz stava (1) ovog člana lice može zaključiti najviše dva puta u toku jedne kalendarske godine, na period koji može ukupno trajati najduže 180 dana u toku kalendarske godine.


    (4) Lice koje zaključuje ugovor iz stava (1) ovog člana, dužno je dostaviti poslodavcu odgovarajući dokaz (potvrdu ili uvjerenje) o svom statusu, izdat od strane akreditovane visokoškolske ustanove kod koje studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja.


    (5) Lice iz stava (1) ovog člana ne može biti mlađe od 18 niti starije od 26 godina života.


    (6) Licu iz stava (1) ovog člana koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za radnike u radnom odnosu i druga prava, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.”.

    Član 2.

    U članu 171. u stavu (1), iza tačke 71. dodaje se nova tačka 72. koja glasi:
    “72. postupi suprotno odredbi člana 166a. ovog zakona,”


    Dosadašnja tačka 72. postaje tačka 73.

    Član 3.

    Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    Analizirajući Zakon o dopunama Zakona o radu, zaključujemo da donosi značajne promjene u pogledu angažovanja studenata za obavljanje privremenih i povremenih poslova. Uvođenjem člana 166a, studentima se omogućava da sklope ugovor za ovakvu vrstu poslova, bez obzira na način studiranja, bilo da je riječ o redovnom, vanrednom, učenju na daljinu ili kombinaciji ovih metoda. Ovo pruža fleksibilniju priliku za studentski rad, uz uslov da poslovi nisu rizični i da spadaju u kategoriju sezonskih ili pomoćnih poslova.

    Postavljeni su i jasni vremenski okviri – ugovor se može zaključiti najviše dva puta godišnje, a ukupno trajanje rada ne smije prelaziti 180 dana u kalendarskoj godini. Studenti koji žele raditi na ovaj način moraju poslodavcu dostaviti dokaz o svom statusu na visokoškolskoj ustanovi, a pravo na ovaj oblik rada imaju samo osobe starije od 18 i mlađe od 26 godina.

    Dopune zakona također osiguravaju studentima određena prava, poput odmora tokom rada i prava u vezi s penzijskim i invalidskim osiguranjem, što doprinosi boljoj zaštiti ove kategorije radnika.

    Osim toga, izmijenjen je član 171. kako bi se sankcionisalo postupanje suprotno odredbama člana 166a, čime se osigurava dosljedna primjena novog zakonskog rješenja. Zakon stupa na snagu osmog dana od objave u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je Creative Commons licenca

    Šta je Creative Commons licenca

    Upotreba modernih tehnologija omogućila je digitalno poslovanje dostupnim svima. U kreiranju sadržaja, ljudi često namjerno, svjesno zloupotrebljavaju autorska prava drugih autora, a nekada to čine iz nemara ili neznanja. U svakom slučaju, zloupotreba autorskih prava podliježe sankcijama, pogotovo kada je u pitanju platforma poput YouTube. Creative Commons autorskopravna licenca i alatke koje Creative Commons licenca nudi unose ravnotežu unutar tradicionalnog okvira autorskog prava gdje su “sva prava pridržana”.

    Sadržaj članka:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Creative Commons alati

    Alati koje nudi Creative Commons licenca svakome, uključujući pojedinačnog autora, pa sve do velikih kompanija i institucija, nude jednostavan način korištenja vlastitog autorskog djela.

    Ti alati omogućavaju proizvodnju digitalnog sadržaja, autorskog djela koje se slobodno može umnožavati, distribuirati, remiksirati i prerađivati, a sve to unutar granica autorskog i srodnih prava.

    CC BY licenca

    Licence Creative Commons uobičajeni su način na koji autori sadržaja mogu drugim korisnicima dati dopuštenje za upotrebu svojih djela. YouTube autorima omogućuje da svoje videozapise označavaju licencom Creative Commons CC BY.

    Ako ste svoj videozapis označili licencom CC BY, zadržavate svoja autorska prava. Drugi autori mogu upotrebljavati vaše djelo u skladu s uvjetima licence.

    Zajedničke karakteristike Creative Commons licenci

    Sve Creative Commons licence imaju brojne zajedničke karakteristike. Svaka od licenci, o kojima ćemo govoriti i u narednim člancima, pomaže autorima da zadrže svoja autorska i srodna prava, a drugima dopuste da umnožavaju, distribuiraju i na neke načine koriste njihova djela, barem u nekomercijalne svrhe.

    Svaka Creative Commons licenca također osigurava davateljima licence da će ih priznati i označiti kao autora djela. Svaka Creative Commons licenca pravovaljana je u čitavom svijetu i – budući da su licence utemeljene na autorskom pravu – vrijedi dokle god traje autorsko i srodna prava u djelu.

    Te zajedničke karakteristike služe kao osnova na koju davatelji licence, kada donose odluku kako žele da se njihovo djelo dalje koristi, mogu dodati daljnja dopuštenja.

    Davatelj Creative Commons licence treba odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja prilikom odabira licence:

    – prvo, želi li dopustiti korištenje djela u komercijalne svrhe ili ne, a zatim želi li dopustiti prerade ili ne?

    Ako davatelj licence odluči da dopušta prerade, može se također odučiti da od svak ko koristi djelo, novonastalo djelo učini dostupnim pod istim licencnim uvjetima. Ta ideja se zove “Dijeli pod istim uvjetima” i predstavlja jedan od mehanizama koji (u slučaju da ga se odabere) pomažu da količina digitalnih zajedničkih dobara tokom vremena raste.

    GNU Opća javna licenca

    “Dijeli pod istim uvjetima” je pojam nadahnut GNU Općom javnom licencom. GNU General Public License (kratice GNU GPL i samo GPL) je vjerojatno najpoznatija i najšire korištena licenca za slobodan softver, koju je originalno kreirao Richard Stallman za projekt GNU, a o kojoj se danas brine Free software foundation (FSF).

    GPL je napisan tako da sačuva slobode korisnika softvera: pravo na korištenje u bilo koju svrhu, pravo na izradu kopija i pravo na proučavanje, mijenjanje i redistribuciju modificiranog programa.

    Umanjuje li Creative Commons licenca slobode korištenja koje zakon predviđa

    Creative Commons licenca ne umanjuje slobode korištenja koje zakon predviđa za korisnike djela zaštičenih autorskim i srodnim pravima – slobode kao što su:

    • sadržajna ograničenja autorskog prava,
    • iscrpljenja prava
    • i druga ograničenja isključivih prava.

    Creative Commons licence iziskuju od primatelja da traži dopuštenje za sve ostala korištenja djela koje su prema zakonu isključivo pravo autora, a koje licenca izričito ne dopušta. Primatelji licence moraju priznati i označiti davatelja licence kao autora, uz svaku kopiju djela zadržati sva licencna upozorenja i u kopijama dijela postaviti link na djelo. Primatelji licence ne smiju tehnološkim mjerama zaštite onemogućiti drugima pristup djelu.

    Creative Commons na YouTube

    Svi autori koji svoje sadržaje postavljaju na YouTube mogu ih označavati licencom Creative Commons. Standardna YouTubeova licenca ostaje zadana postavka za sve prijenose.

    Licence Creative Commons mogu se upotrebljavati samo na potpuno izvornom sadržaju. Ako je na vaš videozapis postavljeno polaganje prava putem Content ID-ja, ne možete ga označiti licencom Creative Commons.

    Označavanjem izvornog videozapisa licencom Creative Commons cijeloj YouTube zajednici dajete pravo na ponovnu upotrebu i uređivanje tog videozapisa.

    Šta ispunjava uslove za licencu Creative Commons

    Preneseni videozapis možete označiti licencom Creative Commons samo ako se on sastoji isključivo od sadržaja koji se može licencirati licencom CC BY. Slijede primjeri sadržaja koji se može licencirati na taj način:

    • vaš izvorni sadržaj
    • drugi videozapisi označeni licencom CC BY
    • videozapisi u javnoj domeni.

    Javno vlasništvo

    Javna domena, odnosno Javno vlasništvo sastoji se od svih stvaralačkih djela na koja se ne primjenjuju isključiva prava intelektualnog vlasništva. Pravo mogu biti istekla,oduzeta,izričito odbijena ili neprimjenjiva.

    Kada isteknu ograničenja prava na kopiranje ili drugih intelektualnih svojina, djela prelaze u javno vlasništvo.

    Kao primjeri mogu poslužiti djela Williama Shakespearea i Ludwiga van Beethovena, kao i većina ranih nijemih filmova, koji se danas nalaze u javnom vlasništvu.