Pokretanje ostavinskog postupka je zakonski uređen proces koji nastupa nakon smrti neke osobe s ciljem da se njena imovina raspodijeli onima koji imaju pravo da je naslijede. Bez obzira da li se radi o nekretninama, pokretnim stvarima, novcu ili pravima, postupak je isti. Taj postupak ne samo da utvrđuje ko su nasljednici, već i koja imovina ulazi u ostavinu, postoji li testament, te da li neko od nasljednika želi da prihvati ili odbije nasljeđe. Međutim, kako se pokreće ostavinski postupak?
Sadržaj članka:
- Šta je ostavinski postupak?
- Ko pokreće postupak i kada?
- Gdje se vodi ostavinski postupak?
- Uloga notara u postupku
- Potrebna dokumentacija
- Prava i obaveze nasljednika
- Posebni slučajevi: kada nema nasljednika
- Podržite Pravni blog
Šta je ostavinski postupak?
Ostavinski postupak je postupak, proces koji se pokreće kada neko umre, s ciljem da se riješi pitanje nasljedstva. U njemu se utvrđuje koja imovina je ostala iza preminule osobe koja se pravno naziva „ostavitelj“, ko su osobe koje imaju pravo da tu imovinu naslijede, da li postoji testament, i da li nasljednici prihvataju nasljedstvo.
Ovaj postupak ne uključuje parničenje ili spor između strana, već se vodi po pravilima vanparničnog postupka, koji je jednostavniji i usmjeren na utvrđivanje činjenica i donošenje rješenja. U pravilu ga vodi općinski sud, ali ga sud povjerava javnom bilježniku, notaru, koji u tom slučaju postupa kao produžena ruka suda.
Cilj postupka nije samo podjela imovine, već i pravna sigurnost. Nakon što se jednom donese rješenje o nasljeđivanju, ono predstavlja osnov za upis vlasništva u zemljišne knjige, bankama, kod porezne uprave i drugim institucijama.
Ko pokreće postupak i kada?
Ostavinski postupak se pokreće automatski čim sud dobije službenu informaciju o smrti osobe. U praksi, to se dešava kada matični ured dostavi smrtni list, smrtovnicu sudu, ili kada se o smrti obavijeste nadležni organi. Dakle, nije obavezno da nasljednici sami pokreću postupak. Međutim, potrebno je da neko prijavi smrt ostavioca.
Dakle, ako nasljednici žele da ubrzaju stvar ili ako smatraju da sud možda još nije obaviješten, mogu sami podnijeti prijedlog za pokretanje postupka. To je naročito korisno ako postoji potreba da se neka imovina brzo prenese, ako postoji opasnost od štete, ili ako nasljednici žele da odmah daju izjavu da prihvataju ili odbijaju nasljeđe.
Važno je naglasiti da nasljeđe ne dolazi automatski u vlasništvo. Dok se ne provede ostavinski postupak, nasljednici nemaju potpunu pravnu sigurnost niti mogućnost raspolaganja naslijeđenom imovinom.
Gdje se vodi ostavinski postupak?
Mjesto gdje se vodi ostavinski postupak zavisi od toga gdje je preminula osoba imala svoje posljednje prebivalište. To znači da je nadležan sud onog područja gdje je ostavitelj živio prije smrti. Ako nema prebivališta u zemlji, tada se nadležnost određuje prema tome gdje se nalazi njegova imovina, posebno ako je to stan, kuća, zemljište ili neki drugi značajan oblik imovine.
Postoje i složeniji slučajevi, recimo ako je ostavitelj živio u inostranstvu, a imovinu ostavio u domovini, tada se nadležnost određuje kombinacijom pravila o mjestu imovine i međunarodnih pravnih propisa. U svakom slučaju, cilj je da postupak vodi sud koji je najbliži činjenicama i dokazima koji su važni za rješavanje pitanja nasljeđivanja.
Uloga notara u postupku
Iako se ostavinski postupak vodi pred sudom, sud može donijeti odluku da ga u njegovo ime provede notar, što i radi.
Notar tada postupa kao povjerenik suda i ima ovlaštenje da vodi cijeli postupak. Poziva nasljednike, utvrđuje činjenice, prikuplja izjave i donosi rješenje.
Ono što notar napiše u zapisniku ili utvrdi svojim aktom ima istu pravnu težinu kao da je to uradio sud. Dakle, radi o javnoj ispravi. Zapisnik notara ima dokaznu snagu pred svim institucijama i organima, a postupak pred notarom je često brži i jednostavniji za strane u postupku, jer se termini zakazuju fleksibilnije i ne mora se čekati na sudski raspored.
Uloga notara je posebno važna i zato što može pomoći stranama da razumiju postupak, upozoriti ih na moguće posljedice određenih odluka, te obezbijediti da sve bude urađeno u skladu sa zakonom.
Potrebna dokumentacija
Za provođenje ostavinskog postupka obično su potrebni sljedeći dokumenti:
- Smrtni list ostavitelja (izvod iz matične knjige umrlih)
- Dokazi o srodstvu (npr. rodni listovi, vjenčani list)
- Dokazi o imovini (npr. zemljišnoknjižni izvadak, ugovori)
- Testament, ako postoji
Smrtni list, ili izvod iz matične knjige umrlih izdaje matični ured na osnovu prijave smrti te provedenog postupka, u skladu sa Zakonom o matičnim knjigama Federacije BiH.
Prava i obaveze nasljednika
Nasljednici su osobe koje po zakonu ili po testamentu imaju pravo naslijediti imovinu preminule osobe. Međutim, oni imaju pravo da sami odluče da li će ga prihvatiti ili odbiti. To pravo je lično i svako od nasljednika odlučuje za sebe.
Ako nasljednik želi da prihvati nasljeđe, on to može učiniti izjavom na ostavinskoj raspravi ili u pisanoj formi pred sudom ili notarom. Ako to ne učini, zakon predviđa i tzv. prešutno prihvatanje, ako nasljednik, naprimjer, koristi ostavinu, upravlja njom ili je ne osporava, može se smatrati da je prihvatio.
Nasljednik ima pravo i da odbije nasljedstvo, što je naročito važno ako je ostavitelj imao dugove. Odbijanjem nasljeđa, nasljednik se u potpunosti odriče i prava i obaveza koje iz njega proizlaze. Takva izjava mora biti jasna, bezuslovna i data u roku koji zakon predviđa.
Taj rok je obično 30 dana od dana kada je nasljednik saznao da ima pravo na naslijeđe. To je najčešće 30 dana od dana kada je pozvan na ostavinsku raspravu. Ako u tom roku nasljednik ne da nikakvu izjavu, smatra se da je nasljeđe prihvatio, sa svim pravima i obavezama koje ono nosi.
Zato je važno da nasljednici postupaju pažljivo, posebno u slučajevima kada nisu sigurni da li ostavina uključuje dugove ili terete.
Obrazac nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva
Ova izjava služi kao pomoćni obrazac za davanje nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva. Iako je pripremljena pažljivo i u skladu sa važećim pravnim okvirom, ovaj dokument ne predstavlja pravni savjet niti garantuje da će u svakom pojedinačnom slučaju biti dovoljan bez dodatnih prilagođavanja.
S obzirom da se pravila ovjere izjava razlikuju zavisno od mjesta i okolnosti (npr. da li se izjava daje u inostranstvu, pred kojim organom, uz prisustvo svjedoka i sl.), preporučujemo da korisnici provjere konkretne uslove ovjere kod nadležnog notara, suda ili konzularnog predstavništva.
Za dodatne informacije o ovjeri punomoći ili potrebi za Apostille pečatom, pročitajte naše članke:
- Apostille pečat: kada i zašto je potreban
- Punomoć iz inostranstva putem e-maila – kako je ispravno dati?
Ovaj obrazac možete slobodno prilagođavati vlastitim potrebama. Pravni blog ne preuzima odgovornost za korištenje obrasca bez prethodne pravne provjere u konkretnom slučaju.
Posebni slučajevi: kada nema nasljednika
U određenim situacijama može se desiti da nema nijednog nasljednika, ni zakonskog ni testamentarnog. To se, naprimjer, događa ako je ostavitelj bio bez porodice, nije ostavio testament, ili su svi nasljednici umrli, odbili nasljedstvo ili se odrekli svojih prava.
U takvim slučajevima, imovina ostavitelja ne ostaje bez vlasnika. Po zakonu, ona pripada jedinici lokalne samouprave, odnosno općini ili gradu na čijem se području imovina nalazi.
Općina tada stupa u položaj nasljednika, ali za razliku od fizičkih osoba, ona se ne može odreći tog nasljedstva. Zakon tretira općinu kao krajnjeg nasljednika kada niko drugi ne postoji. Takva ostavina može biti korisna za zajednicu, jer se nekretnine ili sredstva mogu staviti u javnu funkciju. Općina nasljeđuje i eventualne dugove, što može stvoriti obaveze.
Ovo rješenje postoji kako bi se spriječilo da imovina postane „ničija“ i kako bi se osigurao pravni kontinuitet vlasništva.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
