Tag: Pravni blog

  • Šta je krajnja nužda

    Šta je krajnja nužda

    U modernim pravnim sistemima, termin “krajnja nužda” se obično koristi u kontekstu krivičnog prava, međutim ima i svoju primjenu u obligacionom pravu. Šta je krajnja nužda? Krajnja nužda i nužna odbrana nisu isto, iako su veoma slični pojmovi.

    Ako vas interesuju pravni pojmovi, jedan dio Pravnog bloga posvetili smo upravo toj tematici.

    Sadržaj članka:

    Šta je krajnja nužda

    Pojam “krajnja nužda” se u pravnom sistemu koristi u različitim granama prava, ali se najčešće koristi u oblasti krivičnog prava. U krivičnom pravu, krajnja nužda predstavlja jedno od opravdanja za izvršenje krivičnog djela. Krajnja nužda podrazumijeva da je djelo izvršeno u cilju sprječavanja veće opasnosti ili štete.

    Osim u krivičnom pravu, pojam krajnje nužde se koristi i u oblasti građanskog prava, odnosno obligacionog prava. Koristi se obično kada se govori o nepredvidivim i neizbježnim događajima koji mogu dovesti do nastanka štete. To dovodi do vanugovornog obligacionog odnosa.

    Krajnja nužda predstavlja opravdanje za kršenje zakona ili izvršenje krivičnog djela u situacijama kada je to bilo nužno kako bi se spriječila veća šteta ili opasnost.

    Opravdanje za djelo učinjeno u krajnjoj nuždi može biti prihvaćeno samo ako nije bilo drugog načina da se spriječi opasnost. Djelovanje bilo razmjerno opasnosti koju se željelo spriječiti. Također, djelovanje mora biti obavljeno u cilju sprječavanja opasnosti, a ne radi postizanja nekog drugog cilja.

    Da li je krivično djelo ono što se učini u krajnjoj nuždi

    Većina modernih zakonodavstava propisuje da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.

    Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

    Učinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekorači granice krajnje nužde, može se blaže kazniti. Ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, može se i osloboditi kazne.

    Historijski kontekst krajnje nužde

    Pojam krajnje nužde nije nov, već ima duboke korijene u pravnoj teoriji i praksi. Još u rimskom pravu, postojala je ideja da u izuzetnim okolnostima pojedinac može prekršiti zakon kako bi spriječio veće zlo.

    Ovaj princip je prenesen u moderne pravne sisteme, gdje je prilagođen savremenim društvenim i pravnim normama. Krajnja nužda se danas smatra jednim od ključnih opravdanja za djela koja bi inače bila kažnjiva.

    Praktični savjeti u slučaju krajnje nužde

    Ako se nađete u situaciji koja bi mogla biti obuhvaćena krajnjom nuždom, važno je znati kako postupiti. Evo nekoliko praktičnih savjeta:

    1. Ocijenite opasnost – Prvo, uvjerite se da je opasnost neposredna i da zaista prijeti veća šteta.
    2. Tražite alternative – Pokušajte pronaći način da opasnost otklonite bez izazivanja štete. Ako to nije moguće, samo tada možete razmišljati o djelovanju u okviru krajnje nužde.
    3. Dokumentujte situaciju – Nakon što prođe opasnost, pokušajte prikupiti dokaze koji bi mogli poslužiti u slučaju pravnog spora. Naprimjer, fotografije, svjedočenje očevidaca, itd.
    4. Konsultujte pravnika – Ako ste izazvali štetu u situaciji krajnje nužde, savjetujte se sa pravnikom kako biste saznali kako dalje postupiti.
    Spisak advokata

    Kritički pogled na krajnju nuždu

    Iako je krajnja nužda opravdana u mnogim slučajevima, postoje i određene kritike i kontroverze vezane za ovaj koncept.

    Jedna od glavnih kritika je teškoća u procjeni razmjernosti štete. Na primjer, kako utvrditi da li je šteta koju ste izazvali zaista manja od one koja je prijetila? Ovo može dovesti do subjektivnih procjena i pravnih nesuglasica.

    Također, postoji rizik od zloupotrebe koncepta krajnje nužde. Neki ljudi mogu pokušati opravdati svoje postupke navodeći krajnju nuždu, iako za to nema dovoljno osnova.

    Zbog toga je važno da sudovi pažljivo analiziraju svaki slučaj.

    Kako odgovoriti na tužbu

    Primjer krajnje nužde

    Kako bismo naveli primjer krajnje nužde u krivičnom pravu kada pješak ošteti tuđu stvar da bi se izbjegla opasnost od saobraćajne nesreće, opisaćemo sljedeću situaciju:

    Pješak A se nalazio na trotoaru i vidio je pješaka B koji se nalazio na trotoaru preko puta, a prema njemu je jurio automobil velikom brzinom. Nije bilo vremena da A upozori B, a automobil se približavao sve više. Tada A odluči da pretrči preko ceste, zgrabi pješaka B i pritom obojica padnu na parkirani automobil pri čemu ga oštećuju.

    Ako pješak A dokaže da je postupio u krajnjoj nuždi, odnosno da nije postojao drugi način da spasi drugog pješaka, tada se njegov postupak ne bi smatrao krivičnim djelom. Ipak bi bio dužan nadoknaditi štetu nastalu na parkiranom automobilu. Ukoliko pješak A dokaže da je šteta nastala isključivo krivicom vozača automobila koje je jurilo prema pješaku B, tada bi imao pravo od njega tražiti isplatu koju je izvršio po osnovu nadoknade štete.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je nužna odbrana

    Šta je nužna odbrana

    Vjerovatno ste mnogo puta čuli za taj pojam, međutim, šta je zaista nužna odbrana? Nužna odbrana je pravni koncept koji se primjenjuje u slučajevima kada je osoba prinuđena da upotrijebi silu kako bi se zaštitila od napada ili napadača. Koncept nužne odbrane je priznat u mnogim pravnim sistemima širom svijeta, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Nužna odbrana i krajnja nužda nisu isto, iako su veoma slični pojmovi.

    Ako vas interesuju pravni pojmovi, jedan dio Pravnog bloga posvetili smo upravo toj tematici.

    Sadržaj članka:

    Šta jeste, a šta nije nužna odbrana

    Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. Nužna odbrana mora biti srazmjerna napadu.

    To znači da nužna odbrana ne postoji u slučaju kada vas neko napadne pesnicama, vi ga oborite i pucate u njega iz vatrenog oružja ili mu nanesete povrede oštrim ili tupim predmetom.

    Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti. Također, ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom, može se i osloboditi kazne.

    Kada se može primjeniti nužna odbrana

    Nužna odbrana se može primijeniti u situacijama kada osoba ima razuman i opravdan strah za svoj život, zdravlje ili imovinu. Potrebno je i da nema drugih sredstava za zaštitu od napada ili napadača. Međutim, nužna odbrana nije bezuslovna i uvjeti za njenu primjenu su precizno propisani zakonom.

    U praksi to znači da se nužna odbrana može primijeniti samo kada je napad izvršen ili se neposredno očekuje. Primijenjena sila za zaštitu ne smije biti prekomjerna i kada su iscrpljena sva druga sredstva za zaštitu. Osim toga, nužna odbrana se može primijeniti samo u razmjeri sa napadom ili ugrožavanjem koje se ispoljava.

    Važno je napomenuti da osoba koja primijeni nužnu odbranu mora dokazati da su ispunjeni svi uvjeti za njenu primjenu. To može biti izazovno u nekim situacijama. Zato je preporučljivo da se, u situacijama kada smatrate da ste postupili u slučaju nužne odbrane potraže savjeti od stručnjaka za pravna pitanja. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata, pratite link koji smo prethodno postavili.

    Kako se dokazuje nužna odbrana

    U praksi, primjena nužne odbrane se često dovodi u pitanje i može dovesti do sudskih postupaka i krivičnih optužbi. To posebno ako primijenjena sila prelazi granice nužne odbrane. Zato je važno razumjeti granice i uslove za primjenu nužne odbrane. To je značajno kako bi se osiguralo da se zakon poštuje i da se zaštite život i imovina.

    Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.

    Dokazivanje nužne odbrane je važan korak u sudskim postupcima kada se primjena sile u odbrani sebe ili drugih ljudi dovodi u pitanje. Da bi se dokazala nužna odbrana, osoba koja je primijenila silu mora dokazati da su ispunjeni određeni uslovi. Također, primijenjena sila mora biti u razumnom razmjeru sa ugrožavanjem koje je postojalo.

    U većini pravnih sistema, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, osoba koja se poziva na nužnu odbranu mora dokazati sljedeće elemente:

    Postojanje neposredne opasnosti: Osoba koja se poziva na nužnu odbranu mora dokazati da je postojala neposredna opasnost za sebe ili druge osobe.

    Nužnost primjene sile: Osoba mora dokazati da je bila nužna primjena sile kako bi se spriječila opasnost ili napad.

    Razmjernost primijenjene sile: Primijenjena sila mora biti u razumnom razmjeru sa opasnošću koja je postojala.

    Nedostatak drugih sredstava za zaštitu: Osoba mora dokazati da nije postojalo drugo sredstvo za zaštitu od opasnosti.

    Da bi se dokazao slučaj nužne odbrane, osoba može koristiti različite dokaze, uključujući dokaze svjedoka, video zapise, fotografije, medicinske izvještaje ili bilo koji drugi dokaz koji bi mogao pomoći u dokazivanju uvjeta za nužnu odbranu.

    Važno je napomenuti da dokazivanje nužne odbrane nije uvijek jednostavan proces i da su potrebni stručni pravni savjeti kako bi se osiguralo da se koriste odgovarajući dokazi i argumenti. U svakom slučaju, dokazi moraju biti uvjerljivi i vjerodostojni kako bi se dokazala nužna odbrana i osigurala pravedna odluka u sudskom postupku.

    Spisak advokata

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Mirovanje prava iz radnog odnosa

    Mirovanje prava iz radnog odnosa

    Mirovanje prava iz radnog odnosa je situacija u kojoj radnik ne obavlja poslove kod poslodavca, ali zadržava pravo da se nakon isteka drugog angažmana vrati kod tog poslodavca. To znači da postoje situacije da se prava radnika ne gube činjenicom da se radni odnos zasniva negdje drugo, već mirovanjem nastavljaju da važe, ali se ne ostvaruju sve dok ne dođe do njihove aktivacije.

    Sadržaj članka:

    Mirovanje prava iz radnog odnosa u slučaju obavljanja javnih dužnosti

    Kada radnik bude izabran ili imenovan na neku od javnih funkcija ili profesionalnu funkciju u sindikatu, može zatražiti da mu prava i obaveze iz radnog odnosa mirovaju.

    Ovo mirovanje traje najduže tokom perioda obavljanja te funkcije, od dana izbora ili imenovanja.

    Javne funkcije se odnose na angažman u organima Bosne i Hercegovine, Federacije, organe kantona, grada i općine.

    Ukoliko radnik želi da se vrati na posao kod istog poslodavca, dužan ga je o tome obavijestiti u roku od 30 dana od dana prestanka mandata. Poslodavac je dužan primiti radnika na rad u roku od 30 dana od dana obavijesti radnika.

    Radnika, koji je obavijestio poslodavca o tome da se želi vratiti na posao, poslodavac je dužan rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja na dužnost ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

    Ako poslodavac ne može vratiti radnika na rad, zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova, dužan mu je isplatiti otpremninu, s tim da se prosječna plaća dovede na nivo plaće koju bi radnik ostvario da je radio.

    Ako radniku prestane radni odnos u prethodno opisanom slučaju, poslodavac ne može u roku od jedne godine dana, zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili stepen stručne spreme.

    Potencijalna opasnost korištenja prava na mirovanje prava iz radnog odnosa

    Potencijalna opasnost korištenja prava na mirovanje prava iz radnog odnosa krije se u činjenici da bi poslodavac bi mogao tvrditi da prestaje potreba za obavljanjem određenog posla, iako to nije tačno, samo da bi izbjegao vraćanje radnika na taj posao.

    Ova odredba također ne garantuje radniku da će biti vraćen na posao koji je prije obavljao, već samo na “druge odgovarajuće poslove”, što može biti otvoreno za tumačenje.

    Stoga bi bilo bolje da se odredba preciznije definiše, kako bi se zaštitila prava radnika i spriječile eventualne zloupotrebe od strane poslodavca.

    Prava radnika kandidata za neku od javnih dužnosti

    Radnik koji je kandidat za neku od javnih dužnosti u organe Bosne i Hercegovine, Federacije, kantona, grada i općine ima za vrijeme predizborne kampanje pravo na neplaćeno odsustvo u trajanju do dvadeset radnih dana.

    O korištenju odsustva, radnik mora obavijestiti poslodavca najmanje tri dana ranije.

    Na zahtjev radnika, umjesto odsustva, radnik može pod istim uvjetima koristiti godišnji odmor, u trajanju na koje ima pravo do prvog dana glasanja.

    Ako je za sticanje ili ostvarivanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa sa istim poslodavcem, neplaćeno odsustvo izjednačava se sa vremenom provedenim na radu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Primjeri konkludentnih radnji u praksi

    Primjeri konkludentnih radnji u praksi

    Konkludentna radnja se odnosi na situaciju kada neko ponašanje ili djelo sugeriše nešto što se podrazumijeva ili se podrazumijeva neki dogovor, iako nema eksplicitnog sporazuma ili dogovora izraženog riječima. Ova vrsta radnje često se koristi u praksi, bilo u poslovnom okruženju ili u svakodnevnom životu. U nastavku će biti opisani neki primjeri konkludentnih radnji u praksi.

    Sadržaj članka:

    Šta su konkludentne radnje

    Konkludentne radnje su radnje koje nisu neposredna, direktna, riječima ili pismeno izražena izjava volje, ali predstavljaju ponašanje iz kojeg se može posredno, ali sa sigurnošću, uzimajući u obzir okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju za obavljanje određene pravne radnje.

    Konkludente radnje predstavljaju određeno prikladno ponašanje osobe iz kojeg se posredno, ali ipak sa sigurnošću, može zaključiti da je njima izrazila svoju saglasnost za poduzimanje određene pravne radnje, zaključenje pravnog posla, odnosno da je izrazila određenu pravno relevantnu volju.

    Šta su konkludentne radnje

    Klimanje glavom kao primjer konkludentne radnje

    Klimanje glavom može se smatrati primjerom konkludentne radnje. Konkludentna radnja je radnja koja se obavlja bez riječi, ali koja ima istu vrijednost kao i izgovorena riječ. Na primjer, ako nekome ponudite novac i osoba prihvati novac bez riječi, to bi se smatralo konkludentnom radnjom prihvatanja ponude.

    Znači li šutnja odobravanje

    Slično tome, klimanje glavom može se smatrati konkludentnom radnjom kojom se izražava pristanak ili suglasnost s nečim. Na primjer, ako netko pita osobu želi li prihvatiti posao, a osoba klimne glavom da, to bi se smatralo konkludentnom radnjom prihvaćanja ponude.

    Važno je napomenuti da se konkludentna radnja može tumačiti na različite načine, te da je stoga potrebno obratiti pažnju na kontekst u kojem se radnja obavlja kako bi se bilo siguran u njeno značenje.

    Rukovanje kao primjer konkludentne radnje

    Rukovanje se često koristi kao znak pozdrava i saradnje, posebno u poslovnim i formalnim okruženjima. Kada se osobe rukuju, to se može tumačiti kao konkludentna radnja kojom se izražava suglasnost, pristanak, prihvatanje i poštovanje.

    Naprimjer, u poslovnom sastanku, nakon što su pregovori završili, bez suprotstavljenih stavova i otvorenih pitanja, dvije osobe se rukuju. To se može tumačiti kao konkludentna radnja kojom se potvrđuje da su se saglasili s uvjetima i dogovorima koji su postignuti u sastanku.

    Plaćanje cijene kao primjer konkludentne radnje

    Kada kupujemo nešto, plaćanje cijene može se tumačiti kao konkludentna radnja kojom se izražava prihvatanje ponude prodavača. Plaćanjem cijene izražavamo saglasnost i prihvaćamo uvjete prodaje.

    Kada kupujemo neki proizvod u trgovini, a zatim platimo prodavaču, ta radnja se tumači kao konkludentna radnja kojom se izražava prihvatanje ponude prodavača i prihvatanje cijene proizvoda.

    Geste kao primjer konkludentne radnje

    Geste mogu izraziti različita značenja i emocije, te ih je stoga važno interpretirati u kontekstu u kojem se obavljaju. Na primjer, podizanje palca može se smatrati gestom kojim se izražava pozitivna reakcija, dok okretanje glave može ukazivati na negativnu reakciju.

    Geste se također često koriste u komunikaciji kako bi se izrazile saglasnost ili nesaglasnost s nečim. Na primjer, kada se osoba pita za saglasnost ili nesaglasnost s nekom idejom, može klimnuti glavom za “da” ili odmahnuti glavom za “ne”.

    Saglasnost volja kao uslov za nastajanje ugovora

    Dakle, da bi ugovor nastao, potrebno je da obje strane izjave volju. Saglasnost izjavljenih volja ugovornih strana je neophodan uslov za zaključenje ugovora, ali ne mora biti dovoljan, potrebno je da je dozvoljen i moguć predmet, osnov i nekad ako je potrebna posebna forma.

    Također, kako smo to i ranije naveli, neodgovaranje nije znak prihvatanja (npr. ako poslanu stvar ne vrati u određenom roku).

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ko može prisustvovati suđenju

    Ko može prisustvovati suđenju

    Ročište je formalni sastanak učesnika u sudskom postupku na kojem se stranke pred sudom susreću radi predstavljanja svojih argumenata i dokaza u vezi sa slučajem koji se razmatra. Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave. Ko može prisustvovati suđenju?

    Sadržaj članka:

    Ko može prisustvovati suđenju

    Glavna rasprava  je javna. Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. Osobe koje su prisutne raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.

    Odredba koja se tiče nošenja oružja ne odnosi se na pripadnike policije, ako je nošenje oružja neophodno za vršenje njihove dužnosti.

    Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio ako to zahtijevaju interesi čuvanja službene, poslovne ili osobne tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.

    Sud može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave.

    Na koga se ne odnosi isključenje

    Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i umješače i ombudsmene Federacije.

    Ukoliko ste stranka u postupku i niste u mogućnosti zastupati se sami, od koristi će vam biti pomoć advokata.

    Sud može dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena budu prisutne pojedine službene osobe, kao i naučni i javni radnici. Međutim, to mora biti od interesa za njihovu službu, odnosno naučnu ili javnu djelatnost.

    Sud će upozoriti osobe koje budu prisutne raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužne kao tajnu čuvati ono što su na raspravi saznale, a što nije već poznato javnosti. Postupanje suprotno upozorenju povlači za sobom posljedice.

    O isključenju javnosti odlučuje sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.

    Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba.

    Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovarajući će se način primjenjivati i na pripremnom ročištu, na ročištu izvan glavne rasprave pred sudom, te na ročištu pred zamoljenim sudom.

    Za koga je važno da prisustvuje ročištu

    Općenito, sudski proces je javan i otvoren za javnost, što znači da bilo ko može prisustvovati ročištu. Osim ako se radi o slučaju zbog kojih je iz opravdanih razloga zatvoren za javnost, a o čemu smo prethodno govorili.

    Međutim, stranke koje su direktno uključene u slučaju, poput tužitelja i optuženika u kaznenom postupku ili tužitelja i tuženika u građanskom postupku, te njihovi pravni zastupnici, moraju biti prisutni na ročištu. Prisustvo stranaka i njihovih zastupnika na ročištu omogućuje im da predstave svoje argumente i dokaze, pruže dodatne informacije, odgovore na pitanja suda i druge stranke te iznose svoje stavove o pitanjima koja se raspravljaju.

    U nekim slučajevima, svjedoci, vještaci ili stručnjaci mogu biti pozvani na ročište kako bi pružili relevantne informacije o pitanjima koja se raspravljaju. Sud može također pozvati javne službenike ili druge osobe koje mogu pružiti relevantne informacije o slučaju.

    Značaj prisustvovanja ročištu za osobe koje pripremaju polaganje Pravosudnog ispita

    Prisustvovanje ročištu može biti korisno za osobe koje se pripremaju za polaganje Pravosudnog ispita. Posebno se to odnosi na one koji planiraju raditi u pravosuđu ili advokaturi.

    Prisustvo može pomoći osobama koje pripremaju ispit da razumiju kako se sudski postupci vode u praksi. To je korisno za razumijevanje različitih aspekata pravnog sistema, uključujući procesne i dokazne postupke.

    Prisustvovanje ročištu može također pomoći u razumijevanju kako sudci donose odluke i kako zastupnici brane interese svojih klijenata. To može pomoći budućim pravosudnim dužnosnicima da razviju svoje vještine argumentacije, pregovaranja i pravne analize.

    Uz to, prisustvovanje ročištu može pomoći u pripremi za pismeni dio Pravosudnog ispita koji se obično sastoji od različitih vrsta pravnih pitanja, uključujući primjere iz sudskih postupaka. Proučavanje sudskih postupaka i sudskih odluka može pomoći osobama koje pripremaju ispit da razumiju kako se primjenjuju različite pravne doktrine i koncepti u praksi.

    Zakon o parničnom postupku “Sl. novine FBiH”, br. 53/2003, 73/2005, 19/2006 i 98/2015)

    Budući da je ročište javno, osobe koje se pripremaju za Pravosudni ispit mogu iskoristiti ovu priliku i sudjelovati u ročištima kako bi proširili svoje znanje o pravu i sudskim postupcima. To će sigurno biti korisno iskustvo u procesu pripremanja za polaganje Pravosudnog ispita.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako zaključiti sudsku nagodbu

    Kako zaključiti sudsku nagodbu

    Sporazumna nagodba između stranaka u sporu je važan pravni mehanizam kojim se uobičajeno rješava sporni odnos na osnovu kompromisa i uz uzajamno prilagođavanje. Budući da je to veoma značajan institut, te da je od koristi za strane u postupku, kako zaključiti sudsku nagodbu?

    Sadržaj članka:

    Šta je sudska nagodba

    Ovim institutom stranke u građanskopravnim odnosima međusobno rješavaju sporna pitanja bez sudskog posredovanja.

    Najčešće se nagodba postiže prije pokretanja bilo kakvog postupka. Ipak, moguće je doći do nagodbe i tokom postupka izvan nadležnosti tijela koje vodi postupak.

    Nagodba može biti postignuta i tokom postupka pred tijelom koje odlučuje o pravima stranaka u sporu.

    Ukoliko vam je potreban advokat

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

    Šta je predmet sudske nagodbe

    Da bi se postigla sudska nagodba, potrebno je da se dogovara o predmetu spora, odnosno tužbenom zahtjevu. Nagodba može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev koji u potpunosti okončava parnični spor, ili samo na dio tužbenog zahtjeva.

    Kada je u pitanju pravna priroda sudske nagodbe, u pravnoj teoriji se prihvaća da ima dvostruku prirodu.

    To znači da je sudska nagodba građanskopravni ugovor kojim stranke uređuju svoj materijalnopravni odnos. Istovremeno je i parnična radnja stranaka kojom one utječu na ishod postupka, a koja na kraju ima pravomoćni učinak.

    Zbog toga parnične stranke ne mogu naknadno sporazumno otkloniti učinke nagodbe.

    Pravni učinak sudske nagodbe

    Odlučnost parničnih stranaka da sklope sudsku nagodbu određuje pravnu sudbinu parničnog postupka i time prihvataju pravne učinke nagodbe.

    Procesni učinak sudske nagodbe ogleda se u institutu presuđene stvari (res iudicata). To znači da zaključena nagodba predstavlja prepreku za ponovno vođenje postupka po istim činjenicama i pravnim osnovama.

    Zaključena sudska nagodba ima izvršnu snagu. U procesnom smislu, sudska nagodba smatra se pravomoćnom sudskom presudom. Zbog toga sud ima dužnost da odbije tužbu ako se utvrdi da se parnica vodi oko predmeta u kojem je već postignuta nagodba.

    Do kada se može zaključiti sudska nagodba

    Moguće je da stranke zaključe sudsku nagodbu o predmetu spora tokom čitavog postupka, do njegovog pravomoćnog završetka.

    Parnični postupak se pokreće podnošenjem tužbe, a parnica počinje od dostave tužbe tuženom. To znači da je moguće zaključiti sudsku nagodbu od trenutka podnošenja tužbe sudu pa sve do pravomoćnog okončanja postupka.

    Stranke imaju mogućnost zaključiti sudsku nagodbu i u izvršnom postupku.

    Šta može biti predmet sudske nagodbe

    Predmetom nagodbe mogu biti svi građanskopravni odnosi koji su predmet parničnog postupka, osim u slučajevima gdje stranke ne mogu raspolagati zahtjevom u sporu.

    Forma sudske nagodbe

    Sudska nagodba se mora zaključiti u pismenoj formi pred nadležnim sudom, a sadržaj sporazuma stranaka unosi se u zapisnik.

    Prilikom zaključenja sudske nagodbe sud ne donosi odluku, već na zapisnik prima sadržaj nagodbe, nakon čega konstatira da su stranke zaključile nagodbu u skladu sa svojim prijedlogom.

    Izjava o povlačenju tužbe nije potrebna u tekstu nagodbe, jer nagodba ima neposredno konstitutivni učinak na okončanje postupka.

    Napomena je da predmet nagodbe može biti bilo koji građanskopravni odnos koji se može predmetom parničnog postupka, osim u slučajevima gdje stranke ne mogu raspolagati zahtjevom.

    Pobijanje sudske nagodbe

    Sudska nagodba ne može se osporiti putem žalbe, pa u slučaju da stranka podnese žalbu, sud ju odbacuje kao nedopuštenu.

    Nije moguće osporiti sudsku nagodbu putem prijedloga za ponavljanje postupka, pa u slučaju da stranka podnese takav prijedlog, sud ga odbacuje kao nedopušten.

    Sudska nagodba se može osporiti ako je sklopljena pod utjecajem zabluda, prinude ili prevare, odnosno kada su prisutne neke mane volje.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Znači li šutnja odobravanje

    Znači li šutnja odobravanje

    “Qui tacet consentire videtur” je latinski izraz koji se u pravnom kontekstu često prevodi kao “Ko šuti, smatra se da se slaže” ili “Onaj Ko šuti, dopušta”. Ovo načelo se primjenjuje u situacijama u kojima se od nekoga očekuje da izrazi svoj pristanak na nešto, a on ne izražava svoje mišljenje ili se ne protivi. Znači li šutnja uvijek odobravanje?

    Sadržaj članka:

    Znači li šutnja odobravanje

    Općenito govoreći, u pravu Bosne i Hercegovine šutnja se ne smatra odobravanjem. Naprimjer, ukoliko u toku suđenja optuženom bude postavljeno pitanje da li je kriv, njegova šutnja neće značiti priznanje, već će biti potrebno utvrditi istinu provođenjem dokaznog postupka, izvođenjem svjedoka, ispravama ili na neki drugi način dokazivanja.

    Generalno, kako u pravu Bosne i Hercegovine, tako i u većini drugih pravnih sistema, odobrenje se može izraziti na različite načine, poput pismene i usmene izjave ili potpisivanjem dokumenta, konkludentnim radnjama, ili nekim drugim nedvosmislenim ponašanjem.

    Šutnja obično nije dovoljna da bi se smatrala izricanjem odobrenja.

    Međutim, ukoliko je postavljen zahtjev za donošenje presude zbog propuštanja, odnosno ukoliko tužena strana ne dostavi odgovor na tužbu u ostavljenom roku, šutnja će značiti odobravanje, te će sud udovoljiti tužbenom zahtjevu.

    Dakle, u određenim situacijama, šutnja može biti protumačena kao odobravanje. Naprimjer, ako neko ima priliku dati izjavu ili se protiviti nekoj odluci, a ne učini to, to bi moglo biti protumačeno kao pristanak na tu odluku ili situaciju.

    Šta je litiskontestacija

    Izraz “litiscontestatio” dolazi iz latinskog jezika i koristi se u pravnom kontekstu za opisivanje situacije u kojoj stranke u sporu jasno i nedvosmisleno izražavaju svoje stajalište u vezi s predmetom spora.

    Početak, tok i ishod postupka ovise o ponašanju stranaka u postupku. Pasivno ponašanje stranaka obično ima negativan utjecaj na tok postupka, dok aktivno ponašanje pridonosi bržoj, kvalitetnijoj i ekonomičnijoj pravnoj zaštiti, što zadovoljava interese stranaka i društveni cilj sudske zaštite.

    Afirmativna ili pozitivna litiskontestacija

    Stav o afirmativnoj litiskontestaciji pasivnosti stranke pridaje smisao priznanja činjeničnih navoda protivne strane (qui tacet consentire videtur – ko šuti, priznaje).

    To bi značilo, ukoliko stranka šuti na iznesenu tvrdnju ili postavljeno pitanje, slaže se sa tvrdnjom ili sadržajem pitanja u odnosu na njegovu formulaciju.

    Negativna litiskontestacija

    Kada je u pitanju negativna litiskontestacija – pasivnosti stranke pripisuje se smisao osporavanja činjeničnih navoda protivnika (qui tacet negare videtur).

    U tom slučaju, navode suprotne strane treba dokazati.

    Neutralna litiskontestacija

    Neutralni stav podrazumijeva da volja pasivne stranke nije poznata pa time nije ni procesno relevantna,.

    U skladu s tim, navodi aktivne stranke ne mogu se smatrati ni istinitim ni neistinitim samo zbog toga što se protivnik o njima nije izjasnio (qui tacet nihil dicit).

    Primjeri kada se šutnja smatra odobravanjem

    U praksi je moguće da neko gradi na tuđem zemljištu.

    U tom slučaju, vlasnik zemljišta može zahtijevati da nesavjesan graditelj uspostavi prijašnje stanje ili da otkupi zauzeto zemljište po tržišnoj cijeni; u jednom i drugom slučaju vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu štete po općim pravilima obaveznog prava.

    Međutim, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije se bez odgode usprotivio daljnjoj gradnji, savjesnom graditelju pripada zgrada sa zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu, a prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati samo naknadu u visini tržišne vrijednosti zemljišta, koja se određuje prema stanju zemljišta prije građenja, a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda.

    Konkludentne radnje

    Konkludentne radnje su radnje koje nisu neposredna, direktna, riječima ili pismeno izražena izjava volje, ali predstavljaju ponašanje iz kojeg se može posredno, ali sa sigurnošću, uzimajući u obzir okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju za obavljanje određene pravne radnje.

    Konkludente radnje predstavljaju određeno prikladno ponašanje osobe iz kojeg se posredno, ali ipak sa sigurnošću, može zaključiti da je njima izrazila svoju saglasnost za poduzimanje određene pravne radnje, zaključenje pravnog posla, odnosno da je izrazila određenu pravno relevantnu volju.

    U pravu, volja stranaka može biti izražena na više načina. Jedan od načina je i poduzimanje konkludentnih radnji.

    Isto kao što je to slučaj i sa izričitom izjavom i poduzimanje konkludentne radnje znači da je izjavljena saglasnost.

    Uzmimo za primjer situaciju da je zakupodavac bez isticanja primjedbi ili odbijanja na bilo koji način, primio plaćanje zakupnine nakon isteka roka zakupa.

    U tom slučaju, smatra se da je pristao na produženje roka za zakupljivanje stana ili poslovnog prostora.

    Pravni učinci konkludentnih radnji jednaki su onima koje proizvode očitovanja volje učinjena izričito, izgovorenim ili napisanim riječima.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Četverodnevna radna sedmica

    Četverodnevna radna sedmica

    Četverodnevna radna sedmica predstavlja skraćivanje radne sedmice sa pet na četiri dana, što znači da bi zaposleni radili po osam sati četiri dana u nedjelji umesto pet.

    Sadržaj članka:

    Prednosti i nedostaci četverodnevne radne sedmice

    Ova ideja ima nekoliko potencijalnih prednosti. Naprimjer, zaposleni bi imali više slobodnog vremena za odmor, hobije i druge aktivnosti koje bi poboljšale njihovo blagostanje. Takođe bi se moglo smanjiti putovanje na posao i time olakšati saobraćajne gužve, smanjiti zagađenje i uštedjeti novac na gorivu.

    Međutim, ova ideja može imati i određene negativne posljedice. Smanjenje radnog vremena može dovesti do smanjenja produktivnosti i rasta cijena usljed smanjenja proizvodnje. Također bi bilo teško primjeniti ovu ideju na sektore koji zahtijevaju 24-časovno delovanje, kao što su zdravstvo i sigurnost.

    U zavisnosti od specifične situacije, četverodnevna radna sedmica može biti korisna ideja koju bi trebalo razmotriti, ali zahtijeva pažljivo planiranje i analizu kako bi se izbjegli negativni efekti.

    Da li negdje postoji četverodnevna radna sedmica

    Četverodnevna radna sedmica se eksperimentalno primjenjuje u nekoliko zemalja i kompanija širom sveta.

    • Island je nedavno sproveo eksperiment sa četverodnevnom radnom sedmicom u državnoj službi, koji je pokazao da su zaposleni bili manje umorni i manje pod stresom, a produktivnost se nije smanjila. Kao rezultat toga, neke državne institucije u Islandu su počele da primjenjuju četverodnevnu radnu sedmicu.
    • Novi Zeland je takođe pokrenuo eksperiment sa četverodnevnom radnom sedmicom u jednoj kompaniji za upravljanje novcem, Perpetual Guardian, i pokazalo se da je produktivnost zaposlenih porasla za 20%.
    • U Japanu postoji inicijativa “Premium Friday”, koja podstiče kompanije da svojim zaposlenima omoguće kraći radni dan ili četvrtak kao slobodan dan, kako bi se smanjio stres i poboljšalo blagostanje zaposlenih.
    • U nekim kompanijama u SAD-u, poput Treehouse i Basecamp, zaposleni rade četiri dana u nedelji po osam sati, uz zadržavanje punog radnog vremena i plata.

    Argumenti protiv uvođenja četverodnevne radne sedmice

    Glavni argumenti protivnika četverodnevne radne sedmice su sljedeći:

    Manje radnih sati = manje plaće: Zaposlenici koji rade manje sati vjerojatno će primati manju plaću. Ako radna sedmica bude skraćena za jedan dan, to će značiti da će zaposlenici raditi 20% manje sati. Stoga, čak i ako se plaća ne smanji izravno, zaposlenici će zaraditi manje jer rade manje sati.

    Povećani troškovi za poslodavce: Četverodnevna radna sedmica može povećati troškove poslodavaca jer će morati povećati plaće zaposlenika kako bi zadržali talentirane radnike i privukli nove. Također, poslodavci mogu se suočiti s povećanim troškovima obuke i nadoknade radne snage zbog manje radnih sati.

    Lošiji radni uvjeti: Smanjenje radnih sati može dovesti do preopterećenosti i stresa na radnom mjestu. Radnici mogu se osjećati prisiljenima raditi više u kraćem vremenskom razdoblju kako bi zadržali tempo rada, što može dovesti do lošijih radnih uvjeta.

    Ipak, zagovornici četverodnevne radne sedmice tvrde da bi se produktivnost mogla povećati jer bi zaposlenici bili odmorniji i motiviraniji, a također bi imali više vremena za obitelj i druge aktivnosti koje bi mogli poboljšati njihovu kvalitetu života. Također, tvrde da bi se mogli smanjiti troškovi poslodavaca na dugi rok, jer bi zaposlenici bili zdraviji i manje bi izostajali s posla.

    Smanjenje plaća kao posljedica četverodnevne radne sedmice nije neizbježno, a ovisi o specifičnim okolnostima svake firme i industrije. Ako poslodavci uspiju prilagoditi svoje poslovne modele i planove, mogli bi se ostvariti brojni potencijalni pozitivni učinci četverodnevne radne sedmice

    Svaka kompanija ili država mora da analizira svoju situaciju i procijeni da li bi četverodnevna radna sedmica bila izvodljiva i korisna za njih.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Otvorena molba za posao

    Otvorena molba za posao

    Otvorena molba za posao postaje sve češći način traženja zaposlenja, posebno među mladim ljudima koji nemaju veliko iskustvo u traženju posla. Ova vrsta molbe može biti korisna za kandidate koji su zainteresovani za određenu kompaniju ili industriju, ali ne mogu pronaći konkurs za posao koji odgovara njihovim kvalifikacijama i interesima.

    Sadržaj članka:

    Prednosti otvorene molbe za posao

    Prednost otvorene molbe za posao je što kandidati imaju priliku izraziti svoj interes za rad u kompaniji na jedinstven način. Mogu naglasiti svoje posebne vještine, iskustva i znanja koja bi bila korisna za određenu kompaniju ili industriju. To može pomoći kandidatima da se izdvoje iz mase i privuku pažnju poslodavaca.

    Međutim, kandidati koji žele poslati otvorenu molbu za posao moraju biti oprezni.

    Ova vrsta molbe nije formalna molba kao što je slučaj s molbama koje se šalju na konkurse za posao, i neki poslodavci neće prihvatiti ovaj pristup. Stoga, kandidati moraju biti dobro informisani o kompaniji i industriji u kojoj žele raditi, te da su spremni objasniti zašto su zainteresovani za posao u toj kompaniji.

    Uopćeno o molbi za posao

    Molba za posao je pisani dokument, motivaciono pismo, u kojem se kandidat za radno mjesto predstavlja, prezentuje svoje kvalifikacije i iskustva, te se obraća potencijalnom poslodavcu sa željom da se prijavi za određeno radno mjesto ili da se priključi kompaniji. U nastavku pronađite primjer molbe za posao.

    Molba obično sadrži i CV kandidata. Cilj molbe za posao je da se privuče pažnja poslodavca i da se pokaže da kandidat odgovara kriterijumima za traženo radno mesto.

    Kako napisati CV, šta je CV 

    Potrudite se da pri pisanju molbe poštujete gramatička pravila, te da ne pravite formalne greške zbog nepoznavanja pojmova, poput onoga koja je razlika između radnog staža i radnog iskustva, šta je radno iskustvo, a šta radno iskustvo u struci i slično.

    Napisali smo i primjer molbe za posao koji možete modifikovati i prilagoditi vašim potrebama.

    Kada se piše otvorena molba za posao

    Kandidati se mogu odlučiti za ovaj pristup traženja posla ako su zainteresovani za rad u određenoj kompaniji, ali ne postoji konkurs za radno mjesto koje odgovara njihovim kvalifikacijama. U ovom slučaju, otvorena molba za posao može dati kandidatima priliku da se predstave poslodavcima i predlože moguću poziciju koju bi mogli obavljati.

    Kandidati koji se odluče na ovaj korak moraju biti jasni i precizni u izražavanju svojih kvalifikacija i interesa. Otvorena molba za posao obično nije dugačka, ali je važno da kandidati daju dovoljno informacija o sebi i svojim kvalifikacijama kako bi poslodavci mogli donijeti odluku o mogućem zapošljavanju.

    Primjer molbe za posao

    Sadržaj otvorene molbe za posao

    Otvorena molba za posao je važan prvi korak u pronalaženju zaposlenja. Da biste se istakli iz mase, postoje neki ključni elementi koje treba uključiti u svoju molbu za posao. Evo nekoliko ideja za proširenje vašeg teksta:

    Početna rečenica koja izražava vaš interes za rad u kompaniji. Ova rečenica bi trebalo da bude intrigantna i da privuče pažnju poslodavca. Razmislite o tome da li postoji nešto posebno što vas je privuklo toj kompaniji, kao što su njihovi proizvodi, usluge ili poslovna kultura.

    Kratak uvod koji objašnjava zašto ste zainteresovani za rad u toj kompaniji. U ovom dijelu bi trebalo da opišete svoju strast prema industriji u kojoj posluje kompanija. Možete takođe spomenuti neke konkretne primjere iz vašeg životopisa koji pokazuju vašu predanost i interesovanje za ovu industriju.

    Kratak opis vaših kvalifikacija i iskustva koja bi bila korisna za određenu kompaniju. U ovoj sekciji, detaljnije opišite svoje kvalifikacije i iskustvo. Razmislite o tome kako vaše kvalifikacije mogu doprinijeti poslovanju te kompanije i kako bi bile korisne u radu.

    Navedite konkretne primjere svojih dostignuća i rezultata koji su relevantni za posao za koji se prijavljujete. Ovo je prilika da istaknete svoje najveće uspjehe u karijeri. Navedite neke konkretne primjere iz vašeg životopisa ili posla koji ste obavljali u prošlosti. Ovo će poslodavcima pomoći da dobiju dobar uvid u vaše sposobnosti i uspjehe.

    Izrazite svoj interes za razgovor o mogućnostima zaposlenja u kompaniji. Ovo bi trebalo da bude završna rečenica koja izražava vašu želju za daljnjim kontaktom. Možete također napomenuti da biste željeli da saznate više o mogućnostima zaposlenja u toj kompaniji.

    Napomena o priloženim dokumentima, kao što su CV i motivaciono pismo.

    Na kraju, nemojte zaboraviti da spomenete da ste priložili svoj životopis i motivaciono pismo. Ovo će pomoći poslodavcima da pronađu vašu dokumentaciju i da se bolje upoznaju sa vašim kvalifikacijama i iskustvom.

    Besplatni pravni obrasci za preuzimanje

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je pertinencija

    Šta je pertinencija

    Nosilac prava vlasništva ili drugog stvarnog prava na nekoj stvari, ima to pravo i na svim dijelovima stvari, na svemu što je s njom srazmjerno trajno spojeno (prirast), na neodvojenim plodovima kao i na pripadcima, ako zakonom nije drugačije određeno. U kontekstu stvari i dijelova stvari, šta je pertinencija?

    Sadržaj članka:

    Šta su stvari

    Stvari su, u skladu sa odredbama Zakona o stvarnim pravima FBiH materijalni dijelovi prirode, koji mogu biti u vlasti fizičke ili pravne osobe. U određenim slučajevima, stvari mogu biti izuzeta od prava vlasništva ako zbog svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na osnovu posebnog zakona nisu podobne da budu objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

    Stvari su i skup stvari i prava koja su zakonom izjednačena sa stvarima.

    Saznajte više o tome šta je pravo vlasništva na pokretnim stvarima.

    Dijelovi stvari

    Bitni dio neke stvari, koji se ne može odvojiti od same stvari bez njenog uništenja ili oštećenja, ne može biti tretiran kao zaseban predmet prava vlasništva ili bilo kojeg drugog stvarnog prava. Zakon može propisati određene izuzetke.

    Međutim, ukoliko je dio stvari moguće fizički odvojiti bez uništenja ili oštećenja same stvari – nebitni dio stvari, nebitni dio stvari može biti i predmet prava druge osobe.

    Ukoliko treća osoba stekne pravo vlasništva na cijeloj stvari, posebno pravo na nebitnom dijelu stvari prestaje, pod uslovom da je ta osoba bila savjesna prilikom sticanja prava.

    Savjesna osoba je ona osoba koja u trenutku sticanja prava vlasništva nije znala niti je mogla znati da na dijelu stvari postoji pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo. Smatra se da je sticalac znao da određeno pravo postoji ukoliko je to pravo bilo upisano u odgovarajući javni registar.

    Ako nije propisano drugačije, stvar se može pravno podijeliti na idealne dijelove, koji su računski određeni svojim proporcionalnim odnosom prema cijeloj stvari, bez obzira na njihovu fizičku djeljivost.

    Odvajanjem dijela stvari ne prestaju prava koja su na njoj postojala, osim ako zakon ne određuje drugačije.

    Šta je pertinencija

    U pravnom svijetu, pertinencija ili pripadak stvari se definira kao pokretna stvar koju vlasnik namjerava da trajno služi kao sporedna stvar namjeni glavne stvari. Ovo znači da pripadak postaje neodvojiv dio glavne stvari i da se pravni status pripadka određuje prema pravnom statusu glavne stvari.

    Naprimjer, kada je riječ o automobilu, pertinencijama se mogu smatrati svi dodaci poput guma, krovnih nosača, radio aparata i slično. To su predmeti koji su vlasniku automobila namijenjeni da trajno služe kao sporedni predmeti koji poboljšavaju funkciju glavne stvari.

    Zakonski, pripadak je smatran dijelom glavne stvari i kao takav, postaje neodvojiv od glavne stvari. U nekim slučajevima, pripadci se mogu prodavati ili prenositi odvojeno od glavne stvari, ali samo ako je to izričito zakonom dopušteno.

    Kako bi se neki predmet mogao smatrati pripatkom, mora biti namijenjen trajnoj upotrebi uz glavnu stvar. Ovaj uvjet podrazumijeva da se predmet koristi samo u kontekstu glavne stvari i da se ne koristi samostalno ili u drugom kontekstu.

    Pripadci se često spominju u sudskim sporovima kada se raspravlja o vlasništvu nad imovinom.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.