Ugovor o djelu je građansko-pravni ugovor kojim se izvođač obavezuje obaviti određeni posao, kao što su izrada ili popravka neke stvari, izvršenje fizičkog ili umnog rada, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to ugovorenu pravičnu nadoknadu. Ako se u toku izvršenja djela jedna od strana ne pridržava odredbi ugovora, moguće je tražiti raskid ugovora o djelu.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Šta je ugovor o djelu
Ugovor o djelu je ugovor koji se zaključuje sa izvođačem određenih radova, a nakon tih radova kao rezultat mora nastati određeno djelo. Ugovor o djelu se zaključuje radi obavljanja određenog posla kao što je izrada ili popravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada.
Naručilac se obavezuje da izvođaču plati ugovorenu naknadu.
Ugovor o djelu se veoma često, nekada iz neznanja, a često i svjesno zloupotrebljava, te se koristi umjesto ugovora o radu.
Raskid ugovora o djelu
Dok je ugovor o radu regulisan Zakonom o radu, ugovor o djelu regulisan je u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
Ako se u toku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uslova ugovora, te je izvjesno da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obavezama i postignutim dogovorom/ugovorom.
Ako izvođač ne uvaži upute naručioca do isteka toga roka i ne postupi po njegovom zahtjevu, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati nadoknadu štete.
Bitni elementi ugovora o djelu
Svi ugovori imaju svoje bitne sastojke ili elemente. Objektivno bitni elementi ugovora su sadržani u zakonu, definisani su za pojedinačne vrste ugovora. Subjektivno bitni elementi ugovora su oni koje jedna strana diže na nivo bitnih, odnosno, toj strani su bitni do te mjere da ne bi ni ulazila u ugovorni odnos kada bi znala da ti elementi neće biti ispunjeni.
Rok izvršenja ugovora o djelu
Kada strane odrede da je izvršenje djela u određenom roku bitan sastojak ugovora, a izvođač je u zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla u tolikoj mjeri da je očito da ga neće završiti u roku, naručitelj može raskinuti ugovor i zahtijevati nadoknadu štete.
On to pravo ima i onda kad rok nije bitan sastojak ugovora, ako zbog takvog zakašnjenja naručitelj očito ne bi imao interes za ispunjenje ugovora.
Ukoliko je to moguće i odgovara prirodi posla, naručitelj ima pravo i na davanje uputa za izvršenje posla, u skladu sa zaključenim ugovorom.
Primjer Sporazuma o raskidu ugovora o djelu
Budući da svaki ugovorni odnos može biti potencijalno sporan, čak i kada ne postoji obaveza formalizacije ugovora, odnosno sačinjavanja ugovora u pismenoj formi, korisno je isti sačiniti pismeno. Isto preporučujemo i za raskid ugovora o djelu.
Na taj način izbjegava se dugotrajno i teško utvrđivanje istine o tome šta je zaista ugovoreno i na koji način je ugovoreno.
Ovdje možete pronaći u Obrazac Raskid ugovora o djelu koji možete koristiti unoseći svoje podatke i prilagođavajući ga svojim potrebama.
Pravni promet dinamičan je proces, a jedan od instituta koji su svakodnevno u upotrebi, i nezamjenjivi su za normalno funkcionisanje svakodnevnog života, je ugovor. Ponuda da se zaključi ugovor se može prihvatiti neposredno i posredno. Neposredno prihvatanjeponude može biti izričito, potpisivanjem pismena, opšteusvojenim znacima. Posredno prihvatanje ponude se vrši konkludentnim radnjama. Šta su konkludentne radnje?
Konkludentne radnje su radnje koje nisu neposredna, direktna, riječima ili pismeno izražena izjava volje, ali predstavljaju ponašanje iz kojeg se može posredno, ali sa sigurnošću, uzimajući u obzir okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju za obavljanje određene pravne radnje.
Konkludente radnje predstavljaju određeno prikladno ponašanje osobe iz kojeg se posredno, ali ipak sa sigurnošću, može zaključiti da je njima izrazila svoju saglasnost za poduzimanje određene pravne radnje, zaključenje pravnog posla, odnosno da je izrazila određenu pravno relevantnu volju.
U pravu, volja stranaka može biti izražena na više načina. Jedan od načina je i poduzimanje konkludentnih radnji.
Isto kao što je to slučaj i sa izričitom izjavom i poduzimanje konkludentne radnje znači da je izjavljena saglasnost.
Uzmimo za primjer situaciju da je zakupodavac bez isticanja primjedbi ili odbijanja na bilo koji način, primio plaćanje zakupnine nakon isteka roka zakupa.
U tom slučaju, smatra se da je pristao na produženje roka za zakupljivanje stana ili poslovnog prostora.
Pravni učinci konkludentnih radnji jednaki su onima koje proizvode očitovanja volje učinjena izričito, izgovorenim ili napisanim riječima.
Prihvatanje ponude
Po pravilu, kada nekome nešto ponudite, njegova šutnja nije znak prihvatanja ponude. Izuzetak je predviđen kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe ili usluge.
Recimo, poslovni odnos između dva privredna društva koja sarađuju određeni period i isporučuju robu ili usluge jedni drugima.
Saglasnost volja kao uslov za nastajanje ugovora
Dakle, da bi ugovor nastao, potrebno je da obje strane izjave volju. Saglasnost izjavljenih volja ugovornih strana je neophodan uslov za zaključenje ugovora, ali ne mora biti dovoljan, potrebno je da je dozvoljen i moguć predmet, osnov i nekad ako je potrebna posebna forma.
Također, kako smo to i ranije naveli, neodgovaranje nije znak prihvatanja (npr. ako poslanu stvar ne vrati u određenom roku).
Budući da se za konkludentne radnje smatra da su izražavanje volje ili namjere neke osobe u određenom pravnom kontekstu, ove radnje se mogu koristiti kao dokaz u sudskim postupcima kako bi se dokazalo da je osoba imala određenu namjeru ili volju.
Specifičnost konkludentnih radnji se odnosi na to da li su one dovoljno jasne i precizne da se mogu smatrati izražavanjem volje ili namjere neke osobe.
Ako su konkludentne radnje dovoljno specifične i određene, to znači da se njihovo značenje ne može lako protumačiti na više različitih načina, što povećava njihovu vjerodostojnost kao dokaza.
Međutim, ako su konkludentne radnje manje specifične ili dvosmislene, to može dovesti do sumnji u njihovu sposobnost da se smatraju izražavanjem volje ili namjere neke osobe.
Ako osoba na pijaci razgovara sa prodavačem i saglašavajući se sa tvrdnjama i ponudom prodavača pruži ruku, smatra se da je osoba prihvatila ponudu i da je spremna da plati cijenu za proizvod ili uslugu.
Ako čovjek nekome preda stvari na čuvanje ili korištenje, a ovaj ih prihvati bez pogovora, to se može tumačiti kao izraz volje da se stvari povjeravaju drugoj osobi i da se one, uz čuvanje, mogu i koristiti, ali i sa druge strane da se moraju čuvati.
Ukoliko osoba koja nešto prodaje, preda predmet drugoj osobi, a ova ga prihvati i stavi u torbu, to se smatra da je prva osoba izrazila volju da se odrekne svojih prava na predmet prodaje i da ga preda drugoj osobi za navedenu cijenu, a druga osoba da je prihvatila ponudu i da je spremna da plati.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Ranije smo pisali o tome šta je dosjelost, gdje možete saznati kako se stiče pravo dosjelošću, ko je zakonit i savjestan posjednik, kada počinje teći vrijeme za dosjelost, da li je moguće sticanje vlasništva nađene stvari dosjelošću, da li je moguća dosjelost na pokretnim stvarima, te koji su uslovi za dosjelost služnosti. Međutim, postavlja se pitanje, kako dokazati dosjelost?
Dokazivanje dosjelosti je postupak koji podrazumijeva izvođenje dokaza kako bi se nedvojbeno utvrdile činjenice od interesa za predmet.
Dokazna sredstva mogu biti uviđaj, isprave, saslušanje svjedoka, vještačenje i saslušanje stranaka.
Ukoliko određenoj osobi neko osporava pravo vlasništva po osnovu dosjelosti, a ta osoba odluči da svoja prava dokazuje na sudu, dužna je da dokaže da je bila u posjedu nekretnine u određenom trajanju, te da je bio savjestan, odnosno da je posjed bio zakonit.
Imajući u vidu praksu, to se obično dokazuje saslušanjem svjedoka i saslušanjem stranaka. Budući da se radi o sudskom postupku gdje sud treba da odluči o predmetnoj stvari, te sudu na raspolaganju trebaju biti sve činjenice od značaja, dosjelost može da se utvrđuje i drugim dokaznim sredstvima.
Zakon o stvarnim pravima propisuje da se savjesnost posjeda pretpostavlja, a suprotno treba dokazati protivna strana.
Kako se stiče pravo vlasništva
Postoji više načina sticanja prava vlasništva. Posjed nije isto što i vlasništvo. Posjed podrazumjeva da je određena stvar trenutno kod određene osobe, međutim, posjednik ne mora nužno biti i vlasnik.
Pravo vlasništva, kako to definiše Zakon o stvarnim pravima FBiH, stiče se na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog nadležnog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.
Jedan od načina sticanja prava vlasništva koji se odnosi na ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom je i dosjelost. Dosjelost je regulisana članom 58. Zakona.
Od značaja za sticanje prava vlasništva dosjelošću jeste zakonitost i savjesnost posjeda. Posjed ne smije biti pribavljen silom, prevarom, ili zloupotrebom povjerenja.
Članom 58. stav 1. i 2. Zakona o stvarnim pravima propisano je da samostalni posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini, ako mu je posjed zakonit i savjestan, a nije pribavljen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja, protekom deset godina neprekidnog posjedovanja odnosno, protekom dvadeset godina savjesnog posjeda.
Vrijeme za potrebno za dosjelost
Vrijeme posjedovanja nekretnine za sticanje prava vlasništva po osnovu dosjelosti iznosi deset godina za savjesnog i zakonitog posjednika, odnosno dvadeset godina za posjednika koji je savjestan, a nije zakoniti posjednik.
U vrijeme posjeda uračunava i vrijeme koje su prethodnici posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno savjesni posjednici.
Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom tri godine savjesnog i zakonitog posjeda, odnosno šest godinasavjesnog posjeda.
Sporan posjed
Ukoliko je posjed koji je prethodio sticanju prava vlasništva bio nezakonit, nesavjestan, stečen prevarom, zloupotrebom povjerenja ili drugi nezakonit način, stranke će svoja prava tražiti pred nadležnim sudom, u skladu sa propisom koji reguliše postupak, odnosno dokazna sredstva.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Zakon o radu jedan je od najznačajnijih procesa u svakoj demokratskoj državi. Imajući u vidu značajan utjecaj na izuzetno velik broj građana, to je osnovni zakon za uređivanje radnih odnosa. Osnovni je propis za zaštitu prava građana na rad, kao i na sprečavanje diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Zaštitnik je onih koji ne bi bili u mogućnosti da se efikasno suprotstave poslodavcu u slučajevima kada radnici bivaju zloupotrijebljeni ili ih se tretira na nepravedan način.
Izmjene Zakona o radu FBiH 44/22, od 8.6.2022. godine
U Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), u članu 114. stav (1) riječi: “dužan je” zamjenjuju se riječju “može”.
U stavu (3) riječi: “osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom.”, zamjenjuju se riječima: “osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa.”.
Član 2.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.
U izvornom tekstu, Zakon o radu FBiH u članu 114. reguliše zaštitu prava iz radnog odnosa.
Prije predmetnih izmjena, stav 1. ovog Člana glasio je:
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa dužan je u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.
Također izmijenjeni stav 3. istog člana glasio je:
Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom.
Prethodne izmjene usklađuju Zakon o radu FBiH sa presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-16/18 od 26.02.2020. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 23/20).
U skladu sa osnovnim Zakonskim rješenjem, zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom nije mogao zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana.
Izmjena stava 3. navedene odredbe izvršena je na način da je predviđeno da radnik ne može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ako prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. “osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom”, umjesto “u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa”, kako je bilo predviđeno osnovnim tekstom zakona.
Na ovaj način osigurava se pravo radnika na slobodan pristup sudu koje je ranije bilo ograničeno.
Izmjene i dopune Zakona o radu FBiH broj 39/24 od 29.05.2024. godine
U “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 39/24 od 29.05.2024. godine objavljen je Zakon o dopunama Zakona o radu.
ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O RADU
Član 1.
U Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18 i 44/22), iza člana 166., dodaje se novi član 166a. koji glasi:
Član 166a.
(1) Izuzetno od člana 166. za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova i sa studentom, odnosno sa licem upisanim na akreditovanu visokoškolsku ustanovu koje studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja na način utvrđen statutom visokoškolske ustanove, u skladu sa propisima kojima se uređuje visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji.
(2) Ugovor iz stava (1) ovog člana, može se zaključiti isključivo za poslove koji nisu poslovi sa povećanim rizikom u skladu sa propisima iz oblasti zaštite na radu, te za poslove za koje se kod poslodavca zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme (sezonski i pomoćni poslovi), sa punim ili nepunim radnim vremenom.
(3) Ugovor iz stava (1) ovog člana lice može zaključiti najviše dva puta u toku jedne kalendarske godine, na period koji može ukupno trajati najduže 180 dana u toku kalendarske godine.
(4) Lice koje zaključuje ugovor iz stava (1) ovog člana, dužno je dostaviti poslodavcu odgovarajući dokaz (potvrdu ili uvjerenje) o svom statusu, izdat od strane akreditovane visokoškolske ustanove kod koje studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja.
(5) Lice iz stava (1) ovog člana ne može biti mlađe od 18 niti starije od 26 godina života.
(6) Licu iz stava (1) ovog člana koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za radnike u radnom odnosu i druga prava, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.”.
Član 2.
U članu 171. u stavu (1), iza tačke 71. dodaje se nova tačka 72. koja glasi: “72. postupi suprotno odredbi člana 166a. ovog zakona,”
Dosadašnja tačka 72. postaje tačka 73.
Član 3.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.
Analiza izmjena i dopuna
Analizirajući Zakon o dopunama Zakona o radu, zaključujemo da donosi značajne promjene u pogledu angažovanja studenata za obavljanje privremenih i povremenih poslova. Uvođenjem člana 166a, studentima se omogućava da sklope ugovor za ovakvu vrstu poslova, bez obzira na način studiranja. Dakle, oni mogu zaključiti ugovor bilo da je riječ o redovnom, vanrednom, učenju na daljinu ili kombinaciji ovih metoda. Ovo pruža fleksibilniju priliku za studentski rad. Međutim, uz uslov da poslovi nisu rizični i da spadaju u kategoriju sezonskih ili pomoćnih poslova.
Postavljeni su i jasni vremenski okviri. Ugovor se može zaključiti najviše dva puta godišnje, a ukupno trajanje rada ne smije prelaziti 180 dana u kalendarskoj godini. Studenti koji žele raditi na ovaj način moraju poslodavcu dostaviti dokaz o svom statusu na visokoškolskoj ustanovi. Pravo na ovaj oblik rada imaju samo osobe starije od 18 i mlađe od 26 godina.
Dopune zakona također osiguravaju studentima određena prava. To se odnosi na odmor tokom rada i prava u vezi s penzijskim i invalidskim osiguranjem. Sve to doprinosi boljoj zaštiti ove kategorije radnika.
Osim toga, izmijenjen je član 171. kako bi se sankcionisalo postupanje suprotno odredbama člana 166a, čime se osigurava dosljedna primjena novog zakonskog rješenja. Zakon stupa na snagu osmog dana od objave u “Službenim novinama Federacije BiH”.
Radni tekst novog Zakona o radu FBiH u javnim konsultacijama, prijedlog iz 2025. godine
Radna verzija novog Zakona o radu Federacije BiH objavljena je na portalu Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Otvorena je za neformalne javne konsultacije u trajanju od 15 dana od dana objave. Nakon završetka tog roka, tekst će biti prilagođen primjedbama učesnika i upućen u redovnu parlamentarnu proceduru.
Prema radnom tekstu, prijedlog se ne svodi samo na dopunu člana 166a, već predviđa kompletno preuređenje osnovnih radnopravnih instituta.
Status ugovora na neodređeno postaje standard. Ugovori na određeno uvode isključivo kao izuzetak, sa strožijim vremenskim ograničenjima i jasno definisanim razlozima za njihovo sklapanje.
Predviđa se detaljnija regulacija prekovremenog rada u smislu ujednačavanje granica i način obračuna. Također se predviđa regulacija noćnog rada, rada tokom neradnih dana i praznika. Reguliše se i obaveza isplate toplog obroka i naknade troškova prijevoza u slučajevima kada poslodavac nije u mogućnosti organizovati radno mjesto u blizini prebivališta radnika.
Uvode se i nova pravila za rad na daljinu i skraćeno radno vrijeme. To donosi obavezu poslodavca da obezbijedi radne alate i mjere zaštite na radu, te detaljniju regulaciju “platformskog” i digitalnog rada.
Značajno je i uređenje minimalne satnice. Uspostavljaju se jasniji mehanizmi za postupanje povodom povrede prava. To uključuje bolje uređenje bolovanja i odsustva, dodatna zaštita prijavitelja nepravilnosti i jačanje inspekcijskog nadzora.
Također će doći i do proširenja odredbi o zabrani diskriminacije po osnovu spola, dobi, rodnog identiteta i drugih ličnih svojstava, s posebnim akcentom na rodnu ravnopravnost u pogledu prava na porodiljsko i roditeljsko odsustvo.
Ove izmjene, ako budu usvojene, značajno će uticati na način sklapanja i prekidanja ugovora o radu, organizaciju rada i nadzor nad primjenom radnog zakonodavstva u Federaciji BiH. Za kompletnu listu predloženih odredbi i precizne tekstualne prijedloge, preporučuje se preuzimanje radne verzije sa zvaničnog sajta Ministarstva.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Upotreba modernih tehnologija omogućila je digitalno poslovanje dostupnim svima. U kreiranju sadržaja, ljudi često namjerno, svjesno zloupotrebljavaju autorska prava drugih autora, a nekada to čine iz nemara ili neznanja. U svakom slučaju, zloupotreba autorskih prava podliježe sankcijama, pogotovo kada je u pitanju platforma poput YouTube. Creative Commons autorskopravna licenca i alatke koje Creative Commons licenca nudi unose ravnotežu unutar tradicionalnog okvira autorskog prava gdje su “sva prava pridržana”.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Creative Commons alati
Alati koje nudi Creative Commons licenca svakome, uključujući pojedinačnog autora, pa sve do velikih kompanija i institucija, nude jednostavan način korištenja vlastitog autorskog djela.
Licence Creative Commons uobičajeni su način na koji autori sadržaja mogu drugim korisnicima dati dopuštenje za upotrebu svojih djela. YouTube autorima omogućuje da svoje videozapise označavaju licencom Creative Commons CC BY.
Ako ste svoj videozapis označili licencom CC BY, zadržavate svoja autorska prava. Drugi autori mogu upotrebljavati vaše djelo u skladu s uvjetima licence.
Sve Creative Commons licence imaju brojne zajedničke karakteristike. Svaka od licenci, o kojima ćemo govoriti i u narednim člancima, pomaže autorima da zadrže svoja autorska i srodna prava, a drugima dopuste da umnožavaju, distribuiraju i na neke načine koriste njihova djela, barem u nekomercijalne svrhe.
Svaka Creative Commons licenca također osigurava davateljima licence da će ih priznati i označiti kao autora djela. Svaka Creative Commons licenca pravovaljana je u čitavom svijetu i – budući da su licence utemeljene na autorskom pravu – vrijedi dokle god traje autorsko i srodna prava u djelu.
Te zajedničke karakteristike služe kao osnova na koju davatelji licence, kada donose odluku kako žele da se njihovo djelo dalje koristi, mogu dodati daljnja dopuštenja.
Davatelj Creative Commons licence treba odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja prilikom odabira licence:
– prvo, želi li dopustiti korištenje djela u komercijalne svrhe ili ne, a zatim želi li dopustiti prerade ili ne?
Ako davatelj licence odluči da dopušta prerade, može se također odučiti da od svak ko koristi djelo, novonastalo djelo učini dostupnim pod istim licencnim uvjetima. Ta ideja se zove “Dijeli pod istim uvjetima” i predstavlja jedan od mehanizama koji (u slučaju da ga se odabere) pomažu da količina digitalnih zajedničkih dobara tokom vremena raste.
GPL je napisan tako da sačuva slobode korisnika softvera: pravo na korištenje u bilo koju svrhu, pravo na izradu kopija i pravo na proučavanje, mijenjanje i redistribuciju modificiranog programa.
Umanjuje li Creative Commons licenca slobode korištenja koje zakon predviđa
Creative Commons licenca ne umanjuje slobode korištenja koje zakon predviđa za korisnike djela zaštičenih autorskim i srodnim pravima – slobode kao što su:
sadržajna ograničenja autorskog prava,
iscrpljenja prava
i druga ograničenja isključivih prava.
Creative Commons licence iziskuju od primatelja da traži dopuštenje za sve ostala korištenja djela koje su prema zakonu isključivo pravo autora, a koje licenca izričito ne dopušta. Primatelji licence moraju priznati i označiti davatelja licence kao autora, uz svaku kopiju djela zadržati sva licencna upozorenja i u kopijama dijela postaviti link na djelo. Primatelji licence ne smiju tehnološkim mjerama zaštite onemogućiti drugima pristup djelu.
Creative Commons na YouTube
Svi autori koji svoje sadržaje postavljaju na YouTube mogu ih označavati licencom Creative Commons. Standardna YouTubeova licenca ostaje zadana postavka za sve prijenose.
Licence Creative Commons mogu se upotrebljavati samo na potpuno izvornom sadržaju. Ako je na vaš videozapis postavljeno polaganje prava putem Content ID-ja, ne možete ga označiti licencom Creative Commons.
Označavanjem izvornog videozapisa licencom Creative Commons cijeloj YouTube zajednici dajete pravo na ponovnu upotrebu i uređivanje tog videozapisa.
Šta ispunjava uslove za licencu Creative Commons
Preneseni videozapis možete označiti licencom Creative Commons samo ako se on sastoji isključivo od sadržaja koji se može licencirati licencom CC BY. Slijede primjeri sadržaja koji se može licencirati na taj način:
Pravilnikom o saobraćaju u zimskim uslovima propisuju se pravila o odvijanju saobraćaja u zimskim uslovima, zimska oprema i period u kojem je obavezno posjedovanje i upotreba zimske opreme u saobraćaju, ograničenja u saobraćaju u zimskim uslovima, način informisanja učesnika u saobraćaju o privremenoj zabrani ili ograničenju saobraćaja u zimskim uslovima. Obavezna zimska oprema propisana je da bi sačuvala živote, a vozači i vlasnici automobila bi se trebali pridržavati tih odredbi i radi kazni koje su propisane za njeno neposjedovanje.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Šta su zimski uslovi
Pod zimskim uvjetima na cestama podrazumijeva se situacija kada:
pada snijeg i nalazi se na kolovozu;
na kolovozu ima ugaženog i zaleđenog snijega;
pada kiša i ledi se na kolovozu;
je kolovoz zaleđen.
Zimska oprema BiH
U periodu od 1. novembra tekuće do 1. aprila naredne godine, bez obzira na vremenske uvjete, vozila, izuzev vozila kategorije “L”, “T” i “C”, moraju posjedovati opremu za promet u zimskim uvjetima.
Šta obavezna zimska oprema obuhvata
a. pneumatike za zimsku upotrebu (MS, M+S, M&S, Snow Winter i dr.) na svim točkovima vozila ili
b. pneumatike za zimsku upotrebu (MS, M+S, M&S, Snow Winter i dr.) na pogonskim točkovima i lance za snijeg, odnosno druge uređaje za povećanje trakcije pripravne za postavlјanje na najmanje dva pogonska točka ili
c. pneumatike za lјetnu upotrebu na svim točkovima s najmanjom dubinom profila od 4 mm i lance za snijeg, odnosno druge uređaje za povećanje trakcije pripravne za postavlјanje na najmanje dva pogonska točka.
Izuzetno van navedenog perioda od 1. novembra tekuće do 1. aprila naredne godine, na dijelu ceste, kada na kolovozu vladaju zimski uvjeti, mogu se na točkove postaviti lanci za snijeg, odnosno drugi uređaji za povećanje trakcije.
Dimenzije pneumatika
Pneumatici na vozilima moraju odgovarati dimenzijama što ih je prijavio proizvođač, ovisno o najvećoj dopuštenoj brzini kretanja vozila i najvećem dopuštenom opterećenju osovina na kojima su pneumatici postavlјeni, te na istoj osovini vozila moraju biti jednaki po dimenzijama, nosivosti, brzinskoj karakteristici, vrsti, konstrukciji, marki, proizvođaču i tipu.
Kazne za neposjedovanje zimske opreme
Kazna za neupotrebu zimske opreme je 40 KM, a ako prouzrokujete saobraćajnu nesreću zbog neodgovarajuće opreme vozila, kazne su od 50 do 200 KM.
Ukoliko ste zainteresovani za odredbe ZOBS-a BiH kojima se reguliše prijevoz djeteta na prednjem sjedištu, pročitajte članak koji smo pisali na tu temu.
Sigurnost saobraćaja i prevencija saobraćajnih nezgoda vrlo su kompleksne oblasti. Kako bi se u njima postigli rezultati, bitno je poznavati uzroke nezgoda, načine unapređenja sigurnosti i načine utjecaja sigurnosti na učesnike u prometu.
Ukoliko se ipak dogodi saobraćajna nesreća, te je izvjesno da će doći do sudskog postupka, trebali biste razmisliti o angažovanju advokata.
Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS).
Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.
Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.
Mnogo je situacija kada nismo u mogućnosti sami poduzimati određene pravne radnje. To može biti zato što fizički nismo prisutni na određenom mjestu. Česte su situacije kada nismo u mogućnosti sami se zastupati jer ne poznajemo predmetnu materiju, recimo u sudskom ili drugom postupku kada nas zastupa advokat. Nekada dajemo punomoć za auto, kada želimo nekome drugom omogućiti korištenje vozila ili iz bilo kojeg drugog razloga.
Punomoć je ovlaštenje kojim drugoj osobi dajemo pravo da nas zastupa. To je pravni posao koji može biti jednostrani ili ugovor o punomoći. O posljednjem smo više govorili u članku Ko vas može zastupati pred sudom?
Kome mogu dati punomoć
Ne mora isključivo fizičko lice biti punomoćnik, već se ovlaštenje za poduzimanje određene radnje može dati i pravnoj osobi.
Kada je u pitanju opća ili generalna, posebna ili specijalna ili vanredna punomoć, punomoćnik može biti bilo koja osoba koja ima poslovnu sposobnost.
Međutim, ukoliko se radi o zastupanju pred sudom, punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i za pravna lica uposlenik tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj do četvrtog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.
U okviru opće ili generalne punomoći, punomoćnik može obavljati sve redovne poslove za punomoćnika, odnosno osobu koja ga ovlašćuje.
To podrazumijeva da može upravljati pokretnom i nepokretnom imovinom, te uglavnom obavljati sve redovne poslove koji se javljaju u svakodnevnom životu.
Upravljanje imovinom ne znači pravo da prodaje imovinu, pogotovo kada su nekretnine u pitanju.
Posebna ili specijalna punomoć
Posebna punomoć izdaje se za poslove koji prevazilaze okvire redovnog poslovanja. Ova vrsta punomoći može podrazumjevati i prodavanje imovine i raspolaganje dobrima davaoca punomoći.
Vanredna punomoć
Ova vrsta punomoći je uslov, odnosno posebno ovlaštenje gdje punomoćnik ne može bez posebne ovlasti preuzeti mjeničnu obavezu, zaključiti ugovor o jamstvu, ili se odreći nekog prava bez naknade.
Sve ovo ukazuje da se radi o ozbiljnim pravnim poslovima koji zahtijevaju garanciju da punomoćnik zaista želi da druga osoba u njegovo ime poduzme neku ozbiljnu pravnu radnju.
Punomoć prestaje opozivom od strane onoga ko jedao, smrću punomoćnika ili prestankom pravne osobe ako se radi o pravnom licu ili smrću opunomoćitelja, onoga koji daje punomoć.
Opoziv punomoći ili sužavanje njenog obima se može učiniti bilo kada, bez posebne forme i ovo pravo se ne može ograničiti.
Međutim, opozivanje punomoći nema pravni učinak prema trećoj osobi koja je s punomoćnikom sklopila ugovor ili obavila drugi pravni posao, pod uvjetom da je bila savjesna, odnosno nije postupala na prijevaran način, znajući da je ona povučena ili sužena ili prestala na bilo koji način.
U tom slučaju, davaoc punomoći bi imao pravo da traži naknadu štete od punomoćnika, osim kada je i punomoćnik bio savjestan.
Izuzetno, u slučaju smrti opunomoćitelja, onoga ko je dao ovlaštenje, ona neće prestati ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne sljednike ili ako punomoć važi i za slučaj smrti davatelja, bilo po njegovoj volji ili s obzirom na prirodu posla.
Napomena
Zakon o obligacionim odnosima reguliše pitanje punomoći, te vas za potpuno razumijevanje ovog instituta upućujemo da pročitate ovaj Zakon.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Za radna mjesta, odnosno posao na kojem je rad naročito težak, opasan i štetan po zdravlje radnika staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, u narodu poznat kao beneficirani radni staž.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Uslovi za beneficirani radni staž
Beneficirani radni staž, kako se obično kolokvijalno naziva, ili staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, računa se za radna mjesta, odnosno poslove na kojima je rad naročito težak, opasan i štetan po zdravlje.
To su radna mjesta na kojima i pored općih i posebnih mjera zaštite zdravlja na radu postoje štetni uticaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost osiguranika.
Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem su i radna mjesta, na kojima zbog prirode i težine posla fiziološke funkcije organizma, odnosno zdravlje, slabe u toj mjeri da onemogućavaju dalje uspješno obavljanje profesionalne djelatnosti.
Ko ima pravo na beneficirani radni staž
Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem su radna mjesta koja ispunjavaju propisane uslove, a posebno u sljedećim oblastima: a) rudnici, b) crna metalurgija – željezare, c) namjenska industrija, d) kožarsko – prerađivarska industrija, e) tekstilna industrija, f) livnice i kovačnice, g) proizvodnja električne energije, h) grafička industrija, i) farmaceutska industrija, j) saobraćaj, k) šumarstvo, l) građevinarstvo, m) zdravstvo, n) umjetnička djelatnost itd.
Bez sumnje, prethodno pobrojani poslovi i povezana radna mjesta su potencijalno vrlo opasna, a njihovo izdvajanje ilustruje namjeru zakonodavca kao zaštitnika najviših društvenih vrijednosti, u prvom redu zdravlja ljudi, da zaštiti one koji su zasnovali radni odnos na sličnim poslovima.
Prethodna lista svakako nije konačna, a ostala radna mjesta, odnosno poslovi za koje se računa beneficirani radni staž utvrđuju se u skladu sa članom 33. stav (3) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Zahtjev za utvrđivanje radnih mjesta za koje se računa beneficirani radni staž
Zahtjev za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem podnosi poslodavac Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike putem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, a po prethodno pribavljenom mišljenju odgovarajućih stručnih i naučnih organizacija.
Prijedlog za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem može podnijeti inspektor rada ili sindikat, a to čine direktno poslodavcu.
Svaki poslodavac je obavezan da utvrdi osnovanost podnesenog prijedloga, te u ovisnosti od istog podnese zahtjev za utvrđivanje predmetnih radnih mjesta, o čemu je obavezan obavijestiti inspektora rada ili sindikat.
Stepen uvećanja staža
Stepen uvećanja staža osiguranja zavisi od težine, štetnosti i opasnosti po zdravlje radnika na odnosnom radnom mjestu, kao i u ovisnosti od radnog mjesta odnosno posla na kojem osiguranik poslije navršenih određenih godina života ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost.
Uzimajući u obzir prethodno navedeno, uvećanje staža osiguranja utvrđuje se na način da se za svakih 12 mjeseci efektivno provedenih na radu na određenom radnom mjestu, može računati kao 14, 15, 16, 17 i 18 mjeseci staža osiguranja.
Vrijeme provedeno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem uračunati će se u staž osiguranja, samo ukoliko su pored doprinosa za staž osiguranja sa efektivnim trajanjem plaćeni i doprinosi srazmjerno stepenu uvećanja staža.
Osiguranicima kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, pomjeranje starosne granice za sticanje prava na penziju, vrši se prema odredbama Zakona.
Od kada se računa beneficirani radni staž
Staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem, računa se od dana od kada su za pojedina radna mjesta ispunjeni propisani uvjeti za priznavavnje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem.
Revizija
Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanimm trajanjem, kao i stepen uvećanja staža osiguranja podliježu reviziji.
Revizija radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i revizija stepena uvećanja staža, se vrši na način, u postupku i uz dokumentaciju po kojima se vrši njihovo utvrđivanje.
Revizija radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem kao i revizija stepena uvećanja staža osiguranja vrši se u roku od pet godina od dana donošenja odluke o utvrđivanju radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.
Vrste odluka u postupku revizije
U postupku utvrđivanja ili revizije radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem Ministarstvo na prijedlog Zavoda može donijeti sljedeće odluke:
(1) utvrđuju se nova radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,
(2) potvrđuju se provjerena radna mjesta na kojima i dalje postoje uvjeti za računanje staža sa uvećanim trajanjem,
(3) mijenja se stepen uvećanja staža osiguranja na provjeravanom radnom mjestu na kome se staž osiguranja i dalje računa sa uvećanim trajanjem,
(4) ukida se računanje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem na provjeravanom radnom mjestu.
Evidencija o radnim mjestima za koja je utvrđen beneficirani radni staž
Poslodavac kod koga su utvrđena radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem uspostavlja evidenciju o tim radnim mjestima i radnicima na tim radnim mjestima, koja sadrži podatke o:
a) radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,
b) radnom vremenu koje se prema općem aktu poslodavca, u skladu sa Zakonom, smatra punim radnim vremenom na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,
c) broju radnika koji redovno rade i koji su ranije radili na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem (poimenični spisak radnika), vrijeme provedeno na radu na tim poslovima,
d) kalendarskoj godini, danu, mjesecu i godini od kada bez prekida ili sa prekidima radnik obavlja poslove na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,
e) o svim promjenama koje se odnose na utvrđena radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,
f) o pojedinačnim aktima o raspoređivanju radnika na radno mjesto na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.
Budući da je radni staž često uslov u oglasima za posao, kako se dokazuje radni staž? Kako nismo bili u mogućnosti pronaći propis kojim se reguliše materija koja se odnosi na rangiranje dokazne snage javnih isprava kojima se dokazuje radni staž, mišljenja smo da se ravnopravno može dokazivati kako uvjerenjem ili potvrdom, tako i radnom knjižicom. Razlika između radnog staža i radnog iskustva je zanimljiva tema, a o tome smo pisali ranije.
Radni staž kao pojam dugo nije bio zakonski regulisan, te se i danas različito definiše u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine. Šta je radni staž kao pojam, očitovalo se Ministarstvo pravde BIH, broj (09-U02-4-10441/19 od 10.12.2019. godine.
U skladu sa Mišljenjem Ministarstva, radni staž je vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca i kao takav je institut radnog prava (za razliku od penzijskog staža i staža osiguranja koji su instituti socijalnog prava). Za postojanje radnog staža nisu od značaja radno mjesto na kojem je lice radilo (što je značajno za radno iskustvo), ni prijava nadležnim organima (što je od značaja za penzijski staž), niti uplata doprinosa (što je od značaja za staž osiguranja). Za postojanje radnog staža samo je od značaja da je određeni period preveden na radu i u radnom odnosu kod određenog poslodavca, a za njegovo dokazivanje da je o tome izdata javna isprava.Radni staž za zaposlene u institucijama je bitan za ostvarivanje određenih prava iz radnog odnosa, kao što su dodatak na platu, naknadu za prekobrojnost i raspolaganje, uvećanje godišnjeg odmora, itd.
Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine u određenom trenutku imala je potrebu za razjašnjenjem pojmova radnog staža, penzijskog staža, staža osiguranja i posebnog staža.
Ova Agencija, ali i druge institucije Bosne i Hercegovine u svom radu susreću se sa pojmovima radnog staža, penzijskog staža i staža osiguranja kao i njihovog priznavanja, od kojih neki nisu na odgovarajući način definisani ili postoje nedoumice u definisanju istog.
Agencija je do sada dala samo pojašnjenje radnog iskustva, ali ne i ostalih pojmova, s obzirom da isti služe u različite svrhe. Radno iskustvo služi samo u svrhu prijave na oglas i postavljenja na radno mjesto. U skladu s tim, je potrebno pojasniti pojmove radnog staža, penzijskog staža i staža osiguranja, kao i način njihovog dokazivanja, a ovo pojašnjenje je zasnovano na mišljenjima i drugim aktima Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske, Federalnog zavoda za penzijsko – mirovinsko i invalidsko osiguranje (P10-M10), te Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) RS.
Javna isprava
Kada su u pitanju javne isprave kojima se dokazuje radni staž, ranije se radni staž dokazivao radnom knjižicom, a ukoliko je to traženo i potvrdom ili uvjerenjem. Naime, uvjerenja ili potvrde koja izdaju poslodavci, a posebno kada je poslodavac državni organ ili javnopravno tijelo, imaju značaj javne isprave i dokazuju ono što se u njima potvrđuje ili određuje, uz mogućnost dokazivanja da podaci u njima nisu tačni, ali u odsustvu jačih protudokaza, podaci iz njih se moraju uzeti kao istiniti.
Radna knjižica, uvjerenje i potvrda
Činjenica je da su u Federaciji Bosne i Hercegovine radne knjižice prestale važiti čime je njihova dokazna snaga, ako potiču iz tog entiteta, znatno smanjena. To, međutim, ne umanjuje dokaznu snagu onoga što je u njima upisano.
Kao što smo i na početku naveli, budući da nismo bili u mogućnosti identifikovati propise koji predviđaju hijerarhiju dokazne snage javnih isprava, što i nije odlučujuće ako dokazi iz jedne javne isprave ne isključuju dokaze iz druge, to se dokazivanje radnog staža, po našem mišljenju, ravnopravno može vršiti kako uvjerenjem ili potvrdom, tako i radnom knjižicom.
Kada određeni period radnog staža nije upisan u radnu knjižicu, tada je relevantan radni staž obuhvaćen potvrdom ili uvjerenjem, posebno u slučaju kada u tom periodu u radnu knjižicu ništa nije upisano.
Ako bi u radnoj knjižici bio upisan drugi poslodavac, ili bi drugi upis u radnoj knjižici pobijao podatke iz potvrde ili uvjerenja (nezaposlenost, zaposlenje u inostranstvu), trebalo bi se provesti dodatno utvrđivanje pribavljanjem dodatne potvrde ili uvjerenja od poslodavca. Radni staž se načelno (iako ne neophodno) podudara sa penzijskim stažom, dok se sa posebnim stažom može ali ne mora podudarati…”
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Svaka osoba koja je pretrpjela određenu štetu prilikom ili kao posljedica krivičnog djela, bilo da se radi o oštećenju ili otuđenju imovine, fizičku povredu ili štetu enke druge vrste, ima pravo da traži nadokanadu te štete što se u pravu zove “imovinskopravni zahtjev. U ovome članku razmatramo na koji način da ostvarite pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela.
Ukoliko ste bili žrtva napada ili izvršenja krivičnog djela na neki drugi način, obavijestite policijske službenike o svojim povredama ili drugoj šteti koju ste pretrpjeli, bez obzira kakva ona bila, a koja je nastala kao rezulatat, odnosno posljedica izvršenja krivičnog djela. Ovdje možete naći KRIVIČNI ZAKON FBIH.
Ukoliko je rezultat krivičnog djela povreda, nakon što se javite nadležnoj medicinskoj službi, obavezno tražite izvještaj o povredama ili dokument sa nekim drugim nazivom koji će sadržavati detalje o medicinskom tretmanu ili intervenciji koju ste primili.
Tužilac koji je nadležan za slučaj koji ste prijavili, a o tome koje tužilaštvo je nadležno vas mogu obavijestiti i policijski službenici kojima prijavljujete krivično djelu, poučiće vas o pravima i predočiće vam mogućnost da podnesete imovinskopravni zahtjev u slučaju nastavka krivičnog postupka. Također, bićete obaviješteni i o tome šta vam je potrebno za podnošenje imovinskopravnog zahtjeva. Budući da tužilac ima zakonsku obavezu da vas pita da li želite podnijeti imovinskopravni zahtjev, iskoristite priliku da tražite pojašnjenje za sve eventualne nejasnoće, te da jasno saopćite informacije o troškovima koji su vam prouzrokovani, gubitku zarade, bolu i patnji koje ste eventualno iskusili usljed izvršenja krivičnog djela, a što se može odnositi na troškove liječenja i druge finansijske izdatke.
Jasnom komunkacijom ćete doprinijeti utvrđivanju svih činjenica koje mogu biti od presudnog značaja za donošenje odluke o vašem eventualnom imovinskopravnom zahtjevu.
Prikupljanje i čuvanje dokumentacije
Kao što je to slučaj i sa ostalom bitnom dokumentacijom, bitno je da čuvate svu relevantnu predmetnu finansijsku dokumentaciju u vidu izvještaja, potvrda, predračuna i slično, te da iste dostaviti tužiocu radi dokazivanja osnovanosti svoga imovinskopravnog zahtjeva.
Imovinskopravni zahtjev
Budući da je i to jedna od mogućnosti, iskoristite priliku da dobijete informaciju o tome da li se namjerava zaključiti sporazum o priznanju krivice sa počiniocem krivičnog djela, jer imate pravo da se izjasnite o imovinskopravnom zahtjevu.
Taj zahtjev, zajedno sa podacima o visini imovinskopravnog zahtjeva može da se podnese tokom istrage, međutim, to je moguće učiniti i tokom suđenja, usmeno ili pismeno.
Ukoliko ste propustili o tome razgovarati sa tužiocem, sud će vas o pravu na podnošenje imovinskopravnog zahtjeva poučiti tokom suđenja.
Pravo na žalbu
Nakon donošenja presude, imate pravo da dobijete primjerak presude, kada, ukoliko ste nezadovoljni odlukom u pogledu vašeg imovinskopravnog zahtjeva i troškovima krivičnog postupka, imate pravo izjaviti žalbu.
U slučaju da se dokaže krivica optuženog, u presudi će biti riješeno i o vašem zahtjevu, a u izuzetnim slučajevima i iz opravdanih razloga, sud vas može uputiti da imovinskopravni zahtjev ostvarite u parničnom postupku.
Pravo na tužbu u parničnom postupku
Bez obzira na odluku suda u krivičnom predmetu, imate pravo na tužbu u parničnom postupku gdje ćete tražiti nadoknadu štete.
Spisak advokata
U slučaju da budete oštećeni prilikom izvršenja krivičnog djela, savjetujemo vam da angažujete advokata kako biste imali najveću šansu za ostvarivanje svojih prava. Budući da smo ranije pisali o tome, ovdje pronađite SPISAK ADVOKATA.
Podržite Pravni blog
Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
