Category: Javna uprava

  • Nova pravila na granici BiH

    Nova pravila na granici BiH

    Bosna i Hercegovina je u junu 2025. potpisala važan sporazum s Europskom unijom i agencijom Frontex. Sporazum će imati veliki utjecaj na kontrolu državnih granica i sigurnost u regiji. Ovaj pravni instrument nije samo diplomatski potez, već korak koji će direktno uticati na svakodnevni život građana. On će uticati i na pravni okvir BiH u oblasti međunarodne saradnje, migracija i bezbjednosti. Također, donosi nova pravila na granici BiH.

    Sadržaj članka:

    O kakvom sporazumu se radi i ko su akteri?

    Sporazum između Bosne i Hercegovine, Evropske unije i Agencije za evropsku graničnu i obalsku stražu (Frontex) predstavlja pravni okvir za saradnju u oblasti upravljanja granicom i migracijama. Konkretno, radi se o Statusnom sporazumu. Njime se omogućava raspoređivanje pripadnika Frontexa na teritoriji BiH. To uključuje mogućnost zajedničkog djelovanja s Graničnom policijom BiH u operacijama nadzora granice.

    Glavni cilj sporazuma jeste unapređenje sposobnosti BiH da efikasno upravlja svojim granicama u skladu s evropskim standardima. To posebno u kontekstu migracionih tokova i borbe protiv prekograničnog kriminala. Sporazum predviđa tehničku i operativnu pomoć u različitim oblastima. To su identifikacija migranata, registracija, uzimanje otisaka prstiju, kao i pojačana kontrola kretanja ljudi i robe preko vanjskih granica.

    Sporazum između BiH, EU i Frontexa predviđa tehničku pomoć i raspoređivanje dodatnih graničnih službenika na vanjskim granicama BiH s ciljem bolje kontrole protoka ljudi i robe. Radi se o konkretnom pravnom dogovoru kojim se pojačava kapacitet državnih institucija, naročito u upravljanju migracijama i suzbijanju nezakonitih prelazaka granice.

    Sporazum takođe sadrži odredbe o poštovanju osnovnih ljudskih prava i zabrani kolektivnog protjerivanja. Govori i odgovornosti i nadzoru nad ponašanjem raspoređenih službenika Frontexa.

    Potpisivanjem i ratifikacijom ovog dokumenta, BiH jača svoj status kao zemlja kandidat za članstvo u EU. Ovim BiH usklađuje svoje politike sa Zajedničkim evropskim sistemom za upravljanje migracijama i zaštitu granica. Takođe, ovaj korak može imati značajan uticaj na unutrašnju sigurnost, vladavinu prava i regionalnu saradnju.

    Pravne implikacije za BiH

    Potpisivanje Statusnog sporazuma s Frontexom donosi važne pravne posljedice, naročito u polju usklađivanja zakonodavstva i jačanja institucionalne saradnje. BiH se ovim sporazumom obavezuje da osigura dosljednu primjenu međunarodnih i evropskih standarda. Posebno onih koji se odnose na ljudska prava, tretman migranata, zaštitu tražilaca azila i proceduru readmisije.

    U tom kontekstu, domaće zakonodavstvo, uključujući Zakon o azilu, Zakon o strancima i Zakon o graničnoj kontroli, moraće biti dodatno prilagođeno. Ono treba reflektirati obaveze preuzete ovim međunarodnim ugovorom. Posebna pažnja mora biti posvećena osiguranju prava na pravičan postupak za tražioce azila, zabrani prinudnog vraćanja (princip non-refoulement), kao i uspostavljanju nezavisnih mehanizama nadzora nad postupanjem graničnih službi.

    Šta je pravni osnov

    Pored zakonodavnih reformi, sporazum zahtijeva efikasniju institucionalnu koordinaciju. Ta koordinacija mora se uspostaviti, kako između Granične policije BiH i Službe za poslove sa strancima, tako i između državnih tijela i entitetskih, odnosno kantonalnih i lokalnih sigurnosnih struktura. Fragmentacija nadležnosti u sigurnosnom sektoru BiH predstavlja jedan od ključnih izazova za implementaciju bilo koje zajedničke politike, uključujući i ovu.

    Također, u skladu sa sporazumom, BiH ima obavezu da omogući transparentno izvještavanje o svim operacijama u kojima učestvuje Frontex. To uključuje zaštitu ličnih podataka migranata, poštovanje procedura prijema i vraćanja te vođenje evidencija o svim incidentima i upotrebi sredstava prinude.

    Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Sporazum tako postavlja dodatne standarde u oblasti međunarodne pravne saradnje. Time se BiH približava evropskim integracijama, ali i suočava s potrebom za jačanjem administrativnih kapaciteta, zakonodavne koherentnosti i nezavisnog nadzora nad sprovođenjem preuzetih obaveza.

    Šta to znači za građane?

    Za građane Bosne i Hercegovine, Sporazum s Frontexom može imati više direktnih i indirektnih posljedica. Prije svega, pojačana granična kontrola i prisustvo evropskih službenika na granici mogu doprinijeti povećanju osjećaja sigurnosti. Posebno u pograničnim zajednicama koje su ranije bile izložene ilegalnim migracijama, krijumčarenju ljudi ili prekograničnom kriminalu.

    Međutim, istovremeno se očekuje i uvođenje strožijih kontrolnih procedura pri ulasku i izlasku iz zemlje. To može značiti duže vrijeme zadržavanja na graničnim prelazima, rigoroznije provjere dokumenata, kao i češće nasumične kontrole. Iako se građanima koji zakonito prelaze granicu ne bi trebale narušavati slobode, važno je znati da će sve aktivnosti biti vođene pojačanim sigurnosnim protokolima, uz korištenje savremene opreme i baza podataka.

    Sporazum takođe predviđa snažniju borbu protiv krijumčarenja ljudi, falsifikovanja dokumenata i drugih nezakonitih aktivnosti, što uključuje i strožije sankcije za učesnike u takvim djelima. Građani bi trebali biti posebno pažljivi prilikom prevoza ili pomoći stranim državljanima bez validne dokumentacije, jer neznanje zakona ne isključuje odgovornost.

    Prava građana ostaju zaštićena temeljnim principima međunarodnog prava. Svi službenici Frontexa dužni su poštovati Povelju EU o osnovnim pravima, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, kao i domaće propise. To znači da svaki pojedinac ima pravo da bude tretiran dostojanstveno, da ne bude diskriminisan na osnovu porijekla, pola, rase ili vjere, te da u slučaju nezakonitog postupanja ima pravo na pravnu zaštitu i pristup pravosuđu.

    Neophodno je da građani budu informisani o svojim pravima prilikom kontrole na granici, uključujući pravo na tumača, pravo da ne budu zadržani bez zakonskog osnova, te pravo na podnošenje žalbi nadležnim tijelima, kako domaćim, tako i međunarodnim, uključujući mehanizme unutar Frontexa za nadzor i pritužbe.

    Punomoć za prelazak djece preko granice

    Koji su izazovi i rizici?

    Izazovi

    Iako jača granična kontrola donosi veći osjećaj sigurnosti, u praksi se mogu pojaviti brojni izazovi. Prije svega, uvijek postoji rizik da se pojedine mjere rigidno primijene i pređu dozvoljene granice, kao što su zadržavanja migranata bez valjanog pravnog osnova ili nezakoniti povrati “na divlje”. Kako bismo to spriječili, neophodno je uspostaviti stvarno nezavisne mehanizme nadzora, kako domaće, naprimjer Ured ombudsmena, tako i međunarodne, ali i organizirati redovne, specijalizirane obuke za službenike, posebno na teme zaštite žrtava trgovine ljudima, rodno osjetljivog postupanja i rada s ranjivim grupama poput djece.

    Druga velika prepreka tiče se same strukture vlasti u Bosni i Hercegovini, gdje se nadležnosti za graničnu i azilnu politiku dijele između državnih, entitetskih i kantonalnih nivoa. Različiti pristupi i tumačenja mogu usporiti donošenje odluka i otežati koordinaciju, pa je prijeko potrebno definirati jedinstvene protokole i osigurati pouzdane informacijske sisteme, poput integracije sa Eurodac bazom podataka o biometrijskim podacima.

    Daytonski sporazum i Ustav BiH

    Rizici

    Ne smijemo zaboraviti ni pitanje finansijske održivosti. Iako Europska unija pruža pomoć tokom ograničenog vremenskog perioda, dugoročno će biti ključno provjeriti hoće li Bosna i Hercegovina, samostalno i uz vlastiti budžet, moći održavati pojačane mjere i stručno osnažene timove. Pritom su i političke tenzije značajan faktor. Dio domaćih aktera vidi prisustvo Frontexa kao nepoželjan oblik utjecaja Brisela, što može dodatno usporiti ili zakomplicirati usvajanje i provođenje novih protokola.

    Privatnost i zaštita podataka predstavljaju još jednu osjetljivu oblast. Rukovanje biometrijskim informacijama migranata mora u potpunosti poštovati Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i domaće zakone, jer svaka pogreška ili nedostatak transparentnosti može ugroziti povjerenje javnosti i pokrenuti pravne postupke.

    Zaštita ličnih podataka

    Na kraju, socijalni aspekt nikako ne smijemo zanemariti. Pojačane mjere granične kontrole mogu produbiti stereotipe i strahove, kako lokalnog stanovništva, tako i samih migranata. Zato je ključno uključiti nevladine organizacije i pokrenuti programe interkulturne edukacije kako bismo spriječili stigmatizaciju, a istovremeno osigurali da svakome kome je potrebna pomoć, bez obzira na njegov status, bude pružena na pravi način.

    U krajnjem, uspješna implementacija zahtijeva jasnu koordinaciju, otvorenu komunikaciju i kontinuirano ulaganje u ljude i sisteme, kako bismo minimalizirali rizike, a maksimalno iskoristili prednosti koje ovaj sporazum može donijeti.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Punomoć za banku: kako ovlastiti drugu osobu za podizanje novca

    Punomoć za banku: kako ovlastiti drugu osobu za podizanje novca

    Dati nekome punomoć za banku znači dati mu pristup svom novcu. Ovlastiti nekoga da pristupi vašem računu, isplaćuje novac s njega, nije beznačajna odluka. Ali ako ga napravite pažljivo, uz jasno ovlaštenje, rok, ovjeru i razumijevanje rizika, može vam uštediti vrijeme, olakšati život i riješiti hitne situacije. I onda postavite pitanje: “Kako da to uradim zakonito i sigurno?” Odgovor je jednostavan, ali važno je da ga shvatite ozbiljno.

    Sadržaj članka:

    Šta je zapravo punomoć za banku?

    Punomoć za banku nije samo komad papira s potpisima. To je pravno ovlaštenje kojim vi dajete dozvolu drugoj osobi da, umjesto vas, obavi određene radnje pred bankom. To može podrazumijevati isplate, uplate, podizanje penzije, te slične poslove.

    Punomoć podrazumijeva najveći stepen povjerenja, ovlaštenje da poduzmete određene radnje koje proizvode pravne posljedice, u ime onoga ko daje ovlaštenje.

    Punomoć

    Inače se punomoć daje kako bi neko u vaše ime mogao da učini nešto što bi zahtijevalo vaše lično prisustvo. A broj i vrsta poslova koji se mogu obaviti putem punomoći su jako široki. Zato punomoć uvijek dajite s oprezom.

    Može li se vjenčati putem punomoćnika

    Ali kada su banke u pitanju, tu počinju i dileme:

    • Mora li se punomoć ovjeriti kod notara ili u općini?
    • Može li se zloupotrijebiti?
    • Da li važi i za devizne račune?
    • Koliko dugo vrijedi punomoć?
    • Može li neko zloupotrijebiti punomoć?
    • Kako napisati punomoć?
    Kako napisati punomoć: Primjeri i savjeti

    U čemu ljudi najčešće griješe?

    Ljudi često napišu punomoć “na papiru”, daju je bliskoj osobi i pretpostave da je to dovoljno. Međutim, u praksi, većina banaka neće prihvatiti neovjerenu punomoć, čak ni ako je osoba ovlaštena rođak, pa ni najbliži srodnik.

    Punomoć: Šta znači ovjerena, apostilirana i legalizovana?

    Neki zaborave da navedu broj računa. Drugi napišu ovlaštenje “da podiže novac”, ali ne preciziraju da se to odnosi na određenu banku ili vremenski period, te s kojeg računa.

    Da se to ne bi desilo vama, evo svega što treba da znate.

    Da li punomoć mora biti ovjerena?

    U najvećem broju slučajeva, banke zahtijevaju neku vrstu ovjere.

    Vrsta ovjere može da se razlikuje u odnosu na vrstu posla koja se obavlja, recimo isplata, potpisivanje ugovora i slično, a može da se razlikuje i u različitim bankama.

    Iako zakonski možete sačiniti punomoć i vlastoručno je potpisati, većina banaka traži notarsku ili općinsku ovjeru potpisa. To znači da banka mora imati sigurnost da ste vi zaista dali to ovlaštenje.

    Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Neke banke prihvataju neovjerene punomoći samo ako se radi o internoj formi koju ste prethodno potpisali pred njihovim službenikom. Ali to je izuzetak, ne pravilo.

    Ako ste u inostranstvu, punomoć možete ovjeriti u ambasadi ili konzulatu BiH i takva punomoć se priznaje. Ranije smo govorili o posebnim odredbama vezano za ovjeru, odnosno legalizaciju punomoći u inostranstvu apostille pečatom.

    Punomoć iz inostranstva e-mailom

    Kako da sastavite punomoć koju banka neće odbiti?

    Postoji nekoliko elemenata koje punomoć mora sadržavati da bi je banka prihvatila:

    1. Vaše podatke – ime, JMBG, broj lične karte
    2. Podatke ovlaštenog lica – iste te informacije
    3. Precizno ovlaštenje – npr. “da podiže gotovinu sa mog računa broj XY u banci XY”
    4. Datum i mjesto
    5. Vaš potpis
    6. Ovjera

    Nema potrebe da pišete komplikovanim pravnim rječnikom. Jednostavno, jasno i precizno.

    Ako punomoć važi duže, recimo 6 mjeseci ili godinu, napišite to izričito. Ako ne napišete ništa, neka banka će je prihvatiti samo 30 dana od datuma ovjere.

    Koliko dugo vrijedi punomoć?

    Ako u dokumentu ne napišete do kada vrijedi, pravno gledano, važi do opoziva.
    Ali banke se ne oslanjaju na teoriju. Neke ograniče važenje na 30 dana, neke na 3 mjeseca, neke na 6.

    Zato:

    • Uvijek napišite datum do kada punomoć važi
    • Ako je trajna, napišite: “Važi do opoziva”

    U suprotnom, može se desiti da vaša punomoć bude odbijena zbog “isteka”, iako vi to niste planirali tako.

    Može li neko zloupotrijebiti punomoć?

    Kao i u bilo kojem drugom odnosu između ljudi, i odnos povjerenja davanjem punomoći može da se zloupotrijebi.

    Zato je važno da punomoć dajete samo osobi u koju imate puno povjerenje. Bez obzira na tepen povjerenja, izričito i jasno navedite ograničenja, naprimjer „može podizati najviše 500 KM mjesečno“, do određenog datuma, pod određenim uslovima i slično. Uz to, redovno provjeravate stanje na računu, ne samo zbog mogućnosti da neko zloupotrijebi punomoć, već i zbog greške.

    Ako sumnjate da je punomoć zloupotrijebljena, odmah je opozovite pismeno i obavijestite banku.

    Punomoć je korisna, ali u pogrešnim rukama, može vas koštati mnogo.

    Šta banke u BiH konkretno traže?

    Iako nema jedinstvenog zakona koji propisuje formu punomoći za banke, svaka banka ima svoja interna pravila. Neke čak imaju i vlastite obrasce koje morate ispuniti. Najčešće traže:

    • Ovjerenu punomoć (notar/općina)
    • Punomoć ne stariju od 6 mjeseci
    • Tačno naveden broj računa
    • Mogućnost da kontaktiraju vas kao vlasnika radi provjere

    Zato je uvijek pametno nazvati banku i pitati:
    „Kakvu punomoć prihvatate za podizanje gotovine sa mog računa?“

    Kako izgleda obrazac punomoći za banku?

    Pripremili smo za vas gotov obrazac punomoći za banku koji možete preuzeti i popuniti. U njemu su već naznačena ključna polja: vaši podaci, ovlaštenje, trajanje, potpisno mjesto. Sve što vam treba je da ga:

    • štampate
    • unesete podatke
    • odnesete na ovjeru
    Preuzmi obrazac Punomoć za banku – (word dokument .docx format)

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Primjer osnivačkog akta udruženja: Vodič kroz osnivanje udruženja u BiH

    Primjer osnivačkog akta udruženja: Vodič kroz osnivanje udruženja u BiH

    Osnivanje udruženja u Bosni i Hercegovini može zvučati kao birokratski labirint, ali u praksi je proces jasan i ostvariv – pod uvjetom da znaš šta radiš. Ako imaš ideju, inicijativu i još dvoje ljudi spremnih da s tobom pokrenu promjene, već si na pola puta. Ovaj vodič nudi – osnovne pojmove, primjer osnivačkog akta udruženja, te objašnjenja svakog koraka prema službenoj registraciji.

    Sadržaj članka:

    Šta je zapravo udruženje?

    Udruženje je pravni oblik organizovanja koji omogućava da se tri ili više fizičkih i/ili pravnih lica dobrovoljno povežu radi ostvarivanja zajedničkog interesa.

    Ono što ga razlikuje od firme jeste da cilj udruženja nije sticanje dobiti, već rad u općem, zajedničkom, društvenom ili nekom drugom interesu koji nije komercijalne prirode.

    Zakonska definicija kaže:

    „Udruženje je oblik dobrovoljnog povezivanja tri ili više fizičkih ili pravnih lica, radi ostvarivanja zajedničkog cilja, a čija svrha nije sticanje dobiti.“

    Ko može osnovati udruženje?

    Prema članu 9. Zakona o udruženjima i fondacijama FBiH, osnivači udruženja mogu biti:

    • fizička lica koja su državljani BiH ili stranci sa boravištem u BiH
    • pravna lica registrovana u BiH

    Minimalno je potrebno troje osnivača.

    To mogu biti tri fizička lica, tri pravna lica ili kombinacija (npr. dvoje ljudi i jedna nevladina organizacija). Važno je samo da ih ima tri i da svi potpišu osnivački akt.

    Prvi korak: Osnivački akt

    Osnivački akt je temeljni dokument kojim se udruženje „rađa“. U njemu stoji ko su osnivači, kako se udruženje zove, gdje mu je sjedište, čime će se baviti, ko ga zastupa i druge ključne informacije.

    Bez njega udruženje, pravno gledano, ne postoji .

    Šta mora sadržavati osnivački akt?

    Prema članu 11. Zakona, osnivački akt udruženja mora sadržavati:

    1. Imena i adrese svih osnivača
    2. Naziv udruženja
    3. Sjedište i adresu udruženja
    4. Jasno definisane ciljeve i djelatnosti
    5. Ime i adresu osobe ovlaštene za registraciju
    6. Potpise svih osnivača
    7. Broj i datum akta

    Ako je neki od osnivača pravno lice, osnivački akt mora potpisati zakonski zastupnik, uz pečat.

    Skupština osnivača

    Osnivačka skupština nije puka formalnost. Na njoj se:

    • donosi osnivački akt
    • usvaja statut
    • imenuju se organ upravljanja (npr. predsjednik, upravni odbor)

    O svemu se vodi zapisnik koji se takođe prilaže pri registraciji.

    Skupština može biti održana uživo ili online – važno je da postoji dokumentacija.

    Statut – „ustav“ udruženja

    Statut uređuje unutrašnji život udruženja: ko su članovi, ko odlučuje, kako se donose odluke, kako se koristi imovina, kako se bira rukovodstvo i slično.

    Njega pišete sami, ali se mora pridržavati člana 12. Zakona.

    Registracija udruženja

    Nakon što imate osnivački akt i statut, vrijeme je za registraciju. Zahtjev se podnosi nadležnom ministarstvu, a prate ga sljedeći dokumenti:

    • Osnivački akt
    • Statut (2 primjerka)
    • Zapisnik sa osnivačke skupštine
    • Spisak osnivača
    • Lične karte/pasoši osnivača (ili rješenja o registraciji, ako su pravna lica)
    • Odluka o imenovanju tijela
    • Izjava da udruženje nije već registrovano pod tim nazivom
    • Podaci o ovlaštenoj osobi za zastupanje
    • Znak/pečat ako postoji

    Rok za odlučivanje je 30 dana od dana predaje kompletnog zahtjeva.

    Prava i obaveze udruženja

    Kada dobijete rješenje o registraciji, postajete pravno lice. To znači da:

    • možete otvarati račun u banci
    • možete aplicirati na javne pozive i konkurse
    • imate pravo na prihode (donacije, članarine, projekti), ali ne smijete dijeliti dobit

    Takođe, dužni ste voditi knjige i svake godine podnositi finansijski izvještaj .

    Primjer osnivačkog akta (obrazac za preuzimanje)

    U nastavku možete preuzeti potpuno besplatan, prilagodljiv obrazac osnivačkog akta:

    PREUZMI OBRAZAC – Word – Republika Srpska

    PREUZMI OBRAZAC – Word – Federacija Bosne i Hercegovine

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.


  • Šta je obrazac JS3100

    Šta je obrazac JS3100

    S početkom primjene izmjena Zakona o Jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa, svaki poslodavac dužan je podnijeti prijavu nadležnoj poreznoj ispostavi najkasnije dan prije početka rada zaposlenika. Pišemo o tome šta je obrazac JS3100.

    Sadržaj članka:

    Šta je obrazac JS3100

    Obrazac JS3100 je zvanični dokument koji se koristi za prijavu zaposlenika u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa u Federaciji BiH. Njime poslodavci prijavljuju novozaposlene radnike nadležnoj poreznoj ispostavi najkasnije dan prije početka rada.

    Korištenjem ovog obrasca, Porezna uprava FBiH evidentira zaposlenika i omogućava obračun i uplatu obaveznih doprinosa, uključujući penziono i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti.

    Ko je dužan prijaviti zaposlenike?

    Prema novim zakonskim odredbama, svi obveznici uplate doprinosa, odnosno poslodavci, moraju izvršiti prijavu radnika prije nego što on stupi na radno mjesto.

    Cilj ovih izmjena je suzbijanje rada na crno i osiguranje prava zaposlenika na zdravstveno i penziono osiguranje.

    Ugovor o djelu

    Kako izvršiti prijavu zaposlenika?

    Prijava zaposlenika vrši se putem obrasca JS3100, koji je dostupan na zvaničnoj web stranici Porezne uprave FBiH. Nakon što se obrazac popuni, predaje se u nadležnu poreznu ispostavu, koja se određuje prema:

    • sjedištu poslodavca ili poslovne jedinice,
    • prebivalištu zaposlenika ako radi u institucijama BiH,
    • poslovnoj jedinici u FBiH ako je poslodavac iz Republike Srpske, Brčko Distrikta ili inostranstva.

    Poštivanje ove procedure ključno je za izbjegavanje sankcija i dodatnih troškova koje mogu nastati zbog neprijavljenog rada.

    Provjera uplaćenih doprinosa putem interneta

    Zaposlenici imaju mogućnost da putem web stranice Porezne uprave FBiH provjere iznos uplaćenih doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti. Unosom pristupnih podataka, mogu brzo dobiti uvid u svoje evidencije, počevši od 1. januara 2011. godine.

    Provjerite jesu li vam uplaćeni doprinosi

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Punomoć za prelazak djece preko granice

    Punomoć za prelazak djece preko granice

    Putovanja sa maloljetnicima uvijek zahtijevaju posebnu pažnju, posebno kada su u pitanju administrativni i zakonski zahtjevi. Za državljane Bosne i Hercegovine koji su mlađi od 14 godina, putovanje u inostranstvo sa roditeljima, zakonskim zastupnicima ili starateljima ima specifične uslove koje treba ispuniti. Donosimo vam ključne informacije koje roditelji i staratelji moraju imati na umu prije nego što krenu na put, te objašnjavamo zašto je potrebna punomoć za prelazak djece preko granice.

    Sadržaj članka:

    Putovanje maloljetnika sa jednim ili oba roditelja

    Za nositelja putne isprave državljanina BiH mlađeg od 14 godina, koji putuje u inostranstvo u pratnji jednog ili oba roditelja, zakonski nije potrebna dodatna punomoć ili saglasnost za putovanje.

    To znači da maloljetno dijete može slobodno putovati sa jednim roditeljem, pod uslovom da posjeduje važeću putnu ispravu.

    Međutim, bitno je da ne postoje druge zakonske prepreke za putovanje, poput zabrane ili ograničenja putovanja koje može odrediti nadležni organ. Takvu zabranu može izreći sud, centar za socijalni rad…

    Ukoliko takve prepreke postoje, maloljetno dijete neće moći napustiti teritoriju Bosne i Hercegovine.

    Kako se ovjerava potpis

    Putovanje u pratnji druge osobe

    Kada maloljetno dijete putuje u inostranstvo u pratnji druge osobe koja nije roditelj, zakonski zastupnik ili staratelj, obavezno je da posjeduje saglasnost oba roditelja ili zakonskog zastupnika.

    Ta saglasnost mora biti ovjerena kod nadležnog organa. Ova saglasnost je važna kako bi se osigurao zakonski okvir za putovanje maloljetnog djeteta u pratnji druge osobe. Sve je to u cilju zaštite prava i sigurnosti djeteta.

    Saglasnost roditelja ili staratelja mora biti ovjerena, što znači da mora biti potvrđena od strane nadležnog organa, kako bi imala pravnu snagu. Ovaj postupak osigurava da su obje strane – roditelji ili staratelji – saglasne da dijete putuje sa nekom drugom osobom i daje im odobrenje za takvo putovanje.

    Punomoć: Šta znači ovjerena, apostilirana i legalizovana?

    Zakon o putnim ispravama: Važni pravni okvir

    Zakon o putnim ispravama Bosne i Hercegovine uređuje izdavanje, upotrebu i pravila korištenja pasoša i drugih putnih dokumenata za bh. državljane. Ovaj zakon propisuje ko može dobiti putnu ispravu, pod kojim uslovima, te kada može biti odbijeno izdavanje ili korištenje pasoša.

    On osigurava slobodu kretanja bh. građana, ali ujedno i štiti interese države i pojedinaca. Naročito je bitan kada su u pitanju maloljetnici i pravne prepreke za putovanje. Ako planirate putovanje, uvijek je dobro provjeriti važeće propise i osigurati da imate sve potrebne dokumente kako biste izbjegli moguće probleme na granici.

    Punomoć iz inostranstva e-mailom

    Smisao zakonskih odredbi

    Jedan od ključnih razloga zašto Zakon o putnim ispravama BiH sadrži posebne odredbe o putovanju maloljetnika jeste zaštita njihovih prava i sigurnosti. Djeca su posebno ranjiva kategorija putnika, a zakon nastoji spriječiti moguće zloupotrebe, kao što su:

    Nezakonito odvođenje djeteta u slučajevima konfliktnog razvoda, kada jedan od roditelja može pokušati odvesti dijete iz zemlje bez saglasnosti drugog roditelja. To može dovesti do dugotrajnih pravnih sporova, pa čak i međunarodnih potjernica putem Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece.

    Nažalost, trgovina djecom je globalni problem. Strožija kontrola putnih dokumenata i obavezna saglasnost roditelja ili staratelja pomažu u spriječavanju ovakvih slučajeva.

    Kada dijete putuje bez roditelja ili staratelja, može doći do situacija u kojima mu je potrebna medicinska pomoć, ali osoba koja ga prati nema ovlaštenje da donosi medicinske odluke u njegovo ime. Saglasnost roditelja u ovim situacijama može biti od ključne važnosti.

    Ako dijete napusti BiH bez adekvatne saglasnosti, odgovorna lica mogu se suočiti s ozbiljnim pravnim posljedicama. To može da uključuje sudske sporove ili čak krivične prijave u slučaju otmice djeteta.

    Smisao ovih odredbi nije birokratsko otežavanje putovanja, već osiguranje da svaki izlazak maloljetnika iz zemlje bude u njegovom najboljem interesu. Zakon omogućava roditeljima da zadrže kontrolu nad time gdje i s kim njihovo dijete putuje. Istovremeno se spriječavaju potencijalne zloupotrebe i osiguravajući njegovu sigurnost u međunarodnom kontekstu.

    Za ažurirane podatke i širu sliku o tome kako funkcioniše Granična policija, koji su uslovi za ulazak u BiH, pitanja koja se tiču putnih isprava, viza, te boravka u BiH, preporučujemo da posjetite stranicu Granične policije Bosne i Hercegovine.

    Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Obrazac punomoći za prelazak djece preko granice

    Sljedeći obrazac punomoći služi kao primjer i može se prilagođavati u skladu s konkretnim potrebama roditelja ili staratelja, kao i zahtjevima nadležnih organa.

    Preporučuje se da prije putovanja provjerite važeće propise zemlje u koju se putuje, kao i eventualne posebne zahtjeve graničnih službi.

    Također, ovjeru punomoći kod nadležnog organa (općina, notar, sud ili druga ovlaštena institucija) treba obaviti kako bi dokument imao pravnu snagu. O načinu ovjeravanja i načinu sastavljanja punomoći, pisali smo ranije. Linkovi do tih članaka nalaze se u tekstu iznad.

    U slučaju nejasnoća ili dodatnih zahtjeva, savjetuje se konsultacija sa pravnim stručnjakom ili diplomatskim predstavništvom.

    PUNOMOĆ ZA PRELAZAK DJETETA PREKO DRŽAVNE GRANICE obrazacPreuzmi

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Obrazac za uvoz auta u BiH

    Obrazac za uvoz auta u BiH

    Uvoz automobila u Bosnu i Hercegovinu podliježe carinskim i tehničkim procedurama koje provodi Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Svako vozilo mora ispunjavati minimalne tehničke uvjete homologacije, u skladu s važećim zakonima. Također, ključan korak u carinjenju je posjedovanje odgovarajuće dokumentacije, uključujući obrazac za uvoz auta u BiH, bez kojeg uvoznik može biti obavezan platiti punu carinsku stopu.

    Sadržaj članka:

    Homologacija vozila – ključni korak

    Homologaciju vozila, odnosno ispitivanje tehničkih karakteristika svakog pojedinačnog vozila, provode ovlašteni tehnički servisi u BiH.

    Kada osoba dolazi s vozilom u BiH, prijavljuje ga za uvoz na graničnom prelazu. Nakon prijave, dobija provoznu carinsku prijavu koja vrijedi do 6 dana. U tom roku mora otići u ovlašteni tehnički servis koji provjerava vozilo i izdaje uvjerenje o zadovoljavanju minimalnih tehničkih uvjeta.

    Više informacija o homologaciji i uvjetima koje vozilo mora ispuniti dostupno je kod ovlaštenih tehničkih servisa u BiH.

    Završetak carinskog postupka i plaćanje uvoznih pristojbi

    Nakon što vozilo dobije uvjerenje o homologaciji, sa svim dokumentima odlazi se u nadležnu carinsku ispostavu u BiH.

    Tu se završava carinski postupak uvoza, plaćaju uvozne pristojbe (carina i PDV), a zatim se vozilo može registrovati kod nadležnog MUP-a.

    Sve informacije o uvozu vozila u Bosnu i Hercegovinu, te Kalkulator za računanje troškova uvoza vozila u BiH pronađite na ovome LINK-u.

    Koliko iznose carina i PDV na uvoz vozila?

    Standardna stopa carine za putnička motorna vozila iznosi 15 %, dok je PDV 17 %. Međutim, za polovna putnička vozila porijeklom iz EU carina je ukinuta od 2013. godine, pa se plaća samo PDV od 17 % na utvrđenu carinsku vrijednost vozila.

    Kako ostvariti oslobađanje od plaćanja carine?

    Osoba može biti oslobođena plaćanja carine ako dokaže porijeklo vozila iz EU.

    Potrebni dokumenti su:

    • Izjava na fakturi od prodavatelja vozila (ako se vozilo kupuje u firmi koja može izdati fakturu), ili
    • Obrazac EUR 1 (ako se vozilo kupuje od fizičke osobe putem ugovora o prodaji ili je već u vlasništvu uvoznika).

    Obrazac EUR 1 izdaje i ovjerava nadležna carinska služba zemlje u kojoj je vozilo kupljeno. Bez jednog od ovih dokaza oslobađanje od plaćanja carine nije moguće.

    PDV od 17 % plaća se u svakom slučaju.

    Uvoz novih vozila iz EU

    Za nova putnička vozila porijeklom iz EU carina je ukinuta još 01.01.2009. godine. Prilikom uvoza ovih vozila u BiH plaća se samo PDV u iznosu od 17 %.

    Ugovor o poklonu vozila – Obrazac i objašnjenje postupka

    Vozila iz EU bez EUR 1 obrasca

    Uvoz automobila iz Evropske unije (EU) u Bosnu i Hercegovinu često se vrši uz povlaštenu carinsku stopu, pod uslovom da postoji dokaz o porijeklu vozila.

    Taj dokaz se potvrđuje putem EUR 1 obrasca ili izjave na fakturi od prodavca.

    Pravila o dokazu porijekla robe

    Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Bosne i Hercegovine i Evropske zajednice, kao i njegovom Protokolu 2, jasno su definisani:

    • Uslovi za sticanje porijekla robe,
    • Postupak izdavanja dokaza o porijeklu,
    • Primjena povlaštene carinske stope,
    • Provjera i validnost dokumenata.

    Da bi se primijenila preferencijalna stopa carine, carinske vlasti zemlje izvoznice (zemlje EU iz koje dolazi vozilo) trebaju izdati EUR 1 obrazac ili omogućiti izjavu na računu.

    Kako se izdaje EUR 1 obrazac?

    EUR 1 obrazac izdaju carinske vlasti zemlje izvoznice, ali samo na pisani zahtjev izvoznika ili njegovog ovlaštenog predstavnika. Prije izdavanja ovog dokumenta, nadležni organi provjeravaju:

    • Dokumentaciju koja potvrđuje porijeklo vozila,
    • Ispunjenost svih uslova iz Protokola 2.

    Ako vozilo dolazi od firme koja može izdati fakturu, dokaz o porijeklu može biti izjava na računu – ali samo ako vrijednost pošiljke ne prelazi 6000 eura ili ako je izvoznik ovlašten da izdaje takve izjave bez obzira na vrijednost.

    Carinski postupak u BiH bez EUR 1 obrasca

    Ukoliko vozilo iz EU nema EUR 1 obrazac, carinski organi BiH ne mogu odobriti oslobađanje od carine. Povlaštena stopa se može primijeniti samo ako uvoznik priloži odgovarajući dokaz.

    Bitno je naglasiti da Uprava za indirektno oporezivanje BiH nema uticaj na izdavanje dokaza o porijeklu – to je isključiva nadležnost carinskih vlasti zemlje izvoznice. Ako se desi da vozila porijeklom iz EU ne dobiju EUR 1 obrazac, uvoznici su u nepovoljnom položaju jer moraju platiti punu carinu od 15 %.

    Šta BiH poduzima po ovom pitanju?

    S obzirom na to da izostanak EUR 1 obrasca šteti uvoznicima, Uprava za indirektno oporezivanje BiH je o ovom problemu obavijestila Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

    Kao potpisnik trgovinskog sporazuma, Ministarstvo je zaduženo da preduzme mjere i osigura poštivanje dogovorenih odredbi od strane zemalja EU.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Punomoć: Šta znači ovjerena, apostilirana i legalizovana?

    Punomoć: Šta znači ovjerena, apostilirana i legalizovana?

    Punomoć je pravni dokument kojim jedna osoba ovlašćuje drugu da u njeno ime obavlja određene pravne poslove. Međutim, ako se punomoć koristi izvan zemlje u kojoj je izdata, može biti potrebno da prođe kroz dodatne postupke potvrde autentičnosti. Tu dolazimo do pojmova ovjera, apostille i legalizacija. Šta oni tačno znače i kada su vam potrebni?

    Sadržaj članka:

    Ovjerena punomoć

    Ovjera punomoći znači da sud, notar ili drugi ovlašteni organ potvrđuje da je potpis na dokumentu autentičan.

    Ovjera ne garantuje da su sadržaj i svrha punomoći valjani – ona samo potvrđuje da je osoba koja je potpisala dokument to učinila vlastitom voljom.

    Kako se daje punomoć

    U Bosni i Hercegovini, u zavisnosti od posla, punomoć ovjeravaju sudovi, notari, a u slučajevima kada nije propisano da ovjeru mora izvršiti sud ili notar, ovjera se može obaviti i u nadležnim općinskim službama.

    Notarski ili na drugi način ovjeren dokument može se koristiti unutar BiH bez dodatnih potvrda, ali ako se šalje u inostranstvo, često je potrebna dodatna potvrda u obliku apostille ili legalizacije.

    Potpuno oslobođenje od legalizacije – bilateralni ugovori

    Države potpisnice Haške konvencije mogu međusobno potpisati bilateralne sporazume koji omogućavaju da javne isprave budu priznate bez bilo kakve dodatne ovjere, uključujući apostil.

    U tom slučaju, isprava iz jedne države članice važi u drugoj bez ikakvih dodatnih administrativnih procedura.

    Apostilirana punomoć

    Apostille je pojednostavljen način potvrde autentičnosti javnih isprava koji vrijedi u svim državama potpisnicama Haške konvencije iz 1961. godine.

    Apostille pečat

    Ako je punomoć apostilirana, to znači da je ovlašteno tijelo stavilo posebni pečat (apostille) kojim se potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

    U Bosni i Hercegovini apostille izdaju sudovi prvog stepena (općinski ili osnovni sudovi), a postupak je relativno brz. Apostilirana punomoć može se koristiti u svim zemljama koje priznaju Hašku konvenciju, bez potrebe za dodatnom legalizacijom.

    Legalizovana punomoć

    Puna legalizacija, poznata i kao redovna legalizacija, je formalni postupak kojim se potvrđuje vjerodostojnost stranih javnih isprava kako bi bile priznate i imale pravnu snagu u državi gdje će se koristiti.

    Ovaj postupak je obavezan za isprave iz zemalja koje nisu potpisnice Haške konvencije iz 1961. godine i nemaju bilateralni sporazum sa BiH o međusobnom priznavanju javnih isprava.

    Potrebno je provesti punu legalizaciju dokumenta. Ovaj postupak uključuje više koraka kako bi se osigurala vjerodostojnost dokumenta za upotrebu u inostranstvu.

    Postupak pune legalizacije:

    Ovjera dokumenta od strane nadležnog organa u BiH:

    Prvo, dokument treba ovjeriti kod nadležnog organa koji ga je izdao, kao što su općinske institucije, sud, notar. Sve to u zavisnosti od sadržaja dokumenta, odnosno, od toga koga zakon propisuje kao ovlaštenog za ovjeru u predmetnom poslu.

    Ovjera od strane Ministarstva pravde BiH:

    Nakon početne ovjere, dokument se dostavlja Ministarstvu pravde BiH radi daljnje ovjere.

    Ovjera od strane Ministarstva vanjskih poslova BiH:

    Ministarstvo vanjskih poslova BiH vrši dodatnu ovjeru dokumenta nakon što je ovjeren od strane Ministarstva pravde.

    Ovjera od strane diplomatsko-konzularnog predstavništva zemlje prijema:

    Na kraju, dokument se dostavlja ambasadi ili konzulatu zemlje u kojoj će se koristiti, a koja se nalazi u BiH, radi finalne ovjere.

    Punomoć iz inostranstva e-mailom

    Kako znati koji postupak vam treba?

    Pravila zavise od zemlje u kojoj će se punomoć koristiti. Za detaljne i ažurirane informacije o postupku legalizacije, preporučuje se kontaktiranje nadležnih institucija u BiH, kao što su Ministarstvo pravde ili Ministarstvo vanjskih poslova, kao i diplomatsko-konzularno predstavništvo zemlje u kojoj će se dokument koristiti.

    Ako se šalje u zemlju potpisnicu Haške konvencije, potrebna je apostille ovjera. Ako je namijenjena za državu koja nije članica konvencije, mora proći kompletnu proceduru legalizacije.

    Prije nego što pripremite punomoć, uvijek provjerite zahtjeve zemlje u kojoj će biti korištena kako biste izbjegli nepotrebne troškove i kašnjenja.

    Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Smije li vas policija zaustaviti bez razloga?

    Smije li vas policija zaustaviti bez razloga?

    Kada vas policijska patrola zaustavi na cesti, a pogotovo kada njihovo ponašanje prevazilazi ono što se smatra redovnim, prvo pitanje koje vam može pasti na pamet jeste: “Da li je ovo zakonito?” Mnogi vozači smatraju da ih policija ne smije zaustaviti bez valjanog razloga, dok drugi vjeruju da organi reda imaju diskreciono pravo na provjere. Međutim, šta zakon zaista kaže? Smije li vas policija zaustaviti bez razloga?

    U ovom članku analiziramo pravni okvir koji reguliše ovlaštenja policijskih službenika u BiH, razgraničavamo zakonita i nezakonita zaustavljanja, objašnjavamo vaša prava i obaveze te dajemo jasan pregled kada policija smije izvršiti pretres vašeg vozila.

    Sadržak članka:

    Pravni osnov za zaustavljanje vozila

    Prema Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, policijski službenici imaju ovlaštenje da zaustavljaju vozila. To mogu činiti radi kontrole saobraćaja i provjere poštovanja saobraćajnih propisa.

    Ova ovlaštenja uključuju provjeru dokumenata vozača i vozila, kao i ispravnosti vozila. Međutim, zakon također propisuje da se ove kontrole moraju sprovoditi u skladu s jasno definisanim pravilima i ne smiju biti proizvoljne.

    To znači da policijski službenici moraju imati validan razlog za zaustavljanje vozila. Validan razlog može biti sumnja na prekršaj, redovne saobraćajne kontrole ili specifične akcije usmjerene na poboljšanje bezbjednosti saobraćaja.

    Kontrolu i regulisanje saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini vrše ovlaštena lica nadležnog organa unutrašnjih poslova.

    Učesnici u saobraćaju moraju postupati po zahtjevima izraženim pomoću znakova ili prema naredbi ovlaštenog lica. Ova zakonska odredba omogućava policijskim službenicima da zaustavljaju vozila u svrhu provjere poštovanja saobraćajnih propisa, kontrole dokumenata i ispravnosti vozila. Ove kontrole moraju se sprovoditi u skladu sa zakonom i ne smiju biti proizvoljne.

    Šta je “rutinska” kontrola

    Međutim, Kako da znate da se radi o redovnoj kontroli saobraćaja, a ne proizvoljnom zaustavljanju?

    Prije svega, redovne, “rutinske” kontrole obično se sprovode na vidljivim punktovima. Tu trebaju biti prisutna policijska vozila, jasno označeni službenici i, često, postavljeni znakovi koji ukazuju na kontrolu.

    Također, ove akcije su često unaprijed planirane i provode se u sklopu većih policijskih aktivnosti, poput provjere tehničke ispravnosti vozila, kontrole alkohola ili validnosti dokumenata. Kada vas policija zaustavi, trebalo bi da jasno objasne razlog – ako je u pitanju redovna kontrola, policajac će vam to reći i zatražiti uobičajene dokumente.

    S druge strane, ako vam nije jasno zašto ste zaustavljeni ili ako policijski službenik ne može da vam pruži konkretno objašnjenje, moguće je da se radi o proizvoljnom zaustavljanju.

    U tom slučaju, imate pravo da pitate na osnovu kojeg zakonskog osnova je izvršena kontrola i da, ukoliko smatrate da je došlo do zloupotrebe, kasnije podnesete pritužbu nadležnim organima.

    Kad policija smije da vas zaustavi?

    Policija može zaustaviti vozilo u različitim situacijama prema važećem zakonodavstvu.

    Najčešće to rade kako bi izvršili rutinsku kontrolu saobraćaja, provjerili da li vozač ima validnu vozačku dozvolu, registraciju vozila i obaveznu opremu.

    Također, ako postoji osnovana sumnja da je vozač počinio prekršaj, kao što je prekoračenje brzine ili vožnja pod dejstvom alkohola, policija može odlučiti da ga zaustavi.

    U nekim slučajevima, policija organizuje pojačane kontrole, kao što su provjere količine alkohola u krvi ili nekih drugih opojnih tvari ili tehničke ispravnosti vozila.

    Također, ako postoji sumnja da vozilo ili vozač predstavljaju prijetnju javnoj sigurnosti, policija ima pravo da interveniše. Sve ove situacije omogućavaju policiji da održava red i sigurnost na cestama.

    Da li policija može zaustaviti bilo koga, bilo kada?

    Policija ima ovlaštenja koja joj omogućavaju da zaustavi vozilo, ali to nije nešto što se može raditi proizvoljno, bez razloga.

    Naime, zakon jasno definiše kada policija smije da interveniše. Policijski službenik ne može jednostavno zaustaviti vozača bez ikakvog opravdanja ili na osnovu svog ličnog nahođenja.

    Zaustavljanje mora biti zasnovano na konkretnim okolnostima koje ukazuju na potrebu za provjerom.

    Neosnovano zaustavljanje – kada je nezakonito?

    Neosnovano zaustavljanje vozila može se smatrati nezakonitim u nekoliko situacija.

    Prvo, ako policajac zaustavi vozača bez ikakvog opravdanog razloga, bez objašnjenja, bez navedenog osnova, pogotovo kada ga se upita za osnov, to je kršenje prava.

    Naprimjer, ako se vozilo zaustavi “nasumično”, bez prethodnih indicija o prekršaju ili potrebe za provjerom u okviru šire kontrole, to može biti smatrano nezakonitim.

    Također, ako nema konkretnih pokazatelja da je vozač prekršio zakon, niti se provodi specifična organizovana akcija (kao što je kontrola alkohola ili tehničke ispravnosti vozila), zaustavljanje postaje neopravdano.

    Dodatno, nezakonito zaustavljanje može nastati kada se ono vrši selektivno, diskriminatorno ili zloupotrebom ovlaštenja. To se događa kada policija cilja određene grupe vozača bez objektivnog razloga, na osvnou njihovog izgleda, marke, boje, slika ili znakova na vozilu ili bilo kojeg drugog nelegitimnog faktora.

    Takvi postupci nisu samo neosnovani, već predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih prava, jer dovode do nejednakog tretmana i narušavaju povjerenje u rad policije.

    Da li smijete snimati policajce i druge službene osobe

    Pretres vozila – kada policija smije pretražiti vaš automobil?

    Prema zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, policijski službenici imaju ovlaštenje da izvrše pregled ili pretres vozila pod određenim okolnostima.

    Pregled vozila podrazumijeva površinsku kontrolu dostupnih dijelova vozila, bez detaljnog pretraživanja ili otvaranja zatvorenih prostora. Policijski službenik može izvršiti pregled vozila kada je to neophodno radi pronalaženja predmeta koji nisu dozvoljeni za nošenje, a koji bi mogli biti iskorišteni za napad na drugo lice ili samoozljeđivanje. Ovo ovlaštenje proizlazi iz Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine.

    Pretres vozila, s druge strane, podrazumijeva detaljno pretraživanje unutrašnjosti vozila, uključujući zatvorene prostore poput prtljažnika ili pretinaca. Za zakonito provođenje pretresa vozila, u pravilu je potrebna naredba suda, osim u hitnim slučajevima kada postoji osnovana sumnja da se u vozilu nalaze predmeti povezani s krivičnim djelom, a čekanje na sudsku naredbu bi moglo ugroziti istragu. Ove odredbe su regulisane Zakonom o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

    Šta ako policija želi da vas pretraži bez osnova?

    Ukoliko policijski službenik želi izvršiti pretres vašeg vozila bez očiglednog osnova ili sudske naredbe, imate pravo da tražite objašnjenje razloga za takvu radnju. Policijski službenik je dužan da vas informiše o razlozima pretresa. U slučaju da smatrate da su vaša prava prekršena, možete podnijeti pritužbu nadležnim organima ili se obratiti advokatu za daljnje korake.

    Spisak advokata

    Važno je napomenuti da odbijanje saradnje s policijskim službenicima može dovesti do dodatnih pravnih posljedica. Stoga je preporučljivo postupati u skladu s uputama policije, a eventualne pritužbe rješavati putem zakonom predviđenih mehanizama.

    Kako se ponašati u slučaju očigledno neosnovanog pretresanja vozila?

    U situaciji kada policija pokušava izvršiti pretres vašeg vozila bez jasnog i istaknutog osnova, važno je ostati smiren.

    Umjesto da odmah postanete defanzivni, da se svađate sa pripadnicima policijskih snaga, pristupite situaciji s oprezom i jasno zatražite objašnjenje – zamolite službenika da precizira na temelju kojeg zakona i iz kojeg razloga vrši taj postupak.

    Istovremeno, bez podizanja tona ili fizičkog otpora, izrazite svoje neslaganje s pretresom ako smatrate da nema pravne osnove za njega.

    Takva diskretna, ali odlučna reakcija može vam kasnije poslužiti kao dokaz ako se odlučite za pravne korake.

    Bitno je pokušati zapamtiti što više relevantnih detalja – zapamtite detalje poput vremena, mjesta i identifikacijskih oznaka službenika, što može biti ključno u daljnjoj istrazi o eventualnom kršenju vaših prava. Ukoliko se službenici tome ne protive, odnosno, ukoliko vas fizički ne spriječavaju, snimajte postupke. U BiH ne postoji eksplicitna zabrana snimanja policajaca na javnim mjestima, ali ako odlučite snimati, radite to diskretno i bez ometanja službenih radnji.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Punomoć za sve

    Punomoć za sve

    Generalna (opšta) punomoć je pravno ovlaštenje koje se u svakodnevnom prometu (pogrešno) često naziva i punomoć za sve, kojim vlastodavac daje punomoćniku široke ovlasti da u njegovo ime obavlja različite pravne, poslovne i administrativne radnje. Za razliku od specijalne punomoći, koja se izdaje za tačno određeni posao, generalna punomoć omogućava punomoćniku da djeluje u svim poslovima redovnog upravljanja imovinom i pravima vlastodavca.

    Iako generalna punomoć daje široka ovlaštenja, važno je napomenuti da ona ne uključuje pravo na otuđenje (prodaju) ili opterećenje imovine vlastodavca, osim ako nije izričito navedeno u tekstu punomoći. Za takve radnje obično je potrebna specijalna punomoć.

    Sadržaj članka:

    Kada se koristi generalna punomoć

    Generalna punomoć se najčešće koristi kada osoba nije u mogućnosti ili ne želi lično obavljati svoje pravne i poslovne obaveze. Ova situacija može nastati iz različitih razloga.

    To može biti dugotrajni boravak u inostranstvu, kada fizička udaljenost onemogućava redovno upravljanje imovinom ili obavljanje administrativnih zadataka.

    Zdravstveni razlozi često su presudni, posebno kod starijih osoba ili onih s težim medicinskim stanjima. Oni zbog bolesti ili nesposobnosti ne mogu samostalno obavljati potrebne radnje.

    Osim toga, generalna punomoć može biti korisna i za osobe s velikim brojem poslovnih obaveza. Delegiranje ovlasti omogućava efikasnije upravljanje vremenom i resursima.

    Punomoć iz inostranstva e-mailom

    Poslovni ljudi koji često putuju ili imaju kompleksne poslovne mreže često koriste generalnu punomoć kako bi osigurali da se njihovi poslovi nastavljaju nesmetano i bez potrebe za njihovim stalnim prisustvom.

    Ova praksa posebno je česta u slučajevima kada je potrebno brzo reagovanje na tržišne prilike ili kada je neophodno obavljati rutinske administrativne zadatke u ime vlastodavca.

    Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Primjer iz prakse

    Zamislimo uspješnog privrednika koji vodi više firmi i često putuje zbog poslovnih sastanaka, konferencija i proširenja poslovanja u inostranstvu.

    Budući da nije uvijek dostupan da lično obavlja sve administrativne i pravne poslove, odlučuje da svom dugogodišnjem advokatu da generalnu punomoć.

    Advokat bi na taj način mogao upravljati njegovim poslovnim i privatnim obavezama u njegovom odsustvu.

    Ko vas može zastupati pred sudom

    Šta ova generalna punomoć omogućava?

    Njegov advokat, kao punomoćnik, sada može u njegovo ime:

    • Podizati i uplaćivati novac na poslovne i privatne račune
    • Plaćati račune za režije, poreze i druge finansijske obaveze
    • Potpisivati ugovore o zakupu poslovnih prostora
    • Predstavljati ga u administrativnim postupcima pred državnim organima
    • Upravljati njegovim nekretninama, uključujući davanje stanova ili poslovnih prostora u najam
    • Zastupati ga pred sudovima i drugim institucijama u vezi s poslovnim sporovima

    Ova punomoć omogućava poslovnom čovjeku da se fokusira na razvoj svog poslovanja, dok se administrativni i pravni poslovi odvijaju nesmetano u njegovom odsustvu.

    Pravna snaga i forma generalne punomoći

    Generalna punomoć se može dati usmeno ili pismeno, ali u praksi se uvijek preporučuje pismena forma. Tako je najlakše izbjeći nesporazume i dokazivati valjanost ovlaštenja.

    U određenim slučajevima zakon zahtijeva da punomoć bude notarski ovjerena. Naprimjer, ako punomoćnik treba upravljati nekretninama ili zastupati vlastodavca pred sudom.

    Kako se daje punomoć

    Ako se punomoć koristi za radnje za koje zakon propisuje posebnu formu ugovora (poput prodaje nekretnina), tada i punomoć mora biti u istoj formi.

    Primjer: Ako osoba želi da njen punomoćnik može prodati njen stan, generalna punomoć mora biti notarski ovjerena i eksplicitno sadržavati ovlaštenje za prodaju.

    Kako se ovjerava potpis

    Prednosti i rizici generalne punomoći

    Generalna punomoć omogućava efikasno delegiranje poslova i uštedu vremena, ali također nosi određene rizike.

    Budući da punomoćnik dobija široka ovlaštenja, postoji mogućnost zloupotrebe ako punodavac ne izabere osobu od povjerenja.

    Rizici davanja generalne punomoći

    Generalna punomoć, iako korisna za delegiranje poslova, nosi određene rizike zbog širokih ovlaštenja koja daje punomoćniku. Jedan od najvećih rizika je mogućnost zloupotrebe ovlaštenja. Punomoćnik može koristiti imovinu ili prava vlastodavca u svoje svrhe, što može dovesti do finansijskih gubitaka ili oštećenja imovine.

    Osim toga, postoji rizik od pravnih komplikacija ako punomoćnik zaključi poslove koji nisu u skladu s interesima vlastodavca. To može rezultirati sudskim sporovima ili dodatnim obavezama.

    Poseban problem predstavlja i otežana kontrola nad aktivnostima punomoćnika, jer vlastodavac može imati ograničenu mogućnost praćenja svih radnji koje su obavljene u njegovo ime.

    Također, postoji rizik od prevare, gdje punomoćnik može poduzeti neovlaštene radnje. Može da se radi o prodaji imovine ili podizanja novca bez odobrenja, što može biti teško dokazati i riješiti.

    Ovisnost o punomoćniku također može biti problematična, jer vlastodavac može izgubiti kontrolu nad svojim poslovima ako punomoćnik postane nedostupan ili ako dođe do sukoba interesa.

    Kako bi se smanjili ovi rizici, važno je jasno definirati obim ovlaštenja, ograničiti trajanje punomoći, zadržati mogućnost opoziva i odabrati pouzdanog punomoćnika. Redovno praćenje aktivnosti također može pomoći u spriječavanju potencijalnih zloupotreba.

    Iako generalna punomoć može biti praktično rješenje, svjesnost o rizicima i pažljivo planiranje ključni su kako bi se izbjegle nepoželjne posljedice.

    U današnjem dinamičnom društvu, koncept ‘punomoći za sve’ izaziva niz pitanja o granicama povjerenja, odgovornosti i delegiranja moći.

    S jedne strane, ovakva punomoć može biti ključna u situacijama kada je potrebno brzo reagovati i donositi odluke, posebno u poslovnom i pravnom okruženju. S druge strane, postavlja se pitanje gdje završavaju granice moći i koji su potencijalni rizici prepuštanja prevelike kontrole jednoj osobi ili instituciji.

    Zaštita vlastodavca

    Kako bi se smanjili rizici, preporučuje se:

    • Ograničiti trajanje punomoći (npr. na godinu dana)
    • Jasno definisati obim ovlaštenja
    • Zadržati mogućnost opoziva u bilo kojem trenutku
    • Odabrati pouzdanog punomoćnika

    Primjer: Starija osoba koja više ne može samostalno upravljati svojim finansijama može dati generalnu punomoć svom sinu, ali može i dodati klauzulu da on ne smije podizati novac sa njenih računa bez njene saglasnosti.

    Otkazivanje punomoći advokatu: Savjeti za sprječavanje štete

    Kako prestaje generalna punomoć

    Generalna punomoć prestaje:

    • Opozivom od strane vlastodavca – može se opozvati u bilo kojem trenutku, a opoziv ne mora imati posebnu formu, osim ako zakon zahtijeva drugačije.
    • Smrću vlastodavca ili punomoćnika – u pravilu, smrt jedne od strana znači i automatski prestanak punomoći, osim ako je posao već započet i ne može se prekinuti bez štete.
    • Istekom ugovorenog roka – ako je punomoć vremenski ograničena, automatski prestaje kada taj period prođe.

    Ako treća osoba nije znala da je punomoć opozvana i u dobroj vjeri je nastavila poslovati s punomoćnikom, pravni poslovi koje je punomoćnik zaključio i dalje mogu ostati valjani. U tom slučaju, vlastodavac može tražiti od punomoćnika naknadu štete, osim ako punomoćnik nije znao za opoziv.

    Kako se otkazuje punomoć

    Obrazac Generalna punomoć/Punomoć za sve

    Obrazac Generalna punomoć

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako napisati punomoć: Primjeri i savjeti

    Kako napisati punomoć: Primjeri i savjeti

    Punomoć je pravni dokument koji omogućava jednoj osobi (punomoćniku) da poduzima određene radnje u ime druge osobe (davatelja punomoći). To je važan instrument koji se koristi u mnogim pravnim i poslovnim situacijama, od potpisivanja ugovora do zastupanja u sudskim postupcima. Ako ste ikada razmišljali o tome kako napisati punomoć, u ovom članku ćemo vam pružiti korak-po-korak vodič, primjere i korisne savjete.

    Sadržaj članka:

    Šta je punomoć

    Punomoć je pravni akt kojim osoba (davatelj punomoći) ovlašćuje drugu osobu (punomoćnika) da ga zastupa i poduzima određene radnje u njenom ime. Punomoć može biti opća ili posebna, zavisno o vrsti poslova koje punomoćnik može obavljati.

    Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoć za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla.

    Punomoć iz inostranstva e-mailom

    S obzirom na opseg ovlaštenja, punomoć može biti:

    a) Opšta (generalna) – izdaje se za sve poslove redovnog upravljanja imovinom davaoca punomoći, poput upravljanja pokretnom i nepokretnom imovinom. Međutim, ova punomoć ne uključuje pravo otuđenja ili raspolaganja imovinom, jer su za takva ovlaštenja potrebne posebne punomoći.

    b) Posebna (specijalna) – izdaje se za obavljanje poslova koji nadilaze redovno poslovanje, kao što su otuđenje ili raspolaganje imovinom davaoca punomoći.

    c) Vanredna – izdaje se u situacijama kada posao ima poseban ekonomski značaj za davaoca punomoći, na primjer, kod preuzimanja mjenične obaveze, sklapanja ugovora o jemstvu ili ugovora o poravnanju.

    Kako napisati punomoć

    Kada sastavljate punomoć, važno je da budete jasni i precizni u navođenju svih ključnih informacija kako bi dokument bio pravno važeći. Slijedi pregled najbitnijih elemenata koje treba uključiti u svaki oblik punomoći:

    Naslov dokumenta

    Na samom početku dokumenta treba jasno naznačiti naziv „Punomoć“ ili, ako je specifičnije, „Punomoć za zastupanje“, kako bi bilo odmah jasno o kojem se dokumentu radi. Korisno je i u naslovu specificirati predmet punomoći.

    Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Podaci o davatelju punomoći

    U ovom dijelu, morate navesti sve potrebne podatke o osobi koja izdaje punomoć (davatelju). To uključuje puno ime, datum rođenja, adresu prebivališta, te druge relevantne informacije, kao što su JMBG, broj lične karte ili pasoša (ako je to primjenjivo). Ovi podaci omogućuju jasnu identifikaciju davatelja punomoći.

    Primjer: „Ja, [ime i prezime], rođen/a [datum rođenja], sa prebivalištem na adresi [adresa], ovim putem dajem punomoć [ime punomoćnika], rođenom [datum rođenja], sa prebivalištem na adresi [adresa], da u moje ime poduzima pravne radnje.“

    Podaci o punomoćniku

    Jasno morate navesti ime punomoćnika, njegovu adresu, kao i njegovu pravnu sposobnost da postupa u ime davatelja punomoći. Punomoćnik je osoba kojoj se povjerava ovlaštenje da u vaše ime poduzima pravne radnje.

    Obim punomoći

    Ovdje je ključno detaljno opisati koji su tačno poslovi ili radnje koje punomoćnik može obavljati. Možete precizirati specifične zadatke, ali i eventualna ograničenja u njegovim ovlaštenjima. Ovaj dio treba biti što jasniji kako bi se izbjegle nesuglasice u budućnosti.

    Primjer: „Punomoćnik ima pravo da u moje ime potpisuje sve potrebne ugovore vezane za prodaju moje nekretnine na adresi [adresa nekretnine], kao i da preduzima sve pravne radnje u vezi sa izvršenjem tih ugovora.“

    Period važenja punomoći

    Ako punomoć ima vremensko ograničenje, morate navesti datum kada punomoć stupa na snagu, kao i datum kada prestaje biti važeća. Ukoliko punomoć nema vremensko ograničenje, to također treba biti jasno naznačeno u dokumentu.

    Primjer: „Ova punomoć stupa na snagu odmah i vrijedi do [datum], odnosno dok je ne opozovem.“

    Otkazivanje punomoći advokatu: Savjeti za sprječavanje štete

    Potpis davatelja punomoći

    Na kraju dokumenta, davatelj punomoći mora staviti svoj potpis, što predstavlja njegovu suglasnost sa svim navedenim uvjetima i ovlastima. U nekim slučajevima, može biti potrebno da potpis bude ovjeren od strane notara ili drugog ovlaštenog tijela.

    Kako se ovjerava potpis

    Primjer punomoći

    Obrazac Generalna punomoć

    Ovaj pristup pomaže da punomoć bude jasna, detaljna i pravno prihvaćena, smanjujući mogućnost nesporazuma i komplikacija u budućim postupcima.

    Detaljno je pregledajte, izbacite dijelove za koje smatrate da nisu potrebni, a ubacite ono što vam je potrebno.

    Savjeti za pisanje punomoći

    1. Budite jasni i precizni: Izbjegavajte dvosmislene izraze i konstrukcije. Jasno navedite koje radnje punomoćnik može poduzeti.

    2. Provjerite zakonske zahtjeve: U nekim slučajevima, punomoć mora biti ovjerena ili su potrebni svjedoci da bi bila pravno važeća.

    3. Ograničite prava punomoćnika: Ako ne želite da punomoćnik ima preširoka ovlaštenja, budite određeni u vezi s vrstom radnji koje može poduzeti.

    Kako se otkazuje punomoć

    4. Čuvanje kopije: Čuvajte kopiju punomoći za vlastite evidencije, kao i za punomoćnika.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.