Category: Građansko pravo

  • Kada je ugovor ništav

    Kada je ugovor ništav

    Ugovor se smatra ništavim kada, zbog zakonskih smetnji, nema pravnog dejstva od samog početka. Ništavost je apsolutna i može je isticati svako zainteresovano lice. Kada je ugovor apsolutno ništav, ne može konvalidirati. Takav ugovor ne može postati valjan ni potvrdom stranaka, ni protekom vremena, ni izvršenjem. Može eventualno nastati novi, valjan ugovor ako stranke ponovo zaključe isti posao, ali to nije konvalidacija, nego novi ugovor. Ako je ugovor relativno ništav (pobojan), tada je konvalidacija moguća.

    Sadržaj članka:

    Nemoguć, nedopušten ili neodređen predmet ugovora

    Predmet ugovora mora biti moguć, dopušten i određen ili odrediv. Ako je već u trenutku zaključenja ugovora jasno da se ono što je ugovoreno ne može ostvariti, ugovor nema pravno dejstvo.

    Ako neko zaključi ugovor o prodaji slike koja je prethodno uništena u požaru riječ je o nemogućem predmetu, pa ugovor ne može opstati.

    Isto tako, predmet ne smije biti protivan prisilnim propisima, javnom poretku ili moralu. Ugovor o izvršenju krivičnog djela (npr. „ugovor“ o podmićivanju) je ništav zbog nedopuštenosti predmeta.

    Ako predmet nije dovoljno određen niti ga je moguće odrediti naknadno, ugovor je ništav jer nema jasno definisan objekat obaveze. Takav je dogovor da će se prodati „nešto iz skladišta“, bez preciziranja količine, vrste ili vrijednosti.

    Primjer aneksa ugovora

    Nedopušten osnov ugovora

    Ugovor mora imati dopušten osnov (causu). On mora imati pravno prihvatljiv razlog zbog kojeg se obaveza preuzima. Ako ugovor nema osnov, ili ako je osnov nedopušten jer je protivan zakonu, moralu ili javnom poretku, ugovor je ništav.

    U skladu s tim, ne može se zaključiti ugovor o prodaji narkotika, oružja bez dozvole ili falsifikovanih dokumenata, ugovor radi prikrivanja nezakonite radnje, npr. fiktivni ugovor o radu kojim se pokušava opravdati nezakoniti priliv novca i slično.

    Šta su aleatorni ugovori

    Nedostatak poslovne sposobnosti ugovarača

    Lice koje nema poslovnu sposobnost, ne može zaključiti valjan ugovor osim ako ga ne odobri zakonski zastupnik. U suprotnom, ugovor je ništav.

    Ako bi maloljetno lice bez saglasnosti roditelja potpisalo ugovor o kupovini automobila, ugovor je ništav jer ugovarač nije poslovno sposoban.

    Isto važi i za pravna lica. Ako osoba koja nema ovlaštenje zaključi ugovor u ime pravnog lica ili ako ugovor prelazi zakonske granice poslovanja tog pravnog lica, ugovor nema pravno dejstvo.

    Ugovor o poklonu vozila – Obrazac i objašnjenje postupka

    Nedostatak propisane forme

    Kada zakon zahtijeva određenu formu (pismenu, ovjeru ili notarsku) radi valjanosti ugovora, nepoštovanje forme vodi ništavosti.

    Ugovor o prodaji nekretnine mora biti zaključen u pisanoj formi i ovjeren. Ako stranke usmeno dogovore prodaju i predaju novac, ugovor je ništav.

    Ipak, ako su obje strane u potpunosti ispunile obaveze, sud može, radi pravičnosti i svrhe zakonske forme, priznati ugovor kao valjan (tzv. konvalidacija učinaka).

    Uslovi za podizanje kirije tokom trajanja ugovora o zakupu

    Nemogući ili protivni uslovi i rokovi

    Ako je ugovor zaključen uz odložni ili raskidni uslov koji je nemoguć, protivan zakonu ili moralu, ugovor je ništav.

    Ako neko navede: “Ugovor o poklonu vrijedi ako Sunce sutra izađe na zapadu.“, ugovor je ništav jer sadrži nemoguć uslov.

    Isto tako, ako navedete: „Obaveza prestaje ako se dužnik skine i trči bez odjeće po trgu.“, ugovor je protivan moralu i javnom poretku.

    Takvi uslovi narušavaju pravnu sigurnost jer čine izvršenje ugovora neostvarivim ili društveno neprihvatljivim.

    Sitna slova u ugovoru

    Prividan ugovor

    Simulirani ugovor je ugovor koji je formalno sklopljen, ali strane namjerno žele prikazati da postoji pravna obaveza, dok u stvarnosti nisu imale namjeru da stvore stvarno pravno dejstvo.

    Glavna odlika je namjera obmane ili prikrivanja stvarnog pravnog odnosa.

    Osoba A i osoba B sklapaju ugovor o prodaji stana za 100.000 KM. Ugovor je potpisan i javno ovjeren, ali u stvarnosti osobe su se dogovorile da B neće plaćati ništa, jer A želi, npr., prikriti darivanje stana radi poreznih ili drugih razloga. Formalno ugovor postoji i izgleda kao da stvara obaveze, ali stvarna namjera je drugačija: prikrivanje stvarnog pravnog dejstva (poklon, darovanje, ili drugačiji aranžman).

    Sporazum o raskidu ugovora

    Najčešće postavljana pitanja

    Šta znači da je ugovor ništav?
    Ugovor je ništav kada zbog zakonskih smetnji nema pravnog dejstva od početka i ne može se naknadno potvrditi.

    Koji su razlozi ništavosti ugovora?
    Razlozi su nemoguć ili nedopušten predmet, nedopušten osnov, nedostatak poslovne sposobnosti ugovarača, nepoštovanje propisane forme, nemogući ili protivni uslovi i rokov, te prividan ugovor.

    Da li ništav ugovor može proizvesti obaveze?
    Ne. Ništav ugovor nema pravno dejstvo i strane ne stiču prava niti obaveze iz njega.

    Ko se može pozivati na ništavost ugovora?
    Svako zainteresovano lice može zahtijevati utvrđenje ništavosti.

    Da li ništavnost zastarijeva?
    Ne. Ništavost se može istaći u svakom trenutku.

    Šta se dešava sa onim što je izvršeno po ništavom ugovoru?
    Sve što je izvršeno mora se vratiti, vraćajući stanje u onakvo kakvo je bilo prije sklapanja ugovora.

    Kako razlikovati ništavost i pobojnost ugovora?
    Ništav ugovor nema pravno dejstvo od početka. Pobojan ugovor je valjan dok ga strana ne pobije u zakonom propisanim rokovima.

    Može li sud potvrditi ništav ugovor?
    Ne, sud ne može potvrditi ništav ugovor jer on nema pravno dejstvo.

    Šta ako ugovor nema propisanu formu, ali su strane izvršile obaveze?
    Sud može uzeti u obzir ciljeve zakonske odredbe i priznati ugovor u mjeri u kojoj izvršenje nije suprotno zakonu.

    Ugovor o pozajmici novca

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kada mišljenje nije kleveta

    Kada mišljenje nije kleveta

    Kritičko mišljenje, komentar ili vrijednosni sud, ma koliko bili oštri ili neugodni, sami po sebi ne znače klevetu sve dok ne sadrže „neistinite činjenične“ tvrdnje koje se mogu dokazati kao netačne. Granica između slobode izražavanja i povrede časti i ugleda često je tanka. Zato je važno razlikovati iznošenje mišljenja od iznošenja navodne činjenice koja nije tačna. Upravo od te razlike zavisi da li je riječ o legitimnoj kritici ili o kleveti.

    Sadržaj članka:

    Kratak pregled činjenica iz sudskog postupka

    Iz presude Vrhovnog suda FBiH Gž-125/05 od 29.09.2005. vidljivo je da su tužitelji pokrenuli parnicu zahtijevajući naknadu štete zbog, kako su smatrali, klevetničkog saopštenja objavljenog 7.9.2004.

    Kantonalni sud u Tuzli odbio je tužbeni zahtjev, a Vrhovni sud FBiH potvrdio tu odluku.

    U obrazloženju stoji: saopćenje sadrži mišljenje i vrijednosni sud, a ne iznesene neistinite činjenice koje bi, prema Zakonu o zaštiti od klevete, činile osnov za naknadu štete.

    Inače, Zakon o zaštiti od klevete FBiH propisuje šta je kleveta: “kleveta – radnja nanošenja štete ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem
    izražavanja neistinitih činjenica identifikovanjem tog fizičkog ili pravnog lica trećem licu.”

    Izraz „neistinita činjenica“ na prvi pogled zvuči kao oksimoron, jer činjenica bi po svojoj prirodi morala biti istinita. Ipak, zakonodavac je ovim izrazom želio označiti situaciju u kojoj neko iznosi tvrdnju kao da je riječ o provjerenoj činjenici, iako ona to nije. Dakle, „neistinita činjenica“ nije kontradikcija, već pravni izraz za lažno ili netačno predstavljanje stvarnosti kada neko govori o događaju, postupku ili osobi na način koji se može provjeriti, ali koji ne odgovara istini.

    Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Elementi klevete

    Građansko-pravna odgovornost za klevetu utemeljena je na iznošenju neistinitih činjeničnih tvrdnji koje narušavaju nečiji ugled, a koje se mogu objektivno dokazati. Ključni element je upravo „činjenica“, izjava o nečijem postupku, događaju ili osobini koja se može provjeriti i utvrditi kao tačna ili netačna. Ako neko, na primjer, tvrdi da je određena osoba počinila krivično djelo, pronevjerila novac ili lagala u određenoj situaciji, to su provjerljive tvrdnje koje, ukoliko nisu istinite, mogu predstavljati klevetu.

    S druge strane, subjektivni komentari, mišljenja i vrijednosni sudovi, poput izraza nezadovoljstva, kritike ili moralne ocjene, spadaju u sferu slobode izražavanja. Oni nisu podložni dokazivanju, jer se temelje na ličnom stavu, a ne na činjenicama. Upravo ta razlika između činjenične tvrdnje i vrijednosnog suda čini osnovu pravnog obrazloženja u predmetima koji se tiču klevete.

    Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Razlika između mišljenja i činjenice

    Presuda detaljno objašnjava na koje se kriterije sud treba osloniti pri razlikovanju mišljenja od činjenica:

    1. Kontekst i jezička analiza: sud analizira cjelokupan tekst, stil izražavanja i način upotrebe riječi. Samo prisustvo riječi “činjenica” u tekstu ne pretvara nužno iskaz u objektivnu činjenicu; važan je širi kontekst.
    2. Provjerljivost: tvrdnja koja se može dokazati empirijskim ili dokumentarnim dokazima je činjenica; vrijednosni sud nije provjerljiv.
    3. Namjera i publicistički stil: javne izjave koje imaju karakter komentara (npr. politička kritika) obično se tretiraju blaže jer su zaštićene dubljim interesom javne rasprave.

    U praksi, to znači da kada tužitelj navodi klevetu, mora identificirati tačne činjenične tvrdnje i ponuditi dokaznu strategiju kojom bi pokazao njihovu neistinitost. Bez toga, sud će vjerovatno odbiti zahtjev kao neopravdan.

    Uloga Evropske konvencije i ustavnog okvira

    Vrhovni sud u obrazloženju eksplicitno podsjeća na zaštitu slobode izražavanja prema članu 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i ustavnim garancijama.

    Preširoko tumačenje zakonskih odredbi koje bi kažnjavalo svaku kritiku i vrijednosni sud dovelo bi u pitanje temeljne demokratske standarde. Sudovi stoga primjenjuju proporcionalnost pri ograničavanju govora, posebno u političkom i javnom diskursu.

    Šta je verbalni delikt

    Pasivna legitimacija i pitanje nadležnosti u praksi

    Zakon o zaštiti od klevete razlikuje ko nosi odgovornost: autor teksta, odgovorni urednik, izdavač i drugo lice koje nadzire medijski sadržaj mogu biti izloženi tužbi.

    U predmetu pod Gž-125/05 postavljeno je i pitanje pasivne legitimacije: iako zakon pominje prvenstveno autore i odgovorne urednike, član 6. st. 1. dopušta i širu odgovornost „svakog lica“.

    Ispravka prije tužbe zbog klevete

    Praktični savjeti za novinare, javne ličnosti i advokate

    Za novinare i urednike je najvažnije da jasno razdvoje činjenice i komentare u tekstu. Kad objavljujete činjenične tvrdnje, provjerite izvor i dokumentujte izjavama ili dokumentima.

    Za javne ličnosti i političare značajno je da razliku emocionalnu reakciju od pravnog odgovora. Ako smatrate da su izrečene tvrdnje neistinite, precizno identifikujte koju činjenicu osporavate i priložite dokaze.

    Pravni stručnjaci, prilikom sastavljanja tužbe za klevetu, trebali bi se fokusirati na dokaznu konstrukciju, odnosno koje činjenice su navodno netačne i na koji način će se to dokazati. Opći prigovori „povrijedio mi je ugled“ bez konkretizacije teško prolaze pred sudom, posebno nakon stava zauzetog u presudi Gž-125/05.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu

    Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu

    Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u presudi broj 96 0 K 082642 16 K od 26.05.2016. razmotrio je prigovore branitelja koji se odnose na prihvatanje kao dokaza video-zapisa snimljenih kamerama u hodniku Policije Brčko distrikta te snimka nastalog na javnom trgu, koji je policija preuzela sa internetskog portala. Sud je u obrazloženju utvrdio da ni neprezentiranje formalne odluke o namjeni video-nadzora u policijskim prostorijama niti nepoznat izvor snimka sa interneta ne umanjuju vjerodostojnost i zakonitost tih dokaza, s obzirom na karakter prostora i okolnosti nastanka snimaka. Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu postaje stvarnost koju će svi morati prihvatiti.

    Sadržaj članka:

    Kontekst spora i relevatni dokazi

    U predmetu za krivično djelo „Zlostavljanje u obavljanju službe“ prvostepeni sud je kao dio dokaznog materijala koristio dva CD-a sa snimcima. Prvi je snimak s video-nadzora unutrašnjosti zgrade Policije Brčko distrikta (hodnik), a drugi je snimak incidenta nastao na javnom mjestu. Taj snimak je bio objavljen na lokalnom internet portalu.

    Smijem li snimati razgovor u kojem učestvujem

    Branitelj je prigovarao zakonitosti tih dokaza, ističući nedostatak odluke o namjeni nadzora i tvrdeći da su određeni dokazi „plodovi otrovne voćke“.

    Apelaciono vijeće je, nakon ispitivanja žalbe i odgovora tužitelja, dalo detaljnu pravnu ocjenu navedenih prigovora.

    Zakonitost snimaka u policijskim prostorijama

    Apelacioni sud je utvrdio da prihvatanje snimka iz hodnika policijske zgrade nije nezakonito. Samo odsustvo interne odluke Ravnateljstva policije o namjeni nadzora ne umanjuje vjerodostojnost snimka.

    Da li smijete snimati policajce i druge službene osobe

    Sud se pri tome pozvao na činjenicu da je video-nadzor u prostorijama policije postavljen kao opća mjera sigurnosti u javnoj ustanovi, te da su posjetioci i uposlenici bili prikladno obaviješteni vidnim upozorenjem da je prostor pod nadzorom.

    Stoga, u tom konkretnom kontekstu, snimak ne predstavlja zadiranje u privatnost koje bi ga učinilo dokazom pribavljenim suprotno procesnim odredbama.

    Dokazi preuzeti s interneta i njihova dokazna vrijednost

    Poseban naglasak u presudi odnosi se na snimak koji je policija „skinula“ s portala. To je snimak koji je načinio nepoznati snimatelj na javnom trgu.

    Apelacioni sud je ocijenio da takav snimak, iako nastao izvan službenih kanala i objavljen na internetu, nije nužno nezakonit dokaz.

    No body, no crime?

    Ključni razlozi su: snimak dokumentuje događaj na javnom mjestu, autentičnost i vjerodostojnost sadržaja nije bila osporena tokom dokaznog postupka, te snimak ne predstavlja nezakonito zadiranje u privatnost osoba u okolnostima legitimiteta intervencije javne sigurnosti.

    Video nadzor na vlastitom posjedu

    U takvim slučajevima, sud je prihvatio snimak i dokaze koji su iz njega proizašli kao relevantne za utvrđivanje činjeničnog stanja.

    Granica između javnog prostora i privatnosti

    Presuda jasno razlikuje pravnu zaštitu privatnosti u odnosu na okolnosti nastanka snimka.

    Dok zakonodavstvo štiti privatnost u domu i radnom prostoru, očekivanje privatnosti na javnim površinama, trgovima i u službenim prostorijama kojima upravlja javna ustanova je znatno umanjeno, posebno kada su te prostorije podrazumijevano i javno obaviještene o postojanju nadzora.

    Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Sud tako naglašava da se zakonitost dokaza ne može univerzalno ocjenjivati istim mjerilima bez obzira na kontekst, te da se u konkretnim okolnostima legitimna intervencija organa javne sigurnosti i javni interes prelaze kriterije koji bi snimak učinili nedopuštenim.

    Procesne i praktične posljedice

    Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta nosi nekoliko praktičnih implikacija.

    Sudska provjera zakonitosti dokaza vrši analizu konteksta, mjesto snimanja, obavijest o nadzoru, provjeru autentičnosti, a ne insistira na formalnom zahtjevu za postojanje internog akta o namjeni videonadzora.

    Snimci s javnih portala i društvenih mreža mogu poslužiti kao dokaz ukoliko njihova autentičnost i sadržaj nisu osporeni.

    Argument „plodovi otrovne voćke“ ne uspijeva automatski ako se ne dokaže da je dokaz pribavljen na način koji direktno krši procesne ili materijalno-pravne norme o zaštiti privatnosti.

    U praksi to znači da sudska provjera ide korak po korak. Gleda se kontekst nastanka snimka, provjerava se da li su ljudi mogli očekivati privatnost, ispituje se autentičnost (moguće i vještačenjem) i tek onda sud donosi odluku o njegovoj vrijednosti. To je pristup koji štiti i pravo na privatnost, ali i interes da se relevantni dokazi ne odbace zbog formalnih nedostataka.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Primjer aneksa ugovora

    Primjer aneksa ugovora

    Aneks je najčešći i najjednostavniji način izmjene ili dopune postojeće ugovorne obaveze bez raskida osnovnog ugovora. Njegove pravne posljedice i granice uređene su Zakonom o obligacionim odnosima i posebnim propisima kojima su regulisani pojedini ugovori. U ovom članku pokazujemo kako izgleda primjer aneksa ugovora.

    Sadržaj članka:

    Svrha aneksa ugovora

    Aneks ugovora predstavlja dodatak originalnom ugovoru kojim se vrše izmjene, dopune ili preciziranja određenih odredbi, a da se pri tome ne raskida postojići ni ne zaključuje novi ugovor. Glavna svrha aneksa je omogućiti strankama da usaglase promijenjene okolnosti ili nove interese koje su nastale nakon zaključenja prvobitnog ugovora, bilo da se radi o promjeni cijene, rokova, obima posla ili drugih ključnih elemenata.

    Pravilno sročen aneks ima višestruku funkciju. S jedne strane, on jasno definiše prava i obaveze strana u novim okolnostima, čime smanjuje rizik od nesporazuma ili različitih tumačenja. S druge strane, predstavlja pravnu zaštitu za obje strane, jer omogućava da se izmjene provedu zakonito i transparentno, bez potrebe za raskidom ili ponovnim pregovaranjem cijelog ugovora. Na taj način se znatno smanjuje rizik od budućih sporova i eventualnih potraživanja koja bi mogla nastati iz nejasno definisanih odnosa.

    U praksi, aneks ugovora je posebno važan u dugoročnim ugovorima, ugovorima sa dinamičnim tržišnim uslovima ili onim u kojima se očekuju promjene u obimu posla, isporuci ili cijenama, jer omogućava fleksibilnost i održavanje kontinuiteta ugovornih odnosa.

    Šta je aneks ugovora

    Pravni osnov

    Pravna mogućnost izmjene ugovora temelji se na načelu slobode ugovaranja. To je načelo koje strankama omogućava da same odlučuju o sadržaju svojih ugovornih obaveza i prava.

    U okviru Zakona o obligacionim odnosima, predviđene su odredbe kojima se uređuje mogućnost izmjene ili raskida ugovora uslijed promijenjenih okolnosti. To naročito kada okolnosti koje nisu mogle biti predviđene pri sklapanju ugovora otežavaju ili onemogućavaju ispunjenje ugovornih obaveza.

    Aneks ugovora se zaključuje u formi osnovnog ugovora.

    Kada je potreban aneks

    Aneks ugovora postaje neophodan kada promjene koje se namjeravaju unijeti nisu tek tehničke prirode ili zanemarive, već značajno utiču na prava i obaveze stranaka, trajanje ugovora, cijenu ili način izvršenja ugovornih obaveza.

    U takvim situacijama, korištenje aneksa omogućava pravno sigurnu i transparentnu izmjenu ugovora, bez potrebe za raskidom ili sklapanjem novog ugovora.

    Ključni elementi aneksa

    Aneks mora biti napisan jasno i nedvosmisleno kako bi svaka izmjena ili dopuna bila lako razumljiva i precizno definirana, jer nejasne formulacije mogu dovesti do različitih tumačenja i potencijalnih sporova.

    On uvijek treba eksplicitno navesti osnovni ugovor na koji se odnosi. To uključuje datum zaključenja i broj ugovora, kako bi se izbjegla svaka sumnja u identitet ugovora koji se mijenja.

    Sve izmjene moraju biti precizno formulisane, idealno uz navođenje prethodnog i novog sadržaja odredbe, čime se osigurava potpuna transparentnost. Aneks treba jasno odrediti datum od kada izmjene stupaju na snagu, sadržavati izjavu o saglasnosti stranaka i biti potpisan od strane ovlaštenih lica. Ukoliko je za valjanost aneksa zakonom ili ugovorom propisan pismeni oblik ili ovjera, aneks mora u potpunosti ispunjavati te formalnosti.

    Primjer aneksa ugovora

    Ovaj primjer je neslužben i nije pravni savjet. Ovo je primjer koji smo napravili kako biste imali predstavu kako aneks ugovora izgleda i koji se može prilagoditi konkretnim okolnostima. Stranke trebaju provjeriti primjenu posebnih zakonskih ograničenja prije upotrebe.

    Aneks ugovora – Word dokument (.docx)

    Posebne napomene

    Kod izmjena ugovora o radu treba imati u vidu posebne institute u Zakonu o radu. Izmjena radnih uslova zahtijeva saglasnost radnika ili primjenu instituta otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora.

    Prije potpisivanja aneksa preporučljivo je provjeriti relevantnu sudsku praksu i eventualne ugovorne klauzule o načinu izmjene osnovnog ugovora. U sporovima sudovi često procjenjuju opravdanost izmjene prema razlozima i ponašanju stranaka.

    Kad su u pitanju veće izmjene u cijeni ili obimu, korisno je dokumentovati okolnosti koje su dovele do promjene radi dokaza u eventualnom sporu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Pravo poznaje različite načine izražavanja volje. Najčešće se volja manifestuje usmeno ili pisanim putem, ali u mnogim situacijama ona se može iskazati i ponašanjem. Takvo ponašanje naziva se konkludentno ponašanje i ima izuzetno važnu ulogu u pravnoj praksi. Sudovi ga često cijene prilikom odlučivanja, jer upravo iz postupaka stranaka izvlače zaključke o njihovim namjerama i obavezama.

    Razumijevanje konkludentnog ponašanja je značajno ne samo za pravnike, nego i za svakog pojedinca koji u svakodnevnom životu sklapa različite odnose i preuzima obaveze, čak i onda kada toga nije potpuno svjestan.

    Sadržaj članka:

    • Definicija konkludentnog ponašanja
    • Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje
    • Primjeri iz svakodnevnog života
    • Značaj konkludentnog ponašanja u pravu
    • Praktične posljedice
    • Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja
    • Podržite Pravni blog

    Definicija konkludentnog ponašanja

    Konkludentno ponašanje predstavlja postupke jedne osobe koji nedvosmisleno upućuju na njenu namjeru ili saglasnost, iako ta osoba svoju volju nije izrazila riječima ili pisanim putem.

    Drugim riječima, konkludentno ponašanje je takav način izražavanja volje koji proističe iz samih radnji i okolnosti, a koje sud prepoznaje i tumači kao pravno relevantne.

    Naprimjer, ako putnik uđe u autobus i preda vozaču novac, iako nije potpisao ugovor niti rekao nijednu riječ, njegov čin jasno izražava namjeru da zaključi ugovor o prijevozu.

    Šta su konkludentne radnje

    Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje

    Sudovi konkludentno ponašanje posmatraju kao manifestaciju volje, koja mora biti dovoljno jasna i nedvosmislena da bi se mogla tumačiti kao izraz pravne namjere.

    Kada sudovi procjenjuju da li neko ponašanje ima konkludentan značaj, oni uvijek gledaju širu sliku.

    Koliko košta zastupanje u parničnom postupku

    Prvo uzimaju u obzir okolnosti u kojima je radnja učinjena, odnosno da li se u konkretnom kontekstu može smatrati postupkom sa pravnim posljedicama.

    Zatim posmatraju koliko je samo ponašanje jasno i nedvosmisleno, da li ostavlja prostor za različita tumačenja ili se iz njega može pouzdano zaključiti šta je bila volja osobe.

    Konačno, posebno je važno da li se takvo ponašanje u praksi inače razumije kao prihvatanje obaveze ili davanje saglasnosti, jer sudovi svoju ocjenu temelje i na onome što je uobičajeno u svakodnevnim odnosima.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Primjeri iz svakodnevnog života

    Konkludentno ponašanje se često javlja u životu, i upravo kroz takve primjere postaje jasnije šta sudovi smatraju njegovim postojanjem.

    Kupovina u prodavnici ne zahtijeva nikakve posebne izjave niti potpisivanje ugovora. Dovoljno je da kupac uzme proizvod sa police i odnese ga na kasu. Time jasno pokazuje svoju namjeru da zaključi ugovor o kupoprodaji i da robu preuzme uz plaćanje cijene.

    Isto važi i za svakodnevne situacije poput odlaska u restoran. Kada gost sjedne za sto i naruči hranu, time šalje jasnu poruku da želi uslugu i pristaje na obavezu plaćanja. Nije potrebno dodatno objašnjenje niti potpisivanje dokumenta.

    Na kraju, jedan od značajnih primjera u praksi jeste i radni odnos. Ako osoba počne raditi određene poslove uz znanje i odobrenje poslodavca, pa čak i bez potpisanog ugovora, sud može zaključiti da je radni odnos faktički zasnovan i da se na njega primjenjuju pravne posljedice.

    Ovi primjeri pokazuju da radnje često govore više od riječi.

    Mogu li izbjeći sudski poziv?

    Značaj konkludentnog ponašanja u pravu

    Konkludentno ponašanje ima primjenu u više pravnih oblasti:

    • Strane mogu zaključiti ugovor i bez pisanog ili usmenog izražavanja volje, samo na osnovu svojih radnji.
    • Obavljanje posla uz saglasnost poslodavca može biti osnova za priznanje radnog odnosa.
    • Korištenje tuđe stvari, davanje ključeva ili preuzimanje obaveza ponašanjem može stvoriti pravne posljedice.

    Sudovi posebno cijene konkludentno ponašanje kada utvrđuju da li je ugovor zaključen ili da li je postojala saglasnost volja, jer u praksi mnogi odnosi nastaju upravo na ovaj način.

    Praktične posljedice

    Neoprezno postupanje može dovesti do toga da neko nenamjerno prizna obaveze ili prava koja inače ne bi nastala.

    Naprimjer, ako osoba redovno koristi određenu uslugu bez izričitog ugovora, to može biti tumačeno kao prihvatanje uslova i stvaranje obaveze plaćanja.

    Slično tome, određeni oblici ponašanja na radnom mjestu mogu implicirati postojanje radnog odnosa čak i ako formalni ugovor nije potpisan.

    U pravnom smislu, konkludentno ponašanje može poslužiti kao dokaz pred sudom, stoga je važno biti svjestan svojih postupaka i njihovih mogućih pravnih posljedica

    Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja

    Šutnja sama po sebi uglavnom ne znači saglasnost, osim ako zakon, ugovor ili običaji ne propisuju drugačije. Konkludentno ponašanje, za razliku od šutnje, zahtijeva aktivno postupanje koje nedvosmisleno izražava volju.

    Znači li šutnja odobravanje

    Naprimjer, ako neko primi robu i počne je koristiti bez komentara, to se može smatrati konkludentnim prihvatanjem ponude. Sama šutnja, bez radnje, ne bi imala taj pravni učinak.

    Konkludentno ponašanje je važan institut koji omogućava da se volja stranaka izrazi i bez riječi ili pisanog ugovora. Sudovi ga cijene kada utvrđuju postojanje saglasnosti, a posljedice takvog ponašanja mogu biti jednako značajne kao i kod formalnog izražavanja volje.

    Za svakog građanina važno je da razumije da određene radnje, iako izgledaju svakodnevno i bezazleno, mogu imati pravne posljedice. Upravo zato konkludentno ponašanje predstavlja most između pravne teorije i svakodnevnog života, a sudovi mu s pravom pridaju veliki značaj.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Izdržavanje bivšeg bračnog partnera

    Izdržavanje bivšeg bračnog partnera

    Izdržavanje bivšeg bračnog partnera tema je koja često izaziva mnoge nedoumice i pitanja, naročito u situacijama kada razvod donese materijalne teškoće jednoj strani. U Federaciji Bosne i Hercegovine pravo na izdržavanje nakon prestanka braka postoji, ali pod određenim uslovima i pravilima koja treba poznavati kako biste znali svoja prava i obaveze.

    Sadržaj članka:

    1. Ko ima pravo na izdržavanje bivšeg bračnog partnera?
    2. Kada i koliko dugo traje obaveza izdržavanja?
    3. Koje okolnosti mogu utjecati na pravo na izdržavanje?
    4. Postupak za ostvarivanje prava na izdržavanje
    5. Kada pravo na izdržavanje prestaje?
    6. Šta učiniti ako bivši partner ne ispunjava obavezu?
    7. Podržite Pravni blog

    Ko ima pravo na izdržavanje bivšeg bračnog partnera?

    Pravo na izdržavanje pripada onom bračnom partneru koji nakon razvoda nema dovoljno sredstava za život, a istovremeno nije u mogućnosti da sam zaradi ili ih obezbijedi iz svoje imovine. Ovo pravo ima za cilj da spriječi da osoba koja je bila u braku dođe u tešku materijalnu situaciju bez vlastitih prihoda, naročito ako zbog starosti, bolesti ili drugih razloga ne može raditi.

    Kome pripada imovina stečena u braku

    Važno je naglasiti da pravo na izdržavanje ne dolazi po automatizmu i da se mora dokazati neophodnost i nemogućnost samostalnog izdržavanja. Također, obaveza izdržavanja zavisi od stvarnih mogućnosti bivšeg bračnog partnera koji bi to trebao pružiti.

    Kada i koliko dugo traje obaveza izdržavanja?

    Izdržavanje bivšeg bračnog partnera može se tražiti do zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka. Ipak, u nekim slučajevima zahtjev za izdržavanje može se podnijeti i nakon okončanja braka, ali najkasnije u roku od godinu dana od prestanka braka, ako su postojali uvjeti za to u vrijeme razvoda i oni su se nastavili do tada.

    Razvod braka i podjela bračne stečevine

    Sud, procjenjujući okolnosti svakog slučaja, može odrediti da obaveza izdržavanja traje određeni vremenski period, naročito ako je brak trajao kraće vrijeme ili ako očekuje da će osoba uskoro moći sama osigurati sredstva za život. U opravdanim slučajevima, sud može produžiti trajanje ove obaveze.

    Koje okolnosti mogu utjecati na pravo na izdržavanje?

    Postoje određene situacije u kojima sud može odbiti zahtjev za izdržavanje. To se dešava, na primjer, ako je bivši partner koji traži izdržavanje bio grub ili se nedolično ponašao prema drugoj strani tokom braka. Također, ako su bračni partneri dugo živjeli odvojeno i samostalno osiguravali svoja sredstva, pravo na izdržavanje može prestati ili se neće ni odrediti.

    Kome pripadaju djeca nakon razvoda braka

    Sud pažljivo razmatra sve okolnosti kako bi spriječio da obaveza izdržavanja predstavlja očitu nepravdu za onog ko treba da izdržava bivšeg partnera.

    Postupak za ostvarivanje prava na izdržavanje

    Zahtjev za izdržavanje najčešće se podnosi sudu u sklopu samog postupka razvoda ili poništenja braka. Ipak, zakon ostavlja mogućnost da se takav zahtjev podnese i naknadno posebnom tužbom.

    Rok za to je jedna godina od dana kada je brak prestao, pod uslovima koje smo ranije pojasnili.

    Prilikom odlučivanja, sud će pažljivo sagledati sve relevantne okolnosti: materijalni položaj i životne potrebe onoga ko traži izdržavanje, kao i realne finansijske mogućnosti bivšeg bračnog partnera da tu obavezu izvrši, a sve s ciljem postizanja pravednog i zakonitog rješenja.

    Kako izbjeći dugotrajan i skup razvod braka

    Važno je prikupiti dokaze o nemogućnosti samostalnog izdržavanja, kao i o imovinskom stanju druge strane. U nekim slučajevima sud može donijeti privremene mjere koje omogućavaju brzo davanje izdržavanja dok se ne okonča glavni postupak.

    Kada pravo na izdržavanje prestaje?

    Pravo na izdržavanje bivšeg bračnog partnera prestaje u nekoliko situacija: kada izdržavani partner sklopi novi brak ili zasnuje vanbračnu zajednicu, ako postane nedostojan tog prava ili ako više ne postoje uslovi zbog kojih je pravo i nastalo.

    Također, ako se materijalni položaj bivšeg partnera poboljša ili ako on sam može da se izdržava, pravo na naknadu izdržavanja može biti ukinuto ili smanjeno.

    Šta učiniti ako bivši partner ne ispunjava obavezu?

    U slučaju da bivši bračni partner ne ispunjava sudski određenu obavezu izdržavanja, osoba kojoj pripada pravo može pokrenuti izvršni postupak. Na taj način, izdržavanje će se osigurati odlukom suda . Također, moguće je tražiti privremene mjere radi osiguranja izdržavanja dok se postupak ne okonča.

    Šta je izvršna isprava

    Važno je znati da je odricanje od prava na izdržavanje unaprijed bez pravnog efekta, što znači da svako ima pravo da traži izdržavanje ukoliko ispunjava uslove.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako prodati i kupiti firmu

    Kako prodati i kupiti firmu

    Promjena vlasništva nad firmom, bilo da je riječ o prodaji ili kupovini, nije poslovni potez koji se povlači često. Riječ je o ozbiljnom pravnom, finansijskom i organizacijskom procesu koji zahtijeva precizno razumijevanje zakona i pažljivo planiranje. U ovom tekstu donosimo jasna objašnjenja kako se odvija prijenos vlasništva nad privrednim društvima i obrtima, te kako prodati i kupiti firmu.

    Sadržaj članka:

    Šta je firma?

    Firma je naziv pod kojim pravno lice, najčešće privredno društvo, posluje i istupa u pravnom prometu. To nije “firma” u svakodnevnom smislu kao sinonim za preduzeće, već pravni naziv koji je upisan u registar i po kojem se društvo prepoznaje.

    Firma mora biti jasno određena i razlikovati se od drugih, kako ne bi dolazilo do zabune među potrošačima, partnerima ili institucijama.

    Prema Zakonu o privrednim društvima FBiH, firma obavezno sadrži naziv, sjedište i oznaku pravne forme, npr. “A Inženjering d.o.o. Sarajevo”. Kod obrta, firma uključuje i ime i prezime vlasnika jer je obrt vezan za fizičko lice, “Obrtnička djelatnost u građevinarstvu B, vl. B B, Mostar”.

    Firma mora biti jedinstvena, ne smije sadržavati obmanjujuće ili zaštićene oznake i mora se koristiti dosljedno u poslovnoj dokumentaciji i komunikaciji. Promjena firme se prijavljuje nadležnim organima i upisuje u registar, jer se radi o ključnom identifikacionom elementu subjekta u privrednom prometu.

    Kako se vrše prodaja i kupovina firme

    Kupovina firme ne znači samo preuzimanje objekta i zaposlenih. Riječ je o pravnom kontinuitetu, gdje kupac po osnovu ugovora preuzima prava, ali i obaveze firme. To uključuje dugove, ugovore, robu, opremu i poslovne odnose.

    U pravnom smislu, kupoprodaja firme može značiti prodaju udjela u društvu kod d.o.o., prodaju dionica dioničkog društva ili prodaju obrta kod fizičkih lica registrovanih kao obrtnici, što je specifično u odnosu na prethodno nabrojane.

    Ko može praviti ugovore

    Zašto bi neko prodavao ili kupovao firmu

    Prodaja ili kupovina firme su poslovne odluke koje se donose iz različitih razloga.

    Prodavac može odlučiti da proda firmu zbog promjene životnih prioriteta, želje za ulaganjem u neki drugi biznis, ili potrebe za likvidnošću i oslobađanjem kapitala.

    Također, poslovni izazovi, poput finansijskih poteškoća ili nedostatka motivacije za dalji razvoj, mogu biti razlog za prodaju. S druge strane, kupovina firme predstavlja priliku za brzo sticanje tržišnog udjela, ulazak u novu industriju ili proširenje postojećeg poslovanja. Kupci često traže firme s dobrim ugledom, stabilnim prihodima i razvijenom bazom klijenata, jer kupovina postojeće firme može biti brži i sigurniji put do rasta nego pokretanje posla od nule.

    U oba slučaja, transakcija zahtijeva pažljivu analizu i pravnu zaštitu kako bi obje strane ostvarile svoje poslovne ciljeve.

    Kupovina i prodaja d.o.o. (društva sa ograničenom odgovornošću)

    U FBiH, društvo sa ograničenom odgovornošću je najčešći oblik poslovanja. Prijenos vlasništva se vrši kupoprodajom udjela.

    Koraci u postupku

    1. Izrada kupoprodajnog ugovora koji mora biti u pisanoj formi,
    2. Odluka skupštine društva (ako je propisana statutom) kada prodaja udjela zahtijeva saglasnost ostalih članova.
    3. Upis promjene u sudski registar jer novi vlasnik mora biti upisan u registar društava, što podrazumijeva dostavu ugovora, odluka i zahtjeva za upis.
    4. Izmjena statuta i osnivačkog akta ako dolazi do promjene članova ili strukture upravljanja.

    Kupac preuzima sve što dolazi s firmom, poslovne ugovore, radne odnose, obaveze i drugo što se utanači u ugovoru.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Kupovina dioničkog društva (d.d.)

    Kod dioničkog društva vlasništvo se prenosi putem trgovine dionicama. Ako neko stekne više od 50% dionica, zakon mu nameće dodatne obaveze u vezi sa preuzimanjem i obavještavanjem Komisije za vrijednosne papire.

    Kod d.d.-a ključne su, transparentnost, regulativa tržišta kapitala i zaštita manjinskih dioničara.

    Gdje se prodaju i kupuju dionice

    U Bosni i Hercegovini dionice se najviše kupuju i prodaju na dvije zvanične berze: Sarajevskoj berzi i Banjalučkoj berzi. To su glavna mjesta gdje se odvija zvanična trgovina vrijednosnim papirima i dionicama domaćih i stranih kompanija koje su izlistane na ovim tržištima.

    Da biste mogli kupovati ili prodavati dionice na ovim berzama, potrebno je da otvorite račun kod brokerske kuće koja je članica berze. Brokerske kuće u BiH posluju kao posrednici između kupaca i prodavaca, te vam omogućavaju pristup tržištu kapitala i prate sve transakcije.

    Pored berzi, neki investitori trguju dionicama i preko OTC (over-the-counter) tržišta, gdje se dionice razmjenjuju direktno, van formalnih berzi, ali to je manje uobičajeno i često podrazumijeva veći rizik.

    U Bosni i Hercegovini trgovina dionicama nije još uvijek razvijena kao u razvijenim zemljama, ali se tržište polako širi, pa je važno pratiti ponude brokerskih kuća i informisati se o mogućnostima ulaganja.

    Za početnike je preporuka da se obrate brokerskim kućama ili bankama koje nude usluge investiranja i da koriste njihove online platforme za jednostavnije i sigurnije trgovanje.

    Šta ako se prodaje samo dio firme?

    U praksi se često ne prodaje cijelo društvo, već:

    • dio udjela, čime se prodavac povlači djelimično
    • imovina i poslovanje, što je zapravo ugovor o kupoprodaji imovine, a ne udjela

    U oba slučaja je važno pravno razlikovati prodaju pravnog subjekta, firme kao pravnog lica i prodaju samo poslovnih elemenata.

    Šta je obrt i kako se razlikuje od privrednog društva

    Obrt je oblik samostalnog obavljanja privredne djelatnosti koju fizičko lice vodi i za svoj račun. To znači da je obrt u vlasništvu jedne osobe koja preuzima svu odgovornost za poslovanje, uključujući i eventualne finansijske obaveze. Obrtnik može zapošljavati radnike, ali je on lično nosilac svih prava i obaveza vezanih za obrt.

    Kako osnovati obrt

    S druge strane, privredno društvo je pravno lice koje se osniva radi obavljanja privredne djelatnosti. To može biti društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.), dioničko društvo (d.d.), ili drugi pravni oblik. Privredno društvo ima odvojeni pravni subjektivitet, što znači da društvo kao entitet odgovara za svoje obaveze, a odgovornost vlasnika (članova, dioničara) je ograničena na njihov ulog u društvu.

    Prijenos obrta

    Za razliku od d.o.o. ili d.d., obrt je vezan za fizičko lice. On se ne može prenijeti kao pravno lice, već se može zatvoriti postojeći obrt i osnovati novi obrt od strane kupca.

    Međutim, imovina, oprema, zalihe, poslovno ime i drugi elementi obrta se mogu prenijeti kupoprodajnim ugovorom. Kupac potom registruje novi obrt.

    Šta zakon kaže o odgovornosti?

    Kod d.o.o. i d.d., novi vlasnik odgovara za sve obaveze firme od momenta preuzimanja, osim ako nije drugačije dogovoreno. Zato je važno izvršiti due diligence, detaljnu pravnu i finansijsku provjeru, te analizu poreskih obaveza.

    Kod obrta, budući da se ne prenosi pravna osobnost, kupac nije automatski odgovoran za dugove bivšeg vlasnika osim ako ih izričito ne preuzme ugovorom.

    Porezne i knjigovodstvene implikacije

    Prenos firme, bilo u cijelosti ili samo dijela njenog poslovanja, često donosi određene porezne obaveze koje je važno razumjeti unaprijed. Naprimjer, kod prodaje imovine može nastati obaveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Ako se prodaju udjeli u firmi, moguće je da će biti potrebno platiti porez na dobit ili porez na kapitalnu dobit.

    Zbog složenosti ovih pravnih i poreskih pitanja, uvijek je preporučljivo da se prije potpisivanja bilo kakvog ugovora o prenosu firme ili dijela firme posavjetujete sa stručnim licem, knjigovođom ili poreznim savjetnikom. Oni će vam pomoći da pravilno sagledate sve moguće porezne obaveze i izbjegnete neočekivane troškove ili probleme s poreznim organima.

    Zakonski okvir i dokumentacija

    Za privredna društva primjenjuje se Zakon o privrednim društvima FBiH, dok se za obrte primjenjuje Zakon o obrtu i srodnim djelatnostima. Oba zakona zahtijevaju upis promjena u odgovarajuće registre: registar privrednih društava i obrtni registar.

    Dokumentacija koju treba pripremiti:

    • kupoprodajni ugovor
    • ovjereni potpisi stranaka
    • izmijenjeni osnivački akt/statut (ako je potrebno)
    • zahtjev za upis promjena u sud/organ uprave

    Bitni koraci u postupku

    Kupovina i prodaja firme je dozvoljena, ali složena procedura. Da biste izbjegli potencijalne rizike i nesporazume, preporučuje se da tokom cijelog procesa angažujete advokata ili pravnog savjetnika koji će vas stručno voditi kroz pravne aspekte.

    Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Također, važno je uključiti i knjigovođu ili finansijskog stručnjaka koji može pomoći u provjeri finansijskog stanja firme i utvrditi sve poreske obaveze.

    Posebnu pažnju treba obratiti na detaljno čitanje i razumijevanje svih ugovornih dokumenata kako biste bili sigurni da su svi uslovi jasni i pravedni za obje strane.

    Ukoliko planirate prodati firmu, važno je da imate urednu poslovnu dokumentaciju, da su sve obaveze prema državi, partnerima i zaposlenima riješene, te da odnosi s poslovnim partnerima i zaposlenicima budu jasni i regulisani.

    S druge strane, ako ste kupac, obavezno se detaljno informišite o svim aspektima poslovanja firme koju namjeravate preuzeti, kako biste donijeli sigurnu i promišljenu odluku.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Punomoć za banku: kako ovlastiti drugu osobu za podizanje novca

    Punomoć za banku: kako ovlastiti drugu osobu za podizanje novca

    Dati nekome punomoć za banku znači dati mu pristup svom novcu. Ovlastiti nekoga da pristupi vašem računu, isplaćuje novac s njega, nije beznačajna odluka. Ali ako ga napravite pažljivo, uz jasno ovlaštenje, rok, ovjeru i razumijevanje rizika, može vam uštediti vrijeme, olakšati život i riješiti hitne situacije. I onda postavite pitanje: “Kako da to uradim zakonito i sigurno?” Odgovor je jednostavan, ali važno je da ga shvatite ozbiljno.

    Sadržaj članka:

    Šta je zapravo punomoć za banku?

    Punomoć za banku nije samo komad papira s potpisima. To je pravno ovlaštenje kojim vi dajete dozvolu drugoj osobi da, umjesto vas, obavi određene radnje pred bankom. To može podrazumijevati isplate, uplate, podizanje penzije, te slične poslove.

    Punomoć podrazumijeva najveći stepen povjerenja, ovlaštenje da poduzmete određene radnje koje proizvode pravne posljedice, u ime onoga ko daje ovlaštenje.

    Punomoć

    Inače se punomoć daje kako bi neko u vaše ime mogao da učini nešto što bi zahtijevalo vaše lično prisustvo. A broj i vrsta poslova koji se mogu obaviti putem punomoći su jako široki. Zato punomoć uvijek dajite s oprezom.

    Može li se vjenčati putem punomoćnika

    Ali kada su banke u pitanju, tu počinju i dileme:

    • Mora li se punomoć ovjeriti kod notara ili u općini?
    • Može li se zloupotrijebiti?
    • Da li važi i za devizne račune?
    • Koliko dugo vrijedi punomoć?
    • Može li neko zloupotrijebiti punomoć?
    • Kako napisati punomoć?
    Kako napisati punomoć: Primjeri i savjeti

    U čemu ljudi najčešće griješe?

    Ljudi često napišu punomoć “na papiru”, daju je bliskoj osobi i pretpostave da je to dovoljno. Međutim, u praksi, većina banaka neće prihvatiti neovjerenu punomoć, čak ni ako je osoba ovlaštena rođak, pa ni najbliži srodnik.

    Punomoć: Šta znači ovjerena, apostilirana i legalizovana?

    Neki zaborave da navedu broj računa. Drugi napišu ovlaštenje “da podiže novac”, ali ne preciziraju da se to odnosi na određenu banku ili vremenski period, te s kojeg računa.

    Da se to ne bi desilo vama, evo svega što treba da znate.

    Da li punomoć mora biti ovjerena?

    U najvećem broju slučajeva, banke zahtijevaju neku vrstu ovjere.

    Vrsta ovjere može da se razlikuje u odnosu na vrstu posla koja se obavlja, recimo isplata, potpisivanje ugovora i slično, a može da se razlikuje i u različitim bankama.

    Iako zakonski možete sačiniti punomoć i vlastoručno je potpisati, većina banaka traži notarsku ili općinsku ovjeru potpisa. To znači da banka mora imati sigurnost da ste vi zaista dali to ovlaštenje.

    Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Neke banke prihvataju neovjerene punomoći samo ako se radi o internoj formi koju ste prethodno potpisali pred njihovim službenikom. Ali to je izuzetak, ne pravilo.

    Ako ste u inostranstvu, punomoć možete ovjeriti u ambasadi ili konzulatu BiH i takva punomoć se priznaje. Ranije smo govorili o posebnim odredbama vezano za ovjeru, odnosno legalizaciju punomoći u inostranstvu apostille pečatom.

    Punomoć iz inostranstva e-mailom

    Kako da sastavite punomoć koju banka neće odbiti?

    Postoji nekoliko elemenata koje punomoć mora sadržavati da bi je banka prihvatila:

    1. Vaše podatke – ime, JMBG, broj lične karte
    2. Podatke ovlaštenog lica – iste te informacije
    3. Precizno ovlaštenje – npr. “da podiže gotovinu sa mog računa broj XY u banci XY”
    4. Datum i mjesto
    5. Vaš potpis
    6. Ovjera

    Nema potrebe da pišete komplikovanim pravnim rječnikom. Jednostavno, jasno i precizno.

    Ako punomoć važi duže, recimo 6 mjeseci ili godinu, napišite to izričito. Ako ne napišete ništa, neka banka će je prihvatiti samo 30 dana od datuma ovjere.

    Koliko dugo vrijedi punomoć?

    Ako u dokumentu ne napišete do kada vrijedi, pravno gledano, važi do opoziva.
    Ali banke se ne oslanjaju na teoriju. Neke ograniče važenje na 30 dana, neke na 3 mjeseca, neke na 6.

    Zato:

    • Uvijek napišite datum do kada punomoć važi
    • Ako je trajna, napišite: “Važi do opoziva”

    U suprotnom, može se desiti da vaša punomoć bude odbijena zbog “isteka”, iako vi to niste planirali tako.

    Može li neko zloupotrijebiti punomoć?

    Kao i u bilo kojem drugom odnosu između ljudi, i odnos povjerenja davanjem punomoći može da se zloupotrijebi.

    Zato je važno da punomoć dajete samo osobi u koju imate puno povjerenje. Bez obzira na tepen povjerenja, izričito i jasno navedite ograničenja, naprimjer „može podizati najviše 500 KM mjesečno“, do određenog datuma, pod određenim uslovima i slično. Uz to, redovno provjeravate stanje na računu, ne samo zbog mogućnosti da neko zloupotrijebi punomoć, već i zbog greške.

    Ako sumnjate da je punomoć zloupotrijebljena, odmah je opozovite pismeno i obavijestite banku.

    Punomoć je korisna, ali u pogrešnim rukama, može vas koštati mnogo.

    Šta banke u BiH konkretno traže?

    Iako nema jedinstvenog zakona koji propisuje formu punomoći za banke, svaka banka ima svoja interna pravila. Neke čak imaju i vlastite obrasce koje morate ispuniti. Najčešće traže:

    • Ovjerenu punomoć (notar/općina)
    • Punomoć ne stariju od 6 mjeseci
    • Tačno naveden broj računa
    • Mogućnost da kontaktiraju vas kao vlasnika radi provjere

    Zato je uvijek pametno nazvati banku i pitati:
    „Kakvu punomoć prihvatate za podizanje gotovine sa mog računa?“

    Kako izgleda obrazac punomoći za banku?

    Pripremili smo za vas gotov obrazac punomoći za banku koji možete preuzeti i popuniti. U njemu su već naznačena ključna polja: vaši podaci, ovlaštenje, trajanje, potpisno mjesto. Sve što vam treba je da ga:

    • štampate
    • unesete podatke
    • odnesete na ovjeru
    Preuzmi obrazac Punomoć za banku – (word dokument .docx format)

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta su aleatorni ugovori

    Šta su aleatorni ugovori

    U praksi se često postavlja pitanje šta su aleatorni ugovori i po čemu se razlikuju od drugih ugovornih oblika. Za razliku od standardnih ugovora, koji podrazumijevaju jasno određene obaveze i koristi za obje strane, aleatorni ugovori su zasnovani na neizvjesnosti. Njihova posebnost leži u tome što prava i obaveze ugovornih strana zavise od budućeg događaja koji možda nikada neće nastupiti, pri čemu jedna ili obje strane svjesno preuzimaju rizik mogućeg ishoda.

    Sadržaj članka:

    Značenje i pravna priroda aleatornih ugovora

    Pojam aleatoran potiče od latinske riječi alea, što znači “kocka”, odnosno slučaj. U pravnom smislu, aleatorni ugovor je onaj u kojem ostvarenje prava i obaveza zavisi od budućeg neizvjesnog događaja. Jedna od karakteristika takvih ugovora jeste da se ekonomska korist ugovornih strana ne može tačno predvidjeti u trenutku zaključenja ugovora.

    Za razliku od takozvanih komutativnih ugovora, gdje su koristi uravnotežene i poznate unaprijed, kod aleatornih ugovora takva predvidljivost ne postoji. Rizik, slučaj i neizvjesnost su njihova osnovna obilježja.

    Ko može praviti ugovore

    Po čemu se aleatorni ugovori razlikuju od komutativnih ugovora?

    Najveća razlika između običnih (komutativnih) i aleatornih ugovora jeste u tome što se kod aleatornih ne zna da li će, kada i u kojoj mjeri neka strana imati korist. U nekim slučajevima jedna strana može dobiti značajno više nego što je uložila, dok druga može ostati bez koristi, iako je ispunila svoju obavezu.

    Ipak, zakon takve ugovore dopušta upravo zato što su obje strane svjesno prihvatile rizik i posljedice neizvjesnog događaja. Bitan uslov je da je neizvjesnost stvarna i pravno dopuštena, te da obje strane ulaze u ugovorni odnos sa razumijevanjem mogućeg ishoda.

    Najčešći primjeri iz prakse

    Jedan od najprepoznatljivijih aleatornih ugovora jeste ugovor o doživotnom izdržavanju. Ovaj ugovor podrazumijeva da jedna strana preuzima obavezu da doživotno izdržava drugu, a zauzvrat nasljeđuje njenu imovinu nakon smrti. Neizvjesnost se ogleda u trajanju života osobe koja prima izdržavanje. Moguće je da davalac izdržavanja pruža pomoć godinama, a moguće je i da imovina pređe u njegove ruke nakon kratkog vremena.

    Ugovor o doživotnom izdržavanju

    Drugi značajan primjer je ugovor o osiguranju. Osiguranik plaća premiju, ne znajući hoće li ikada doći do situacije u kojoj će imati pravo na isplatu. Osiguravajuće društvo s druge strane preuzima rizik da će u nekom trenutku morati isplatiti daleko veći iznos od uplaćenih premija.

    Kako napisati prigovor osiguranju

    Također, igre na sreću, opklade imaju obilježja aleatornosti, ali pravna dopuštenost ovih ugovora zavisi od brojnih faktora. Ako su utemeljeni na zakonu, javnom poretku i pravilima igara na sreću, mogu biti pravno važeći. U suprotnom, često se tretiraju kao ništavi.

    Pravni okvir

    Posebno je čest i značajan ugovor o doživotnom izdržavanju koji je nasljednopravni ugovor i ugovor osiguranju. Iako zakon ne koristi termin aleatorni kao takav, jasno priznaje ugovore čije izvršenje zavisi od slučajnih okolnosti.

    Ključno je da volje ugovornih strana budu ozbiljne, da je predmet ugovora dopušten i da postoji ravnoteža rizika u trenutku zaključenja.

    Da li su aleatorni ugovori uvijek pravno dopušteni?

    Ugovori ove vrste ponekad otvaraju prostor za sporne situacije, posebno ako jedna strana kasnije smatra da je bila u nepovoljnijem položaju. Međutim, sudska praksa je jasna, sama neizvjesnost koristi nije razlog za ništavost ugovora. Izuzetak su slučajevi kada je aleatorni karakter iskorišten za prevaru, prinudu ili ako je protivno moralu društva.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Naprimjer, ako je neko znao da se druga strana nalazi u terminalnoj fazi bolesti, a ipak je zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju, postoji osnov za osporavanje. Isto važi i za ugovore o osiguranju ako je osiguranik u momentu zaključenja ugovora znao da je šteta već nastupila ili bila neminovna.

    Koje su prednosti i mane aleatornih ugovora za ugovorne strane?

    S jedne strane, aleatorni ugovori omogućavaju fleksibilnost i rješenja u situacijama kada nije moguće tačno predvidjeti buduće okolnosti. Oni su posebno korisni u socijalnim odnosima, u zaštiti od rizika i u regulisanju međusobnih očekivanja kada postoji dugoročna neizvjesnost.

    S druge strane, zahtijevaju visok stepen povjerenja i razumijevanja između ugovornih strana. Zbog same prirode neizvjesnosti, često dolazi do subjektivnog osjećaja nepravičnosti, posebno ako se ishod znatno razlikuje od očekivanog.

    Kakve pravne posljedice mogu nastati iz aleatornog ugovora?

    Prilikom sklapanja aleatornog ugovora, preporučuje se da obje strane imaju jasnu predstavu o mogućim ishodima. Detaljno definisani uslovi, medicinska dokumentacija kod ugovora o izdržavanju, realna procjena rizika kod osiguranja, i sveobuhvatna volja da se preuzme neizvjesnost, ključni su za pravnu sigurnost.

    Kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi

    Također, korisno je da se ugovor sačini u pisanoj formi i eventualno ovjeri kod nadležnog organa, kako bi se smanjile šanse za buduće sporove. U složenijim slučajevima, konsultacija sa pravnikom ili notarom može znatno olakšati kasniju zaštitu prava.

    Kako se ovjerava potpis

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako se pokreće ostavinski postupak

    Kako se pokreće ostavinski postupak

    Pokretanje ostavinskog postupka je zakonski uređen proces koji nastupa nakon smrti neke osobe s ciljem da se njena imovina raspodijeli onima koji imaju pravo da je naslijede. Bez obzira da li se radi o nekretninama, pokretnim stvarima, novcu ili pravima, postupak je isti. Taj postupak ne samo da utvrđuje ko su nasljednici, već i koja imovina ulazi u ostavinu, postoji li testament, te da li neko od nasljednika želi da prihvati ili odbije nasljeđe. Međutim, kako se pokreće ostavinski postupak?

    Sadržaj članka:

    Šta je ostavinski postupak?

    Ostavinski postupak je postupak, proces koji se pokreće kada neko umre, s ciljem da se riješi pitanje nasljedstva. U njemu se utvrđuje koja imovina je ostala iza preminule osobe koja se pravno naziva „ostavitelj“, ko su osobe koje imaju pravo da tu imovinu naslijede, da li postoji testament, i da li nasljednici prihvataju nasljedstvo.

    Zašto je važno sačiniti testament

    Ovaj postupak ne uključuje parničenje ili spor između strana, već se vodi po pravilima vanparničnog postupka, koji je jednostavniji i usmjeren na utvrđivanje činjenica i donošenje rješenja. U pravilu ga vodi općinski sud, ali ga sud povjerava javnom bilježniku, notaru, koji u tom slučaju postupa kao produžena ruka suda.

    Cilj postupka nije samo podjela imovine, već i pravna sigurnost. Nakon što se jednom donese rješenje o nasljeđivanju, ono predstavlja osnov za upis vlasništva u zemljišne knjige, bankama, kod porezne uprave i drugim institucijama.

    Šta je izvršna isprava

    Ko pokreće postupak i kada?

    Ostavinski postupak se pokreće automatski čim sud dobije službenu informaciju o smrti osobe. U praksi, to se dešava kada matični ured dostavi smrtni list, smrtovnicu sudu, ili kada se o smrti obavijeste nadležni organi. Dakle, nije obavezno da nasljednici sami pokreću postupak. Međutim, potrebno je da neko prijavi smrt ostavioca.

    Dakle, ako nasljednici žele da ubrzaju stvar ili ako smatraju da sud možda još nije obaviješten, mogu sami podnijeti prijedlog za pokretanje postupka. To je naročito korisno ako postoji potreba da se neka imovina brzo prenese, ako postoji opasnost od štete, ili ako nasljednici žele da odmah daju izjavu da prihvataju ili odbijaju nasljeđe.

    Punomoć iz inostranstva e-mailom

    Važno je naglasiti da nasljeđe ne dolazi automatski u vlasništvo. Dok se ne provede ostavinski postupak, nasljednici nemaju potpunu pravnu sigurnost niti mogućnost raspolaganja naslijeđenom imovinom.

    Kako upisati vlasništvo u zemljišne knjige

    Gdje se vodi ostavinski postupak?

    Mjesto gdje se vodi ostavinski postupak zavisi od toga gdje je preminula osoba imala svoje posljednje prebivalište. To znači da je nadležan sud onog područja gdje je ostavitelj živio prije smrti. Ako nema prebivališta u zemlji, tada se nadležnost određuje prema tome gdje se nalazi njegova imovina, posebno ako je to stan, kuća, zemljište ili neki drugi značajan oblik imovine.

    Za šta je nadležan Općinski sud Sarajevo

    Postoje i složeniji slučajevi, recimo ako je ostavitelj živio u inostranstvu, a imovinu ostavio u domovini, tada se nadležnost određuje kombinacijom pravila o mjestu imovine i međunarodnih pravnih propisa. U svakom slučaju, cilj je da postupak vodi sud koji je najbliži činjenicama i dokazima koji su važni za rješavanje pitanja nasljeđivanja.

    Uloga notara u postupku

    Iako se ostavinski postupak vodi pred sudom, sud može donijeti odluku da ga u njegovo ime provede notar, što i radi.

    Notar tada postupa kao povjerenik suda i ima ovlaštenje da vodi cijeli postupak. Poziva nasljednike, utvrđuje činjenice, prikuplja izjave i donosi rješenje.

    Cijene notarskih usluga

    Ono što notar napiše u zapisniku ili utvrdi svojim aktom ima istu pravnu težinu kao da je to uradio sud. Dakle, radi o javnoj ispravi. Zapisnik notara ima dokaznu snagu pred svim institucijama i organima, a postupak pred notarom je često brži i jednostavniji za strane u postupku, jer se termini zakazuju fleksibilnije i ne mora se čekati na sudski raspored.

    Uloga notara je posebno važna i zato što može pomoći stranama da razumiju postupak, upozoriti ih na moguće posljedice određenih odluka, te obezbijediti da sve bude urađeno u skladu sa zakonom.

    Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Potrebna dokumentacija

    Za provođenje ostavinskog postupka obično su potrebni sljedeći dokumenti:

    • Smrtni list ostavitelja (izvod iz matične knjige umrlih)
    • Dokazi o srodstvu (npr. rodni listovi, vjenčani list)
    • Dokazi o imovini (npr. zemljišnoknjižni izvadak, ugovori)
    • Testament, ako postoji

    Smrtni list, ili izvod iz matične knjige umrlih izdaje matični ured na osnovu prijave smrti te provedenog postupka, u skladu sa Zakonom o matičnim knjigama Federacije BiH.

    Prava i obaveze nasljednika

    Nasljednici su osobe koje po zakonu ili po testamentu imaju pravo naslijediti imovinu preminule osobe. Međutim, oni imaju pravo da sami odluče da li će ga prihvatiti ili odbiti. To pravo je lično i svako od nasljednika odlučuje za sebe.

    Ko su nasljednici preminulog?

    Ako nasljednik želi da prihvati nasljeđe, on to može učiniti izjavom na ostavinskoj raspravi ili u pisanoj formi pred sudom ili notarom. Ako to ne učini, zakon predviđa i tzv. prešutno prihvatanje, ako nasljednik, naprimjer, koristi ostavinu, upravlja njom ili je ne osporava, može se smatrati da je prihvatio.

    Nasljednik ima pravo i da odbije nasljedstvo, što je naročito važno ako je ostavitelj imao dugove. Odbijanjem nasljeđa, nasljednik se u potpunosti odriče i prava i obaveza koje iz njega proizlaze. Takva izjava mora biti jasna, bezuslovna i data u roku koji zakon predviđa.

    Taj rok je obično 30 dana od dana kada je nasljednik saznao da ima pravo na naslijeđe. To je najčešće 30 dana od dana kada je pozvan na ostavinsku raspravu. Ako u tom roku nasljednik ne da nikakvu izjavu, smatra se da je nasljeđe prihvatio, sa svim pravima i obavezama koje ono nosi.

    Zato je važno da nasljednici postupaju pažljivo, posebno u slučajevima kada nisu sigurni da li ostavina uključuje dugove ili terete.

    Obrazac nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva

    Ova izjava služi kao pomoćni obrazac za davanje nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva. Iako je pripremljena pažljivo i u skladu sa važećim pravnim okvirom, ovaj dokument ne predstavlja pravni savjet niti garantuje da će u svakom pojedinačnom slučaju biti dovoljan bez dodatnih prilagođavanja.

    S obzirom da se pravila ovjere izjava razlikuju zavisno od mjesta i okolnosti (npr. da li se izjava daje u inostranstvu, pred kojim organom, uz prisustvo svjedoka i sl.), preporučujemo da korisnici provjere konkretne uslove ovjere kod nadležnog notara, suda ili konzularnog predstavništva.

    Za dodatne informacije o ovjeri punomoći ili potrebi za Apostille pečatom, pročitajte naše članke:

    Ovaj obrazac možete slobodno prilagođavati vlastitim potrebama. Pravni blog ne preuzima odgovornost za korištenje obrasca bez prethodne pravne provjere u konkretnom slučaju.

    Obrazac Nasljednička izjava o odricanju od nasljedstva (word dokument .docx)

    Posebni slučajevi: kada nema nasljednika

    U određenim situacijama može se desiti da nema nijednog nasljednika, ni zakonskog ni testamentarnog. To se, naprimjer, događa ako je ostavitelj bio bez porodice, nije ostavio testament, ili su svi nasljednici umrli, odbili nasljedstvo ili se odrekli svojih prava.

    U takvim slučajevima, imovina ostavitelja ne ostaje bez vlasnika. Po zakonu, ona pripada jedinici lokalne samouprave, odnosno općini ili gradu na čijem se području imovina nalazi.

    Općina tada stupa u položaj nasljednika, ali za razliku od fizičkih osoba, ona se ne može odreći tog nasljedstva. Zakon tretira općinu kao krajnjeg nasljednika kada niko drugi ne postoji. Takva ostavina može biti korisna za zajednicu, jer se nekretnine ili sredstva mogu staviti u javnu funkciju. Općina nasljeđuje i eventualne dugove, što može stvoriti obaveze.

    Ovo rješenje postoji kako bi se spriječilo da imovina postane „ničija“ i kako bi se osigurao pravni kontinuitet vlasništva.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.