Category: Ustav

  • Daytonski sporazum i Ustav BiH

    Daytonski sporazum i Ustav BiH

    Daytonski sporazum i Ustav BiH predstavljaju temelj pravnog i političkog poretka Bosne i Hercegovine. Potpisivanjem sporazuma 1995. godine, okončan je rat, ali je istovremeno uspostavljen složen ustavni sistem koji i danas oblikuje funkcionisanje države. Ustav BiH, sadržan u Aneksu IV Daytonskog sporazuma, definira raspodjelu nadležnosti između državnih institucija i entiteta, što često izaziva pravne i političke rasprave. Kako ovaj ustavni okvir utiče na stabilnost i budućnost BiH? U nastavku analiziramo ključne aspekte i potencijalne pravne reforme.

    Sadržaj članka:

    Kako je Dayton oblikovao BiH

    Daytonski mirovni sporazum, potpisan u decembru 1995. godine, nije samo okončao rat u Bosni i Hercegovini, već je postao i pravni temelj današnje države.

    Njegov Aneks IV zapravo je Ustav Bosne i Hercegovine, što ovu situaciju čini jedinstvenom u svijetu – BiH je jedna od rijetkih država čiji je ustav nastao kao dio međunarodnog mirovnog sporazuma.

    Međutim, iako je Dayton donio mir, ustavni okvir koji je uspostavio i dalje izaziva pravne i političke kontroverze. U ovom članku analiziramo kako Daytonski sporazum funkcioniše kao ustavni akt, koje su njegove prednosti i slabosti te koje su mogućnosti za njegovu reformu.

    Šta je Daytonski mirovni sporazum

    Daytonski sporazum je dogovoren u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu (SAD) i zvanično potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine. Njime su sukobljene strane – Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija – pristale na prekid rata i formiranje nove ustavne strukture BiH.

    Sporazum se sastoji od 11 aneksa, od kojih su najvažniji:

    • Aneks IV – Ustav BiH (pravni temelj države)

    • Aneks I-A – Vojni aspekti sporazuma

    • Aneks II – Razgraničenje između entiteta

    • Aneks III – Izborni sistem

    • Aneks VI – Ljudska prava

    • Aneks X – Ured visokog predstavnika (OHR)

    Ustav BiH, sadržan u Aneksu IV, postao je ključni pravni dokument koji određuje unutrašnju organizaciju države.

    Šta je Dejtonski sporazum i kad je potpisan Dejtonski sporazum

    Osnovne karakteristike Ustava BiH

    Ustav BiH uspostavlja kompleksan politički sistem koji se temelji na dva glavna principa:

    1. Podjela vlasti između države i entiteta

    2. Zaštita konstitutivnih naroda

    Prema Ustavu, Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta:

    • Federacija BiH (51% teritorije)

    • Republika Srpska (49% teritorije)

    Također, postoji i Distrikt Brčko, koji je specifična administrativna jedinica pod posebnom jurisdikcijom.

    Na državnom nivou, vlast se dijeli na tri grane:

    1. Predsjedništvo BiH – sastoji se od tri člana (Bošnjak, Hrvat i Srbin) koji predstavljaju konstitutivne narode.

    2. Vijeće ministara – izvršna vlast s ograničenim nadležnostima.

    3. Parlamentarna skupština BiH – zakonodavna vlast, sastavljena od Predstavničkog doma i Doma naroda.

    Entiteti imaju široke nadležnosti, dok je državni nivo nadležan samo za vanjsku politiku, monetarnu politiku, trgovinu, ljudska prava i međunarodne odnose.

    Šta je ustav

    Ključni problemi Ustava BiH

    A. Složena i neučinkovita državna struktura

    Zbog postojanja dva entiteta i 10 kantona u FBiH, BiH ima prekomjerno birokratiziran sistem s više od 130 ministara na različitim nivoima vlasti. To čini donošenje odluka sporim i često blokiranim.

    B. Nacionalni ključevi i diskriminacija

    Ustav BiH priznaje samo tri konstitutivna naroda (Bošnjake, Hrvate i Srbe), dok ostali građani (npr. Romi, Jevreji, Ostali) ne mogu biti birani za određene funkcije, što je Evropski sud za ljudska prava proglasio diskriminacijom u presudama Sejdić-Finci i drugim slučajevima.

    C. Visoki predstavnik i ograničen suverenitet

    Ustav predviđa postojanje Visokog predstavnika (OHR), koji ima ovlasti da nametne zakone i smjenjuje političare. Ovo se često smatra ograničenjem suvereniteta BiH i izaziva političke tenzije.

    D. Nemogućnost jednostavne ustavne reforme

    Ustav BiH se može mijenjati samo dvotrećinskom većinom u Parlamentarnoj skupštini BiH, ali u praksi, zbog etničkih podjela i mehanizama blokade, skoro je nemoguće postići saglasnost za ključne reforme.

    Mogućnosti za reformu Ustava BiH

    Iako je Dayton donio mir, mnogi se slažu da je potrebna reforma Ustava kako bi BiH postala funkcionalnija država. Neke od mogućih reformi uključuju:

    1. Jačanje državnih institucija – prenošenje više nadležnosti sa entiteta na državni nivo.

    2. Ukinuće etničkog ključa u izborima – omogućavanje svim građanima da se kandiduju za državne funkcije.

    3. Smanjenje birokratije – posebno u Federaciji BiH, gdje postoji višak administrativnih nivoa.

    4. Ograničavanje blokada i veta – omogućavanje efikasnijeg donošenja odluka.

    5. Postepeno smanjenje uloge OHR-a – kako bi BiH postala suverenija država.

    Međutim, bilo kakva promjena Ustava zahtijeva politički konsenzus, koji je trenutno teško postići zbog suprotstavljenih interesa političkih aktera u BiH.

    Je li Dayton trajno rješenje

    Daytonski sporazum je osigurao mir, ali je istovremeno kreirao državu s brojnim institucionalnim slabostima. Ustav BiH je specifičan jer je nastao kao dio mirovnog sporazuma, što znači da nije rezultat unutrašnjeg demokratskog procesa.

    Danas se često postavlja pitanje: Da li je vrijeme za novi ustav?

    Dok neki smatraju da je potrebna temeljna reforma, drugi tvrde da je Dayton još uvijek najbolje moguće rješenje za multietničku i kompleksnu BiH. Jedno je sigurno – bez ozbiljnih promjena, BiH će se i dalje suočavati s političkim blokadama, ekonomskim problemima i pravnim izazovima u procesu evropskih integracija.

    Ako reforma Ustava ikada postane realnost, ključni izazov će biti kako pronaći balans između efikasnije države i zaštite prava konstitutivnih naroda.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je zapravo osmi mart

    Šta je zapravo osmi mart

    Osmi mart se slavi kao Međunarodni dan žena u cilju podizanja svijesti o rodnoj ravnopravnosti, pravima i dostignućima žena širom svijeta. Datum 8. mart se koristi kao datum obilježavanja ovog dana zbog historijskih događaja koji su se desili tog datuma. Međutim, šta je zapravo osmi mart?

    Sadržaj članka:

    Šta je osmi mart i zašto se slavi

    Dana 8. marta 1857. godine, u New Yorku je grupa radnica tekstilne industrije organizovala demonstraciju protiv loših radnih uslova i niske plate. Ovaj događaj smatra se pretečom kasnijih borbi za radna prava žena u Sjedinjenim Američkim Državama.

    Godine 1908. u Americi su žene socijalističkog pokreta organizovale demonstraciju u New Yorku kako bi se založile za svoja prava. To je uključivalo pravo glasa, kraće radno vrijeme i bolje radne uslove. Ovo je bila prva značajna demonstracija za ženska prava u modernoj historiji.

    Sljedeće godine, 1909. godine, održana je prva Nacionalna ženska konferencija u Americi, koju je organizovao Socijalistički savez žena. Ovaj događaj je inspirisao međunarodne organizacije i konferencije koje su se bavile pitanjima ženskih prava.

    Kada je prvi put obilježen osmi mart

    Prvi put je Međunarodni dan žena obilježen 8. marta 1909. godine u SAD-u, a inicijativa je došla od Socijalističke stranke Amerike. Godinu dana kasnije, na drugoj međunarodnoj konferenciji žena u Kopenhagenu, predloženo je obilježavanje Međunarodnog dana žena kako bi se ukazalo na nejednakosti u društvu. To je podrazumijevalo i borbu za prava žena, uključujući i pravo glasa.

    U Bosni i Hercegovini, kao i u drugim zemljama bivše Jugoslavije, Međunarodni dan žena je bio važan društveni događaj. Na ovaj dan, žene su dobijale cvijeće i čestitke. Često su organizovane i različite manifestacije i događaji posvećeni ovom prazniku.

    Zašto je osmi mart važan

    Ovaj dan služi kao prilika da se podsjetimo na nejednakosti s kojima se žene suočavaju u svijetu. To su najčešće diskriminacija na radnom mjestu, nasilje u obitelji i društvu, nejednake plaće, te ograničena prava na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Obilježavanje ovog dana također ima za cilj podizanje svijesti o ulozi koju žene igraju u društvu i njihovoj važnosti u borbi za prava i slobode za sve ljude.

    Osmi mart, kao Međunarodni dan žena, ima veliki značaj u pravnom smislu, jer je posvećen promicanju ravnopravnosti spolova i borbi protiv diskriminacije žena.

    Brojni međunarodni i nacionalni zakoni i konvencije štite prava žena i promiču ravnopravnost spolova, a osmi mart se često koristi kao prilika za podizanje svijesti o njihovoj važnosti i potrebi da se oni primjenjuju u praksi.

    Naprimjer, Konvencija Ujedinjenih naroda o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) je međunarodni instrument koji štiti prava žena i osigurava ravnopravnost spolova. Konvencija je usvojena 1979. godine, a do sada ju je ratificiralo 189 država.

    Osim toga, osmi mart se koristi i kao prilika za podizanje svijesti o problemima s kojima se žene suočavaju u pravnom sistemu, kao što su diskriminacija na radnom mjestu, nasilje u obitelji i seksualno uznemiravanje.

    Stoga, osmi mart ima važan značaj u pravnom smislu jer promiče ravnopravnost spolova i podiže svijest o problemima s kojima se žene suočavaju u društvu i pravnom sistemu. To potiče donošenje zakona i mjera koje će doprinijeti borbi protiv diskriminacije žena i promicanju njihovih prava.

    Komercijalizacija osmog marta

    Osmi mart, kao Međunarodni dan žena, posvećen je promicanju rodne ravnopravnosti i osnaživanju žena diljem svijeta. Iz tog razloga se obilježava kao važan datum u borbi za prava žena. Međutim, u posljednje vrijeme primjetan je trend komercijalizacije ovog datuma, koji se sve češće koristi kao marketinški trik.

    Komercijalizacija osmog marta se uglavnom manifestira kroz ponude i popuste na proizvode namijenjene ženama. To uključuje cvijeće, kozmetiku, nakit, odjeću i slično. Osim toga, pojavljuju se i razni marketinški slogani i reklame koje koriste ovaj dan kako bi privukli veći broj kupaca.

    Ovaj trend, iako naizgled benigni marketinški trik, ima i negativne strane. Komercijalizacija osmog marta često doprinosi stereotipima o ženama, prikazujući ih kao osobe koje se bave isključivo ljepotom i kupovinom, te marginalizira stvarne probleme s kojima se žene suočavaju u društvu.

    Šta je zapravo osmi mart? Iako se osmi mart može iskoristiti kao prilika za pružanje podrške ženama i borbu za njihova prava, važno je da to ne bude samo jednodnevni događaj obilježen marketinškim trikovima, već da se borba za ravnopravnost žena nastavi i izvan tog datuma.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ko može praviti ugovore

    Ko može praviti ugovore

    Napraviti ugovor znači uspostaviti pravno obavezujući sporazum između dvije ili više strana. Ugovor može definirati različite stvari, u zavisnosti o vrsti ugovora i namjeni. Za ugovor može biti propisana i forma, naprimjer, ugovor mora biti u pismenom obliku i tada ga neko mora napisati. Ko može praviti ugovore?

    Sadržaj članka:

    Šta je ugovor

    Ugovor je pravno obavezujući sporazum između dvije ili više strana kojim se reguliraju njihova prava i obveze. Može odnositi na različite stvari, kao što su kupovina ili prodaja proizvoda, pružanje usluga, najam nekretnine, te mnoge druge stvari.

    Jedan obligacionopravni ugovor obično podrazumijeva ponudu, predmet, cijenu, te različite uvjete i klauzule koje strane dogovore.

    Nakon što se ugovor zakljluči, sve strane ugovora su pravno obavezane poštovati uslove ugovora. U slučaju kršenja uslova ugovora, jedna strana može poduzeti pravne korake kako bi zaštitila svoja prava.

    Detaljno o ugovorima pisali smo u članku “Ugovor, osnovne stvari koje morate znati” Govorili smo i o tome šta je ugovor o djelu, te kako se raskida ugovor o djelu, te o jako značajnim stvarima – kako se tumače ugovori i kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi.

    Vrste ugovora

    Postoji više podjela ugovora, međutim za ono o čemu ovdje govorimo, značajna je podjela ugovora na formalne i neformalne.

    Formalni i neformalni ugovori se razlikuju po svojoj pravnoj snazi i načinu na koji se zaključuju.

    Formalni ugovori su oni koji su obvezujući samo ako su ispunjeni određeni pravni zahtjevi. To je najčešće pisana forma ugovora. Takvi ugovori su često složeni, ozbiljni i uključuju velike iznose novca, raspolaganje imovinom ili druge značajne vrijednosti o kojima se dogovara.

    Primjeri formalnih ugovora su ugovori o kupoprodaji nekretnina, kreditni ugovori, ugovori o osnivanju privrednih društava, ugovori o osiguranju i oni se moraju sastaviti u pisanom obliku i zaključiti u skladu sa zakonskim propisima.

    Neformalni ugovori su oni koji se mogu zaključiti usmenim putem ili putem neformalne razmjene poruka i oni su također pravno obavezujući.

    Oni su jednostavniji i često uključuju sitnije stvari, poput dogovora o kupovini manjih predmeta, najam opreme za kratkoročno korištenje i slično.

    Da li formalne ugovore može sastaviti samo notar ili bilo ko

    Više različitih zakona u BiH propisivali su da samo notari mogu vršiti određene vrste pravnih poslova, između ostalog, i sačinjavanje određenih ugovora u pisanoj formi, poput ugovora o kupoprodaji nekretnina.

    Punomoćnik Advokatske komore FBiH mišljenja je da advokati sada mogu obavljati notarske usluge, a pravni benefit ove odluke imaju građani.

    U Advokatskoj komori smatraju da je ranije, dajući isključivo pravo notarima da sačinjavaju određene ugovore i vrše određene poslove, uveden monopol notara jer određenu vrstu poslova mogu da vrše samo oni iako su ti poslovi “decenijama spadali u klasične advokatske i općinske poslove”.

    Stav Ustavnog suda

    U intervjuu za jedan dnevni list u Bosni i Hercegovini, pravni zastupnik Advokatske komore FBiH izjavio je:

    “Advokati su godinama tvrdili da to nije ispravno. To je prepoznao Ustavni sud Federacije BiH, te je 2016. godine, a zatim i 2019. godine.

    Ustavni sud je ocijenio da tri odredbe nisu u skladu sa Ustavom. Odluka je objavljena 2016. godine, i od tada su notari trebali da više ne rade te poslove.

    Međutim, oni su nastavili raditi te poslove iako Ustav kaže da su sve presude Ustavnog suda FBiH konačne i obavezujuće.

    U međuvremenu je Vrhovni sud tražio od Ustavnog suda pojašnjenje njihovih odluka, da li su obavezne.

    Dodaje da je Ustavni sud obavijestio Vrhovni sud da su sve njihove odluke konačne i obavezujuće.

    Ustavni sud po zahtjevu Općinskog suda u Sarajevu dao pravno shvatanje o spornom pravnom pitanju koji je rekao da se ovjere mogu vršiti ili kod notara ili kod Suda.

    Većina općinskih sudova u FBiH otvorili su zemljišne knjige, a koliko znam to će sutra uraditi i Općinski sud u Sarajevu.” – Dnevni avaz, 23.02.2023. godine.

    Ko može praviti ugovore

    Tumačeći odredbe presuda, u Advokatskoj komori FBiH smatraju da sada svaki čovjek pravne struke može sačiniti ugovor bez obzira na to da li je on notar, pravnik, ili druga osoba pravne struke.

    To po njihovom tumačenju također mogu raditi sudije svih rangova, odnosno kompletna pravna profesija može raditi ugovore o prometu nepokretnosti.

    To se odnosi i na ostale ugovore kao što je ugovor o prodaji, poklonu, doživotnom izdržavanju, ugovori o porodičnim odnosima, nasljedno-pravnim odnosima i registraciji poslovnih subjekata.

    Dodaju:

    “Tako sada rade u cijeloj Evropi, a u prekookeanskim zemljama uopće ne treba ovjera, može samo potpis. Uradi se papir, potpiše i to je ugovor – kaže Kurtović.

    Dodaje da su do sada notari držali monopol jer niko osim njih nije mogao raditi ove ugovore.

    Međutim, sada i advokati imaju to pravo, a pravni benefit imaju građani. Ovjera u sudu košta 10 KM, advokat sa pribavljanjem svih dokumemata uzet će najviše 150 KM, ako stranka donese dokumentaciju onda će platiti 100 KM, a do sad je ta cifra kod notara bila puno veća.”

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je ustav

    Šta je ustav

    Šta je ustav? Ustav je najviši pravni akti jedne države i određuje osnovne principe i institucije vlasti i vladavine u toj državi.

    Sadržaj članka:

    Šta je ustav

    Ustav je najviši pravni akti jedne države i određuje osnovne principe i institucije vlasti i vladavine u toj državi.

    Ustavom se određuje kako će se vlast dijeliti između različitih tijela vlasti, kao što su državni parlament, vlada i sudovi, i određuje prava i obaveze građana i države.

    Obično sadrži odredbe o pravima i slobodama pojedinaca, kao što su sloboda govora, sloboda okupljanja i sloboda vjeroispovijesti.

    Ustav se obično smatra najvišim pravnim aktom u državi i nadređen je drugim zakonima i propisima.

    Ustav Bosne i Hercegovine

    Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, parafiranim 21.11.1995. godine u Daytonu (SAD) i potpisanim 14.12.1995. godine u Parizu dogovorena su osnovna načela državno-pravnog i političkog uređenja Bosne i Hercegovine.

    Sastavni dio ovog Sporazuma, kao njegov Aneks 4, je Ustav Bosne i Hercegovine, koji osim Preambule ima i 12 članova.

    Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Dejtonski sporazum, kako se naziva po mjestu gdje je dogovoren i parafiran, bio je predmet našeg članka Šta je Dejtonski sporazum i kad je potpisan Dejtonski sporazum.

    Daytonski sporazum i Ustav BiH

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je amnestija

    Šta je amnestija

    Države regulišu društvene odnose iz različitih razloga. Jedan od glavnih razloga za regulisanje odnosa u državi je očuvanje javnog reda i mira. Države se koriste različitim zakonima i propisima da bi regulisale različite aspekte društvenog života i da bi se suprotstavile onima koji krše te zakone i propise. U tom kontekstu, danas odgovaramo na pitanje šta je amnestija.

    Sadržaj članka:

    Šta je amnestija

    Amnestija je odluka državnog organa da se određenim osobama oprosti, odnosno da se oslobode odgovornosti za počinjeno krivično djelo ili da se prekine postupak protiv tih osoba.

    Amnestija se može donijeti za sve ili za određene kategorije osoba, kao što su politički zatvorenici ili ratni zarobljenici.

    Amnestija se također može odnositi na određene vrste krivičnih djela, kao što su politička djela ili djela koja su počinjena u okviru neke državne krize.

    Amnestija se ne odnosi na teška krivična djela koja su u suprotnosti s međunarodnim pravom, kao što su ratni zločini ili zločini protiv čovječnosti.

    Kojim propisom je regulisana amnestija

    Amnestija je regulisana članom 122. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

    Amnestijom se osobama koje su njome obuhvaćene daje oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom, određuje se brisanje osude, ili se ukida određena pravna posljedica osude.

    Amnestiju za krivična djela propisana ovim i drugim zakonom Federacije može dati Parlament Federacije, a za krivična djela propisana zakonom kantona skupština kantona.

    Amnestija se daje zakonom.

    Na koga se odnosi amnestija i na šta se odnosi amnestija

    Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji.

    Može se odnositi na kaznu zatvora, dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora, a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti.

    Amnestija se može odnositi na različite osobe i vrste krivičnih djela, ovisno o razlozima za donošenje amnestije i ciljevima koje država želi postići.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je pravni osnov

    Šta je pravni osnov

    Ukoliko ste u prilici da neko odlučuje o vašim pravima i obavezama, pogotovo organi uprave, općine, gradovi, ministarstva, a svi mi često jesmo, onda je veoma bitno da ste u mogućnosti razlikovati određene dijelove pravnog akta, odnosno značenje pojmova koji se tako široko koriste. Jedan od njih je i pojam pravnog osnova. Šta je pravni osnov? Pravni osnov je pravni temelj ili osnova na kome se zasniva neka radnja ili odluka.

    Sadržaj članka:

    Šta je pravni osnov

    Pravni osnov je zakon, propis ili neki drugi pravni akti na kojima počiva neka odluka ili radnja, kao i način na koji se ti akti primjenjuju u određenom slučaju.

    Zašto je bitno znati šta je pravni osnov

    Pravni osnov je izuzetno važan jer on utvrđuje osnove i ograničenja neke radnje ili odluke, te omogućava da se utvrde prava i obaveze pojedinaca ili pravnih lica u odnosu na tu radnju ili odluku.

    Naprimjer, pri odlučivanju, organi uprave za svako rješenje ili neki drugi akt kojim rješavaju o pravima i obavezama, u preambuli moraju navesti validan pravni osnov koji im daje nadležnost i pravo da odluče na određeni način.

    Budući da su propisi javno dostupni, lahko možete utvrditi da li je odluka donesena na pravilnom pravnom osnovu.

    Šta je preambula

    U pravnom kontekstu, uvod ili preambula je dio propisa koji se nalazi iznad naziva propisa, a sadrži podatke o pravnom osnovu za donošenje propisa, odnosno odredbe iz kojih proizilazi ovlaštenje za njegovo donošenje.

    Uvod pravnog propisa predstavlja proceduralni put kojim propis dolazi do svoje
    pravne snage, pozivajući se na propise više pravne važnosti, ime organa koji donosi propis, broj sjednice na kojoj je organ donio propis, kao i datum donošenja.

    Kada je organ koji donosi propis prethodno obavezan pribaviti mišljenje ili
    saglasnost nekog drugog organa, uvod sadrži i naziv organa koji je dao mišljenje,
    odnosno saglasnost za donošenje propisa.

    U slučaju nekih međunarodnih ugovora, dokumenata, preambula je uvodni dio koji se sastoji od ciljeva i principa na kojima se zasniva taj dokument. Preambula se često koristi kako bi se objasnila njegova svrha i da se pruži kontekst u kome se taj akt primjenjuje.

    Primjer pravnog osnova

    Primjeri koje ćemo navesti su hipotetički i služe samo kao ilustracija primjene pravnog osnova u određenim situacijama.

    Oni se ne mogu primijeniti doslovno jer se odluke donose na temelju konkretnih činjenica i okolnosti koje su prisutne u konkretnom slučaju, te se moraju napisati u skladu s primjenjivim zakonima, propisima i praksom.

    Stoga je uvijek potrebno savjetovati se sa stručnjakom za primjenu prava u konkretnim situacijama.

    Primjer pravnog osnova u oblasti radnog prava

    “Na osnovu člana 134. stav 1. Zakona o radu (NN br. 93/14), Direktor firme XY donosi odluku o produženju radnog vremena radnika NN u trajanju od jednog sata dnevno zbog povećanog obima posla, uz obvezu poslodavca da za to vrijeme isplati radniku odgovarajuću naknadu za prekovremeni rad prema članu 120. Zakona o radu.”

    U ovom primjeru, odluka o produženju radnog vremena radnika temelji se na pravnom osnovu – članu 134. stav 1. Zakona o radu, koji propisuje uslove i način produženja radnog vremena radi povećanog obima posla. Nadalje, odluka navodi i obvezu poslodavca da za produženo radno vrijeme isplati radniku odgovarajuću naknadu za prekovremeni rad prema članu 120. Zakona o radu. Dakle, pravni osnov, odnosno Zakon o radu, predstavlja temelj na kojem se donosi ova odluka.

    Primjer pravnog osnova u oblasti zaštite ličnih podataka

    “Na osnovu člana 63. Zakona o zaštiti ličnih podataka (NN br. 103/2019), Gradonačelnik Grada XY donosi odluku o zaštiti ličnih podataka podnositelja zahtjeva te se isti neće dijeliti niti obrađivati bez prethodnog pismenog pristanka podnositelja zahtjeva.”

    U ovom primjeru, odluka o zaštiti ličnih podataka se temelji na pravnom osnovu – članu 63. Zakona o zaštiti ličnih podataka, koji propisuje način zaštite ličnih podataka i obvezu zaštite istih od neovlaštenog pristupa ili obrade. Dakle, pravni osnov, odnosno Zakon o zaštiti ličnih podataka, u navedenom članu, predstavlja temelj na kojem se donosi ova odluka.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je Impeachment

    Šta je Impeachment

    Šta je Impeachment? Impeachment je proces koji se koristi u nekim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, za optužbu visokog dužnosnika vlade, obično predsjednika ili sudije Vrhovnog suda, za zločine ili druga krivična djela.

    Sadržaj članka:

    Opširnije na temu Impeachment – impičment, pisali smo ranije, gdje smo detaljno naveli i koji su razlozi za impeachment, procedura za impeachment, te pravni osnov.

    Procedura za Impeachment

    To je odgovarajuća procedura za oduzimanje dužnosti određenog dužnosnika i uklanjanje ga sa službe.

    Impeachment se obično sprovodi putem pravosudnog postupka u parlamentarnim ili kongresnim tijelima, gdje se optuženik suočava sa optužbama i ima priliku da se brani.

    Ako je optuženik proglašen krivim nakon impeachment postupka, on ili ona gubi dužnost i više nije u stanju da obavlja dužnost.

    Impeachment u Sjedinjenim Američkim Državama

    U Sjedinjenim Državama, postupak impeachmenta se vodi pred Kongresom.

    Ako Kongres odluči da postoji dovoljno dokaza za optužbu, predsjednik ili sudija se smatra optuženima i stavlja se na suđenje pred Senatom, gdje se donosi odluka o krivnji ili nevinosti.

    Ako je optuženi osuđen, njegova dužnost se smatra prestala i on/ona gubi svoj položaj.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je Dejtonski sporazum i kad je potpisan Dejtonski sporazum

    Šta je Dejtonski sporazum i kad je potpisan Dejtonski sporazum

    Iako je službeni naziv “Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini“, u praksi se najčešće naziva Dejtonski sporazum, Dejtonski mirovni sporazum ili kolokvijalno Dejton. U ovom članku govorimo o tome šta je Dejtonski sporazum i kad je potpisan Dejtonski sporazum.

    Sadržaj članka:

    Šta je Dejtonski sporazum

    Dejtonski sporazum je pravni akt sporazumnog karaktera parafiran 21.11.1995. godine u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

    Potpisivanju su prethodili mnogobrojni napori i pregovori, domaćih i međunarodnih faktora, a sve sa ciljem da bi se zvanično prekinuo Rat u Bosni i Hercegovini.

    Osnovni cilj Sporazuma je kreiranje okvira kako bi strane potpisnice mogle regulirati svoje odnose u skladu s načelima koja su izložena u Povelji Ujedinjenih naroda, kao i s Helsinškim završnim dokumentom i drugim dokumentima Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi.

    U skladu sa Sporazumom, strane su dužne posebno potpuno poštovati međusobnu suverenu jednakost, rješavati sporove mirnim putem, te se suzdržati od svake akcije prijetnjom ili upotrebom sile ili na drugi način, protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge države.

    Daytonski sporazum i Ustav BiH

    Kada je potpisan Dejtonski sporazum

    Iako se naziva Dejtonski sporazum, po mjestu gdje je parafiran, u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Dejtona, u američkoj državi Ohajo, Dejtonski sporazum je potpisan u Jelisejskoj palati u Parizu 14.12.1995. godine.

    Glavni učesnici cjelokupnog procesa su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik SlobodanMilošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

    Sadašnja administrativna podjela Bosne i Hercegovine i sastav vlade bili su neki od rezultata dogovora.

    Tekst Ustava BiH predstavlja Aneks 4 usvojenog mirovnog sporazuma, a njime je Bosna i Hercegovina transformirana u složenu i decentraliziranu državnu tvorevinu s dva entiteta – Federacijom BiH i Republikom Srpskom.

    Izvorni tekst Ustava BiH napisan je na engleskom jeziku.

    Dejtonski sporazum danas

    Dejtonski mirovni sporazum danas je po mnogima prevaziđen i kritikuju ga uglavnom sve tri bosanske strane, mada se službena srpska politika iz Banja Luke protivi njegovoj promjeni, videći u njoj rušenje Republike Srpske, koja je kao pojam sporazumom i formalno potvrđena.

    Problem Dana Republike Srpske

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ustavni sud Bosne i Hercegovine

    Ustavni sud Bosne i Hercegovine

    Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Po samom značenju riječi, apelacija je poziv, žalba; upozorenje; javni protest; redovan pravni lijek protiv presude nižeg suda.

    Sadržaj

    Nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

    Za apelacionu nadležnost Ustavnog suda relevantne su i sljedeće odredbe Ustava BiH: član II/2 – status Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/3 – katalog prava, član II/4 – nediskriminacija, član II/5 – izbjeglice i raseljena lica, Aneks I na Ustav BiH – dodatni sporazumi o ljudskim pravima.

    Nadležnost Ustavnog suda ograničena je samo na „pitanja sadržana u Ustavu“. Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje kako su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje ili tumačili i primijenili zakon, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava.

    To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očigledno proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan, ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravično suđenje, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi itd.).

    Daytonski sporazum i Ustav BiH

    Pojam “presude”

    Ustavni sud pojam „presude” tumači šire, tako da je apelaciju moguće podnijeti ne samo protiv presuda već i protiv drugih odluka i rješenja redovnih sudova kojima se konačno rješava o određenim pravima i slobodama.

    Van nadležnosti Ustavnog suda je da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ta procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi poklanjaju povjerenje dokazima jedne strane u postupku na osnovu sudijske slobodne procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj.

    Ko može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu

    U pravilu, apelaciju mogu podnijeti stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava apelacijom. Podnositelj apelacije može imati zastupnika. U tom slučaju uz apelaciju se mora dostaviti i posebna punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom. Posebna punomoć znači da nije dovoljna punomoć data za zastupanje pred redovnim sudovima. Podnosilac apelacije može biti pravno ili fizičko lice i nije nužno da bude državljanin Bosne i Hercegovine.

    Kako podnijeti apelaciju?

    Apelacija upućena Ustavnom sudu šalje se poštom ili se predaje neposredno Ustavnom sudu.

    Pod određenim uvjetima apelacija i drugi podnesci mogu se dostaviti i elektronski, putem e-maila. Više informacija o elektronskoj komunikaciji možete pronaći na internetskoj stranici Ustavnog suda u dijelu E-komunikacija.

    U prilogu apelacije dostavite kopiju osporene odluke/presude, kao i odluke/presude koje su donesene u predmetnom postupku.

    Apelacija i prilozi se predaju/dostavljaju isključivo u jednom primjerku. Zbog skeniranja dokumenata, potrebno je da se dostavljeni dokumenti ne spajaju i ne kopiraju obostrano. Svi ostali prilozi dostavljaju se isključivo na zahtjev Ustavnog suda BiH.

    Uz apelaciju ne dostavljajte originale dokumenata jer će oni nakon proteka određenog vremena biti uništeni. Ustavni sud nema obavezu vraćanja originalnih dokumenata dostavljenih uz apelaciju.

    Apelacija se obavezno podnosi na posebnom obrascu dostupnom u Ustavnom sudu ili na internetskoj stranici Ustavnog suda. Apelacija se obavezno podnosi u tekstu koji je elektronski ili mehanografski obrađen (čl. 20. i 21. Pravila).

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Impeachment – impičment

    Impeachment – impičment

    Opoziv (eng. impeachment – impičment) u najširem smislu riječi označava postupak smjene javnog funkcionera prije isteka njegovog redovnog mandata. Procedura opoziva obično je regulisana ustavom i zakonima države, a koristi se u vanrednim situacijama, poput osnovane sumnje da je funkcioner počinio krivično djelo, prekršaj ili svojim postupcima diskvalifikovao sebe od daljeg vršenja dužnosti. Opoziv najčešće provode parlamenti, dok je u rijetkim slučajevima omogućen i kroz vanredne referendume.

    Otkako je to bila glavna tema u medijima, postupak opoziva često se povezuje sa slučajevima poput Trump impeachmenta. Stoga se postavlja pitanje: Šta je zapravo impičment i kako funkcioniše?

    Sadržaj članka:

    Opoziv u SAD-u – Najpoznatiji primjer

    Najpoznatiji primjer opoziva dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Američki ustav predviđa postupak impeachmenta za predstavnike izvršne i sudske vlasti na federalnom nivou, uključujući i predsjednika.

    Ustavne odredbe o impeachmentu

    Ustav SAD-a spominje impeachment na nekoliko mjesta, a osnov za pokretanje postupka ograničen je na “izdaju, primanje mita ili druge visoke zločine i prekršaje” (high crimes and misdemeanors). Ipak, precizno značenje izraza “visoki zločini i prekršaji” nije definisano, što ostavlja prostor za tumačenja.

    Cilj impeachmenta je obuhvatiti širok spektar ozbiljno protuzakonitog ponašanja koje je nespojivo s dužnošću koju funkcioner obavlja.

    Razlozi za pokretanje impeachmenta

    Kongres SAD-a identificirao je tri glavna tipa ponašanja koja mogu biti osnov za impeachment:

    1. Zloupotreba položaja: Nepošteno ili nepropisno prekoračenje ovlasti.
    2. Ponašanje nespojivo sa funkcijom: Radnje koje podrivaju ugled i svrhu funkcije.
    3. Koristi u ličnu svrhu: Upotreba položaja za vlastitu korist ili neprimjerene svrhe.

    Naprimjer, 1974. godine Odbor za pravosuđe odbacio je impeachment protiv predsjednika Nixona za navodnu poreznu prevaru jer se radilo o privatnom, a ne službenom ponašanju predsjednika.

    Procedura impeachmenta

    Na saveznom nivou, postupak impeachmenta provodi se u tri koraka:

    Istraga

    Proces započinje istragom, najčešće u Odboru za pravosuđe, iako Kongres može odlučiti drugačije. Cilj je prikupiti dokaze i procijeniti osnovanost optužbe.

    Glasanje u Predstavničkom domu

    Predstavnički dom, prostom većinom prisutnih članova, izglasava set optužbi koje formalno predstavljaju impeachment. Nakon ovog koraka, osumnjičeni je zvanično optužen.

    Suđenje u Senatu

    Senat vodi suđenje osumnjičenom. U slučaju predsjednika SAD-a, suđenje predvodi predsjednik Vrhovnog suda. Za osudu je potrebna dvotrećinska većina prisutnih senatora. Ako je osumnjičeni proglašen krivim, rezultat je uklanjanje sa dužnosti.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.