Tag: obligaciono pravo

  • Pristupanje dugu: Šta znači i kada se primjenjuje?

    Pristupanje dugu: Šta znači i kada se primjenjuje?

    Pristupanje dugu je pravni institut koji se sve češće se koristi u poslovnim i imovinskopravnim odnosima, posebno kada dolazi do promjene u vlasništvu ili prijenosu poslovne cjeline. U ovom članku objašnjavamo šta je pristupanje dugu, u kojim situacijama se primjenjuje, koje su njegove pravne posljedice, te vam nudimo besplatan obrazac ugovora o pristupanju dugu.

    Sadržaj članka:

    Šta je pristupanje dugu?

    Pristupanje dugu je situacija kada treće lice preuzima obavezu da će ispuniti dug postojećeg dužnika, ali ne umjesto, nego zajedno s njim. Dakle, novi dužnik “pristupa” već postojećem dugu, i povjerilac sada ima pravo da potražuje ispunjenje obaveze od oba dužnika – solidarnim putem.

    Ovo je uređeno članom 451. Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH.

    Kada se pristupanje dugu koristi?

    Pristupanje dugu je pravni mehanizam koji omogućava trećem licu da preuzme odgovornost za ispunjenje tuđe obaveze – uz zadržavanje postojećeg dužnika. U praksi, ovaj institut se koristi u različitim životnim i poslovnim situacijama, a neki od češćih razloga uključuju:

    1. Prijenos poslovanja ili imovine
    Kada neko preuzima zanatsku radnju, porodični biznis ili drugu vrstu imovine koja nosi sa sobom određene obaveze, može pristupiti dugu prethodnog vlasnika kako bi osigurao kontinuitet poslovanja i izbjegao sporove sa povjeriocima.

    2. Osiguranje poslovnih aranžmana
    U poslovnoj praksi često se dešava da partneri žele dodatno osigurati ispunjenje obaveza. Treće lice – npr. povezana firma ili investitor – može pristupiti dugu kao dodatni dužnik, čime se povećava sigurnost povjerioca da će dug biti ispunjen.

    3. Porodične i nasljednopravne situacije
    U okviru porodičnih odnosa, član porodice (npr. supružnik, dijete ili nasljednik) može pristupiti dugu kako bi pomogao članu porodice u finansijskim problemima ili u cilju očuvanja porodične imovine.

    4. Kreditne i finansijske situacije
    Ponekad fizičko ili pravno lice pristupa dugu kako bi omogućilo zaduženje drugoj osobi – recimo, banka odobrava kredit pod uslovom da postoji dodatni dužnik koji pristupa obavezi radi sigurnosti naplate.

    Poseban slučaj: Pristupanje dugu prenosom imovinske cjeline

    Član 452 Zakona uređuje specifičan slučaj kada treće lice postane vlasnik imovinske cjeline (poput zanatske radnje), pa time automatski preuzima i odgovornost za dugove koji se odnose na tu cjelinu. Međutim, sve to samo do vrijednosti njene aktive. Ovo lice odgovara solidarno s dotadašnjim vlasnikom.

    Važno: Ne može se ugovorom izbjeći ova odgovornost u odnosu prema povjeriocima. Povjerilac i dalje može tražiti ispunjenje duga od oba lica.

    Zašto bi neko pristupio dugu?

    Iako na prvi pogled može djelovati kao da neko svjesno ulazi u tuđi problem, pristupanje dugu često ima vrlo racionalnu pozadinu. U stvarnosti, to je mehanizam koji koristi i dužniku i povjeriocu – ali i samom pristupiocu, jer mu omogućava da ostvari cilj koji inače ne bi mogao.

    Na primjer, u poslovnim pregovorima često se dešava da povjerilac nije spreman da zaključi ugovor samo sa jednim dužnikom, jer ne vjeruje u njegovu sposobnost da izmiri dug. Tada se uključuje treće lice koje pristupa dugu i svojim prisustvom garantuje veću sigurnost. Time se ne samo povećava šansa da ugovor bude zaključen, već i omogućava realizacija posla koji bi bez tog dodatnog oslonca propao.

    U porodičnim odnosima, pristupanje dugu često proizlazi iz solidarnosti. Supružnik, roditelj ili dijete pristupa dugu kako bi pomogao bliskoj osobi da riješi finansijski problem, da sačuva imovinu ili jednostavno da prebrodi težak period. U tim slučajevima, pravni mehanizam postaje produžetak međusobnog povjerenja i podrške.

    Nekada je motivacija čisto praktična: neko želi da kupi firmu, preuzme radnju, naslijedi imanje – ali s tim ide i dug. Pristupanjem dugu, novi vlasnik prihvata da dug izmiri, kako bi ostvario ono što mu je stvarno važno. Dakle, ne pristupa dugu zato što mu je svejedno, nego zato što mu taj čin otvara vrata nečeg većeg.

    Drugim riječima, pristupanje dugu nije uvijek čin žrtvovanja, već vrlo konkretna odluka – često iz potrebe, ponekad iz interesa, a katkad i iz osjećaja odgovornosti.

    Besplatan obrazac: Ugovor o pristupanju dugu

    Kako biste lakše koristili ovaj institut u praksi, pripremili smo jednostavan obrazac ugovora o pristupanju dugu koji možete besplatno preuzeti. Obrasce koristite na vlastitu odgovornost i potrebno ih je prilagoditi vašim potrebama. Uvijek savjetujemo konsultacije sa pravnim stručnjakom prije nego što poduzmete određenu pravnu radnju.

    Obrazac Ugovor o pristupanju dugu

    (Klikom na link preuzimate besplatan obrazac koji možete koristiti na svoju odgovornost u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima FBiH)

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Mora li se poklon prihvatiti

    Mora li se poklon prihvatiti

    Poklon je univerzalan čin dobre volje i pažnje, ali postavlja se pitanje – mora li se poklon prihvatiti? Iako pokloni često simboliziraju ljubaznost, prijateljstvo ili poštovanje, postoje situacije u kojima primalac može biti u dilemi da li prihvatiti ili odbiti dar. Pravna regulativa pruža jasne smjernice o tome kako se tretira poklanjanje, te koje posljedice može imati prihvatanje ili odbijanje poklona.

    Sadržaj članka:

    Šta zakon kaže o poklonu

    Zakon o obligacionim odnosima FBiH jasno definiše poklon kao ugovor u kojem jedna strana drugoj daruje neku vrijednost bez protučinidbe. Međutim, kako bi ugovor o poklonu bio punovažan, neophodno je da primalac da svoj pristanak. Drugim riječima, poklon nije automatski važeći ako ga neko jednostrano ponudi – njegova pravna snaga dolazi tek kada druga strana pristane na njega.

    Iako se pokloni često shvataju kao jednostavne i bezazlene radnje, pravno gledano, oni mogu nositi i određene obaveze. To naročito ako se radi o poklonima velike vrijednosti. Zbog toga je važno razumjeti pravne aspekte koji regulišu prihvatanje i odbijanje poklona. Treba biti svjestan da svaka odluka može imati dugoročne posljedice.

    Prihvatanje ugovora o poklonu

    U općem smislu, ugovor o poklonu se smatra valjanim kada darodavac jasno izrazi svoju namjeru da pokloni određenu imovinu, a primalac tu ponudu prihvati. Prihvatanje može biti izričito ili prećutno. Zakon ne propisuje eksplicitnu obavezu da obje strane moraju potpisati ili ovjeriti ugovor, osim ako se ne radi o predmetima koji zahtijevaju poseban oblik. Poseban oblik se traži, recimo, kod prijenosa nepokretnosti koji često zahtijeva javnu ovjeru ili notarsku potvrdu.

    U praksi, potpisivanje ugovora od strane obje strane osigurava jasniji dokaz postojanja zajedničkog dogovora, čime se smanjuju eventualni sporovi u budućnosti. Međutim, ukoliko darodavac sačini ugovor, a primalac ga prihvati – čak i prećutno, primjerice korištenjem poklona – smatra se da je ugovor zaključen. Dakle, iako je preporučljivo imati potpise obje strane radi sigurnosti i transparentnosti, nije uvijek nužno da obje strane potpisuju ugovor o poklonu. Međutim, potrebno je u slučajevima kada zakon izričito zahtijeva određene formalnosti.

    Da li je moguće odbiti poklon

    Primalac poklona nikada nije obavezan da ga prihvati. U stvarnosti, mnogi ljudi iz različitih razloga odlučuju odbiti dar. To može biti jer se ne osjećaju ugodno, smatraju da bi time preuzeli neželjene obaveze ili jednostavno ne žele materijalne stvari. Odbijanje poklona može se izvršiti na nekoliko načina. Najčešće se radi o izričitom odbijanju, kada primalac jasno i glasno izrazi svoju odluku, ili prećutnim postupcima koji pokazuju da dar nije prihvaćen.

    Važno je istaći da, čak i kada postoji društveni ili emocionalni pritisak da se poklon prihvati, zakon jasno postavlja granice. Niko ne može biti prisiljen prihvatiti poklon protiv svoje volje, a odluka o odbijanju ne nosi nikakve pravne posljedice.

    Kada poklon može imati skrivene obaveze

    Iako se pokloni obično daruju iz čiste ljubaznosti i altruizma, ponekad se može desiti da poklon nosi sa sobom skrivene obaveze. Takva situacija nastaje kada poklonodavac očekuje, iako to nije eksplicitno navedeno, određene radnje ili usluge nakon što dar bude primljen. Naprimjer, poklon može biti uslovljen određenim očekivanjima, poput uzvraćanja usluge ili zahvalnosti koja prelazi običan gest.

    Pravna strana ovakvih situacija je složena. Ukoliko poklon uključuje skrivenu obavezu, on gubi svoj karakter jednostranog čina i postaje ugovorna obaveza. Primalac stoga mora pažljivo razmotriti sve aspekte poklona prije nego što ga prihvati, jer eventualne skrivene obaveze mogu imati značajne pravne i financijske posljedice u budućnosti.

    Šta se dešava sa poklonom koji nije prihvaćen

    Ukoliko primalac odluči odbiti poklon, on ostaje u vlasništvu poklonodavca, koji potom može slobodno raspolagati darom. Odbijeni poklon nema pravni efekat niti stvara bilo kakve obaveze za bilo koju stranu. Čak i kada darodavac nastoji insistirati na prihvatanju poklona, njegova pravna snaga ostaje nepromijenjena – poklon koji nije izričito ili prećutno prihvaćen ne može stvoriti obavezu za primaoca.

    Ponekad, međutim, može doći do situacija u kojima se poklon smatra prihvaćenim prećutno, recimo, ako primalac koristi poklon ili se ponaša kao da je on njegov. U takvim slučajevima, iako formalno nije izrečeno prihvatanje, zakon može smatrati da je dar zapravo prihvaćen, što može imati svoje pravne implikacije.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Sitna slova u ugovoru

    Sitna slova u ugovoru

    U svakodnevnom životu, svi dolazimo u kontakt s ugovorima. Bilo da se radi o kupovini proizvoda, zakupu nekretnine, korištenju usluga ili poslovnim aranžmanima, ugovori su neizbježni. Međutim, jedan dio ugovora često ostaje zanemaren ili nedovoljno shvaćen – famozna „sitna slova u ugovoru“. Iako se nazivaju „sitnim slovima“, to zapravo nisu riječi ispisane manjim fontom, već dodatne odredbe i uslovi koji su bitni za razumijevanje ugovora.

    “Sitna slova” predstavljaju pravno relevantne detalje koji precizno definišu prava i obaveze ugovornih strana. Upravo ovi dijelovi ugovora mogu imati dalekosežne posljedice, često nevidljive na prvi pogled. Zbog toga ih mnogi zanemaruju, što može dovesti do ozbiljnih problema.

    Šta zapravo znače „sitna slova“

    Termin „sitna slova“ se koristi metaforički kako bi opisao dijelove ugovora koji su često skriveni u složenom jeziku ili naizgled nebitnim dijelovima dokumenta. Njihova svrha nije, ili ne bi trebala biti, da zavaraju, ali zbog složenosti pravnog jezika i činjenice da se često nalaze na kraju ili u dodatnim prilozima, mnogima promaknu.

    Ovi dijelovi ugovora detaljno razrađuju sve aspekte dogovora: od ograničenja odgovornosti, preko uslova raskida ugovora, do dodatnih troškova koji nisu jasno istaknuti u glavnom tekstu.

    Sitna slova nisu bez razloga smještena tamo gdje jesu. Većina ljudi nema vremena ili strpljenja da pročitaju cijeli ugovor, pa upravo ovi dijelovi često ostaju nepročitani. Na kraju, to može dovesti do situacija gdje potpisnik ugovora shvati da nije u potpunosti razumio na šta se obavezao.

    Zašto su sitna slova bitna za vas

    Kada potpisujete ugovor, vrlo je važno razumjeti šta tačno prihvatate. Ignorisanje sitnih slova može vas dovesti u nepovoljnu situaciju. Mnogi su se suočili s neočekivanim troškovima zbog dodatnih naknada ili uslova koji su bili navedeni upravo u tim dijelovima ugovora. Također, klauzule o raskidu ugovora mogu sadržavati odredbe o penalima, ili automatsko produženje koje nisu jasno istaknute u glavnom tekstu.

    Još jedna česta situacija je ograničenje odgovornosti. Naprimjer, ako kupujete proizvod ili koristite uslugu, ugovor može sadržavati odredbu da kompanija nije odgovorna za određene vrste štete. Bez razumijevanja ovih detalja, mogli biste ostati bez pravne zaštite u slučaju problema.

    Kako izbjeći neugodna iznenađenja

    Razumijevanje “sitnih slova” zahtijeva strpljenje i pažljivost. Prije nego potpišete bilo koji ugovor, odvojite vrijeme da ga detaljno pročitate. Obratite posebnu pažnju na dijelove koji sadržavaju informacije o dodatnim troškovima, uslovmia raskida, automatskom produženju ili ograničenju odgovornosti. Ako naiđete na složene pravne izraze, nemojte se ustručavati tražiti pojašnjenja od pravnog stručnjaka.

    Vaša sigurnost je na prvom mjestu. Zatražite kopiju ugovora kako biste imali dovoljno vremena za detaljan pregled. U slučaju sumnji, savjetujte se s advokatom koji vam može pomoći da bolje razumijete sve aspekte ugovora.

    Mitovi o sitnim slovima

    Jedan od najčešćih mitova je da su sitna slova osmišljena kako bi prevarila ljude. Iako se mogu činiti zbunjujućim, njihova svrha nije obmana, ili, kako smo već naveli, ne bi trebala biti, već osiguravanje da su svi aspekti ugovora jasno definisani. Problem nastaje kada ugovorne strane ne ulažu dovoljno truda da ih razumiju ili ikako pročitaju.

    Još jedna zabluda je da sitna slova nemaju pravni značaj. Naprotiv, svaki dio ugovora koji je potpisan je pravno obavezujući, bez obzira na to gdje se nalazi ili koliki je font teksta.

    Podržite pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Najpretraživanije pravne teme

    Najpretraživanije pravne teme

    Najčešće pretraživane pravne teme u svijetu mogu se razlikovati ovisno o zemlji ili regiji u kojoj se nalazite. Međutim, postoje neke općenito popularne pravne teme koje su zanimljive i važne za ljude širom svijeta. U nastavku donosimo općenito najpretraživanije pravne teme, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu, a predstavljamo vam i grane prava u okviru kojih se te teme najčešće nalaze.

    Najpretraživanije pravne teme

    Najpopularnija pravna pitanja variraju ovisno o zemlji i kontekstu, ali neka od najčešćih pravnih pitanja koja se pojavljuju u različitim dijelovima svijeta i ujedno su najpretraživanije pravne teme su:

    Bonus pretraga: Da li je marihuana legalizovana? 🙂 Ovdje ne odgovaramo na to pitanje. Ipak, mala napomena… Nemojte je kupovati.

    Građansko pravo

    Građansko pravo je grana prava koja se bavi pravima i obavezama građana u odnosu na druge građane i državu. To uključuje teme poput braka, nasljeđivanja, kupoprodaje nekretnina i drugih vrsta ugovora. Građansko pravo se dijeli na dvije glavne kategorije: obligaciono pravo i stvarno pravo.

    Obligaciono pravo

    Obligaciono pravo se bavi odnosima između pojedinaca i odnosima između pojedinaca i države. To uključuje teme poput ugovora, odštete za štetu, dužnosti i prava u radnom odnosu i drugim sličnim pitanjima.

    Krivično pravo

    Krivično pravo je grana prava koja se bavi krivičnim djelima i kaznama za one koji ih počine. Krivično pravo se koristi za zaštitu društva od onih koji počine kriminalna djela i za odgovarajuće kažnjavanje počinitelja.

    Krivično pravo se bavi općim principima krivičnog prava, poput definicije krivičnog djela, elementima krivičnog djela i odgovornosti počinitelja.

    Krivično pravo se bavi krivičnim djelima i kaznama za njih, poput ubistva, krađe, nasilja u porodici i drugih vrsta krivičnih djela.

    Krivično pravo se dijeli na pododjeljke poput krivičnog materijalnog prava i krivičnog postupka. Krivični postupak se bavi pravilima i procedurama koje se koriste u postupanju protiv osumnjičenih za počinjenje krivičnog djela, dok krivični zakon definira krivična djela i kazne za njih.

    Radno pravo

    Radno pravo je grana prava koja regulira odnose između radnika i poslodavaca, uključujući pitanja plaća, radnog vremena, zaštite na radu i drugih prava i obaveza u radnom odnosu. Radno pravo se koristi za zaštitu prava radnika i za reguliranje odnosa između radnika i poslodavaca.

    Radno možemo posmatrati u dvije kategorije: individualno radno pravo i kolektivno radno pravo. Individualno radno pravo se odnosi na odnose između pojedinačnog radnika i poslodavca, dok se kolektivno radno pravo odnosi na odnose između radničkih sindikata i poslodavaca.

    Radno pravo obuhvata mnoge teme, uključujući:

    • Ugovor o radu: Ugovor o radu je ugovor između radnika i poslodavca koji definira prava i obaveze obje strane u radnom odnosu.
    • Plaće i druge naknade: Radno pravo regulira pitanja plaća i drugih naknada za rad, poput dodataka za rad u nedjelju ili noćni rad.
    • Radno vrijeme: Radno pravo regulira pitanja radnog vremena, uključujući dužinu radnog vremena i pravila o prekovremenom radu.
    • Prava i zaštita na radu: Radno pravo garantira radnicima određena prava i zaštitu na radu, poput prava na sigurno i zdravo radno okruženje.
    • Odsustvo s posla: Radno pravo regulira pitanja odsustva s posla, poput bolovanja ili godišnjeg odmora.
    • Otkazi i otpuštanja: Radno pravo regulira pitanja otkaza i otpuštanja, uključujući pravila o tome kada i kako se otpuštanje može obaviti.

    Stvarno pravo

    Stvarno pravo je grana prava koja regulira prava na imovinu i druga stvarna dobra. Kada je u pitanju stvarno pravo, dva su pitanja koja se često postavljaju: pravo vlasništva i pravo korištenja.

    Pravo vlasništva se odnosi na pravo vlasnika da koristi, raspolaže i zaradi od svoje imovine, ali i da uništi svoju imovinu. Pravo vlasništva uključuje pravo da se imovina koristi, prodaje, daruje ili naslijedi.

    Pravo korištenja se odnosi na pravo da se određeno dobro koristi, ali bez prava vlasništva. Pravo korištenja uključuje pravo zakupa, pravo korištenja vode, zraka i drugih sličnih dobara.

    Porezno pravo

    Porezno pravo je grana prava koja regulira način na koji se plaćaju porezi i kako se raspodjeljuju porezni prihodi. Porezno pravo se koristi za održavanje javnih finansija i za reguliranje poreznog sistema u određenoj zemlji.

    Porezno pravo obuhvata mnoge teme, uključujući:

    • Porezna obveznost: Porezno pravo definira koja se dobra i usluge oporezuju, kao i visinu poreza.
    • Porezni obveznici: Porezno pravo definira koja se osobe i pravne osobe smatraju poreznim obveznicima i obvezni su platiti poreze.
    • Porezne stope: Porezno pravo definira stope poreza koje se primjenjuju na različite vrste dobara i usluga.
    • Porezne olakšice: Porezno pravo može uključivati ​​olakšice za određene grupe poreznih obveznika ili određena dobra i usluge.
    • Porezni dugovi: Porezno pravo definira kako se rješavaju porezni dugovi i kazne za neplaćanje poreza.
    • Porezni nadzor: Porezno pravo regulira porezna nadzorna tijela i njihove ovlasti u pogledu provjere poreznih obveznika i namirenja poreznih dugova.

    Porodično pravo

    Porodično pravo je grana prava koja regulira odnose unutar obitelji, uključujući brak, razvod, nasljeđivanje i prava djece. Porodično pravo se koristi za reguliranje odnosa unutar obitelji i zaštitu prava pojedinaca u obitelji.

    Porodično pravo obuhvaća mnoge teme, uključujući:

    • Brak: Porodično pravo regulira pitanja vezana za brak, uključujući postupak sklapanja braka, prava i obaveze supružnika i druga pitanja koja se tiču braka.
    • Razvod: Porodično pravo regulira pitanja vezana za razvod, uključujući postupak razvoda, raspodjelu imovine i druga pitanja koja se tiču razvoda.
    • Nasljeđivanje: Porodično pravo regulira pitanja nasljeđivanja, uključujući pravila o nasljeđivanju i raspodjeli nasljeđa.
    • Prava djece: Porodično pravo regulira pitanja vezana za prava djece, uključujući prava na skrb i podršku, prava na nasljeđivanje i druga pitanja koja se tiču prava djece.
    • Odgoj djece: Porodično pravo regulira pitanja odgoja djece, uključujući pitanja skrbi i nadzora nad djecom.
    • Prava roditelja: Porodično pravo regulira pitanja prava roditelja, uključujući prava na skrb i odgoj djece i obaveze prema djeci.

    Međunarodno pravo

    Međunarodno pravo je grana prava koja regulira odnose između država i međunarodnih organizacija, kao i odnose između pojedinaca i međunarodnih organizacija. Međunarodno pravo se koristi za regulisanje međunarodnih odnosa i zaštitu prava pojedinaca u međunarodnom smislu.

    Međunarodno pravo se dijeli na dvije glavne kategorije: međunarodno javno pravo i međunarodno privatno pravo.

    Međunarodno pravo obuhvaća mnoge teme, uključujući:

    • Međunarodni ugovori: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za sklapanje i provođenje međunarodnih ugovora.
    • Međunarodni sudovi: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za rad međunarodnih sudova, uključujući njihove ovlasti i postupke.
    • Međunarodno humanitarno pravo: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za zaštitu ljudskih prava u ratnim i mirnodopskim situacijama.
    • Međunarodno trgovačko pravo: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za međunarodnu trgovinu, uključujući pitanja carina i trgovinskih ugovora.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.