Tag: građansko pravo

  • Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Pravo poznaje različite načine izražavanja volje. Najčešće se volja manifestuje usmeno ili pisanim putem, ali u mnogim situacijama ona se može iskazati i ponašanjem. Takvo ponašanje naziva se konkludentno ponašanje i ima izuzetno važnu ulogu u pravnoj praksi. Sudovi ga često cijene prilikom odlučivanja, jer upravo iz postupaka stranaka izvlače zaključke o njihovim namjerama i obavezama.

    Razumijevanje konkludentnog ponašanja je značajno ne samo za pravnike, nego i za svakog pojedinca koji u svakodnevnom životu sklapa različite odnose i preuzima obaveze, čak i onda kada toga nije potpuno svjestan.

    Sadržaj članka:

    • Definicija konkludentnog ponašanja
    • Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje
    • Primjeri iz svakodnevnog života
    • Značaj konkludentnog ponašanja u pravu
    • Praktične posljedice
    • Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja
    • Podržite Pravni blog

    Definicija konkludentnog ponašanja

    Konkludentno ponašanje predstavlja postupke jedne osobe koji nedvosmisleno upućuju na njenu namjeru ili saglasnost, iako ta osoba svoju volju nije izrazila riječima ili pisanim putem.

    Drugim riječima, konkludentno ponašanje je takav način izražavanja volje koji proističe iz samih radnji i okolnosti, a koje sud prepoznaje i tumači kao pravno relevantne.

    Naprimjer, ako putnik uđe u autobus i preda vozaču novac, iako nije potpisao ugovor niti rekao nijednu riječ, njegov čin jasno izražava namjeru da zaključi ugovor o prijevozu.

    Šta su konkludentne radnje

    Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje

    Sudovi konkludentno ponašanje posmatraju kao manifestaciju volje, koja mora biti dovoljno jasna i nedvosmislena da bi se mogla tumačiti kao izraz pravne namjere.

    Kada sudovi procjenjuju da li neko ponašanje ima konkludentan značaj, oni uvijek gledaju širu sliku.

    Prvo uzimaju u obzir okolnosti u kojima je radnja učinjena, odnosno da li se u konkretnom kontekstu može smatrati postupkom sa pravnim posljedicama.

    Zatim posmatraju koliko je samo ponašanje jasno i nedvosmisleno, da li ostavlja prostor za različita tumačenja ili se iz njega može pouzdano zaključiti šta je bila volja osobe.

    Konačno, posebno je važno da li se takvo ponašanje u praksi inače razumije kao prihvatanje obaveze ili davanje saglasnosti, jer sudovi svoju ocjenu temelje i na onome što je uobičajeno u svakodnevnim odnosima.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Primjeri iz svakodnevnog života

    Konkludentno ponašanje se često javlja u životu, i upravo kroz takve primjere postaje jasnije šta sudovi smatraju njegovim postojanjem.

    Kupovina u prodavnici ne zahtijeva nikakve posebne izjave niti potpisivanje ugovora. Dovoljno je da kupac uzme proizvod sa police i odnese ga na kasu. Time jasno pokazuje svoju namjeru da zaključi ugovor o kupoprodaji i da robu preuzme uz plaćanje cijene.

    Isto važi i za svakodnevne situacije poput odlaska u restoran. Kada gost sjedne za sto i naruči hranu, time šalje jasnu poruku da želi uslugu i pristaje na obavezu plaćanja. Nije potrebno dodatno objašnjenje niti potpisivanje dokumenta.

    Na kraju, jedan od značajnih primjera u praksi jeste i radni odnos. Ako osoba počne raditi određene poslove uz znanje i odobrenje poslodavca, pa čak i bez potpisanog ugovora, sud može zaključiti da je radni odnos faktički zasnovan i da se na njega primjenjuju pravne posljedice.

    Ovi primjeri pokazuju da radnje često govore više od riječi.

    Značaj konkludentnog ponašanja u pravu

    Konkludentno ponašanje ima primjenu u više pravnih oblasti:

    • Strane mogu zaključiti ugovor i bez pisanog ili usmenog izražavanja volje, samo na osnovu svojih radnji.
    • Obavljanje posla uz saglasnost poslodavca može biti osnova za priznanje radnog odnosa.
    • Korištenje tuđe stvari, davanje ključeva ili preuzimanje obaveza ponašanjem može stvoriti pravne posljedice.

    Sudovi posebno cijene konkludentno ponašanje kada utvrđuju da li je ugovor zaključen ili da li je postojala saglasnost volja, jer u praksi mnogi odnosi nastaju upravo na ovaj način.

    Praktične posljedice

    Neoprezno postupanje može dovesti do toga da neko nenamjerno prizna obaveze ili prava koja inače ne bi nastala.

    Naprimjer, ako osoba redovno koristi određenu uslugu bez izričitog ugovora, to može biti tumačeno kao prihvatanje uslova i stvaranje obaveze plaćanja.

    Slično tome, određeni oblici ponašanja na radnom mjestu mogu implicirati postojanje radnog odnosa čak i ako formalni ugovor nije potpisan.

    U pravnom smislu, konkludentno ponašanje može poslužiti kao dokaz pred sudom, stoga je važno biti svjestan svojih postupaka i njihovih mogućih pravnih posljedica

    Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja

    Šutnja sama po sebi uglavnom ne znači saglasnost, osim ako zakon, ugovor ili običaji ne propisuju drugačije. Konkludentno ponašanje, za razliku od šutnje, zahtijeva aktivno postupanje koje nedvosmisleno izražava volju.

    Znači li šutnja odobravanje

    Naprimjer, ako neko primi robu i počne je koristiti bez komentara, to se može smatrati konkludentnim prihvatanjem ponude. Sama šutnja, bez radnje, ne bi imala taj pravni učinak.

    Konkludentno ponašanje je važan institut koji omogućava da se volja stranaka izrazi i bez riječi ili pisanog ugovora. Sudovi ga cijene kada utvrđuju postojanje saglasnosti, a posljedice takvog ponašanja mogu biti jednako značajne kao i kod formalnog izražavanja volje.

    Za svakog građanina važno je da razumije da određene radnje, iako izgledaju svakodnevno i bezazleno, mogu imati pravne posljedice. Upravo zato konkludentno ponašanje predstavlja most između pravne teorije i svakodnevnog života, a sudovi mu s pravom pridaju veliki značaj.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta su aleatorni ugovori

    Šta su aleatorni ugovori

    U praksi se često postavlja pitanje šta su aleatorni ugovori i po čemu se razlikuju od drugih ugovornih oblika. Za razliku od standardnih ugovora, koji podrazumijevaju jasno određene obaveze i koristi za obje strane, aleatorni ugovori su zasnovani na neizvjesnosti. Njihova posebnost leži u tome što prava i obaveze ugovornih strana zavise od budućeg događaja koji možda nikada neće nastupiti, pri čemu jedna ili obje strane svjesno preuzimaju rizik mogućeg ishoda.

    Sadržaj članka:

    Značenje i pravna priroda aleatornih ugovora

    Pojam aleatoran potiče od latinske riječi alea, što znači “kocka”, odnosno slučaj. U pravnom smislu, aleatorni ugovor je onaj u kojem ostvarenje prava i obaveza zavisi od budućeg neizvjesnog događaja. Jedna od karakteristika takvih ugovora jeste da se ekonomska korist ugovornih strana ne može tačno predvidjeti u trenutku zaključenja ugovora.

    Za razliku od takozvanih komutativnih ugovora, gdje su koristi uravnotežene i poznate unaprijed, kod aleatornih ugovora takva predvidljivost ne postoji. Rizik, slučaj i neizvjesnost su njihova osnovna obilježja.

    Ko može praviti ugovore

    Po čemu se aleatorni ugovori razlikuju od komutativnih ugovora?

    Najveća razlika između običnih (komutativnih) i aleatornih ugovora jeste u tome što se kod aleatornih ne zna da li će, kada i u kojoj mjeri neka strana imati korist. U nekim slučajevima jedna strana može dobiti značajno više nego što je uložila, dok druga može ostati bez koristi, iako je ispunila svoju obavezu.

    Ipak, zakon takve ugovore dopušta upravo zato što su obje strane svjesno prihvatile rizik i posljedice neizvjesnog događaja. Bitan uslov je da je neizvjesnost stvarna i pravno dopuštena, te da obje strane ulaze u ugovorni odnos sa razumijevanjem mogućeg ishoda.

    Najčešći primjeri iz prakse

    Jedan od najprepoznatljivijih aleatornih ugovora jeste ugovor o doživotnom izdržavanju. Ovaj ugovor podrazumijeva da jedna strana preuzima obavezu da doživotno izdržava drugu, a zauzvrat nasljeđuje njenu imovinu nakon smrti. Neizvjesnost se ogleda u trajanju života osobe koja prima izdržavanje. Moguće je da davalac izdržavanja pruža pomoć godinama, a moguće je i da imovina pređe u njegove ruke nakon kratkog vremena.

    Ugovor o doživotnom izdržavanju

    Drugi značajan primjer je ugovor o osiguranju. Osiguranik plaća premiju, ne znajući hoće li ikada doći do situacije u kojoj će imati pravo na isplatu. Osiguravajuće društvo s druge strane preuzima rizik da će u nekom trenutku morati isplatiti daleko veći iznos od uplaćenih premija.

    Kako napisati prigovor osiguranju

    Također, igre na sreću, opklade imaju obilježja aleatornosti, ali pravna dopuštenost ovih ugovora zavisi od brojnih faktora. Ako su utemeljeni na zakonu, javnom poretku i pravilima igara na sreću, mogu biti pravno važeći. U suprotnom, često se tretiraju kao ništavi.

    Pravni okvir

    Posebno je čest i značajan ugovor o doživotnom izdržavanju koji je nasljednopravni ugovor i ugovor osiguranju. Iako zakon ne koristi termin aleatorni kao takav, jasno priznaje ugovore čije izvršenje zavisi od slučajnih okolnosti.

    Ključno je da volje ugovornih strana budu ozbiljne, da je predmet ugovora dopušten i da postoji ravnoteža rizika u trenutku zaključenja.

    Da li su aleatorni ugovori uvijek pravno dopušteni?

    Ugovori ove vrste ponekad otvaraju prostor za sporne situacije, posebno ako jedna strana kasnije smatra da je bila u nepovoljnijem položaju. Međutim, sudska praksa je jasna, sama neizvjesnost koristi nije razlog za ništavost ugovora. Izuzetak su slučajevi kada je aleatorni karakter iskorišten za prevaru, prinudu ili ako je protivno moralu društva.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Naprimjer, ako je neko znao da se druga strana nalazi u terminalnoj fazi bolesti, a ipak je zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju, postoji osnov za osporavanje. Isto važi i za ugovore o osiguranju ako je osiguranik u momentu zaključenja ugovora znao da je šteta već nastupila ili bila neminovna.

    Koje su prednosti i mane aleatornih ugovora za ugovorne strane?

    S jedne strane, aleatorni ugovori omogućavaju fleksibilnost i rješenja u situacijama kada nije moguće tačno predvidjeti buduće okolnosti. Oni su posebno korisni u socijalnim odnosima, u zaštiti od rizika i u regulisanju međusobnih očekivanja kada postoji dugoročna neizvjesnost.

    S druge strane, zahtijevaju visok stepen povjerenja i razumijevanja između ugovornih strana. Zbog same prirode neizvjesnosti, često dolazi do subjektivnog osjećaja nepravičnosti, posebno ako se ishod znatno razlikuje od očekivanog.

    Kakve pravne posljedice mogu nastati iz aleatornog ugovora?

    Prilikom sklapanja aleatornog ugovora, preporučuje se da obje strane imaju jasnu predstavu o mogućim ishodima. Detaljno definisani uslovi, medicinska dokumentacija kod ugovora o izdržavanju, realna procjena rizika kod osiguranja, i sveobuhvatna volja da se preuzme neizvjesnost, ključni su za pravnu sigurnost.

    Kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi

    Također, korisno je da se ugovor sačini u pisanoj formi i eventualno ovjeri kod nadležnog organa, kako bi se smanjile šanse za buduće sporove. U složenijim slučajevima, konsultacija sa pravnikom ili notarom može znatno olakšati kasniju zaštitu prava.

    Kako se ovjerava potpis

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Najpretraživanije pravne teme

    Najpretraživanije pravne teme

    Najčešće pretraživane pravne teme u svijetu mogu se razlikovati ovisno o zemlji ili regiji u kojoj se nalazite. Međutim, postoje neke općenito popularne pravne teme koje su zanimljive i važne za ljude širom svijeta. U nastavku donosimo općenito najpretraživanije pravne teme, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu, a predstavljamo vam i grane prava u okviru kojih se te teme najčešće nalaze.

    Sadržaj članka:

    Najpretraživanije pravne teme

    Najpopularnija pravna pitanja variraju ovisno o zemlji i kontekstu, ali neka od najčešćih pravnih pitanja koja se pojavljuju u različitim dijelovima svijeta i ujedno su najpretraživanije pravne teme su:

    Bonus pretraga: Da li je marihuana legalizovana? 🙂 Ovdje ne odgovaramo na to pitanje. Ipak, mala napomena… Nemojte je kupovati.

    Građansko pravo

    Građansko pravo je grana prava koja se bavi pravima i obavezama građana u odnosu na druge građane i državu. To uključuje teme poput braka, nasljeđivanja, kupoprodaje nekretnina i drugih vrsta ugovora. Građansko pravo se dijeli na dvije glavne kategorije: obligaciono pravo i stvarno pravo.

    Obligaciono pravo

    Obligaciono pravo se bavi odnosima između pojedinaca i odnosima između pojedinaca i države. To uključuje teme poput ugovora, odštete za štetu, dužnosti i prava u radnom odnosu i drugim sličnim pitanjima.

    Krivično pravo

    Krivično pravo je grana prava koja se bavi krivičnim djelima i kaznama za one koji ih počine. Krivično pravo se koristi za zaštitu društva od onih koji počine kriminalna djela i za odgovarajuće kažnjavanje počinitelja.

    Krivično pravo se bavi općim principima krivičnog prava, poput definicije krivičnog djela, elementima krivičnog djela i odgovornosti počinitelja.

    Krivično pravo se bavi krivičnim djelima i kaznama za njih, poput ubistva, krađe, nasilja u porodici i drugih vrsta krivičnih djela.

    Krivično pravo se dijeli na pododjeljke poput krivičnog materijalnog prava i krivičnog postupka. Krivični postupak se bavi pravilima i procedurama koje se koriste u postupanju protiv osumnjičenih za počinjenje krivičnog djela, dok krivični zakon definira krivična djela i kazne za njih.

    Radno pravo

    Radno pravo je grana prava koja regulira odnose između radnika i poslodavaca, uključujući pitanja plaća, radnog vremena, zaštite na radu i drugih prava i obaveza u radnom odnosu. Radno pravo se koristi za zaštitu prava radnika i za reguliranje odnosa između radnika i poslodavaca.

    Radno možemo posmatrati u dvije kategorije: individualno radno pravo i kolektivno radno pravo. Individualno radno pravo se odnosi na odnose između pojedinačnog radnika i poslodavca, dok se kolektivno radno pravo odnosi na odnose između radničkih sindikata i poslodavaca.

    Radno pravo obuhvata mnoge teme, uključujući:

    • Ugovor o radu: Ugovor o radu je ugovor između radnika i poslodavca koji definira prava i obaveze obje strane u radnom odnosu.
    • Plaće i druge naknade: Radno pravo regulira pitanja plaća i drugih naknada za rad, poput dodataka za rad u nedjelju ili noćni rad.
    • Radno vrijeme: Radno pravo regulira pitanja radnog vremena, uključujući dužinu radnog vremena i pravila o prekovremenom radu.
    • Prava i zaštita na radu: Radno pravo garantira radnicima određena prava i zaštitu na radu, poput prava na sigurno i zdravo radno okruženje.
    • Odsustvo s posla: Radno pravo regulira pitanja odsustva s posla, poput bolovanja ili godišnjeg odmora.
    • Otkazi i otpuštanja: Radno pravo regulira pitanja otkaza i otpuštanja, uključujući pravila o tome kada i kako se otpuštanje može obaviti.

    Stvarno pravo

    Stvarno pravo je grana prava koja regulira prava na imovinu i druga stvarna dobra. Kada je u pitanju stvarno pravo, dva su pitanja koja se često postavljaju: pravo vlasništva i pravo korištenja.

    Pravo vlasništva se odnosi na pravo vlasnika da koristi, raspolaže i zaradi od svoje imovine, ali i da uništi svoju imovinu. Pravo vlasništva uključuje pravo da se imovina koristi, prodaje, daruje ili naslijedi.

    Pravo korištenja se odnosi na pravo da se određeno dobro koristi, ali bez prava vlasništva. Pravo korištenja uključuje pravo zakupa, pravo korištenja vode, zraka i drugih sličnih dobara.

    Porezno pravo

    Porezno pravo je grana prava koja regulira način na koji se plaćaju porezi i kako se raspodjeljuju porezni prihodi. Porezno pravo se koristi za održavanje javnih finansija i za reguliranje poreznog sistema u određenoj zemlji.

    Porezno pravo obuhvata mnoge teme, uključujući:

    • Porezna obveznost: Porezno pravo definira koja se dobra i usluge oporezuju, kao i visinu poreza.
    • Porezni obveznici: Porezno pravo definira koja se osobe i pravne osobe smatraju poreznim obveznicima i obvezni su platiti poreze.
    • Porezne stope: Porezno pravo definira stope poreza koje se primjenjuju na različite vrste dobara i usluga.
    • Porezne olakšice: Porezno pravo može uključivati ​​olakšice za određene grupe poreznih obveznika ili određena dobra i usluge.
    • Porezni dugovi: Porezno pravo definira kako se rješavaju porezni dugovi i kazne za neplaćanje poreza.
    • Porezni nadzor: Porezno pravo regulira porezna nadzorna tijela i njihove ovlasti u pogledu provjere poreznih obveznika i namirenja poreznih dugova.

    Porodično pravo

    Porodično pravo je grana prava koja regulira odnose unutar obitelji, uključujući brak, razvod, nasljeđivanje i prava djece. Porodično pravo se koristi za reguliranje odnosa unutar obitelji i zaštitu prava pojedinaca u obitelji.

    Porodično pravo obuhvaća mnoge teme, uključujući:

    • Brak: Porodično pravo regulira pitanja vezana za brak, uključujući postupak sklapanja braka, prava i obaveze supružnika i druga pitanja koja se tiču braka.
    • Razvod: Porodično pravo regulira pitanja vezana za razvod, uključujući postupak razvoda, raspodjelu imovine i druga pitanja koja se tiču razvoda.
    • Nasljeđivanje: Porodično pravo regulira pitanja nasljeđivanja, uključujući pravila o nasljeđivanju i raspodjeli nasljeđa.
    • Prava djece: Porodično pravo regulira pitanja vezana za prava djece, uključujući prava na skrb i podršku, prava na nasljeđivanje i druga pitanja koja se tiču prava djece.
    • Odgoj djece: Porodično pravo regulira pitanja odgoja djece, uključujući pitanja skrbi i nadzora nad djecom.
    • Prava roditelja: Porodično pravo regulira pitanja prava roditelja, uključujući prava na skrb i odgoj djece i obaveze prema djeci.

    Međunarodno pravo

    Međunarodno pravo je grana prava koja regulira odnose između država i međunarodnih organizacija, kao i odnose između pojedinaca i međunarodnih organizacija. Međunarodno pravo se koristi za regulisanje međunarodnih odnosa i zaštitu prava pojedinaca u međunarodnom smislu.

    Međunarodno pravo se dijeli na dvije glavne kategorije: međunarodno javno pravo i međunarodno privatno pravo.

    Međunarodno pravo obuhvaća mnoge teme, uključujući:

    • Međunarodni ugovori: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za sklapanje i provođenje međunarodnih ugovora.
    • Međunarodni sudovi: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za rad međunarodnih sudova, uključujući njihove ovlasti i postupke.
    • Međunarodno humanitarno pravo: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za zaštitu ljudskih prava u ratnim i mirnodopskim situacijama.
    • Međunarodno trgovačko pravo: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za međunarodnu trgovinu, uključujući pitanja carina i trgovinskih ugovora.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Pravosudni ispit FBiH – Porodično pravo

    Pravosudni ispit FBiH – Porodično pravo

    Pravosudni ispit FBiH – Porodično pravo (“Službene novine FBiH” 84/18) polaže se u skladu sa Programom koji utvrđuje gradivo, pravne izvore i literaturu po kojima se polažu pismeni i usmeni dio Pravosudnog ispita pred Komisijom za polaganje.

    Prilikom ispitivanja kandidata na usmenom dijelu pravosudnog ispita, ispitivači su dužni voditi računa da kandidata ispituju samo iz materije koja je utvrđena kao gradivo, odnosno pravni izvori u Programu.

    Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.

    U nastavku možete pronaći gradivo i pravne izvore iz oblasti Porodičnog prava u skladu sa Programom.

    NAPOMENA: Dužni ste pratiti izmjene i dopune zakona. Pravniblog.com ne odgovara za štetu nastalu primjenom bilo kojeg dijela stranice.

     Pravosudni ispit FBiH – Porodično pravo

    1. Gradivo i pravni izvori

    1.1. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH” br.: 35/05, 41/05, 31/14)

    1.2. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (“Službene novine FBiH” br.: 20/13)

    NAPOMENA: U dijelu koji se odnosi na gradivo i pravne izvore na nivou entiteta ispitivač je dužan pitanja prilagoditi propisima koji su važeći na teritoriji s kojeg dolazi kandidat ili gdje je obavio praksu kao uvjet za polaganje Pravosudnog ispita.

    2. PRIJEDLOG LITERATURE

    2.1. Bariša Čolak, Građansko pravo prema Programu pravosudnog ispita “Službeni list BiH” Sarajevo, 2015. godine

    2.2. Publikacija “Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine/Obiteljski zakon FBiH – Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, Priređivač Đemaludin Mutapčić, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo 2005. godine

    2.3. Po izboru kandidata

    Porodično pravo je grana prava koja se bavi uređenjem porodičnih odnosa  između bračnih i vanbračnih drugova, između roditelja i djece i drugih srodnika po krvi i usvojenju, te odnosa starateljstva.

    Porodično pravo može odrediti kao skup pravnih normi koje regulišu porodične odnose i porodicu kao cjelinu.

    Predmet porodičnog prava su odnosi regulisani i zaštićeni porodičnim pravom. Prvenstveno su to porodičnopravni odnosi i porodica kao cjelina. Međutim, porodica kao cjelina nema pravni subjektivitet, već su samo njeni članovi subjekti prava.