Category: Građansko pravo

  • Četverodnevna radna sedmica

    Četverodnevna radna sedmica

    Četverodnevna radna sedmica predstavlja skraćivanje radne sedmice sa pet na četiri dana, što znači da bi zaposleni radili po osam sati četiri dana u nedjelji umesto pet.

    Sadržaj članka:

    Prednosti i nedostaci četverodnevne radne sedmice

    Ova ideja ima nekoliko potencijalnih prednosti. Naprimjer, zaposleni bi imali više slobodnog vremena za odmor, hobije i druge aktivnosti koje bi poboljšale njihovo blagostanje. Takođe bi se moglo smanjiti putovanje na posao i time olakšati saobraćajne gužve, smanjiti zagađenje i uštedjeti novac na gorivu.

    Međutim, ova ideja može imati i određene negativne posljedice. Smanjenje radnog vremena može dovesti do smanjenja produktivnosti i rasta cijena usljed smanjenja proizvodnje. Također bi bilo teško primjeniti ovu ideju na sektore koji zahtijevaju 24-časovno delovanje, kao što su zdravstvo i sigurnost.

    U zavisnosti od specifične situacije, četverodnevna radna sedmica može biti korisna ideja koju bi trebalo razmotriti, ali zahtijeva pažljivo planiranje i analizu kako bi se izbjegli negativni efekti.

    Da li negdje postoji četverodnevna radna sedmica

    Četverodnevna radna sedmica se eksperimentalno primjenjuje u nekoliko zemalja i kompanija širom sveta.

    • Island je nedavno sproveo eksperiment sa četverodnevnom radnom sedmicom u državnoj službi, koji je pokazao da su zaposleni bili manje umorni i manje pod stresom, a produktivnost se nije smanjila. Kao rezultat toga, neke državne institucije u Islandu su počele da primjenjuju četverodnevnu radnu sedmicu.
    • Novi Zeland je takođe pokrenuo eksperiment sa četverodnevnom radnom sedmicom u jednoj kompaniji za upravljanje novcem, Perpetual Guardian, i pokazalo se da je produktivnost zaposlenih porasla za 20%.
    • U Japanu postoji inicijativa “Premium Friday”, koja podstiče kompanije da svojim zaposlenima omoguće kraći radni dan ili četvrtak kao slobodan dan, kako bi se smanjio stres i poboljšalo blagostanje zaposlenih.
    • U nekim kompanijama u SAD-u, poput Treehouse i Basecamp, zaposleni rade četiri dana u nedelji po osam sati, uz zadržavanje punog radnog vremena i plata.

    Argumenti protiv uvođenja četverodnevne radne sedmice

    Glavni argumenti protivnika četverodnevne radne sedmice su sljedeći:

    Manje radnih sati = manje plaće: Zaposlenici koji rade manje sati vjerojatno će primati manju plaću. Ako radna sedmica bude skraćena za jedan dan, to će značiti da će zaposlenici raditi 20% manje sati. Stoga, čak i ako se plaća ne smanji izravno, zaposlenici će zaraditi manje jer rade manje sati.

    Povećani troškovi za poslodavce: Četverodnevna radna sedmica može povećati troškove poslodavaca jer će morati povećati plaće zaposlenika kako bi zadržali talentirane radnike i privukli nove. Također, poslodavci mogu se suočiti s povećanim troškovima obuke i nadoknade radne snage zbog manje radnih sati.

    Lošiji radni uvjeti: Smanjenje radnih sati može dovesti do preopterećenosti i stresa na radnom mjestu. Radnici mogu se osjećati prisiljenima raditi više u kraćem vremenskom razdoblju kako bi zadržali tempo rada, što može dovesti do lošijih radnih uvjeta.

    Ipak, zagovornici četverodnevne radne sedmice tvrde da bi se produktivnost mogla povećati jer bi zaposlenici bili odmorniji i motiviraniji, a također bi imali više vremena za obitelj i druge aktivnosti koje bi mogli poboljšati njihovu kvalitetu života. Također, tvrde da bi se mogli smanjiti troškovi poslodavaca na dugi rok, jer bi zaposlenici bili zdraviji i manje bi izostajali s posla.

    Smanjenje plaća kao posljedica četverodnevne radne sedmice nije neizbježno, a ovisi o specifičnim okolnostima svake firme i industrije. Ako poslodavci uspiju prilagoditi svoje poslovne modele i planove, mogli bi se ostvariti brojni potencijalni pozitivni učinci četverodnevne radne sedmice

    Svaka kompanija ili država mora da analizira svoju situaciju i procijeni da li bi četverodnevna radna sedmica bila izvodljiva i korisna za njih.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je pertinencija

    Šta je pertinencija

    Nosilac prava vlasništva ili drugog stvarnog prava na nekoj stvari, ima to pravo i na svim dijelovima stvari, na svemu što je s njom srazmjerno trajno spojeno (prirast), na neodvojenim plodovima kao i na pripadcima, ako zakonom nije drugačije određeno. U kontekstu stvari i dijelova stvari, šta je pertinencija?

    Sadržaj članka:

    Šta su stvari

    Stvari su, u skladu sa odredbama Zakona o stvarnim pravima FBiH materijalni dijelovi prirode, koji mogu biti u vlasti fizičke ili pravne osobe. U određenim slučajevima, stvari mogu biti izuzeta od prava vlasništva ako zbog svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na osnovu posebnog zakona nisu podobne da budu objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

    Stvari su i skup stvari i prava koja su zakonom izjednačena sa stvarima.

    Saznajte više o tome šta je pravo vlasništva na pokretnim stvarima.

    Dijelovi stvari

    Bitni dio neke stvari, koji se ne može odvojiti od same stvari bez njenog uništenja ili oštećenja, ne može biti tretiran kao zaseban predmet prava vlasništva ili bilo kojeg drugog stvarnog prava. Zakon može propisati određene izuzetke.

    Međutim, ukoliko je dio stvari moguće fizički odvojiti bez uništenja ili oštećenja same stvari – nebitni dio stvari, nebitni dio stvari može biti i predmet prava druge osobe.

    Ukoliko treća osoba stekne pravo vlasništva na cijeloj stvari, posebno pravo na nebitnom dijelu stvari prestaje, pod uslovom da je ta osoba bila savjesna prilikom sticanja prava.

    Savjesna osoba je ona osoba koja u trenutku sticanja prava vlasništva nije znala niti je mogla znati da na dijelu stvari postoji pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo. Smatra se da je sticalac znao da određeno pravo postoji ukoliko je to pravo bilo upisano u odgovarajući javni registar.

    Ako nije propisano drugačije, stvar se može pravno podijeliti na idealne dijelove, koji su računski određeni svojim proporcionalnim odnosom prema cijeloj stvari, bez obzira na njihovu fizičku djeljivost.

    Odvajanjem dijela stvari ne prestaju prava koja su na njoj postojala, osim ako zakon ne određuje drugačije.

    Šta je pertinencija

    U pravnom svijetu, pertinencija ili pripadak stvari se definira kao pokretna stvar koju vlasnik namjerava da trajno služi kao sporedna stvar namjeni glavne stvari. Ovo znači da pripadak postaje neodvojiv dio glavne stvari i da se pravni status pripadka određuje prema pravnom statusu glavne stvari.

    Naprimjer, kada je riječ o automobilu, pertinencijama se mogu smatrati svi dodaci poput guma, krovnih nosača, radio aparata i slično. To su predmeti koji su vlasniku automobila namijenjeni da trajno služe kao sporedni predmeti koji poboljšavaju funkciju glavne stvari.

    Zakonski, pripadak je smatran dijelom glavne stvari i kao takav, postaje neodvojiv od glavne stvari. U nekim slučajevima, pripadci se mogu prodavati ili prenositi odvojeno od glavne stvari, ali samo ako je to izričito zakonom dopušteno.

    Kako bi se neki predmet mogao smatrati pripatkom, mora biti namijenjen trajnoj upotrebi uz glavnu stvar. Ovaj uvjet podrazumijeva da se predmet koristi samo u kontekstu glavne stvari i da se ne koristi samostalno ili u drugom kontekstu.

    Pripadci se često spominju u sudskim sporovima kada se raspravlja o vlasništvu nad imovinom.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako izbjeći dugotrajan i skup razvod braka

    Kako izbjeći dugotrajan i skup razvod braka

    Razvod braka može biti jedan od najtežih i najstresnijih događaja u životu. Uz to, razvod može biti vrlo skup i dugotrajan proces, što dodatno povećava stres i tjeskobu u tom periodu. Međutim, ukoliko do toga dođe, interes strana je da znaju kako izbjeći dugotrajan i skup razvod braka.

    Sadržaj članka:

    Šta je razvod braka

    Brak prestaje smrću bračnog partnera, proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim, poništenjem i razvodom braka. U skladu s tim, zaključujemo da je razvod braka jedan od načina prestanka braka.

    Kome pripadaju djeca nakon razvoda braka

    Kada se može tražiti razvod braka

    Bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, a razvod braka može se zahtijevati tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka.

    Sporazumni razvod braka

    Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka:

    a) ako je od sklapanja braka proteklo najmanje šest mjeseci,

    b) ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja, o ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera.

    Sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka ako sporazum koji se tiče djeteta nije u djetetovom interesu.

    Izdržavanje bivšeg bračnog partnera

    Posredovanje

    Prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, kao i za vrijeme trudnoće žene, dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.

    Pisali smo i o tome kome pripadaju djeca nakon razvoda braka.

    Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlaštenoj osobi na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište, odnosno boravište, ili na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište.

    Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i bračni partneri koji nemaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje.

    Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje šest mjeseci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.

    Ako se tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka podnese prije okončanja postupka posredovanja, sud će taj podnesak odbaciti.

    Kako izbjeći dugotrajan i skup razvod braka

    Pokušaj postizanja mirnog rješenja

    Budući da je porodica osnovna ćelija društva, te da je to jedna od najzaštićenijih kategorija u modernom pravnom sistemu, razvod braka smatramo posljednjom opcijom koju trebate razmatrati, sve dok je razgovor moguć i dok niste žrtva fizičkog ili psihičkog nasilja.

    Ukoliko je to moguće, razgovarajte sa bračnim partnerom o svojim očekivanjima i problemima prije nego što podnesete zahtjev za razvod braka.

    Prije nego što podnesete zahtjev za razvod braka, sjednite sa svojim supružnikom i razgovarajte o svojim očekivanjima i problemima. Pokušajte razgovarati o tome kako riješiti svoje probleme, kako poboljšati svoj odnos i kako raditi na tome da vaš brak bude bolji. Ako ste otvoreni i iskreni jedan prema drugom, možda ćete moći izbjeći razvod braka.

    Razvod braka i podjela bračne stečevine

    Razmislite o alternativnim načinima rješavanja sporova

    Umjesto da idete na sud, možda biste mogli razmotriti alternativne načine rješavanja sporova, kao što su medijacija, arbitraža ili savjetovanje. Ove alternative mogu vam pomoći da izbjegnete dugotrajan i skup sudski postupak. Medijacija je posebno korisna jer omogućava da vi i vaš supružnik radite zajedno s nepristranim medijatorom kako biste postigli sporazum. Ovaj proces može biti vrlo učinkovit i pružiti vam osjećaj kontrole nad postupkom.

    Uključite se u postupak i budite spremni na kompromise

    Jedan od najboljih načina da izbjegnete dugotrajni i skup razvod braka je uključivanje u postupak i spremanje na kompromise. To znači da se aktivno uključite u postupak i pokušate pronaći rješenja koja su prihvatljiva za vas i vašeg supružnika. Važno je imati na umu da će se postupak vjerojatno odvijati brže i bez komplikacija ako se oboje spremni raditi na pronalaženju rješenja koja su u skladu s vašim potrebama.

    Angažujte kvalitetnog advokata

    Ako ipak odlučite da je razvod braka jedino rješenje ili shvatite da je drugo rješenje objektivno nemoguće, važno je pronaći kvalitetnog advokata koji će vam pomoći u procesu. Pronađite advokata koji ima iskustva u brakorazvodnim parnicama i slušajte njegova uputstva kako biste ostvarili željeni rezultat.

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

    Kao i u svakoj drugoj situaciji gdje djeca mogu ispaštati, savjetujemo vam da učinite sve kako bi djeca kroz postupak prošla na što bezbolniji način, te da u svakoj odluci koju donosite, uzimate u obzir njihov najbolji interes.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako napisati odgovor na tužbu

    Kako napisati odgovor na tužbu

    Tužba je pravna radnja, pisani dokument kojim se pokreće sudski postupak protiv neke osobe ili pravnog lica. To je formalni zahtjev podnosioca tužbe, kojim se od suda traži da odluči u vezi sa nekim pitanjem ili sporom. Ukoliko vas neko tuži, veoma je bitno da se konsultujete sa advokatom, a u svakom slučaju je korisno da znate kako napisati odgovor na tužbu.

    Sadržaj članka:

    Šta je tužba

    Parnični postupak se pokreće tužbom. Tužba je, u skladu s tim, pravna radnja, pisani dokument kojim se pokreće postupak protiv neke osobe ili pravne entiteta.

    To je formalni zahtjev podnosioca tužbe, kojim se od suda traži da odluči u vezi sa nekim pitanjem ili sporom.

    U tužbi se navode tvrdnje i zahtjevi koje podnosioc tužbe ima u odnosu na tuženog. Također se navode i činjenice i dokazi koji podupiru te tvrdnje. Tužba je važan pravni dokument jer pokreće sudski postupak i postavlja temelje za razmatranje slučaja i donošenje odluke suda.

    Šta tužba mora sadržavati

    Tužba mora sadržavati:

    1) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),

    2) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,

    3) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,

    4) naznaku vrijednosti spora,

    5) druge podatke koje u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH mora imati svaki podnesak.

    Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave, podnose se pismeno.

    Takvi pisani akti nazivaju se podnesci.

    Uvjet pismene forme ispunjavaju i podnesci upućeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom. Ovakvi podnesci se smatraju potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.

    Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti.

    Osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime i prezime odnosno naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

    Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti činjenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev.

    Podnesci koji se dostavljaju elektronskom poštom moraju biti ovjereni kvalifikovanim elektronskim potpisom.

    Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci, predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

    Ako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov, sud nije vezan uz njega.

    Odgovor na tužbu

    Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.

    Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi da odgovor na tužbu dostavi u prethodno pomenutom roku. Poučiće ga i o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

    U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev. Navešće i druge podatke koje mora imati svaki  podnesak, a o kojima smo prethodno govorili.

    Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

    Kad je u ovom zakonu predviđeno da stranka može staviti određen prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor odnosno prijedlog može se staviti dok sud ne primi odgovor na tužbu.

    Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

    Ukoliko odgovor na tužbu bude odbačen ili povučen, smatrat će se da tuženi nije odgovorio na tužbu.

    Protivtužba i odgovor na protivtužbu 

    Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, podnijeti protivtužbu, ako je zahtjev protivtužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cijelosti ili djelimično odluka o tužbenom zahtjevu.

    Nakon održavanja pripremnog ročišta, protivtužba se može podnijeti samo ako tuženi na to pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protivtužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.

    Protivtužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protivtužbe stvarno nadležan viši sud.

    Odredbe ovog zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovarajući način se primjenjuju i na protivtužbu i odgovor na protivtužbu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

    Kako napisati odgovor na tužbu

    Kada ste primili tužbu, imate pravo da na nju odgovorite u roku koji je propisan zakonom. Odgovor na tužbu je vaš pravni odgovor na navode iznijete u tužbi, a u kojima je druga strana zahtijevala zaštitu svojih prava.

    Pažljivo pročitajte tužbu i razmislite o njenom sadržaju

    Pažljivo pročitajte tužbu i razmislite o njenom sadržaju. Razmislite o svim tvrdnjama iz tužbe, dokazima koje je druga strana priložila, i o tome koje argumente možete iznijeti kako biste odbranili svoje interese.

    Razmotrite sve pravne argumente

    Ukoliko smatrate da su navodi iz tužbe neutemeljeni ili netačni, razmislite o zakonskim odredbama koje su relevantne za slučaj i koje bi mogle da podrže vašu odbranu.

    Napišite odgovor

    Odgovor na tužbu treba da bude u pisanom obliku, da bude jasan i precizan. U odgovoru navodite tačno koje tvrdnje iz tužbe osporavate, i zašto.

    Priložite sve relevantne dokaze

    Ukoliko posedujete dokaze koji potkrepljuju vašu odbranu, kao što su ugovori, računi, prepiske, itd, priložite ih uz odgovor.

    Potpišite odgovor i predajte ga sudu u roku koji je propisan zakonom. Ukoliko ne budete u mogućnosti da odgovorite na tužbu u propisanom roku.

    Ukoliko niste u mogućnosti sami napisati odgovor na tužbu, svakako vam preporučujemo da angažujete advokata koji će to učiniti za vas.

    Kontakte advokata možete naći u našem članku Spisak advokata.

    Primjer odgovora na tužbu

    Obrazac Odgovor na tužbu

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Registar kolektivnih ugovora

    Registar kolektivnih ugovora

    Kolektivni ugovor je pisani dokument, dogovoren i potpisan između predstavnika radnika i poslodavca. Kolektivni ugovor se zaključuje u određenoj industriji, profesiji ili organizaciji, i reguliše uslove rada, kao što su plata, radno vrijeme, prava i obaveze radnika i poslodavca. Ova vrsta ugovora obično ima veću pravnu snagu od pojedinačnih ugovora između poslodavca i pojedinca, jer predstavlja zajedničko dogovoreno rješenje između velikog broja strana. Budući da je mnogo izvora informacija, donosimo vam Registar kolektivnih ugovora.

    Sadržaj članka:

    Šta je kolektivni ugovor

    Kolektivni ugovor je važan instrument za regulisanje odnosa između radnika i poslodavaca. To je pisani dogovor koji obuhvata uslove rada, uključujući platu, radno vrijeme, odmor, sigurnost i zdravlje na radu, prava i obaveze radnika i poslodavca. Kolektivni ugovor obično zahtijeva pristanak obje strane – radnika i poslodavaca.

    Kolektivni ugovori se obično sklapaju na nivou industrije, profesije ili organizacije, što znači da se primjenjuju na sve radnike i poslodavce u toj oblasti. Oni predstavljaju kolektivno dogovoreni kompromis između interesa radnika i poslodavaca, čime se osigurava da su uslovi rada jednaki za sve radnike u toj oblasti.

    Kolektivni ugovori obično se donose na period od jedne do četiri godine, nakon čega se mogu produžiti ili izmijeniti. Ukoliko dođe do neslaganja između radnika i poslodavca u vezi sa bilo kojim pitanjem regulisanim kolektivnim ugovorom, može se pribjeći sudskoj arbitraži za rješavanje spora.

    Kolektivni ugovori su važan instrument za zaštitu radničkih prava i osiguravanje fer i poštenih uslova rada. Oni omogućavaju radnicima da se zaštite od nefer poslodavaca i da budu sigurni u svoja primanja, radno vrijeme i druge uslove rada.

    Vrste ugovora o radu

    Zašto je postojanje kolektivnog ugovora važno

    Postojanje kolektivnog ugovora je važno za radnike i poslodavce jer kolektivni ugovori definišu prava i obaveze radnika i poslodavca. To osigurava da radnici imaju prava na fer i poštene uslove rada.

    Uslovi rada moraju biti jednaki za sve radnike u istoj industriji, profesiji ili organizaciji, što pomaže da se izbjegnu diskriminacija i nejednakosti.

    Potpisivanjem kolektivnog ugovora osiguravaju se stabilnost i predvidljivost uslova rada, što poslodavcima omogućava da planiraju i investiraju u budućnost.

    Ukoliko dođe do neslaganja između radnika i poslodavca, kolektivni ugovor obično sadrži mehanizam za rješavanje spora, kao što je sudska arbitraža.

    Kada su uslovi rada fer i pošteni, radnici su motivisani da rade produktivnije i učinkovitije.

    Pravo na odmor nakon prvog zaposlenja

    Registar kolektivnih ugovora

    Federalno ministarstvo rada i socijalne politike Federacije Bosne i Hercegovine vodi i ažurira Registar kolektivnih ugovora u FBiH. Ovo ministarstvo redovno ažurira spisak kako bi se osigurala tačnost i dostupnost informacija o kolektivnim ugovorima.

    Registar kolektivnih ugovora u Federaciji Bosne i Hercegovinje

    Sa danom, 07.02.2025. godine, na web stranici Federalnog ministarstva rada i socijalne politike objavljen je ažurirani registar kolektivnih ugovora, prema kojem je trenutno na snazi 10 granskih kolektivnih ugovora, i to:

    1. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnost proizvodnje i prerade metala u FBiH

    2. Kolektivni ugovor za djelatnost drvne i papirne industrije u FBiH

    3. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnost građevinarstva u FBiH

    4. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnost trgovine u FBiH

    5. Kolektivni ugovor za djelatnost tekstilne, kožarsko-prerađivačke, gumarske i industrije obuće u FBiH

    6. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnost hemije i nemetala u FBiH

    7. Granski kolektivni ugovor za područje telekomunikacija u FBiH

    8. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH

    9. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u FBiH

    10. Granski kolektivni ugovor elektroprivredne djelatnosti u FBiH

    Federalno Ministarstvo rada i socijalne politike obavještava javnost da su objave o prestanku važenja pojedinih granskih kolektivnih ugovora netačne, te pozivaju sve zainteresirane strane da informacije o važenju pojedinog kolektivnog ugovora provjere u zvaničnom registru kolektivnih ugovora, koji je dostupan na web stranici Ministarstva i redovno se ažurira.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako se tumače ugovori

    Kako se tumače ugovori

    Ugovor je pravni odnos između strana i veoma je važan zato što definira ugovorne strane, njihova prava i obaveze te omogućuje njihovu međusobnu obavezu prema dogovoru. Ugovorom se razjašnjavanju i uspostavljaju odnosi između strana i spriječavaju nesporazumi u budućnosti. Međutim, kada dođe do problema, kako se tumače ugovori?

    Sadržaj članka:

    Kako se tumače odredbe ugovora

    Tumačenje ugovora je proces kojim se utvrđuju i razjašnjavaju značenje i namjena uvjeta ugovora. To se obično radi kada postoje nesporazumi između ugovornih strana oko toga šta određena odredba ugovora znači ili šta podrazumijeva.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Tumačenje ugovora može uključivati istraživanje pisanih dokumenata, razgovore s ugovornim stranama, proučavanje pravne prakse i relevantnog zakonodavstva. Cilj tumačenja ugovora je utvrditi namjeru ugovornih strana te razjasniti nedoumice oko uslova ugovora.

    Tumačenje ugovora je važno zbog toga što omogućuje da se spriječe sudski postupci i nesporazumi između ugovornih strana.

    U skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima, odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.

    Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obligacionog prava.

    Nejasne odredbe u slučajevima unaprijed pripremljenih ugovora

    Tipski ugovori su standardizirani ugovori koji su pripremljeni unaprijed i koji se često koriste u određenim poslovnim situacijama. Tipski ugovori su dostupni za preuzimanje i upotrebu, što omogućuje brže i jednostavnije sklapanje ugovora, bez potrebe da se ugovor piše ispočetka.

    Pisali smo i o tome kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi.

    Tipski ugovori obično sadrže standardne klauzule i uvjete koji su prilagođeni najčešćim potrebama u poslovnim odnosima, poput kupoprodaje, zakupa ili poslovnog partnerstva.

    Međutim, iako tipski ugovori mogu biti korisni i moguće ih je brzo upotrijebiti, treba imati na umu da su oni samo općeniti i ne uključuju specifične uvjete koji bi bili potrebni za konkretan poslovni odnos. Stoga se tipski ugovori obično prilagođavaju i izmjenjuju kako bi bili primjereni konkretnom poslovnom odnosu.

    U slučaju kad je ugovor zaključen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor bio na drugi način pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, nejasne odredbe tumačiće se u korist druge strane.

    Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.

    Vansudsko tumačenje ugovora

    Vansudsko rješavanje sporova je postupak za rješavanje sukoba izvan sudskog okruženja. To uključuje alternativne metode poput medijacije, arbitraže ili rješavanja sporova ugovornim putem.

    Ono obično daje brži i efikasniji rezultat u usporedbi sa sudskim postupkom, jer su postupci kraći i manje formalni.

    Često je manje skupo od sudskog postupka, što znači da ugovorne strane neće trošiti mnogo novca na advokate i druge troškove.

    Vansudsko rješavanje sporova podrazumijeva određenu diskreciju i omogućuje ugovornim stranama da riješe svoj sukob izvan javnosti. Sve to može biti značajno u slučajevima gdje su u pitanju osjetljive informacije ili privatnost.

    U takvim postupcima se omogućuje ugovornim stranama da razmotre više rješenja i da se dogovore o najboljem načinu rješavanja sukoba.

    Sve ovo može pomoći ugovornim stranama da razumiju svoj sukob i izgrade dugotrajnije i produktivnije poslovne odnose.

    Ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesaglasnosti u pogledu smisla i domašaja ugovornih odredbi, neko treći tumačiti ugovor.

    U tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim organom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treće lice odbije da da tumačenje ugovora.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi

    Kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi

    Postojanje neformalnog ugovora može se dokazivati na različite načine, bez obzira na to što ugovor nije sastavljen u pismenoj formi.  Neformalni ugovori su oni ugovori za čije zaključenje je dovoljna prosta saglasnost volja. Oni se mogu zaključiti i konkludentnim radnjama. Dakle, kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi?

    Sadržaj članka:

    Da li ugovor mora imati određenu formu

    Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je Zakonom drukčije određeno.

    Zahtjev zakona da ugovor bude zaključen u određenoj formi važi i za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora, ali su punovažne kasnije usmene dopune o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana.

    Punovažne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

    Zakon o obligacionim odnosima FBiH, član 67. stav 3.

    Kako se dokazuje postojanje ugovora

    Za veliki broj ugovora nije propisana stroga zakonska forma. Zaključivanjem ugovora stranke zasnivaju obligaciono-pravni odnos, te stiču prava ili preuzimaju obaveze.

    Kao posljedica neformalnosti, često se događa da strane nisu u mogućnosti dokazati postojanje ugovora jer on nije sastavljen u pisanoj formi.

    Neformalni ugovori obično se ne formaliziraju putem pismene forme, već se temelje na verbalnom dogovoru između stranaka.

    Zahvaljujući tom dogovoru, pojedinci ugovaraju svoje obaveze i prava. Iako su neformalni ugovori validni i uvažavaju se kao i ugovori u pisanoj formi, ponekad postoje problemi s dokazivanjem njihovog postojanja i obaveza u njima sadržanih.

    Postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi može se dokazivati na različite načine, u zavisnosti od zakona koji ga reguliše i okolnosti slučaja. Neki od načina dokazivanja su:

    • Direktni dokazi: kroz svjedočenje strana ili svjedoka, korištenje različitih dokumenata koji indiciraju da postoji određeni ugovorni odnos, e-mailovi u kojima se iz prepiske može zaključiti postojanje odnosa, fotografije i slični dokazi.
    • Indirektni dokazi: kroz ponašanje strana u skladu s ugovorom, kao što su ispunjavanje obaveza prema ugovoru ili primanje plaćanja.
    • Presumpcije ili pretpostavke: ponašanja koja dopuštaju da se opravdano pretpostavi postojanje ugovora u određenim situacijama, kao što su naprimjer korištenje stvari ili usluga.

    U svakom slučaju, potrebno je dokazati da su strane imale namjeru sklopiti ugovor, da su postigle dogovor o svojim obavezama i da su strane spremne poštivati taj dogovor.

    Svjedočenje strana ugovora

    Svjedočenje strana ugovora podrazumijeva da strane ugovora svjedoče o postojanju, sadržaju i okolnostima sklapanja ugovora. To uključuje njihove iskaze o tome kako su postigle dogovor, šta su se dogovorile i kada su se dogovorile, kao i bilo koje druge relevantne činjenice vezane za ugovor.

    Svjedočenje strana može se odnositi na pismene dokaze, kao što su e-mailovi ili drugi dokumenti, kao i na usmene dokaze, kao što su razgovori i telefonske konverzacije. Strane također mogu svjedočiti o svom ponašanju u skladu s ugovorom, kao što su ispunjavanje obaveza ili primanje plaćanja.

    Svjedočenje strana može biti korisno u dokazivanju postojanja i sadržaja ugovora, posebno kada nema pismenih dokaza.

    Međutim, svjedočenje strana također može biti sumnjivo, jer svaka strana može imati interes u stvaranju ili izbjegavanju određenih činjenica.

    Zbog toga, svjedočenje strana mora biti pažljivo procijenjeno u svakom slučaju.

    Dokumentacija

    Različita dokumentacija se može koristiti za dokazivanje postojanja ugovora kao pismeni dokaz ugovora. To može uključivati:

    • Pisane tragove, što podrazumijeva svaki pisani dokument koji se može povezati sa predmetom ugovora, a koji je napisan i potpisan od strana.
    • Korespondenciju poput e-mailova, pisama, faxova i druge vrste korespondencije između strana mogu poslužiti kao dokaz sklapanja ugovora i dogovora oko njegovog sadržaja.
    • Računi i fakture, potvrda o plaćanju ili primanju novca može poslužiti kao dokaz ispunjavanja obaveza iz ugovora.
    • Bilo koji drugi dokumenti koji se odnose na ugovor.

    Ukupna dokumentacija može pružiti direktan dokaz o postojanju ugovora i njegovom sadržaju. To može biti od koristi u slučajevima sudskih postupaka vezanih za ugovor.

    Međutim, također je važno procijeniti vjerodostojnost i relevantnost dokumentacije i procijeniti da li sama dokumentacija stvarno dokazuje postojanje ugovora.

    Poslovni odnos

    Još jedan način dokazivanja je preko poslovnog ponašanja.

    Ako su se ugovorne strane ili njihovi uposlenici ponašali na način koji je usklađen sa svrhom ugovora, to može se smatrati dokazom postojanja ugovora.

    Poslovni odnos se može koristiti kao dokaz postojanja ugovora kada nema pismenog ugovora ili druge dokumentacije. Radi se o situaciji u kojoj strane djeluju u skladu s ugovorom, čak i ako nije potpisan pismeni dokument.

    U tom smislu, poslovni odnos se može dokazati okolnostima kao što su:

    • Ispunjavanje obaveza: ako strane redovno izvršavaju svoje obaveze prema ugovoru, to može biti indikativno za postojanje ugovora.
    • Plaćanje: ako strana prima plaćanje za svoje usluge ili robu, to također može ukazivati na postojanje ugovora.
    • Korištenje proizvoda ili usluga: ako se strana redovno koristi proizvodima ili uslugama druge strane, to može ukazivati na postojanje ugovora.
    • Korisničko ponašanje: ako se strana ponaša u skladu s ugovorom, kao što je korištenje usluga u okviru dogovorenih uvjeta, to može biti dokaz postojanja ugovora.

    Preporučljivo je da se neformalni ugovori redovno zabilježe na neki vidljiv način, kako bi se izbjegli potencijalni problemi prilikom dokazivanja postojanja ugovora u budućnosti.

    Napomena: Svi dokazi moraju biti relevantni i u skladu sa zakonima kojima se reguliše dokazivanje u određenoj zemlji.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Godišnji odmor u slučaju otkaza

    Godišnji odmor u slučaju otkaza

    Godišnji odmor je vrijeme koje radnik ima pravo da provede van radnog procesa kako bi se odmorio i opustio. Otkaz je raskid ugovorenog radnog odnosa između poslodavca i radnika. Ima li radnik pravo na godišnji odmor u slučaju otkaza?

    Sadržaj članka:

    Pravo na godišnji odmor

    Radnik, za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana.

    Izuzetno godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.

    Maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.

    Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Čak i u slučaju da promijenite radnu sredinu, odnosno poslodavca, imate pravo da koristite stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca.

    Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.

    Detaljno o tome kako i kada se stiče pravo na odmor nakon prvog zaposlenja pisali smo o posebnom članku.

    Odricanje od godišnjeg odmora nije moguće.

    Godišnji odmor u slučaju otkaza

    U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.

    Naknada se isplaćuje u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18, 44/22), član 52. stav 4.

    Radnik pravo na godišnji odmor koristi u skladu sa planom korištenja godišnjih odmora.

    Plan korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz prethodnu konsultaciju sa radnicima ili njihovim predstavnicima u skladu sa zakonom, uzimajući u obzir potrebe posla, kao i opravdane razloge radnika.

    Međutim, ukoliko poslodavac prije nastupanja termina u kojem bi radnik, u skladu sa navedenim planom, koristio godišnji odmor, ima namjeru da radniku otkaže ugovor o radu, u tom bi slučaju poslodavac trebao radniku isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, ukoliko je cijeli ili dio godišnjeg odmora ostao neiskorišten krivicom poslodavca.

    Poslodavac bi radniku kojem namjerava otkazati ugovor o radu, morao omogućiti da iskoristi godišnji odmor prije prestanka ugovora o radu.

    Ukoliko ga spriječi da koristi godišnji odmor, odnosno ako učini nešto zbog čega bi radnik bio onemogućen da koristi godišnji odmor, onda bi nastala obaveza isplate navedene naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. To bi se moralo posebno dokazivati.

    Naknada umjesto korištenja godišnjeg odmora podrazumijeva naknadu koju bi radnik ostvario da je koristio godišnji odmor, odnosno pravo na naknadu plaće, u visini plaće koju bi ostvario da je radio.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Otkaz ugovora o radu radniku na bolovanju

    Otkaz ugovora o radu radniku na bolovanju

    Otkaz ugovora o radu označava prekid radnog odnosa. Otkaz ugovora može biti iniciran od strane poslodavca ili radnika. Razlozi za otkaz mogu uključivati neispunjavanje uvjeta ugovora, nepoštivanje pravila poslodavca, loše radne navike ili neodrživost posla. Međutim, može li poslodavac dati otkaz ugovora o radu radniku na bolovanju?

    Sadržaj članka:

    Kojim propisom je regulisana zaštita radnika na bolovanju

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18, 44/22) predvidio je situacije u kojima radnik neće biti u mogućnosti da obavlja svoje redovne radne zadatke.

    U skladu s tim je i propisana zaštita radnika u slučaju privremene spriječenosti za rad.

    Iako je bolovanje težak period za svaku osobu, otkaz ugovora o radu radniku na bolovanju je stvarnost sa kojom se mnogi susreću, što dodatno otežava situaciju.

    Bez obzira na sve razlike koje narodi Bosne i Hercegovine imaju, što realne, što one koje su vještački i iz političkih razloga nametnute, nesigurnost radnog odnosa zajednička je karakteristika življenja u ovoj državi.

    U takvim okolnostima, otkaz ugovora o radu je stvarnost sa kojom se radnici susreću, te na koju u većini slučajeva nemaju adekvatan odgovor.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Kada poslodavac ne može otkazati ugovor o radu

    Zakon o radu FBiH propisuje je da radniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka, osim ako je počinio teži prijestup ili težu povredu radne obaveze iz ugovora o radu.

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18, 44/22), član 71.

    U prethodno opisanim slučajevima i za vrijeme trajanja ovih situacija, radniku ne može prestati ugovor o radu koji je zaključen na određeno vrijeme.

    Izuzetak je ako je radnik počinio teži prijestup ili težu povredu radne obaveze iz ugovora o radu.

    Pravo radnika da se vrati na rad nakon prestanka privremene spriječenosti za rad

    Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati na ostvarivanje prava radnika iz radnog odnosa.

    Radnik koji je bio privremeno spriječen za rad do šest mjeseci, a za kojeg nakon liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili ovlašteni ljekar utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene spriječenosti za rad.

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18, 44/22), član 72. stav 2.

    Ukoliko ne postoji mogućnost da se radnik koji je bio privremeno spriječen za rad duže od šest mjeseci vrati na poslove na kojima je radio ili na druge odgovarajuće poslove, poslodavac ga može rasporediti na druge poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima.

    Ukoliko ne postoji mogućnost raspoređivanja na iste ili druge odgovarajuće poslove, poslodavac može, nakon provedenih konsultacija sa vijećem zaposlenika, otkazati radniku ugovor o radu.

    Radnik je dužan, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti za rad, pisanim putem obavijestiti poslodavca o privremenoj spriječenosti za rad.

    Prava radnika sa promijenjenom radnom sposobnosti

    Nadležna ustanova za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja može da ocijeni da kod radnika postoji promijenjena radna sposobnost (invalid II kategorije).

    Poslodavac je tada dužan u pisanoj formi radniku ponuditi novi ugovor o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban.

    Ako takvi poslovi ne postoje, onda se razmatra da li postoji druga mogućnost, a to je premještanje na drugo radno mjesto za koje je potrebna prekvalifikacija ili dokvalifikacija.

    Otkaz ugovora o radu radniku sa promijenjenom radnom sposobnosti

    Poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika odnosno sindikata, otkazati ugovor o radu radniku kod kojega postoji promijenjena radna sposobnost.

    Prethodno pod uslovom da je kod poslodavca formirano vijeće zaposlenika odnosno sindikat formiran.

    Ukoliko vijeće zaposlenika odnosno sindikat uskrati saglasnost, rješavanje spora povjerava se arbitraži u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

    Ukoliko je nezadovoljan odlukom arbitraže, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostavljanja arbitražne odluke zatražiti da predmetnu saglasnost nadomjesti sudska odluka.

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18, 44/22), član 74. stav 2.

    U slučaju otkazivanja ugovora o radu, radnik ima pravo na otpremninu.

    Otpremnina se obračunava u iznosu uvećanom za najmanje 50% u odnosu na otpremninu iz člana 111. Zakona o radu.

    Prethodno se ne odnosi na situacije kada se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika.

    Ponuda ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima

    Odredbe ovog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i u slučaju kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno ponudi radniku zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima.

    Ako radnik prihvati ponudu poslodavca, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora.

    O ponudi za zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac. Taj rok ne može biti kraći od osam dana.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Rad na određeno

    Rad na određeno

    Rad na određeno se zasniva kao jedan od načina zaključivanja ugovora o radu i označava da ugovor ima trajanje, te su i poslodavac i radnik svjesni da nakon određenog roka radni odnos prestaje. Ovo znači nesigurnost zaposlenja, a i ostavlja mogućnost da poslodavci zloupotrebljavaju ovu vrstu ugovora.

    Sadržaj članka:

    Šta je rad na određeno

    Rad na određeno vremenski je ograničen radni odnos između radnika i poslodavca. To znači da je trajanje radnog odnosa dogovoreno unaprijed i da će radnik raditi za poslodavca samo za vrijeme koje je dogovoreno. Nakon isteka tog vremena, radni odnos prestaje automatski.

    Rad na određeno vrijeme bi trebalo da se zasniva za privremene poslove ili radna mjesta koja su potrebna samo za određeno vrijeme, poput sezonskog rada, rada na projektima sa određenim rokovima, rada u privremenim radnim okruženjima ili rada koji se odnosi na privremeno povećanje proizvodnje.

    Također, rad na određeno vrijeme se može zasnivati i za radnike koji su privremeno zamijenili druge radnike koji su odsutni (na bolovanju, porodiljskom dopustu itd.).

    Uticaj rada na određeno na radnike

    Rad na određeno vrijeme može imati negativan uticaj na radnike. Zbog privremenog karaktera radnog odnosa, radnici na određeno vrijeme su često manje motivisani, imaju manje sigurnosti u poslu, manje su zainteresovani za unaprijeđenje svojih stručnih znanja i manje su posvećeni poslu.

    Iako ova vrsta radnog odnosa može biti korisna za poslodavce, može imati negativan uticaj na zadovoljstvo, mentalno i fizičko zdravlje radnika, kao i na njihove mogućnosti za dugoročno planiranje svoje karijere.

    Kojim propisom je regulisan rad na određeno

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16, 89/18) uređuje pitanja koja se odnose zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa. 

    Zakon o izmjenama Zakona o radu objavljen je u Službenim novinama Federacije BiH, broj: 44/22, od 8.6.2022. godine.

    Kada rad na određeno postaje rad na neodređeno

    Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti za period duži od tri godine.

    Ako radnik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od tri godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

    Odsustva sa rada koja se ne smatraju prekidom ugovora o radu

    Prekidom ugovora o radu ne smatraju se prekidi nastali zbog:

    a. godišnjeg odmora;

    b. privremene spriječenosti za rad;

    c. porođajnog odsustva;

    d. odsustva sa rada u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;

    e. perioda između otkaza ugovora o radu i dana povratka na radno mjesto na osnovu odluke suda ili drugog organa, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;

    f. odsustva sa rada uz saglasnost poslodavca;

    g. vremenskog perioda do 60 dana između ugovora o radu sa istim poslodavcem, osim ako kolektivnim ugovorom nije utvrđen duži vremenski period.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.