Sudski tumači su važan dio sudskog procesa koji osiguravaju da svi sudionici u suđenju mogu razumjeti i komunicirati jedni s drugima. Oni se bave prevođenjem i tumačenjem različitih dokumenata i govora, što je neophodno za pravedno suđenje. Ovaj članak sadrži kontakt podatke sudskih tumača iz vaše regije, grada ili općine. Ali ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika?
Ukoliko vam je potreban sudski tumač za neki drugi jezik, provjerite naš članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA. Ako vam je potreban advokat, provjerite SPISAK ADVOKATA.
Sudski tumači su stručnjaci koji se bave prevođenjem i tumačenjem različitih dokumenata. Oni su važan dio sudskog procesa koji osigurava da svi sudionici u suđenju mogu razumjeti i komunicirati jedni s drugima.
Postoje dva glavna tipa sudskih tumača: pisani prevoditelji i usmeni prevoditelji. Pisani prevoditelji se bave prevođenjem pisanih dokumenata, kao što su sudski spisi, ugovori i drugi službene dokumenti. Usmeni prevoditelji se bave prevođenjem usmenog govora tokom suđenja i svjedočenja.
Sudski tumači moraju imati odgovarajuću obrazovnu i stručnu spremu, te moraju proći odgovarajuće testove i certificiranja da bi postali sudski tumači. U nekim zemljama, sudski tumači moraju biti registrirani i podvrgnuti redovnom nadzoru i obrazovanju kako bi ostali licencirani.
Sudski tumači su važan dio sudskog procesa i osiguravaju da se informacije prenose točno i potpuno, što je neophodno za pravedno suđenje.
Ukoliko u ovome članku ne pronađete sudskog tumača za jezik za koji vam je potreban ili niste u mogućnosti preuzeti dokument sa kontakt detaljima o sudskim tumačima sa liste s navedenog popisa, možete kontaktirati Federalno Ministarstvo pravde na adresu: Federalno ministarstvo pravde, Valtera Perića 15, BiH – 71000 Sarajevo ili pozvati na telefon + 387 (0)33 213 151, odnosno zatražiti da vam se popis naknadno dostavi elektronskom poštom.
Ukoliko ovaj spisak ne odgovara spisku na web stranici Federalnog ministarstva pravde, validan je spisak Ministarstva.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Sudski tumači su važan dio sudskog procesa koji osiguravaju da svi sudionici u suđenju mogu razumjeti i komunicirati jedni s drugima. Oni se bave prevođenjem i tumačenjem različitih dokumenata i govora, što je neophodno za pravedno suđenje. Ovaj članak sadrži kontakt podatke sudskih tumača iz vaše regije, grada ili općine. Ali ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika?
Ukoliko vam je potreban sudski tumač za neki drugi jezik, provjerite naš članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA. Ako vam je potreban advokat, provjerite SPISAK ADVOKATA.
Sudski tumači su stručnjaci koji se bave prevođenjem i tumačenjem različitih dokumenata. Oni su važan dio sudskog procesa koji osigurava da svi sudionici u suđenju mogu razumjeti i komunicirati jedni s drugima.
Postoje dva glavna tipa sudskih tumača: pisani prevoditelji i usmeni prevoditelji. Pisani prevoditelji se bave prevođenjem pisanih dokumenata, kao što su sudski spisi, ugovori i drugi službene dokumenti. Usmeni prevoditelji se bave prevođenjem usmenog govora tokom suđenja i svjedočenja.
Sudski tumači moraju imati odgovarajuću obrazovnu i stručnu spremu, te moraju proći odgovarajuće testove i certificiranja da bi postali sudski tumači. U nekim zemljama, sudski tumači moraju biti registrirani i podvrgnuti redovnom nadzoru i obrazovanju kako bi ostali licencirani.
Sudski tumači su važan dio sudskog procesa i osiguravaju da se informacije prenose točno i potpuno, što je neophodno za pravedno suđenje.
Ukoliko u ovome članku ne pronađete sudskog tumača za jezik za koji vam je potreban ili niste u mogućnosti preuzeti dokument sa kontakt detaljima o sudskim tumačima sa liste s navedenog popisa, možete kontaktirati Federalno Ministarstvo pravde na adresu: Federalno ministarstvo pravde, Valtera Perića 15, BiH – 71000 Sarajevo ili pozvati na telefon + 387 (0)33 213 151, odnosno zatražiti da vam se popis naknadno dostavi elektronskom poštom.
Ukoliko ovaj spisak ne odgovara spisku na web stranici Federalnog ministarstva pravde, validan je spisak Ministarstva.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.
Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS).
Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.
Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.
Ovaj spisak advokata dio je spiska advokata regionalnih komora u Federaciji Bosne i Hercegovine i ažuran je u trenutku pisanja ovoga članka. Preuzet je sa stranice Advokatske/Odvjetničke komore FBiH.
Pravni blog ne odgovara za ažurnost ove liste, te je moguće da u međuvremenu dođe do određenih promjena, u smislu da neki od advokata koji su trenutno na listi više ne budu aktivni, ili da se na listu upišu drugi advokati.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Mobing i seksualno uznemiravanje su oblici nasilja i zlostavljanja na radnom mjestu koji mogu imati teške posledice za žrtve, uključujući fizičke, emocionalne i psihološke povrede. Međutim, budući da je to specifičan oblik zlostavljanja, postavlja se pitanje kako dokazati mobing i seksualno uznemiravanje.
Mobing ili psihološko nasilje u radnom okruženju je oblik nasilja i zlostavljanja u radnom okruženju koji se odnosi na dugotrajno ponižavanje, ismijavanje, omalovažavanje ili ugnjetavanje radnika od strane kolega, nadređenih ili podređenih.
To može uključivati verbalne ili fizičke napade, ali i druga neprihvatljiva ponašanja koja imaju za cilj da radnika ponižavaju ili izoluju. Mobing može imati ozbiljne posljedice po zdravlje i dobrobit radnika, uključujući stres, anksioznost, depresiju i poremećaje spavanja.
Zakonom o radu i drugim propisima koji se odnose na prava radnika i ljudska prava, radnici su zaštićeni od ovih oblika nasilja i zlostavljanja.
Svaki radnik ima pravo na radno mjesto koje je bezbjedno i zdravo za rad, te je poslodavac dužan da obezbijedi bezbjedne i zdrave radne uslove i da spriječi izazivanje štete radniku ili trećoj osobi. U prilog tome govori i činjenica da se za određena posebno opasna radna mjesta propisuje beneficirani radni staž, kao vid zaštite zdravlja radnika.
U skladu s tim, poslodavac također ima obavezu da spriječi i sankcioniše mobing i seksualno uznemiravanje na radnom mestu.
Ukoliko ste žrtva mobinga ili seksualnog uznemiravanja na radnom mestu, važno je da se obratite svome poslodavcu ili nadležnom organu za zaštitu od nasilja i zlostavljanja.
Možete se obratiti i pravnom savjetniku ili advokatuza pomoć u zaštiti vaših prava. Važno je da pravovremeno reagujete i da se zaštitite od ovih oblika nasilja i zlostavljanja.
Kako dokazati mobing i seksualno uznemiravanje
Dokazivanje mobinga može biti teško, jer su često u pitanju suptilna ponašanja koja se odvijaju na radnom mjestu i koje nije lahko uhvatiti u trenutku.
Međutim, postoje neki koraci koje radnik može da preduzme da bi dokazao da je žrtva mobinga i koje kasnije može koristiti u procesu dokazivanja:
Zapisivanje detalja: Potrebno je zapisivati sve što se dešava, uključujući datume, vrijeme, mjesto i sve relevantne detalje o događajima. To može biti od koristi ukoliko se kasnije podnese zahtjev za razrješenje spora.
Prikupljanje dokaza: Potrebno je prikupiti dokaze koji podržavaju tvrdnje o mobingu, kao što su poruke, e-mailovi ili drugi pisani tragovi.
Razgovor sa kolegama: Ako postoji više ljudi koji su proživljavali iste probleme, to može biti od koristi u dokazivanju mobinga.
Konsultacije sa advokatom: Ukoliko se osjećate ugroženo ili ne znate kako da se suprotstavite mobingu, razmislite o tome da se obratite advokatukoji se bavi radnim pravom i sa kojim možete da razgovarate o svojim opcijama.
Razgovor sa nadređenima: Ako se osjećate spremnim i dovoljno snažnim da to uradite, možete razgovarati sa svojim nadređenima o mobingu koji ste proživjeli i tražiti njihovu podršku u rješavanju problema.
Ipak, smatramo da je najbolja opcija da se konsultujete sa stručnjakom iz ove oblasti, advokatom koji se bavi ovim poslovima i koji će sigurno imati najbolji savjet za vas.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Osiguranje se ugovara radi zaštite od finansijskih posljedica rizika koji mogu nastati u budućnosti. Osiguranjem se, u slučaju nastupanja događaja koji je opisan u ugovoru, osiguravač obavezuje da će pokriti štetu ili gubitak koji je nastao zbog tog događaja. Međutim, često osiguravajuća društva naprave procjenu štete koja izgleda i često jeste, nelogična i nepravedna, tako da je bitno znati kako napisati prigovor osiguranju.
Osiguranje se može ugovoriti kako bi se zaštitili od različitih rizika koji mogu ugroziti finansijsku stabilnost pojedinca ili porodice. Među najčešćim vrstama osiguranja su osiguranje od nezgode, koje pokriva troškove liječenja i nadoknadu u slučaju povreda, te zdravstveno osiguranje, koje omogućava pristup medicinskim uslugama i pokriva troškove liječenja bolesti.
Također, mnogi osiguranici se odlučuju za osiguranje od gubitka posla, koje pruža određenu finansijsku sigurnost u periodima nezaposlenosti. Osiguranje imovine, poput osiguranja kuće, stana ili automobila, štiti vlasnike od gubitaka nastalih zbog krađe, požara, poplava ili drugih vrsta štete.
Posebno značajno je životno osiguranje, koje osigurava finansijsku sigurnost porodici i najbližima u slučaju smrti osiguranika. Ovisno o vrsti ugovorenog osiguranja, može obuhvatiti jednokratnu isplatu ili periodične rente koje pomažu porodici da prebrodi gubitak glavnog izvora prihoda.
Osiguranja se prilagođavaju individualnim potrebama osiguranika, a izbor odgovarajuće police zavisi od ličnih okolnosti, stepena rizika kojem je pojedinac izložen i njegovih finansijskih mogućnosti.
Zašto je osiguranje važno
Ugovaranje osiguranja je važno jer pomaže u smanjenju finansijskog rizika i osigurava da će se šteta ili gubitak u slučaju neželjenog događaja smanjiti ili potpuno pokriti.
To može pomoći u smanjenju finansijskog opterećenja i olakšava planiranje budućnosti.
Šta učiniti ako se ne slažete sa procjenom osiguranja
Ako niste zadovoljni procjenom osiguranja u pogledu visine naknade za pretrpljenu štetu, postoje nekoliko koraka koje možete poduzeti:
Ako imate pitanja ili nedoumice oko procjene, obratite se svom osiguravaču i razgovarajte o tome. Oni bi vam trebali dati objašnjenje i odgovoriti na vaša pitanja.
Možete potražiti procjenu od drugog stručnjaka ili druge osiguravajuće kompanije da biste dobili drugu mišljenje o vrijednosti svoje imovine.
Ako se i dalje ne slažete s procjenom, možete se obratiti regulatoru osiguranja u vašoj zemlji. Oni će vam pomoći da riješite svoj problem ili vas uputiti na odgovarajuće tijelo za rješavanje sporova.
Ako se i dalje ne slažete s procjenom i niste uspjeli riješiti problem na drugi način, možda ćete trebati potražiti pravnu pomoć. Advokat će vas moći uputiti o daljnjim koracima koje možete poduzeti.
Kada dobijete procjenu, u pouci o pravnom lijeku biće napisano kome i u kojem roku možete da podnesete prigovor. To je prvi korak u procesu koji prethodi vašoj borbi za ostvarivanje prava. U nastavku govorimo o tome kako napisati prigovor osiguranju.
Osnov za prigovor osiguranju
Osiguranici često nailaze na situacije u kojima nisu zadovoljni odlukama osiguravajućih kuća, bilo zbog odbijanja isplate naknade, smanjenog iznosa isplate, dugotrajne obrade zahtjeva ili netačne procjene štete. U takvim slučajevima, postoji mogućnost podnošenja prigovora osiguravajućem društvu.
Pravo na prigovor proizlazi iz ugovora o osiguranju, koji jasno definiše obaveze osiguravajuće kuće prema osiguraniku. Ukoliko osiguranik smatra da je odluka osiguranja nepravedna ili protivna ugovoru, može podnijeti žalbu i zahtijevati reviziju odluke.
U nastavku su navedeni najčešći razlozi za prigovor, zajedno s pojašnjenjem kako ih osiguranik može osporiti.
1. Odbijanje isplate osiguranja bez valjanog razloga
Jedan od najčešćih razloga za podnošenje prigovora je odbijanje isplate osiguranja bez jasnog i opravdanog obrazloženja. Osiguravajuće kuće mogu odbiti zahtjev navodeći da šteta nije pokrivena ugovorom ili da osiguranik nije ispunio određene obaveze (npr. nije prijavio štetu u roku).
Ukoliko osiguranik smatra da je osiguravajuća kuća neopravdano odbila njegov zahtjev, prvi korak je zahtijevati detaljno pisano obrazloženje odluke. Nakon toga, može uporediti odluku s uslovima iz svoje police osiguranja i, ako primijeti nepravilnosti, podnijeti prigovor. U nekim slučajevima može biti korisno angažovati pravnog savjetnika, posebno ako osiguravajuća kuća uporno odbija isplatiti naknadu.
Drugi čest problem s kojim se osiguranici susreću jeste isplata iznosa koji je manji od onog koji očekuju. To se može desiti zbog načina obračuna štete, primjene odbitaka ili tumačenja ugovora od strane osiguravajuće kuće.
Ako osiguranik smatra da mu je isplaćen nepravedno nizak iznos, trebao bi tražiti:
Detaljan prikaz načina obračuna – osiguravajuća kuća je dužna objasniti kako je došla do konačnog iznosa.
Dodatnu procjenu štete – ukoliko osiguravajuća kuća nije angažovala vještaka ili je procjena nerealna, osiguranik može angažovati nezavisnog procjenitelja.
Reviziju odluke – ukoliko postoji osnova, može podnijeti prigovor i tražiti ponovno razmatranje iznosa.
Ukoliko ni nakon prigovora ne dođe do korekcije, moguće je obratiti se Agenciji za nadzor osiguranja ili pokrenuti sudski postupak.
3. Kašnjenje u obradi zahtjeva ili isplate
Osiguravajuće kuće imaju zakonom i ugovorom propisane rokove u kojima moraju donijeti odluku o zahtjevu za naknadu štete. Međutim, u praksi se dešava da osiguranici čekaju mjesecima na odluku ili isplatu, bez jasnog razloga za kašnjenje.
Ako osiguravajuća kuća odugovlači s obradom zahtjeva, osiguranik može podnijeti pisani prigovor i zahtijevati hitno rješavanje. Preporučuje se da osiguranik:
Provjeri rokove navedene u ugovoru – ako je rok probijen, osiguravajuća kuća je odgovorna za kašnjenje.
Pismeno zatraži objašnjenje kašnjenja – osiguravajuća kuća mora dati razloge za odugovlačenje.
Obrati se nadležnim regulatornim tijelima – ukoliko osiguravajuća kuća ne odgovori na prigovor u razumnom roku, osiguranik može prijaviti slučaj Agenciji za nadzor osiguranja.
4. Pogrešno tumačenje ugovora o osiguranju
Osiguravajuće kuće ponekad tumače određene klauzule ugovora na način koji im ide u korist, čime umanjuju iznos naknade ili odbijaju isplatu. Osiguranik koji smatra da mu je pravo uskraćeno zbog pogrešnog ili proizvoljnog tumačenja ugovora, može tražiti pravnu analizu ugovora.
Ako je došlo do nesporazuma, osiguranik može podnijeti prigovor osiguranju, pozivajući se na tačne odredbe ugovora. U slučaju da osiguravajuća kuća ne prihvati prigovor, moguće je tražiti stručno mišljenje pravnika ili pokrenuti postupak pred sudom.
5. Nepravilna ili nepotpuna procjena štete
Procjena štete je ključni faktor u donošenju odluke o isplati osiguranja. Ako osiguravajuća kuća procijeni da je šteta manja nego što stvarno jeste, osiguranik može dobiti manju naknadu ili uopšte ne dobiti isplatu.
Kako bi osporio netačnu procjenu, osiguranik može:
Tražiti drugo mišljenje – angažovati nezavisnog procjenitelja koji će objektivno utvrditi iznos štete.
Dostaviti dodatne dokaze – ako postoje računi, fotografije ili svjedoci, mogu pomoći u dokazivanju stvarne vrijednosti štete.
Podnijeti prigovor osiguranju – zahtijevati da osiguravajuća kuća ponovo razmotri slučaj uz nove dokaze.
Ukoliko osiguravajuća kuća ne uvaži prigovor, osiguranik može pokrenuti spor pred sudom ili se obratiti nadležnoj instituciji za zaštitu potrošača.
Kako napisati prigovor osiguranju
Ako želite podnijeti prigovor osiguranju, postoje neke korake koje možete poduzeti:
Napišite prigovor u kojem navodite razloge za svoj prigovor i detaljno opišite šta se dogodilo. Obavezno navedite svoje ime, adresu, broj telefona i broj ugovora osiguranja.
Pošaljite prigovor poštom ili ga dostavite lično svome osiguravaču od kojeg ćete tražiti da na vašem primjerku naznači da ste prigovor dostavili. Obavezno zadržite kopiju prigovora za svoje arhivu i eventualno dalje postupanje.
Sačuvajte sve dokaze koji se odnose na predmetni slučaj. Ako imate bilo kakve dokaze koji podržavaju vaš prigovor, pohranite ih sigurno. To mogu biti fotografije, računi, policijski izvještaj ili bilo koji drugi dokazi koji bi mogli pomoći u rješavanju vašeg prigovora, koje ste u prigovoru elaborirali i dostavili ih u običnoj ili ovjerenoj kopiji, u zavisnosti od toga šta osiguranje traži.
Sačekajte odgovor. Osiguravač će dati odgovor na vaš prigovor u propisanom roku. Ako se i dalje ne slažete s njihovim odgovorom, savjetujemo vam da potražite stručnu pravnu pomoć.
Ukoliko ste zainteresovani, u članku Spisak advokata sabrali smo podatke o advokatima u zavisnosti od regije iz koje dolazite.
U svakom slučaju, pratite odredbe ugovora i uputstva osigravajućeg društva sa kojim sarađujete.
Tabela za procjenu invaliditeta
Pri pisanju prigovora na procjenu invaliditeta, „Tabela za određivanje procenta trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja“ može poslužiti kao ključni dokazni dokument kojim se argumentuje nepravilna ili neprecizna primjena propisanih kriterija od strane osiguravatelja.
Osiguranik se može pozvati na konkretne stavke iz Tabele koje detaljno opisuju postotke invaliditeta za određene povrede, način njihovog sabiranja kod višestrukih ozljeda, kao i uslove pod kojima se invaliditet može ocjenjivati.
Ukazivanjem na odstupanje od ovih jasno propisanih pravila, osiguranik može osporiti osnov procjene, zahtijevati reviziju nalaza i tražiti da se konačna odluka donese u skladu sa metodologijom koju je samo osiguranje prihvatilo kao obavezujuću u okviru ugovora.
Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja
Pored Tabele i „Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja“ predstavljaju vrijedan referentni dokument koji dodatno osigurava prava osiguranika u postupku prigovora.
Ovi uvjeti, kao standardizovan dio ugovorne dokumentacije, propisuju obaveze osiguravatelja u vezi s transparentnim utvrđivanjem stepena invaliditeta, obavezom poštivanja stručne medicinske dokumentacije, kao i pravom osiguranika da traži drugo, nezavisno vještačenje u slučaju neslaganja sa prvobitnom procjenom.
U prigovoru se mogu navesti relevantni članovi koji definišu fer i nepristrasan postupak utvrđivanja invaliditeta, čime se dodatno jača osnov za zahtjev da se provede nova i objektivnija procjena u skladu sa ugovornim obavezama i načelima pravičnog postupanja.
Pored Tabele za određivanje procenta trajnog invaliditeta i Općih uvjeta osiguranja, ključni dokument u postupku prigovora je sama polisa osiguranja, jer predstavlja osnovni ugovorni akt koji definiše prava i obaveze ugovornih strana.
U njoj su navedeni konkretni uslovi pokrića, osigurane sume, posebne klauzule, kao i referenca na opće i posebne uvjete koji se primjenjuju u konkretnom slučaju.
Pozivanje na odredbe iz polise omogućava osiguraniku da ukaže na eventualna odstupanja u načinu procjene invaliditeta u odnosu na ono što je ugovoreno.
Također, uz prigovor je važno priložiti relevantnu medicinsku dokumentaciju i eventualna nezavisna stručna mišljenja, čime se dodatno potkrepljuje zahtjev za reviziju. Prilikom sastavljanja prigovora mogu se koristiti i odredbe Zakona o obligacionim odnosima, posebno one koje se odnose na poštovanje ugovornih obaveza i zabranu arbitrarnog postupanja, čime se zahtjevu daje širi pravni temelj.
Primjer prigovora osiguranju
Ukoliko ćete prigovor pisati sami, u nastavku možete pronaći nekoliko primjera tipskih prigovora koje su izradila pojedina osiguranja kako bi svojim klijentima olakšali podnošenje istog.
Ombudsman prati i razmatra kršenja prava iz ugovora o osiguranju, predlaže poboljšanja odnosa između osiguranika i osiguravatelja te daje preporuke za primjenu dobrih poslovnih praksi.
Nije ovlašten odlučivati o osnovanosti ili visini zahtjeva niti postupati u sudskim predmetima.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Blogovi su postali sastavni dio internet kulture, modernog izražavanja stavova, ideja i misli i svakodnevnog života mnogih ljudi. Oni se koriste za različite svrhe, od pisanja o ličnim iskustvima i svakodnevnom životu, do promovisanja proizvoda ili usluga. U skladu s tim, postoje i blogovi koji se bave pravnim temama. Zašto smo pokrenuli Pravni blog?
Postoji nekoliko razloga zašto se pišu blogovi sa pravnim temama. Prvi razlog je informisanje javnosti o pravnim pitanjima i temama koje su aktuelne u društvu.
Blogovi sa pravnim temama mogu pomoći ljudima da se informišu o svojim pravima i obavezama, kao i da se upoznaju sa postupcima koje treba da preduzmu u slučaju pravnih problema.
Drugi razlog za pisanje blogova sa pravnim temama je promovisanje pravnih usluga. Blogovi se često koriste kao sredstvo za promovisanje različitih proizvoda i usluga, pa tako i pravnih usluga.
Oni mogu poslužiti kao platforma za predstavljanje pravnih stručnjaka i njihovih usluga, kao i za pružanje informacija o cijenama i načinima plaćanja.
Treći razlog za pisanje blogova sa pravnim temama je stvaranje online prisustva pravnih stručnjaka.
Blogovi mogu poslužiti kao platforma za pravne stručnjake da se predstave javnosti i da pokažu svoja znanja i iskustva.
Oni takođe mogu poslužiti kao mjesto za dijalog i razmjenu mišljenja sa čitaocima, što može pomoći u stvaranju pozitivnog imidža i povjerenja u javnosti.
Pisanje blogova sa pravnim temama može biti korisno i za autore same. Oni mogu koristiti blogove za unaprijeđenje svojih znanja i vještina u pravnoj oblasti, kao i za promovisanje svojih usluga.
Ukratko, postoji mnogo razloga zašto se pišu blogovi sa pravnim temama. Oni mogu pomoći u informisanju javnosti o pravnim pitanjima, promovisanju pravnih usluga i stvaranju online prisustva pravnih stručnjaka, kao i biti korisni za autore same.
Korištenje bloga u svrhu informisanja javnosti o pravnim pitanjima
Informisanje javnosti o pravnim pitanjima je važno iz više različitih razloga. Ljudi imaju pravo da znaju svoja prava i obaveze u društvu u kojem žive.
Informisanje o pravnim pitanjima može pomoći u povećanju pravne svijesti i odgovornosti građana prema društvu u kojem žive.
Informisanje o pravnim pitanjima može pomoći u spriječavanju pravnih problema i sukoba, kao i u rješavanju postojećih pravnih problema.
Blogovi sa pravnim temama mogu biti korisni izvor informacija za ljude koji se susreću sa pravnim pitanjima, ali nemaju dovoljno znanja ili iskustva da se sami snalaze u pravnom sistemu.
Oni također mogu biti korisni za ljude koji žele da se informišu o pravnim pitanjima koja ih zanimaju ili koja se tiču njihovog posla ili hobija.
Blog kao sredstvo za promovisanje proizvoda i usluga
Blogovi se često koriste kao sredstvo za promovisanje proizvoda i usluga. Oni mogu biti korisni za predstavljanje proizvoda ili usluga javnosti i privlačenje potencijalnih kupaca ili korisnika.
Postoji nekoliko razloga zašto su blogovi efikasno sredstvo za promovisanje proizvoda i usluga.
Prvo, blogovi su lako dostupni i mogu se pronaći putem pretrage na internetu.
Drugo, oni su interaktivni i omogućavaju razmenu mišljenja i iskustva između autora i čitalaca. To može pomoći u stvaranju povjerenja i lojalnosti kod čitalaca.
Treće, blogovi se često koriste kao izvor informacija i savjeta, pa tako mogu biti korisni za predstavljanje proizvoda ili usluga u kontekstu korisnih informacija i saveta.
Blogovi se mogu koristiti za promovisanje različitih vrsta proizvoda i usluga, uključujući tehničke proizvode, modne proizvode, knjige, usluge ugostiteljstva i turizma, kao i pravne usluge.
Korištenje blogova za promovisanje proizvoda i usluga može biti efikasno sredstvo za privlačenje potencijalnih kupaca ili korisnika, ali je važno da se pristupa sa odgovornošću i da se poštuju svi relevantni zakonski propisi i pravila o promovisanju.
Platforma za predstavljanje i online prisustvo pravnih stručnjaka
Blogovi se često koriste kao platforma za predstavljanje različitih stručnjaka i njihovih usluga, uključujući i pravne stručnjake. Blog je odlično mjesto za prezentaciju pravnih stručnjaka i njihovih usluga, kao i za pružanje informacija o cijenama i načinima plaćanja.
Blogovi također mogu poslužiti kao mjesto za stvaranje online prisustva pravnih stručnjaka. To može biti važno za pravne stručnjake koji žele da se predstave javnosti i da pokažu svoja znanja i iskustva. Online prisustvo takođe može pomoći u stvaranju pozitivnog imidža i povjerenja u javnosti.
Pravni stručnjaci mogu koristiti blogove kao platformu za dijalog i razmjenu mišljenja sa čitaocima. To može biti korisno za pravne stručnjake jer im omogućava da se bolje upoznaju sa potrebama i pitanjima svojih potencijalnih klijenata, kao i da pokažu svoja znanja i sposobnosti.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Kome pripadaju djeca nakon razvoda braka je veoma rogobatan izraz, budući da djeca nisu stvari, već živa bića sa emocijama o čijem rastu i razvoju treba da se prvenstveno brinu roditelji, a onda i cjelokupno društvo.
U slučaju razvoda braka, kao i prije razvoda, djeca pripadaju oba roditelja. I oba roditelja imaju pravo i odgovornost da brinu o njima. Međutim, ako se roditelji ne mogu dogovoriti o tome kako će se brinuti o djeci, sud može donijeti odluku o tome ko će imati primarno skrbništvo nad djecom i kako će se odvijati posjete drugom roditelju.
Porodičnim zakonom u Federaciji Bosne i Hercegovine uređuju se porodica, brak i pravni odnosi u braku. Uređeni su i odnosi roditelja i djece, usvojenje i starateljstvo.
Istim Zakonom uređeni su i pravni učinci vanbračne zajednice žene i muškarca, prava i dužnosti članova porodice u Federaciji Bosne i Hercegovine, te postupci nadležnih organa u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima i starateljstvom.
Šta je razvod braka
Razvod braka je postupak pravnog raskida braka između dvije osobe.
U nekim zemljama, razvod se može izvršiti samo ako oba supružnika pristanu na razvod, dok u drugim zemljama postoji mogućnost razvoda bez pristanka jednog od supružnika.
U nekim zemljama, razvod se može izvršiti samo ako postoji opravdan razlog za razvod, poput nevjerstva ili nasilja u braku.
Razvod braka također uključuje rješavanje pitanja raspodjele imovine i određivanje roditeljske odgovornosti za djecu koja su rođena u braku ili su usvojena.
Postupak u bračnim sporovima pokreće se tužbom. Tako se pokreće i postupak koji za cilj ima razvod braka.
Ako oba bračna partnera zahtijevaju razvod braka, postupak se pokreće zahtjevom za sporazumni razvod braka.
Bračni partneri sporazumno i ravnopravno odlučuju o rađanju i podizanju djece, o uređenju međusobnih odnosa i obavljanju poslova u bračnoj, odnosno porodičnoj zajednici.
Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja, o ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera.
Prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, kao i za vrijeme trudnoće žene, dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.
U postupku posredovanja ovlašćena osoba nastojat će ukloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere. Prema potrebi preporučit će im da se obrate savjetovalištima ili drugim ustanovama koje im mogu dati potreban savjet.
Ovlašćena osoba upoznat će bračne partnere sa posljedicama razvoda braka, a posebno sa onim koje se odnose na djecu.
Dijete ima pravo živjeti sa roditeljima
Dijete ima pravo živjeti sa roditeljima. Ako ne živi sa oba ili sa jednim roditeljem, pravo je djeteta da redovno održava osobne odnose i neposredne kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi. Dijete ima pravo održavati osobne odnose i neposredne kontakte i sa nenom i djedom.
Roditelji su zajednički i prvenstveno odgovorni za razvoj i odgoj djeteta
Oni imaju dužnost i pravo odgajati dijete u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti, a u skladu sa uzrastom i zrelosti djeteta unapređivati njegovo pravo i odgovornost na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti.
Roditelji imaju pravo živjeti sa djetetom
Svaki roditelj ima pravo živjeti sa svojim djetetom, osim ako to nije u interesu djeteta.
Ako ne žive sa djetetom, oba roditelja dužna su održavati osobne odnose i neposredne kontakte sa djetetom i poštovati veze djeteta sa drugim roditeljem ukoliko sud ne odredi drukčije.
Roditelji zajednički, sporazumno i ravnopravno staraju se o djetetu, osim ako je drukčije uređeno ovim Zakonom.
O djetetu se stara samo jedan roditelj ako je drugi roditelj umro, proglašen umrlim, spriječen da se stara, nepoznatog boravišta, ako mu je oduzeto roditeljsko staranje, ili mu je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost.
U slučaju spora između roditelja o ostvarivanju roditeljskog staranja, odluku donosi sud u vanparničnom postupku na prijedlog roditelja. Sud može donijeti odluku i na osnovu prijedloga djeteta koje je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji. Također, postupak može pokrenuti i organ starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište.
Nakon razvoda braka, odluka o roditeljskom odgovornosti za djecu se donosi u skladu sa najboljim interesom djeteta. Roditeljsku odgovornost obično dijele oba roditelja, ali u nekim slučajevima jedan roditelj može dobiti potpunu roditeljsku odgovornost. Kada se donosi odluka o roditeljskom odgovornosti, obično se uzima u obzir mnogo različitih faktora, uključujući:
Finansijsku sposobnost roditelja da se brine za dijete
Emocionalnu i fizičku sposobnost roditelja da se brine za dijete
Veze koje dijete ima sa svakim roditeljem
Spremnost roditelja da podržavaju i pomažu drugom roditelju u odgoju djeteta
Ako roditelji ne žive u porodičnoj zajednici, roditeljsko staranje ostvaruje roditelj sa kojim dijete živi. U slučaju kada je drugi roditelj spriječen da se stara o djetetu, ili je nepoznatog boravišta, ili ne izvršava obavezu izdržavanja, ili je nedostupan, roditelj sa kojim dijete živi samostalno odlučuje o zaštiti osobnih, imovinskih i drugih interesa djeteta i nije potrebna saglasnost drugog roditelja.
Ko donosi odluku o tome s kim će dijete živjeti
Odluku o tome sa kojim roditeljem će dijete živjeti donosi sud.
U odluci, sud će odlučiti, osim ako je to u suprotnosti sa interesom djeteta, da roditelj sa kojim dijete ne živi obavlja pojedine dužnosti. To se naročito odnosi na to da se stara o zdravlju djeteta i o njegovom školovanju. Također, može se odnositi i na to da ga zastupa u nekim poslovima ili da učestvuje u donošenju svih važnijih odluka o podizanju djeteta, te da upravlja njegovom imovinom.
Roditelj sa kojim dijete ne živi i koji ne obavlja dužnosti, ima pravo da bude informiran od drugog roditelja o važnim stvarima koje se tiču života djeteta. Ako se ne slaže sa nekim postupkom ili mjerom drugog roditelja, može se obratiti sudu koji će u vanparničnom postupku odlučiti o prigovoru.
Ako su oba roditelja nesposobna ili spriječena starati se o djetetu, sud će odlučiti o smještaju djeteta kod druge osobe ili u ustanovu.
U donošenju odluke sud će uvažiti sporazum roditelja ako je on u najboljem interesu djeteta. Ako roditelji nisu postigli ovaj sporazum, sud će ih uputiti osobi ovlašćenoj za posredovanje.
Roditelj sa kojim dijete živi mora prethodno i blagovremeno obavijestiti drugog roditelja o promjeni prebivališta, ili boravišta koja utiče na obavljanje dužnosti drugog roditelja.
Ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, sud će, po tužbi roditelja, ili organa starateljstva, donijeti novu odluku o staranju o djetetu.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Imenik advokata je spisak svih advokatakoji su registrovani i imaju pravo da zastupaju stranke u sudovima i drugim postupcima. Ovi spiskovi se obično nalaze na veb sajtovima sudova ili advokatskih komora, a neki od njih su dostupni i putem javnih imenika.
Imenik advokata je koristan alat za one koji traže advokata za određeni pravni problem. To strankama, odnosno klijentima, omogućava da pronađu advokata sa odgovarajućim iskustvom i stručnošću u oblasti prava u kojoj su potrebni savjeti ili zastupanje. Imenik advokata također može da sadrži informacije o edukaciji i iskustvu advokata, kao i o njihovim cijenama i uslovima rada.
Imenik advokata se obično razvrstava po jurisdikciji, što znači da se advokati razvrstavaju po državi ili regiji u kojima su registrovani. To omogućava ljudima da pronađu advokata u njihovoj oblasti ili u blizini mjesta gdje žive kako bi se troškovi sveli na minimum. Imenik advokata takođe se može razvrstati po pravnim oblastima, tako da se advokati mogu lahko pronaći prema tome u kojim oblastima prava imaju iskustvo.
Ukoliko ste u potrazi za advokatom, preporučljivo je da provjerite više izvora, uključujući imenike advokata i preporuke drugih ljudi koji su koristili usluge advokata.
Također je važno da se upoznate sa uslovima rada advokata i da se dogovorite oko cijena usluga prije nego što počnete saradnju. Pronalaženjem pravog advokata, možete biti sigurni da ćete dobiti stručnu pravnu pomoć koja vam je potrebna.
Šta je posao advokata
Advokat je pravni stručnjak koji se bavi zaštitom i zastupanjem prava i interesa svojih klijenata, bilo da se radi o pojedincima ili pravnim licima. To uključuje pripremu pravne strategije i razradu određenih pravnih pitanja, te predstavljanje klijenata u sudovima i drugim pravnim forumima, kao i savjetovanje i pružanje stručne pomoći u pravnim pitanjima.
Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata, u nastavku ovoga članka pronađite spisak advokata za regiju, grad, odnosno općinu u kojoj želite pretražiti advokate:
Ako na spisku niste pronašli svoju regiju, grad, odnosno općinu, ovdje pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) koji vam mogu pomoći, spriječiti nastanak štete, ublažiti je ili vam pomoći da ostvarite svoj pravo. SPISAK ADVOKATA (RS)
Advokatski ispit
Advokatski ispit je uslov za podnošenje zahtjeva za upis u Imenik advokata Advokatske komore Federacije BIH, a u skladu sa odredbom člana 51 Statuta Advokatske komore Federacije BIH Upravni odbor na sjednici od 28.09.2002. godine i Vanredna Skupština advokata Advokatske komore Federacije BIHodržana dana 14.12.2002 godine, usvojio je Pravilnik o advokatskom ispitu.
Ko ima pravo polagati Advokatski ispit
Pravo polaganja advokatskog ispita ima kandidat koji je predhodno položio pravosudni ispit u skladu sa Zakonom o pravosudnom ispitu. Ranije smo pisali o tome KO MOŽE POLAGATI PRAVOSUDNI ISPIT.
Sticanje prava na polaganje advokatskog ispita kandidati stiču podnošenjem zahtjeva Advokatskoj komori Federacije BIH:
Uz zahtjev za polaganje advokatskog ispita kandidat je dužan priložiti original ili ovjereni prepis uvjerenja o položenom pravosudnom ispitu.
Uz zahtjev kandidat može navesti i okvirni termin polaganja ispita, ali ne kraći od 30 dana od dana podnesenog zahtjeva.
Advokatska tajna
Veza između advokata i klijenta je odnos povjerenja i povjerljivosti. Advokat je dužan da štiti interese svog klijenta, da poštuje njegovu privatnost i povjerljivost informacija koje mu se daju u vezi sa slučajem.
Advokat je dužan da poštuje profesionalne standarde i da se pridržava etičkih pravila svoje profesije u radu sa svojim klijentima, a ono što mu se saopšti je advokatska tajna.
Nelojalnost advokata
Nelojalnost advokata je moguća i događa se u praksi. To je situacija kada advokat ne poštuje svoju dužnost lojalnosti prema svom klijentu i postupa protivno interesima klijenta.
Nelojalnost advokata može biti različitih oblika i može uključivati različite vrste neetičkog ponašanja.
Primjer nelojalnosti advokata može biti kada advokat radi protiv interesa svog klijenta u skladu s interesima neke druge osobe ili organizacije.
To može uključivati pružanje nepotpunih ili netačnih informacija klijentu ili nepoštivanje tajnosti informacija koje je dobio od klijenta.
Neprofesionalnost advokata
U svakom društvu i pravnom poretku koji se zasnivaju na vladavini zakona advokatska profesija ima posebnu ulogu.
Posebna uloga podrazumjeva čast i ugled, ali i mnoštvo pravnih i moralnih obaveza. Advokati su dužni služiti interesima pravde kao i onima čija su im prava i slobode povjereni da ih štite i brane.
Da bi sistem funkcionisao, građani moraju da znaju daneprofesionalnost advokata ne smije da prođe nekažnjeno, niti da njihov status u društvu treba da im garantuje moć da donose odluke u suprotnosti sa onim što nalažu propisi i Kodeks advokatske etike.
Svaka nelojalnost u obavljanju advokatske djelatnosti protivi se časti i ugledu advokature, a naročito:
pribavljanje stranaka putem ponuda, posrednika ili reklama;
saradnja s nadripisarima ili licima za koja se sumnja da se bave nadripisarstvom,
obećanje provizije ili nagrade drugima za pribavljanje stranaka;
omalovažavanje drugih advokata,
pozivanje na dobre veze i poznanstva,
ponude jeftinijeg zastupanja od cijena utvrđenih advokatskom tarifom,
isticanje advokatske table napadnog oblika i sadržaja ili isticanje table na druga mjesta osim na zgradu u kojoj se nalazi kancelarija,
upotreba nesrazmjerno velikog ili okruglog pečata,
napadno isticanje u podnescima, dopisima ili na drugi način, podataka o advokatskim kancelarijama sa kojima je skolopljen ugovor o povezivanju i saradnji,
napadno isticanje eventualne specijalizacije,
javni istupi u sredstvima javnog informisanja s naglašenim isticanjem svog svojstva advokata, odnosno na način koji bi se mogao shvatiti kao nametanje javnosti ili samoreklamiranje i slično.
Advokata preporučuju stručnost, sposobnost, uspjeh, ugled i povjerenje koje je stekao svojim radom i ponašanjem.
Advokat ne smije da stiče klijente na nečastan ili na drugi nedopušten način.
Da bi postojala odgovornost advokata za štetu počinjenu stranci(klijentu) zbog greške advokata, u tome postupku se mora utvrditi da li je šteta posljedica propusta advokata da poduzme određenu parničnu radnju, odnosno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štete i radnje ili propuštanja advokata.
Ukoliko se odgovornost advokata utvrdi, tada postoji i odgovornost za štetu.
Da bi došlo do odgovornosti za štetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi već i da se ostvare i druge pretpostavke i to: postojanje subjekta odgovornog za štetu, štetna radnja, protivpravnost štetne radnje i uzročna veza između štetne radnje i štete.
“Protivpravnom radnjom prvotuženog (advokata) koja se sastoji u pasivnom držanju u situaciji koja je tražila njegovu aktivnost (nevršenje dužnosti u zakonskom roku) prvotuženi je štetnom radnjom prouzrokovao štetu tužitelju za koju odgovara zbog svoje krivnje.“
U svakom slučaju, ukoliko smatrate da ste oštećeni ili onemogućeni u ostvarivanju svojih prava, savjetujemo vam da se obratite advokatu kojem vjerujete, a ukoliko ne poznajete nijednog advokata, na ovoma linku možete naći SPISAK ADVOKATA.
Advokatski pripravnik ima advokata – principala koji je upisan u Imenik advokata i koji ima najmanje pet godina radnog iskustva poslije položenog pravosudnog ispita.
Svojstvo advokatskog pripravnika stiče se upisom u Imenik advokatskih pripravnika Federalne advokatske komore, po istom postupku predviđenim za upis u Imenik advokata.
Pravo na upis ima ona osoba koja ispunjavaju slijedeće uvjete:
da je državljanin Bosne i Hercegovine;
da je diplomirao na pravnom fakultetu na teritoriji Bosne i Hercegovine ili da je diplomirao na bilo kojem pravnom fakultetu u bivšoj Socjalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji do 22. maja 1992. godine, a ako je diplomirao na pravnom fakultetu u nekoj stranoj državi shodno se primjenjuje član 18, stav 1, tačka 3. Zakona o advokaturi u FBiH.
da posjeduje dokaz da će se zasnovati radni odnos sa advokatom koji ispunjava uslove iz Zakona
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Punomoć je dokument kojim se neko ovlašćuje da zastupa nekoga drugog u nekom poslu ili da preduzme neke radnje u ime tog nekog. Međutim, iako smo često čuli za pojam punomoći, međutim, kako se daje punomoć?
Mnogo je situacija kada nismo u mogućnosti sami poduzimati određene pravne radnje.
Jedan od razloga može biti to što fizički nismo prisutni na određenom mjestu. Zatim kada nismo u mogućnosti sami se zastupati jer ne poznajemo predmetnu materiju, recimo u sudskom ili drugom postupku kada nas zastupa advokat. Nekada dajemo punomoć za auto, kada želimo nekome drugom omogućiti korištenje vozila ili iz bilo kojeg drugog razloga.
Punomoć se može dati za različite stvari. To može biti zastupanje u pravnim stvarima, zaključivanje ugovora, predstavljanje u različitim poslovima i slično.
Osoba koja daje punomoć se naziva “opunomoćitelj”, a osoba koja je ovlašćena da ga zastupa se naziva “punomoćnik”.
Punomoćnik ne može prenijeti svoja ovlašćenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom.
U izuzetnim slučajevima, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi, a interesi zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla.
Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom opštem aktu, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoć).
Punomoć se može dati na nekoliko načina. To zavisnosti od toga za šta se daje i u kojoj zemlji se nalazi opunomoćitelj. Neki od načina na koje se punomoć može dati su:
U pisanoj formi: Punomoć se može dati u pisanoj formi, obično u vidu pisane izjave u kojoj se navode sve odredbe punomoći. Ova vrsta punomoći se može potpisati pred svjedokom ili se može ovjeriti pečatom ili potpisom sudije, notara ili nekog drugog ovlašćenog lica, obično službenika u općini.
Ugovorom: Punomoć se takođe može dati u vidu ugovora između opunomoćitelja i punomoćnika. Ovaj ugovor može biti sačinjen u pisanoj formi ili može biti usmen.
Ovlašćenjem izdatim od strane suda: U nekim slučajevima, sud može odrediti da se neko ovlašti da zastupa nekog drugog u nekoj stvari. Naprimjer, u slučaju da poverilac nije u stanju da se brine o svojim poslovima zbog bolesti ili neke druge okolnosti, sud može odrediti da se neko drugi ovlasti da ga zastupa.
Usmeno: Punomoć se također može dati usmeno, ali je važno da postoji neki drugi dokaz o tome da je punomoć data (npr. svjedočenje nekog svjedoka ili snimak razgovora). Usmena punomoć se obično koristi u hitnim ili neformalnim situacijama.
Punomoć se može dati kod notara, advokata ili pred sudom. Potrebno je donijeti važeću identifikacijsku ispravu (ličnu kartu ili pasoš) te navesti svrhu i opseg ovlaštenja koja se dodjeljuju punomoćniku.
Ako se punomoć daje kod notara, potrebno je unaprijed zakazati termin. U slučaju da se daje kod advokata ili pred sudom, najbolje je kontaktirati advokatski ured i sudsku pisarnicu i raspitati se o proceduri.
Postoje i posebni oblici punomoći za određene svrhe, poput punomoći za prodaju nekretnine ili za vođenje poslova u banci. U tim slučajevima, najbolje je konsultirati se s odgovarajućim stručnjakom koji će vas savjetovati o pravilnom postupku i vrsti punomoći koja je potrebna.
U nekim slučajevima, kada se radi o punomoći koja nije strogo propisana zakonom ili drugim propisima, općina može ovjeriti potpis na takvoj punomoći.
Ovjera potpisa u općini je proces kojim se potvrđuje da je potpis na dokumentu stvarno potpisana osoba. Zahtjev za ovjeru potpisa se podnosi u općinskoj upravi ili službi za opću upravu, a u nekim slučajevima mogu se tražiti dodatni dokazi o identitetu.
Kada se radi o punomoći koja nije u strogo određenoj formi, potrebno je provjeriti da li je općina ovlaštena ovjeriti takav dokument. Ako je općina ovlaštena, potrebno je osigurati da su svi bitni elementi punomoći jasno navedeni. Tu se misli na ime punomoćnika i ovlaštenika, opseg ovlaštenja itd.. Također je preporučljivo kontaktirati općinu unaprijed i provjeriti postoji li potreba za dodatnim dokumentima ili informacijama prije ovjere potpisa.
Punomoć za poslove raspolaganja nekretninama je dokument kojim se neko ovlašćuje da zastupa nekog drugog u svim poslovima vezanim za raspolaganje nekretninama u ime onoga ko ga ovlašćuje.
Ovo obično uključuje pravo da se nekretnine prodaju, kupuju, izdaju u zakup ili zakupljuju ili da se na neki drugi način raspolaže nekretninama po volji punomoćnika.
Važno je napomenuti da se punomoć za poslove raspolaganja nekretninama mora dati u pisanoj formi i da se mora ovjeriti kod nadležnog suda, notara ili nekog drugog ovlašćenog lica. Sve to u zavisnosti od države u kojoj se daje punomoć.
Takođe je važno da se navede tačno koje su nekretnine u pitanju i u kojoj mjeri punomoćnik ima ovlaštenja u vezi s tim nekretninama.
Nadamo se da smo odgovorili na pitanje kako se daje punomoć. Sada imate informacije koje mogu da vam pomognu da ovlastite nekoga da određenu pravnu radnju poduzme u vaše ime.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Advokat je pravni stručnjak koji se bavi zaštitom i zastupanjem prava i interesa svojih klijenata, bilo da se radi o pojedincima ili pravnim licima. Danas opširnije odgovaramo na pitanje šta je posao advokata.
Advokat je pravni stručnjak koji se bavi zaštitom i zastupanjem prava i interesa svojih klijenata, bilo da se radi o pojedincima ili pravnim licima. To uključuje pripremu pravne strategije i razradu određenih pravnih pitanja, te predstavljanje klijenata u sudovima i drugim pravnim forumima, kao i savjetovanje i pružanje stručne pomoći u pravnim pitanjima.
Ukratko, posao advokata je da zaštiti i zastupa prava i interese svojih klijenata u skladu sa pravnim propisima i procedurama.
Ko je advokat
Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.
Može li svaki advokat zastupati u svim oblastima prava
Svaki advokat može zastupati stranku u svim oblastima prava, međutim, postavlja se pitanje koliko to kvalitetno može raditi.
U pravnoj nauci, nadripisarstvo je neovlašteno pružanje pravne pomoći kao što je sastavljanje tužbi, žalbi i ugovora, davanje pravnih savjeta, zastupanje stranaka pred sudom i drugim državnim tijelima i slično.
Osoba koja se bavi nadripisarstvom naziva se nadripisar.
U skladu sa Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine, ko se, nemajući propisanu stručnu spremu, neovlašteno za nagradu bavi ukazivanjem pravne pomoći, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
Kako se postaje advokat
Jedan od uslova koji osoba mora ispuniti da bi postala advokat je polaganje Pravosudnog ispita.
Pravosudni ispit je stručni ispit koji polažu diplomirani pravnici. Pravosudni ispit se polaže radi sticanja uslova za obavljanje poslova i zadataka čije je vršenje uslovljeno Pravosudnim ispitom.Međutim, često se postavlja pitanje ko može polagati Pravosudni ispit.
Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.
Mora li advokat čuvati tajnu
Veza između advokata i klijenta je odnos povjerenja i povjerljivosti. Advokat je dužan da štiti interese svog klijenta, da poštuje njegovu privatnost i povjerljivost informacija koje mu se daju u vezi sa slučajem.
Advokat je dužan da poštuje profesionalne standarde i da se pridržava etičkih pravila svoje profesije u radu sa svojim klijentima, a ono što mu se saopšti je advokatska tajna.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
