Poklanjanje vozila bliskim članovima porodice ili drugim osobama nije rijetkost. Međutim, ovaj postupak zahtijeva ispravno sastavljen ugovor. U ovom članku pojašnjavamo kako izgleda ugovor o poklonu vozila, koji su koraci u postupku prijenosa vlasništva, i na šta treba obratiti pažnju kako biste izbjegli komplikacije prilikom registracije vozila.
Ugovor o poklonu je pravni akt kojim jedan učesnik – poklonodavac – bez ikakve naknade prenosi vlasništvo nad vozilom na drugu osobu – poklonoprimca. Riječ je o jednostrano obavezujućem ugovoru, jer obaveza postoji samo na strani poklonodavca. Međutim, za valjanost ugovora, neophodna je saglasnost obje strane.
Kada je riječ o vozilu, zakon predviđa posebne uslove za valjanost takvog ugovora, a osnovni je da ugovor mora biti sačinjen u pismenoj formi. U praksi, mnogi pogrešno pretpostavljaju da usmeni dogovor ili privatna izjava mogu biti dovoljne – ali bez pisanog ugovora, poklonoprimac ne može izvršiti prijenos vlasništva.
Najčešće situacije uključuju roditelje koji poklanjaju vozilo djeci, ili obrnuto, kao i slučajeve među supružnicima i bliskim srodnicima. Poklon se može izvršiti i između osoba koje nisu u rodbinskoj vezi, ali tada treba posebno obratiti pažnju na moguće porezne obaveze i potencijalna ograničenja ako su u pitanju registracije izvan državnih granica.
Ugovor o poklonu koristi se i u slučaju kada se želi izbjeći prodaja, odnosno promet vozila uz novčanu naknadu. To ne znači da poklon nema posljedice – u nekim slučajevima, on može biti predmet poreske kontrole.
U Federaciji BiH, zakon ne zahtijeva obaveznu notarsku obradu ugovora o poklonu vozila, osim u situacijama kada postoji sumnja u identitet stranaka ili kada ugovor uključuje dodatne odredbe koje izlaze izvan osnovnog prijenosa vlasništva.
Međutim, u praksi, MUP i registracione službe često traže da ugovor bude ovjeren, posebno radi zaštite obje strane. U Republici Srpskoj, ovjera kod notara se skoro uvijek zahtijeva za realizaciju prijenosa vlasništva, pa je preporučljivo da ugovor ovjerite kako biste izbjegli odbijanje zahtjeva.
Nakon potpisivanja ugovora o poklonu, poklonoprimac se upućuje u stanicu za tehnički pregled ili nadležnu jedinicu MUP-a, gdje podnosi zahtjev za prijenos vlasništva. U tom postupku, prilažu se sljedeći dokumenti:
Ovjeren ugovor o poklonu
Saobraćajna dozvola
Lični dokumenti obje strane
Dokaz o tehničkoj ispravnosti vozila
Ako je ugovor zaključen između članova uže porodice, moguće je oslobođenje od plaćanja poreza, ali je to potrebno dokazati odgovarajućim izvodima iz matičnih knjiga ili drugim dokumentima koji potvrđuju srodstvo.
Porez na poklon – da li se plaća?
U Federaciji BiH, članovi uže porodice su oslobođeni od poreza na poklon. Međutim, ako se vozilo poklanja osobi koja nije u krvnom ili bračnom srodstvu, nadležna porezna uprava može obračunati porez, obično u visini od 10% tržišne vrijednosti vozila.
U Republici Srpskoj, zakon predviđa slično oslobađanje, ali uz obaveznu prijavu poklona u nadležnoj poreskoj upravi. Važno je naglasiti da, bez obzira na oslobađanje od poreza, obaveza prijavljivanja poklona i dalje postoji.
Praktični savjeti pri poklanjanju vozila
Kada poklanjate vozilo bliskoj osobi, važno je da cijeli postupak bude pravno uredan i brzo proveden.
Ugovor bi trebao biti jasan i precizan, jer na taj način izbjegavate moguće nesporazume u budućnosti.
Prije nego što dođe do prijenosa, provjerite da li postoje bilo kakva dugovanja vezana za vozilo – poput neplaćenih kazni, registracije ili aktivnog leasinga – jer bi ta opterećenja mogla preći na novog vlasnika.
Također, ne zaboravite da ugovor treba biti ovjeren i sačuvan, a porez na poklon, ako postoji, riješen odmah kako kasnije ne bi bilo komplikacija. Što ranije obavite prijenos vlasništva, to bolje, jer dok god to nije završeno, odgovornost za vozilo ostaje na starom vlasniku.
U nastavku možete naći besplatan i prilagodljiv obrazac ugovora o poklonu vozila u Word formatu, koji možete preuzeti, popuniti i koristiti za ovjeru.
Obrazac će sadržavati sve zakonom predviđene elemente, uključujući podatke o vozilu, učesnicima, izjavu o poklonu i potpisne stranice, a obrazac koristite na vlastitu odgovornost.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
U svakodnevnom poslovanju i privatnim odnosima, često dolazi do situacija kada jedna strana duguje novac drugoj. Kada dođe do izmirenja tog duga, veoma je važno imati pisani dokaz o tome. Upravo zato služi izjava o prijemu novca i izmirenju duga – jednostavan, ali pravno važan dokument koji potvrđuje da je dug u potpunosti isplaćen.
Kada se novčani dug isplati, priča o tom odnosu se ne završava uvijek samo rukovanjem. U mnogim slučajevima, potrebno je ostaviti pisani trag koji potvrđuje da je dug zaista vraćen i da obje strane više nemaju međusobna potraživanja. Upravo tome služi izjava o prijemu novca i izmirenju duga.
Radi se o jednostavnom, ali važnom dokumentu koji obično sastavlja dužnik– osoba koja je dugovala novac. U toj izjavi navodi se da je predat određeni iznos novca od dužnika povjeriocu, te da time smatra dug u cijelosti izmirenim.
Iako je ovaj dokument često vrlo kratak, njegova svrha je višestruka. Osim što formalno potvrđuje isplatu, on štiti i jednu i drugu stranu. Povjerilac se izjašnjava da više nema potraživanja, dok dužnik dobija dokaz da je ispunio svoju obavezu. U slučaju bilo kakve pravne neizvjesnosti, ovaj dokument može biti ključni dokaz u korist dužnika.
U praksi, ovakva izjava se često sastavlja prilikom vraćanja pozajmica, izmirenja duga po osnovu ugovora, pa čak i u neformalnim odnosima kada su strane željele izbjeći komplikovane procedure. Može se ovjeriti kod notara, ali to nije nužno – dovoljno je da bude vlastoručno potpisana i jasno napisana, s preciznim podacima o iznosu, datumu prijema i činjenici da se dug smatra u potpunosti izmirenim.
Međutim, ipak savjetujemo da takva izjava bude sačinjena od strane notara, budući da to ima implikacije na izvršni postupak.
U vremenu kada je sve češće važno imati pisani trag, izjava o prijemu novca i izmirenju duga postaje jednostavan način da se zatvori jedan pravni odnos – jasno, korektno i dokazivo.
Kada se koristi ovaj dokument?
U praksi, ovaj dokument se koristi svaki put kada postoji potreba da se potvrdi da je dug u cijelosti isplaćen. Najčešće se javlja nakon vraćene pozajmice ili kada se otplati dug po osnovu ugovora, bilo usmenog ili pismenog. Također, čest je i u prometu nepokretnosti, posebno u trenutku kada kupac isplati puni dogovoreni iznos, a prodavac želi potvrditi da više nema finansijskih potraživanja.
Koristi se i u situacijama kada je dug regulisan posebnim sporazumom, pa dužnik nakon izvršene uplate želi imati jasan dokaz da je obaveza izmirena.
Bez obzira na osnov duga, izjava ima istu svrhu – da na jasan i nepobitan način potvrdi da su sve novčane obaveze izvršene, te da između strana više ne postoje finansijska potraživanja.
U mnogim slučajevima, posebno kada su odnosi bili usmeni ili neformalni, ova izjava ostaje jedini pisani trag da je novac zaista isplaćen. Zbog toga je postala uobičajena praksa, kako u privatnim, tako i u poslovnim odnosima.
Ova vrsta izjave piše se jednostavno, ali mora biti precizna. Važno je da sadrži sve ključne informacije kako bi bila pravno valjana i jasna obema stranama. Na početku se navode osnovni podaci o osobama koje su učesnici u ovom odnosu – onome ko daje izjavu (povjeriocu) i osobi koja je izvršila isplatu (dužniku). Uobičajeno se upisuju ime, prezime, JMBG i adresa.
Zatim slijedi podatak o iznosu koji je isplaćen. Taj iznos se unosi i brojkama i slovima, kako ne bi bilo nesporazuma ili naknadnih tumačenja. Nakon toga se precizira tačan datum kada je isplata izvršena, jer upravo taj datum može biti važan u slučaju da dođe do bilo kakvog spora ili potrebe za dokazivanjem hronologije događaja.
Ključni dio izjave jeste ona rečenica kojom povjerilac potvrđuje da je dug u cijelosti izmiren i da po osnovu te obaveze više nema nikakvih potraživanja prema dužniku. Time se jasno stavlja tačka na obavezu koja je postojala.
Na kraju, izjava mora biti potpisana od strane povjerioca. Bez vlastoručnog potpisa, dokument ne bi imao dokaznu snagu, jer se ne bi mogla potvrditi autentičnost izjave.
U suštini, forma je jednostavna, ali suština izjave nosi veliku težinu – ona je često jedini dokaz da je određeni dug zaista zatvoren.
Da li izjava mora biti ovjerena kod notara?
Ovjera izjave o prijemu novca i izmirenju duga nije zakonski obavezna, što znači da će i obična, vlastoručno potpisana izjava imati pravnu vrijednost. Ipak, u praksi se često preporučuje da se izjava ovjeri kod notara, jer se time značajno povećava njena pravna sigurnost i dokazna snaga.
Kada se izjava notarski obradi u formi notarski potvrđene (solemnizovane) isprave, ona dobija status izvršne isprave. To ima važnu pravnu posljedicu jer je takav dokument dovoljan kao osnov za izvršenje.
Drugim riječima, umjesto da se dužnik mora dodatno suditi kako bi dokazao da je dug već platio, notarska isprava omogućava da se stvari rješavaju brzo, formalno i efikasno. U tom smislu, ovjera nije nužna, ali često predstavlja najsigurniji način da se izbjegnu bilo kakve buduće pravne komplikacije.
Ovaj dokument vam omogućava da formalno i jasno potvrdite izmirenje duga, štiteći vaše pravne interese. Osigurajte pravnu sigurnost u finansijskim transakcijama i izbjegnite moguće buduće sporove. Kliknite za preuzimanje.
Ključne napomene i savjeti
Kada sastavljate izjavu o prijemu novca i izmirenju duga, imajte na umu nekoliko važnih stvari:
Prvo, izjava treba da se sačini u dva primjerka – jedan za povjerioca, a drugi za dužnika. Ovaj korak je ključan jer oba učesnika u transakciji trebaju imati svoj primjerak kao dokaz o izmirenju duga.
Ako je iznos koji je isplaćen veći, dodatnu sigurnost možete postići prisustvom svjedoka prilikom potpisivanja izjave. Svjedoci mogu pomoći u slučaju da dođe do bilo kakvih nesuglasica ili sporova, jer će imati potvrdu o tome šta je dogovoreno između stranaka.
Također, ukoliko postoji prethodni ugovor o dugu, izjava treba da sadrži referencu na taj dokument. Ovaj detalj osigurava da se svi uvjeti iz prethodnog dogovora poštuju i jasno povezuje izjavu s već postojećim pravnim odnosom.
Zakonska osnova u BiH
Izjava o prijemu novca i izmirenju duga se oslanja na osnovne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, član 295., koji reguliše sljedeće:
Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim, zakonom određenim, slučajevima.
Prestankom glavne obaveze gase se jemstvo, zaloga i druga sporedna prava.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
U svakodnevnim poslovnim i privatnim odnosima, dugovanja su česta pojava – bilo da je riječ o neplaćenim fakturama, pozajmicama ili isporučenoj robi i uslugama koje nisu na vrijeme plaćene. Kada dođe do kašnjenja u plaćanju, postavlja se pitanje kako efikasno zaštititi svoja potraživanja, bez nepotrebnog trošenja vremena i novca na dugotrajne sudske sporove. Jedan od najčešće korištenih i pravno najbezbjednijih alata u takvim situacijama je izjava o priznanju duga. Ovaj dokument predstavlja snažan dokaz u korist povjerioca i može imati ključnu ulogu u naplati potraživanja, posebno ako se dužnik složi da dug prizna i potpiše izjavu. U nastavku pojašnjavamo kako dug može nastati, šta učiniti kada se ne vraća na vrijeme i zašto je izjava o priznanju duga često prvi i najpametniji korak ka naplati.
Ukoliko dužnik ne izmiri dug u ugovorenom roku, povjerilac ima nekoliko mogućnosti.
Prije nego što pokrene sudski postupak, može poslati opomenu pred utuženje. Ukoliko to ne da rezultate, može se odlučiti na pokretanje sudskog spora. Još jedan način je pokušaj vansudskog rješavanja spora, putem medijacije.
Izjava o priznanju duga često se koristi kao način da se izbjegne pokretanje tužbe. Kada dužnik potpiše ovakvu izjavu, on zapravo priznaje da dug postoji, da je dospio i da ga prihvata kao svoju obavezu.
Time se povjeriocu olakšava dokazivanje duga pred sudom, jer više nije riječ o spornom potraživanju. Sud tada ima čvrst pisani dokaz koji potvrđuje postojanje obaveze, što značajno ubrzava postupak.
Osim toga, priznanjem se prekida zastarni rok, pa povjerilac dobija dodatnu sigurnost u pokušaju naplate. Ako je izjava ovjerena kod notara, može poslužiti i kao direktna osnova za pokretanje izvršnog postupka, bez suđenja.
Izjava o priznanju duga je pisani dokument kojim dužnik potvrđuje da ima obavezu prema povjeriocu, navodi osnov duga, njegov iznos, rok otplate i eventualne uslove isplate.
U praksi, izjava obično sadrži:
puni naziv i podatke o dužniku i povjeriocu,
osnov duga (npr. broj i datum fakture),
ukupni iznos duga,
rok do kojeg će dug biti plaćen,
broj računa na koji će se izvršiti uplata,
potpis i pečat (ako je riječ o pravnim licima).
Zašto je izjava o priznanju duga važna?
Izjava o priznanju duga ima značajnu pravnu vrijednost jer njome dužnik jasno i pismeno potvrđuje postojanje obaveze.
Time se otklanja bilo kakva sumnja u osnov i iznos duga – on više nije sporan. Povjerilac u tom slučaju ima čvrst dokaz da potraživanje postoji, a ako je izjava ovjerena kod notara, može poslužiti i kao osnov za direktno pokretanje izvršenja, bez potrebe za tužbom.
Izjava o priznanju duga kao izvršna isprava
Uzjava o priznanju duga može se smatrati izvršnom ispravom, ako ispunjava određene zakonske uslove propisane Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ili Republike Srpske, u zavisnosti od entiteta).
Izvršna isprave je i notarska isprava u kojoj je dužnik saglasan da se na osnovu tog akta može neposredno sprovesti izvršenje (tzv. klauzula izvršnosti).
Dakle, da bi izjava o priznanju duga bila izvršna isprava, mora:
Biti sačinjena u formi notarske isprave, te sadržavati izričitu saglasnost dužnika da se izvršenje može sprovesti neposredno na osnovu tog akta – tj. mora imati klauzulu izvršnosti.
Obična pisana izjava, potpisana od strane dužnika, nije izvršna isprava (ali može biti osnov za parnični postupak – priznanje duga olakšava dokazivanje).
Ovjera potpisa kod notara nije dovoljna – mora biti notarski obrađena isprava.
U osnovnoj formi, ukoliko ćete je koristiti kao dokaz u sudskom postupku – nije obavezno da izjava bude ovjerena. Međutim, ako želite da se na osnovu nje odmah pokrene izvršni postupak, tada je potrebno da izjava bude:
sačinjena u formi notarski obrađene isprave (tzv. izvršna isprava),
ili potpisana i ovjerena kod notara kao privatna isprava sa izjavom o izvršnosti.
Bez notarske ovjere, izjava i dalje ima dokaznu snagu, ali za pokretanje postupka naplate mora se prvo ići na sud.
Kada se preporučuje potpisivanje izjave?
Izjava o priznanju duga je korisna u sljedećim situacijama:
kada želite da osigurate priznanje duga bez vođenja spora,
ako želite da dobijete garanciju da će dug biti plaćen u određenom roku,
kao osnov za zaključenje reprograma ili sporazuma o otplati duga na rate,
kada želite prekid zastare i očuvanje prava na naplatu.
Izjava o priznanju duga može biti korisna i za poreske i knjigovodstvene potrebe, jer se njom formalizuje obaveza.
Ona je jednostavan, ali izuzetno koristan pravni instrument kojim se jasno potvrđuje postojanje i iznos obaveze. Njome se može izbjeći skup i dugotrajan sudski proces, a pravilno sastavljena izjava može poslužiti i kao osnova za pokretanje izvršenja. Ako želite dodatnu pravnu sigurnost – preporuka je da se izjava ovjeri kod notara.
Obrazac Izjava o priznanju duga
Za one koji traže gotov obrazac, pripremili smo stranicu s pravnim obrascima na kojoj možete besplatno preuzeti različite dokumente u Word formatu, uključujući i izjavu o priznanju duga. Obrasci su prilagođeni važećim propisima i praktično upotrebljivi – dovoljno ih je samo popuniti i, po potrebi, ovjeriti. Stranicu sa svim dostupnim obrascima možete pogledati ovdje.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
U prometu polovnih vozila u Bosni i Hercegovini, punomoć za prodaju auta je neizostavan dokument kad vlasnik ne može lično učestvovati u prodaji. Bilo da ste u inostranstvu, nemate vremena ili jednostavno želite da neko drugi završi proceduru umjesto vas, punomoć za prodaju auta je rješenje koje vam pravno omogućava da prodaja bude legalna i nesmetana.
Da bi punomoć imala pravnu snagu, mora biti ovjerena kod nadležnog općinskog organa uprava ili notara. Službena lica će utvrditi identitet davatelja punomoći i svojim pečatom i potpisom potvrditi njegovu pravovaljanost.
Oni koji ovjeravaju potpise, obično neće ulaziti u sadržaj vaše isprave, tako da je bitno da je pripremite pažljivo ili ukoliko to ne možete učiniti sami, da konsultujete pravnog stručnjaka.
Ovjera se obavlja lično, a u posebnim slučajevima i putem posebnih procedura – izlazak na teren ako davalac punomoći nije pokretan ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima ukoliko se lica koja trebaju ovjeriti potpis na punomoći nalaze u inostranstvu.
Punomoć se može dati bilo kojoj punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi u koju davalac ima povjerenje – to može biti član porodice, prijatelj, pravnik ili agent za prodaju vozila.
Bitno je da opunomoćenik ima volju i znanje da sprovede postupak prodaje do kraja, u skladu sa zakonom.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Pristupanje dugu je pravni institut koji se sve češće se koristi u poslovnim i imovinskopravnim odnosima, posebno kada dolazi do promjene u vlasništvu ili prijenosu poslovne cjeline. U ovom članku objašnjavamo šta je pristupanje dugu, u kojim situacijama se primjenjuje, koje su njegove pravne posljedice, te vam nudimo besplatan obrazac ugovora o pristupanju dugu.
Pristupanje dugu je situacija kada treće lice preuzima obavezu da će ispuniti dug postojećeg dužnika, ali ne umjesto, nego zajedno s njim. Dakle, novi dužnik “pristupa” već postojećem dugu, i povjerilac sada ima pravo da potražuje ispunjenje obaveze od oba dužnika – solidarnim putem.
Ovo je uređeno članom 451. Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH.
Kada se pristupanje dugu koristi?
Pristupanje dugu je pravni mehanizam koji omogućava trećem licu da preuzme odgovornost za ispunjenje tuđe obaveze – uz zadržavanje postojećeg dužnika. U praksi, ovaj institut se koristi u različitim životnim i poslovnim situacijama, a neki od češćih razloga uključuju:
1. Prijenos poslovanja ili imovine Kada neko preuzima zanatsku radnju, porodični biznis ili drugu vrstu imovine koja nosi sa sobom određene obaveze, može pristupiti dugu prethodnog vlasnika kako bi osigurao kontinuitet poslovanja i izbjegao sporove sa povjeriocima.
2. Osiguranje poslovnih aranžmana U poslovnoj praksi često se dešava da partneri žele dodatno osigurati ispunjenje obaveza. Treće lice – npr. povezana firma ili investitor – može pristupiti dugu kao dodatni dužnik, čime se povećava sigurnost povjerioca da će dug biti ispunjen.
3. Porodične i nasljednopravne situacije U okviru porodičnih odnosa, član porodice (npr. supružnik, dijete ili nasljednik) može pristupiti dugu kako bi pomogao članu porodice u finansijskim problemima ili u cilju očuvanja porodične imovine.
4. Kreditne i finansijske situacije Ponekad fizičko ili pravno lice pristupa dugu kako bi omogućilo zaduženje drugoj osobi – recimo, banka odobrava kredit pod uslovom da postoji dodatni dužnik koji pristupa obavezi radi sigurnosti naplate.
Poseban slučaj: Pristupanje dugu prenosom imovinske cjeline
Član 452 Zakona uređuje specifičan slučaj kada treće lice postane vlasnik imovinske cjeline (poput zanatske radnje), pa time automatski preuzima i odgovornost za dugove koji se odnose na tu cjelinu. Međutim, sve to samo do vrijednosti njene aktive. Ovo lice odgovara solidarno s dotadašnjim vlasnikom.
Važno: Ne može se ugovorom izbjeći ova odgovornost u odnosu prema povjeriocima. Povjerilac i dalje može tražiti ispunjenje duga od oba lica.
Zašto bi neko pristupio dugu?
Iako na prvi pogled može djelovati kao da neko svjesno ulazi u tuđi problem, pristupanje dugu često ima vrlo racionalnu pozadinu. U stvarnosti, to je mehanizam koji koristi i dužniku i povjeriocu – ali i samom pristupiocu, jer mu omogućava da ostvari cilj koji inače ne bi mogao.
Na primjer, u poslovnim pregovorima često se dešava da povjerilac nije spreman da zaključi ugovor samo sa jednim dužnikom, jer ne vjeruje u njegovu sposobnost da izmiri dug. Tada se uključuje treće lice koje pristupa dugu i svojim prisustvom garantuje veću sigurnost. Time se ne samo povećava šansa da ugovor bude zaključen, već i omogućava realizacija posla koji bi bez tog dodatnog oslonca propao.
U porodičnim odnosima, pristupanje dugu često proizlazi iz solidarnosti. Supružnik, roditelj ili dijete pristupa dugu kako bi pomogao bliskoj osobi da riješi finansijski problem, da sačuva imovinu ili jednostavno da prebrodi težak period. U tim slučajevima, pravni mehanizam postaje produžetak međusobnog povjerenja i podrške.
Nekada je motivacija čisto praktična: neko želi da kupi firmu, preuzme radnju, naslijedi imanje – ali s tim ide i dug. Pristupanjem dugu, novi vlasnik prihvata da dug izmiri, kako bi ostvario ono što mu je stvarno važno. Dakle, ne pristupa dugu zato što mu je svejedno, nego zato što mu taj čin otvara vrata nečeg većeg.
Drugim riječima, pristupanje dugu nije uvijek čin žrtvovanja, već vrlo konkretna odluka – često iz potrebe, ponekad iz interesa, a katkad i iz osjećaja odgovornosti.
Besplatan obrazac: Ugovor o pristupanju dugu
Kako biste lakše koristili ovaj institut u praksi, pripremili smo jednostavan obrazac ugovora o pristupanju dugu koji možete besplatno preuzeti. Obrasce koristite na vlastitu odgovornost i potrebno ih je prilagoditi vašim potrebama. Uvijek savjetujemo konsultacije sa pravnim stručnjakom prije nego što poduzmete određenu pravnu radnju.
(Klikom na link preuzimate besplatan obrazac koji možete koristiti na svoju odgovornost u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima FBiH)
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Kada neko objavi neistinite informacije koje narušavaju vašu čast ili ugled, prirodna reakcija može biti – tužba za klevetu. Ipak, Zakon o zaštiti od klevete FBiH predviđa određene aktivnosti prije nego što se pokrene sudski postupak. Jedna od stvari koje treba uraditi jeste da se od klevetnika traži ispravka prije tužbe zbog klevete.
Traženje ispravke podrazumijeva da osoba koja se osjeća oštećeno zbog neistinitih navoda uputi autoru teksta, novinaru ili mediju zahtjev da javno ispravi netačne informacije.
Ova mjera ne služi samo kao pokušaj rješavanja spora bez suda. Ona služi i kao pokazatelj dobre volje i razumijevanja važnosti slobode izražavanja i profesionalne odgovornosti.
Zakon preporučuje da oštećeni učini sve što može da ublaži štetu. Traženje ispravke je jedan od načina da to postigne. Međutim, važno je razumjeti da to nije obavezan korak, ili barem da sud može utvrditi da nije, bez kojeg bi neko izgubio pravo na pravnu zaštitu.
Vrhovni sud FBiH: Ispravka nije zakonski uslov za podnošenje tužbe
U presudi broj 070-0-Rev-07-000954, Vrhovni sud Federacije BiH jasno je zauzeo stav da nepostojanje zahtjeva za ispravku ne može biti razlog da se odbaci tužba za klevetu. Oštećeni ne gubi pravo na zaštitu ako prethodno nije tražio ispravku, jer zakon takav korak ne postavlja kao uslov za podnošenje tužbe.
Naime, član 8. Zakona o zaštiti od klevete FBiH propisuje da je osoba koja smatra da je oštećena iznošenjem neistinitih činjenica dužna poduzeti razumne mjere radi ublažavanja štete. Među tim mjerama može biti i zahtjev za ispravku, ali sud je jasno rekao da to ne može uticati na samo pravo da se zaštita zatraži putem tužbe.
Sud: Zahtjev za ispravku se cijeni samo kod visine naknade štete
Vrhovni sud je objasnio da se postojanje zahtjeva za ispravku, kao i postupanje štetnika po tom zahtjevu, može uzeti u obzir prilikom odlučivanja o visini naknade.
Drugim riječima, ako je oštećeni tražio ispravku, a štetnik nije reagovao, to može ići u prilog oštećenom. Ako je, pak, šteta mogla biti ublažena jednostavnom ispravkom, a oštećeni je to ignorisao, sud to može uzeti kao okolnost pri utvrđivanju iznosa naknade – ali nikako kao osnov za automatsko odbacivanje tužbe.
Pouka za oštećene: Pravo na tužbu postoji i bez traženja ispravke
Ova presuda Vrhovnog suda FBiH ima važnu praktičnu vrijednost za sve koji se nađu u situaciji da su oklevetani u medijima ili na drugim javnim platformama. Iako je preporučljivo, nije obavezno da prije tužbe traže ispravku od onoga ko je objavio sporne navode.
Zahtjev za ispravku može biti korisna mjera. To naročito ako se situacija može riješiti bez suda. Međutim, njegovo izostavljanje ne znači da gubite pravo na pravnu zaštitu. Sudovi su dužni razmatrati osnovanost tužbe bez postavljanja dodatnih uvjeta koji ne proizilaze iz zakona.
Javna riječ nosi odgovornost, a zaštita od klevete je pravo svakog pojedinca. Vrhovni sud FBiH ovom presudom štiti to pravo i jasno razdvaja ono što je preporuka od onoga što je zakonski uslov. Time je potvrđeno da pristup sudu ne smije biti ograničen formalnostima koje zakon ne propisuje.
Za sve koji su pogođeni klevetničkim izjavama, ovo je potvrda da im pravni sistem stoji na raspolaganju. Također, poruka je i da proceduralne greške nižih sudova mogu biti ispravljene.
Zašto ipak treba tražiti ispravku?
Iako zakon ne propisuje traženje ispravke kao uslov za podnošenje tužbe, savjetuje se da oštećeni ipak preduzmu sve razumne mjere predviđene zakonom. To uključuje i podnošenje zahtjeva za ispravku. Time pokazuju da su pokušali riješiti spor na najblaži mogući način. To može imati pozitivan uticaj u sudskom postupku – kako prilikom procjene ozbiljnosti štete, tako i u odnosu na kredibilitet samog tužitelja.
Osim toga, time se izbjegava mogućnost da se u kasnijem postupku mora posebno dokazivati da takav korak nije bio zakonski potreban. Preuzimanjem inicijative za ispravku, oštećeni ne gubi ništa.Može samo dobiti: brzu reakciju medija, ublažavanje štete i jaču poziciju pred sudom ako do tužbe ipak dođe.
Kako izgleda zahtjev za ispravku?
U nastavku donosimo primjer jednostavnog i zakonitog zahtjeva za ispravku netačnih informacija. Ovaj obrazac svako može koristiti u situacijama kada su iznesene neistinite tvrdnje koje narušavaju ugled. Preporučuje se da se ovakav zahtjev dostavi u pisanoj formi, sa dostavnicom, uz dokaz o objavljenom sadržaju na koji se odnosi. Ovo je samo primjer, odgovorno ga koristite jer za upotrebu sadržaja odgovarate sami.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Za sve one koji misle da je dijeljenje fotografija i drugih tuđih sadržaja na društvenim mrežama bez dozvole bezopasno, te da ne snose nikakvu odgovornost samo zato što sve izgleda tako apstraktno, slučaj koji smo analizirali jasno poručuje da to nije tako. Povreda autorskog prava na Instagramu dešava se svakodnevno, a činjenica da još uvijek nije pokrenut veliki broj parnica tim povodom, ne znači da uskoro neće biti, te da se tuđi sadržaj može tek tako iskorištavati.
Presudu koja je javno objavljena, možete da pronađete na stranici Vrhovnog suda Republike Srbije. Mi ćemo za potrebe našeg članka promijeniti imena stranaka.
U presudi broj Rev 28187/2023, donesenoj dana 18.09.2024. godine u Beogradu, Vrhovni sud Republike Srbije razmatrao je važnu temu: zaštitu autorskih prava na društvenim mrežama. Ovoga puta na Instagramu. U ovom slučaju, tužilac A, kojeg zastupa advokat Marija Milojković, tužio je Udruženje građana „B“. To Udruženje je na svom Instagram profilu neovlašteno objavilo fotografiju Bešenovačkog jezera, bez prethodne saglasnosti autora.
Ova presuda je zanimljiv primjer kako se u praksi štite autorska prava na društvenim mrežama, posebno na Instagramu. Tu se često dijele tuđi sadržaji, a mnogi korisnici vjeruju da je takvo ponašanje bezopasno. Čini se da se dijeljenje fotografija ili sadržaja sa tuđih profila bez dozvole smatra bezazlenim i da to niko ne prati. Mnogi misle da se autorska prava ne primenjuju na internetu. Međutim, upravo ovakvi slučajevi pokazuju da autorska prava na društvenim mrežama mogu biti prekršena i da postoji mogućnost da neko bude tužen za to.
Vrhovni sud u ovom slučaju potvrdio je odgovornost Udruženja „B“ za povredu autorskih prava i naložio im naknadu štete.
Autorska prava moraju se poštovati čak i u digitalnom okruženju, jer neovlašteno korištenje sadržaja može dovesti do pravnih posljedica.
Pozadina slučaja
Tužilac A autor je fotografije Bešenovačkog jezera koju je 2019. godine snimio koristeći dron. Ova fotografija je postavljena na Instagram profil „C“, čiji je administrator imao pravo da koristi i dijeli fotografije. On je dobio izričitu dozvolu od autora. Iako je ovaj profil djelovao u skladu sa pravilima, prava autora nisu poštovana kada je ista fotografija bez dozvole objavljena na drugom Instagram profilu. Profilu Udruženja građana „B“.
U decembru 2020. godine, Udruženje „B“ je, bez ikakve saglasnosti autora, postavilo fotografiju Bešenovačkog jezera na svoj Instagram profil. Ova fotografija nije bila označena kao autorsko djelo, niti je bilo naglašeno ime autora. Također, nije izvršeno plaćanje autorske naknade, što je dovelo do ozbiljne povrede moralnih i imovinskih prava tužioca.
Povreda moralnih prava ogleda se u činjenici da je autoru uskraćeno priznanje njegovog stvaralaštva i prava na atribuciju. Pored toga, povreda imovinskih prava nastala je jer tuženi nisu platili naknadu za korištenje djela. S druge strane, stav je suda da su oni profitirali od njegove upotrebe u okviru svojih promotivnih aktivnosti. Ova radnja tuženog uzrokovala je direktnu štetu i narušila autorov interes u vezi sa kontrolom i ostvarivanjem koristi od svog autorskog djela.
Ovaj slučaj ukazuje na sve veću potrebu za obrazovanjem korisnika društvenih mreža o pravilima dijeljenja sadržaja i korištenja tuđih radova.
Presuda Višeg suda
Viši sud u Beogradu je 28. februara 2023. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je Udruženje “B” povrijedilo autorska prava tužioca A.
U ovom slučaju, sud je naglasio da je tuženi objavio fotografiju Bešenovačkog jezera bez prethodne saglasnosti autora, kao i bez označavanja imena autora. To predstavlja jasnu povredu moralnih i imovinskih autorskih prava.
Tuženi je obavezan da plati iznos od 15.000 dinara (oko 130 Eur) na ime nematerijalne štete, zbog povrede ugleda i časti autora, kao i zakonsku zateznu kamatu. Kamata počinje teći od dana kada je presuda postala pravosnažna. Pored toga, sud je naložio da Udruženje “B” plati 35.000 dinara (oko 300 Eura) na ime materijalne štete, jer je koristilo fotografiju bez plaćanja odgovarajuće autorske naknade.
Presuda Apelacionog suda
Apelacioni sud u Beogradu je 21. juna 2023. godine potvrdio presudu Višeg suda, odbivši žalbu tuženog, Udruženja “B”. Ovaj sud je detaljno razmotrio sve argumente izložene u žalbi tuženog. Međutim, sud je zaključio da je prvostepena presuda donijeta u skladu sa zakonima i pravilnicima, te da je pravilno primjenjena u vezi sa odgovornošću za povredu autorskih prava.
Sud je istakao da je objavljivanje fotografije bez dozvole autora i bez označavanja njegovog imena nezakonito. Takvo ponašanje nanosi štetu kako autoru, tako i autoritetu njegovog rada.
Također, Apelacioni sud je naložio da tuženi objavi uvod i izreku presude na svom Instagram profilu. Time je omogućeno da javnost bude informisana o ovom slučaju, kao i o obavezama tuženog u vezi sa zaštitom autorskih prava. Tuženi je to i učinio.
Revizija tuženog
Tuženi, Udruženje “B”, je podnijelo reviziju Vrhovnom sudu navodeći da je došlo do povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primene materijalnog prava.
U svojoj reviziji, tuženi je tvrdio da je postupak vođen na neadekvatan način i da nisu pravilno razmotreni svi relevantni dokazi i okolnosti slučaja.
Međutim, Vrhovni sud je 18. septembra 2024. godine, u svom konačnom stavu, odbio reviziju kao neosnovanu. Sud je zaključio da nije došlo do povrede parničnog postupka, niti je bilo osnova za tvrdnje tuženog o pogrešnom utvrđivanju činjeničnog stanja.
Kao rezultat, potvrđeno je da je Udruženje “B” odgovorno za povredu autorskih prava, kao i za obavezu plaćanja štete tužiocu.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Otpremnina je važan segment radnog odnosa koji osigurava određenu finansijsku sigurnost radniku nakon prestanka ugovora o radu. Mnogi radnici nisu u potpunosti upoznati sa svojim pravima vezanim za otpremninu, pa ćemo u ovom tekstu detaljno objasniti šta je otpremnina nakon prestanka radnog odnosa, ko ima pravo na otpremninu, kako se ona izračunava i u kojim slučajevima se isplaćuje.
Otpremnina je novčani iznos koji poslodavac isplaćuje radniku nakon prestanka ugovora o radu. Ova isplata služi kao oblik finansijske kompenzacije i sigurnosna mjera za radnika koji ostaje bez zaposlenja. Pravo na otpremninu regulisano je zakonom, kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu i ugovorima o radu.
Iako se otpremnina često doživljava kao nagrada za lojalnost poslodavcu, njena suštinska svrha je ublažavanje negativnih posljedica gubitka posla. Otpremnina pomaže radnicima da prebrode prelazni period između dva zaposlenja i može poslužiti kao privremeno rješenje usljed gubitka redovnih primanja.
Otpremnina pripada radniku protekom otkaznoga roka, nakon prestanka ugovora o radu. Iako izvorno nagrada radniku za vjernost poslodavcu, smisao je otpremnine i u ublažavanju štetnih posljedica koje otkaz ima za radnika pa je također sredstvo osiguravanja prihoda koje sadrži elemente soc. sigurnosti.
Ko ima pravo na otpremninu?
U širem smislu, otpremnina je svaka isplata poslodavca radniku u slučaju prestanka radnog odnosa utemeljena na nekom izvoru prava za radne odnose ili na jednostranoj odluci poslodavca.
To može biti u slučaju penzionisanja, sporazumnog prestanka ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i slično.
Prema članu 111 Zakona o radu, pravo na otpremninu ima svaki radnik koji:
Ima zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme;
Dobije otkaz od poslodavca nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada;
Nije dobio otkaz zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu.
To znači da radnik koji dobrovoljno napusti radno mjesto ili koji dobije otkaz zbog disciplinskih prekršaja ne ostvaruje pravo na otpremninu.
Otpremnina se određuje u zavisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem.
Kako se određuje visina otpremnine?
Otpremnina se utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili direktno ugovorom o radu. Prema zakonu, iznos otpremnine ne može biti:
Manji od jedne trećine prosječne mjesečne plaće radnika u posljednja tri mjeseca za svaku godinu rada kod tog poslodavca.
Veći od šest prosječnih mjesečnih plaća radnika u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa.
Izuzetno, umjesto otpremnine čiji su iznosi propisani zakonom, poslodavac i radnik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade.
Način, uslovi i rokovi isplate otpremnine utvrđuju se pisanim ugovorom između radnika i poslodavca.
Zakon ostavlja prostor za dogovor između poslodavca i radnika.
Umjesto standardne otpremnine, strane mogu dogovoriti i neki drugi oblik naknade. Naprimjer, radnik i poslodavac mogu se sporazumjeti o isplati jednokratnog iznosa različitog od uobičajene otpremnine.
Sve opcije moraju biti jasno precizirane u pisanom ugovoru između poslodavca i radnika.
Rok i način isplate otpremnine
Otpremnina se isplaćuje nakon što radnik završi otkazni rok i prestane radni odnos.
Poslodavac je dužan da isplatu izvrši u skladu sa dogovorenim uslovima, a radnik ima pravo da traži pravnu zaštitu ukoliko poslodavac ne ispuni ovu obavezu.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
U Bosni i Herecegovini je usvojen novi Zakon o zaštiti ličnih podataka koji je objavljen 28.02.2025. godine u službenom glasniku Bosne i Hercegovine. Zakon stupa na snagu osmog dana od datuma objave u službenom glasniku. Kompanijama i drugim obrađivačima ličnih podataka dat je rok od 210 dana da usklade svoje poslovanje sa ovim zakonom, imajući u vidu složenost postupka implementacije u poslovanje i potpune primjene. Međutim, kako se uskladiti sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka?
Kao gostujući autor na pravniblog.com, Jovan Vlaški pruža stručno tumačenje novog Zakona o zaštiti ličnih podataka i daje smjernice za usklađivanje sa njegovim odredbama. Za detaljnije savjete i stručnu pomoć u primjeni Zakona, posjetite www.vlaski.rs kako biste osigurali da vaše poslovanje ispunjava sve zakonske zahtjeve. Jovan Vlaški je master pravnik i stručnjak za zaštitu ličnih podataka.
Zakonodavac je imao cilj da novi zakon bude usklađen sa GDPR. Daljom analizom možemo videti dosta sličnosti sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti u Republici Srbiji.
Možemo reći da je ovaj zakon mnogo strožiji nego onaj u Republici Srbiji kada se sagleda visina novčanih kazni. Zakonodavac je ovaj deo bliže uskladio sa GDPR-om.
Postavlja se pitanje da li je 210 dana dovoljno da se kompanije usklade sa ovim zakonom?
Lično mišljenje autora teksta, jeste da je zakonodavac dao dovoljno vremena kompanijama da u potpunosti primene odredbe ovog zakona. Imamo u vidu da je on najavljen pre nekoliko meseci i da su koraci ka usklađivanju vrlo slični GDPR-u.
Naravno da to ne znači da imamo 210 dana da zloupotrebljavamo podatke o ličnosti. Agencija za zaštitu podataka o ličnosti (AZLP) može sprovesti kontrolu i izreći mere i pre isteka 210 dana, imajući u vidu da je BIH i pre ovog zakona imala zakon koji je regulisao zaštitu podataka o ličnosti.
Novine u Zakonu
Novine koje ovaj zakon donosi:
Agencija za zaštitu podataka o ličnosti postaje neovisno nadzorno tijelo s proširenim ovlastima;
Obaveza izrade Kodeksa ponašanja (Pravilnik o zaštiti podataka o ličnosti, zakonodavac ga u ovom zakonu naziva Kodeksom);
Certifikacija;
Procjena uticaja na zaštitu podataka o ličnosti (u obavezi su da je izrade prilikom svake obrade osetljivih podataka o ličnosti ili većeg broja podataka);
Novčane kazne u iznosu do 40.000 KM za prekršaje.
Kakve su kazne?
Agencija izdaje prekršajni nalog ili podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu, pored mjera iz člana 103. stav (2) tač. a) do h) i tačke j) ovog zakona, u zavisnosti od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.
Za kršenje odredbi ovog zakona možete biti kažnjeni iznosom do 40.000 KM ili u slučaju preduzetnika do 4% ukupnog godišnjeg prometa na svjetskom nivou za prethodnu finansijsku godinu, zavisno od toga koji je iznos viši.
Certifikacija
Ovo je, možemo reći, novina koju nismo imali prilike do sada da vidimo u zakonima država u regionu. Agencija preporučuje uspostavljanje postupka certifikacije zaštite ličnih podataka, pečata i oznaka za zaštitu podataka s ciljem dokazivanja poštivanja odredbi ovog zakona, posebno uzimajući u obzir potrebe mikro, malih i srednjih pravnih lica.
Certifikaciju izdaje certifikacioni organ iz člana 45. ovog zakona na osnovu kriterija koje je odobrila Agencija. Kontrolor podataka ili obrađivač, u postupku certifikacije, certifikacionom organu pruža sve informacije i omogućava pristup aktivnostima obrade koje su potrebne za postupak certifikacije. Ovo je prvi put da vidimo neki vid standardizacije koja se provlači kroz Zakon o zaštiti ličnih podataka. Na taj način kontrolori će imati određeni nadzor i edukaciju prilikom procesa certifikacije. Kako će ovo izgledati u praski ostaje nam da vidimo.
Pregled koraka za usklađivanje sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka
Evo kratkog pregleda svih neophodnih koraka i dokumenata koje bi jedna kompanija trebalo da primeni kako bi uskladila svoje poslovanje sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti i GDPR-om :
Mapiranje podataka. Kontrolor (obrađivač) treba da uradi popis svih radnji gde se prikupljaju lični podaci kao i njihov pravni osnov i svrhu. Ovo nije u zakonu kao obaveza ali kako bi mogli da sačinite sve potrebne akte i primenite zakonom propisane mere morate prvo znati koje sve podatke o ličnosti prikupljate i u koju svrhu;
Određivanje lica zaduženog za zaštitu podataka o ličnosti (Službenik za zaštitu podataka o ličnosti); Potrebno je donetu odluku o imenovanju; Može biti lice koje je zaposleno kod Kontrora (Obrađivača) , ili lice koje je angažovano eksterno npr kompanija koja pruža te usluge ili advokat. Podatke o službeniku je obavezno dostaviti Agenciji i objaviti;
Kodeks ponašanja ( nekome je ovo poznato pod nazivom: Pravilnik o zaštiti podataka o ličnosti). U skladu sa članom 42. ZZLP Kodeks odgovara na sva najbitnija pitanja: Transparentna obrada, legitimni interesi kontrolora, prikupljanje ličnih podataka, pseudonomizacija i druge mere, spisak prava i ostvarivanje prava, informisanost o merama, prenosu podataka i mehanizmima zaštite.;
Evidencija o obradi podataka. Svaki kontrolor podataka i predstavnik kontrolora podataka, ako je primjenjivo, vodi evidenciju aktivnosti obrade za koje je odgovoran. U članu 32. zakona možete videti šta sve evidencija treba da sadrži. Prilikom kontrole koju vrši Agencija potrebno je dostaviti evidenciju o obradi podataka o ličnosti ili deo evidencije; Prilikom kontrole koju vrši Agencija potrebno je dostaviti evidenciju o obradi podataka o ličnosti ili deo evidencije;
Obaveštenja o obradi podataka o ličnosti ( saglasnosti o obradi podataka);
Politika privatnosti (sajt);
Politika kolačića (Cookie Policy);
Procjena uticaja na zaštitu podataka ličnosti (DPIA) služi IDENTIFIKOVANJU RIZIKA. A u cilju SMANJENJA RIZIKA po podatke o ličnosti. Potrebno je da sadrži opis radnji obrade, svrhu obrade, procenu neophodnosti, procenu rizika po prava lica i predviđene mere za smanjenje rizika.
Obuka zaposlenih;
Implementacija dokumentacije i bezbednosnih mera. Svu dokumentaciju možete da bacite ako vaši zaposleni ne postupaju u skladu sa istom. Zaštita ličnih podataka nije mrtvo slovo na papiru.
Novi Zakon iziskuje dodatna sredstva kompanijama, ali štiti privatnost svakog pojedinca u društvu.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Pristupni put do parcele jedno je od ključnih pitanja u vezi s nekretninama, posebno kada parcela nema neposredan izlaz na javni put. Prava i obaveze vlasnika u vezi s pristupnim putem uređena su Zakonom o stvarnim pravima Federacije BiH. Ovaj članak objašnjava pravni okvir, postupke i mogućnosti rješavanja problema pristupa parceli.
Pristupni put do parcele jedno je od osnovnih pitanja uređenja vlasničkih prava na nekretninama. To posebno u situacijama kada zemljišna parcela nema neposredan ili adekvatan izlaz na javni put. Ova problematika regulisana je Zakonom o stvarnim pravima Federacije BiH. Zakonom se propisuje da vlasnik takve parcele ima pravo zahtijevati uspostavu služnosti prolaza preko susjednih nekretnina kako bi osigurao normalan pristup i korištenje svoje imovine.
Ova služnost se u pravnoj terminologiji naziva nužni prolaz i može se ostvariti na dva načina:
Sporazumno, odnosno dobrovoljnim dogovorom između vlasnika nepovezane parcele i vlasnika zemljišta preko kojeg bi prolaz vodio, pri čemu se postignuti sporazum upisuje u zemljišne knjige kako bi stekao pravni učinak.
Sudska odluka, ako dogovor nije moguć, kada vlasnik nepovezane parcele može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom, koji će, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, donijeti odluku o uspostavi nužnog prolaza, njegovom obimu i eventualnoj naknadi vlasniku zemljišta koje se koristi za prolaz.
Zakonske odredbe o nužnom prolazu osiguravaju ravnotežu između prava vlasnika nepovezane parcele da koristi svoju imovinu i prava vlasnika susjednih nekretnina da raspolažu svojim zemljištem bez neopravdanih ograničenja. Pri određivanju prolaza sud vodi računa o tome da prolaz bude najmanje opterećujući za vlasnika službene nekretnine. Istovremeno prolaz treba biti i najpogodniji za vlasnika nepovezane parcele.
Pored toga, nužni prolaz može se tražiti samo ako nije moguće ostvariti drugi prikladan izlaz na javni put. Također, to mora biti i pod uslovom da njegovo uspostavljanje ne uzrokuje nesrazmjernu štetu ili trošak vlasniku susjednog zemljišta. Vlasnik nepovezane parcele može biti obavezan platiti pravičnu naknadu za korištenje prolaza, osim ako posebne okolnosti opravdavaju oslobađanje od te obaveze.
U praksi, nužni prolaz se najčešće odnosi na pristup zemljištu za pješački i kolni prolaz, ali može uključivati i prolazak komunalne infrastrukture. To se može odnositi na vodovod, kanalizaciju ili elektroinstalacije, ukoliko je to nužno za korištenje nepovezane parcele u skladu s njenom namjenom.
Služnost prolaza kao rješenje
Služnost prolaza je rješenje ogromnog problema za vlasnike nekretnina koje nemaju odgovarajući izlaz na javni put. Ova služnost je ograničeno stvarno pravo koje vlasniku takve nepovezane nekretnine omogućava korištenje dijela susjednog zemljišta radi pristupa javnoj saobraćajnici.
Prilikom određivanja služnosti prolaza sud će voditi računa o tome da se ne nameće veće ograničenje prava vlasnika susjedne nekretnine nego što je nužno. Prolaz treba da se odredi na mjestu koje najmanje šteti njegovim interesima. Također, zakon predviđa da vlasnik zemljišta preko kojeg prolaz vodi može zahtijevati pravičnu naknadu za korištenje dijela svog zemljišta.
U konačnici, služnost prolaza predstavlja pravično rješenje, osiguravajući vlasnicima nekretnina nesmetano korištenje svoje imovine. Istovremeno se štite interesi vlasnika zemljišta koje se opterećuje služnošću.
DHM Nekretnine nudi profesionalne usluge posredovanja u prometu nekretninama i može vam pomoći da se osigurate da vaša nekretnina nije opterećena nekim teretom, ili da riješite određeni problem poput pristupnog puta, osiguravajući da su svi pravni aspekti jasno definisani i u skladu sa zakonima. Njihovi eksperti pomažu klijentima da na pravilan način zaštite svoje interese i spriječe moguće probleme prilikom buduće kupovine ili prodaje nekretnine. Možete ih naći i na LinkedInu.
Sadržaj prethodnog dijela posta je promotivan i nastao je u saradnji s DHM nekretnine, a ova saradnja pomaže u održavanju Pravnog bloga i pružanju korisnih informacija čitateljima.
Kako se uspostavlja pravo služnosti prolaza?
Pravo služnosti prolaza može se uspostaviti na dva načina, zavisno od volje vlasnika susjednih nekretnina i zakonskih odredbi:
Sporazumom između vlasnika nekretnina
Kada se vlasnik nepovezane nekretnine i vlasnik zemljišta preko kojeg prolaz vodi dogovore o uspostavi služnosti prolaza, oni mogu zaključiti pisani sporazum.
Ovaj sporazum se upisuje u zemljišne knjige, čime postaje pravno valjan i obavezujući za sadašnje i buduće vlasnike obje nekretnine.
U sporazumu se mogu precizirati uslovi korištenja prolaza, kao što su njegov tačan položaj, širina, način korištenja (pješački, kolni, infrastrukturni), te eventualna naknada za njegovo korištenje.
Odlukom suda
Ako vlasnici ne mogu postići sporazum, vlasnik nepovezane nekretnine može pokrenuti sudski postupak za uspostavu nužnog prolaza.
Sud donosi odluku na osnovu Zakona o stvarnim pravima FBiH, uzimajući u obzir:
Da li parcela zaista nema drugi odgovarajući pristup javnom putu;
Koja trasa prolaza najmanje opterećuje vlasnika susjednog zemljišta;
Da li je potrebna pravična naknada vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi;
Sud može odrediti trajnu ili privremenu služnost, ovisno o okolnostima slučaja.
U oba slučaja, pravo služnosti prolaza postaje teret na nekretnini koja služi za prolaz i vezuje se za nju. To znači da ostaje na snazi čak i ako nekretnina promijeni vlasnika.
Kada se može tražiti nužni prolaz?
Nužni prolaz može se tražiti kada parcela nema izlaz na javni put ili je postojeći prilaz toliko neadekvatan da onemogućava njeno normalno korištenje. U takvim situacijama vlasnik nekretnine ima pravo zahtijevati služnost prolaza kako bi osigurao funkcionalan pristup svojoj imovini.
Međutim, nije dovoljno samo tvrditi da pristupni put ne postoji. Mora se dokazati da ne postoji ni druga razumna mogućnost rješavanja problema. Ako postoji alternativni način pristupa, čak i ako bi bio nešto složeniji ili skuplji, sud može odbiti zahtjev.
Prilikom odlučivanja, sud vodi računa da rješenje ne prouzrokuje nesrazmjernu štetu ili trošak vlasnicima susjednih nekretnina. Nužni prolaz treba biti određen na način koji najmanje opterećuje susjedne parcele, a istovremeno omogućava nesmetano korištenje zemljišta onome ko ga traži. U nekim slučajevima, vlasnik koji stječe pravo prolaza može biti dužan isplatiti pravičnu naknadu vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi. To posebno ako mu to ograničava korištenje vlastite imovine.
Postupak ostvarivanja prava prolaza
Kada dogovor između vlasnika nekretnina nije moguć, pravo služnosti prolaza ostvaruje se sudskim putem. Postupak započinje podnošenjem tužbe nadležnom sudu, gdje vlasnik nepovezane parcele traži uspostavu nužnog prolaza. Sud tada detaljno procjenjuje sve okolnosti kako bi donio pravičnu odluku koja uzima u obzir interese obje strane.
Prvo se utvrđuje da li je nužni prolaz zaista neophodan, odnosno da li vlasnik nepovezane nekretnine nema nikakvu drugu mogućnost pristupa javnom putu. Ako postoji alternativno rješenje, čak i ono koje zahtijeva dodatne troškove, sud može odbiti zahtjev.
Ako se utvrdi opravdanost zahtjeva, sud određuje najpogodniju trasu prolaza. Onu koja najmanje opterećuje susjednu nekretninu, a istovremeno omogućava nesmetano korištenje parcele koja zahtijeva prolaz. Pri tome se uzimaju u obzir svi relevantni faktori, poput konfiguracije terena, postojećih puteva i potencijalne štete koju bi prolaz mogao uzrokovati.
Osim same trase, sud određuje i način korištenja prolaza. U zavisnosti od potreba vlasnika nepovezane nekretnine, prolaz može biti namijenjen isključivo pješačkom kretanju, korištenju vozila ili čak za infrastrukturne svrhe, poput dovođenja vode, struje ili kanalizacije.
U nekim slučajevima, sud može obavezati vlasnika koji stiče pravo prolaza da plati pravičnu naknadu vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi, naročito ako mu to značajno ograničava korištenje njegove imovine. Ova naknada treba biti proporcionalna stvarnoj šteti ili smanjenju vrijednosti nekretnine uzrokovanom uspostavom prolaza.
Naknada za služnost prolaza
Uspostava služnosti prolaza, bilo sporazumno ili sudskim putem, nosi sa sobom i pitanje pravične naknade. Vlasnik nepovezane parcele koji stiče pravo prolaza dužan je vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi nadoknaditi odgovarajući iznos. Ova naknada služi kao kompenzacija za ograničenje vlasničkih prava i moguće smanjenje vrijednosti nekretnine uslijed postojanja služnosti.
Visina naknade može biti određena sporazumno između vlasnika. Tada se u obzir uzimaju u obzir različiti faktori poput površine zemljišta koje će biti korišteno za prolaz, njegove tržišne vrijednosti, stepena smanjenja korisnosti nekretnine i načina korištenja prolaza (pješački, vozilima, infrastrukturni radovi). Ako se vlasnici ne mogu dogovoriti o visini naknade, o tome odlučuje sud.
Sud prilikom odlučivanja vrši procjenu stvarne tržišne vrijednosti zemljišta koje se koristi za prolaz i utvrđuje koliko novo opterećenje utiče na prava vlasnika. Naknada ne mora biti isključivo u novčanom obliku. Moguće su i druge vrste kompenzacija, poput pružanja alternativnog zemljišta ili određenih pogodnosti dogovorenih između stranaka.
U pojedinim slučajevima, ako vlasnik zemljišta zbog prolaza pretrpi naročito veliku štetu ili se njegovo pravo korištenja nekretnine značajno umanji, sud može odrediti i dodatnu kompenzaciju kako bi osigurao pravično rješenje. Cilj ove naknade nije samo zaštita vlasničkih prava, već i postizanje ravnoteže između potreba vlasnika nepovezane nekretnine i interesa vlasnika preko čije se imovine ostvaruje pristup.
Ukidanje služnosti prolaza
Služnost prolaza, u kontekstu prilaznog puta, nije trajno pravo i može prestati ako se okolnosti promijene na način koji je čini suvišnom ili neopravdanom. Ključni razlog za ukidanje jeste pronalazak alternativnog pristupa javnom putu. Ako vlasnik nepovezane parcele uspije osigurati drugi legalan i funkcionalan prilaz, više nema potrebe da koristi susjednu nekretninu.
Također, vlasnik zemljišta preko kojeg prolaz vodi može pokrenuti postupak ukidanja služnosti ako dokaže da ona više nije opravdana. To može biti slučaj kada korisnik prolaza prestane koristiti nekretninu ili ako dođe do promjena u okolnostima koje su prvobitno bile razlog za uspostavu prolaza.
Osim individualnih razloga, ukidanje služnosti može biti posljedica propasti poslužnog zemljišta, sjedinjenja u slučaju da ista osoba postane vlasnik oba zemljišta, odreknuća ovlaštenika na korištenje puta, nekorištenja, te šireg prostornog planiranja i infrastrukturnih promjena. Ako nadležni organi izgrade novi put ili izvrše urbanističke preinake koje omogućavaju bolji prilaz parceli, služnost prolaza može izgubiti svoj pravni i praktični smisao.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
