Category: Građansko pravo

  • Kome pripada imovina stečena u braku

    Kome pripada imovina stečena u braku

    Bračna stečevina je pravni institut koji se odnosi na imovinu koja se stiče u braku odnosno zajedničkom životu supružnika. U bračnoj stečevini uključuju se sve stvari i novčana sredstva koja su stečena tokom braka, bez obzira na to koja od supružnika ih je stekla ili kako su ih stekli. Ukoliko do toga dođe, kome pripada imovina stečena u braku?

    Sadržaj članka:

    Šta čini bračnu stečevinu

    U skladu sa odredbama Porodičnog zakona FBiH, bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.

    Pokloni trećih osoba učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu stečevinu, bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko drukčije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavalac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera.

    Dobitak od igara na sreću je također bračna stečevina, kao što je to slučaj i sa prihodima od intelektualnog vlasništva ostvarenim za vrijeme trajanja bračne zajednice.

    Kome pripada imovina stečena u braku

    Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.

    Budući bračni partneri, odnosno bračni partneri mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose vezane za bračnu stečevinu.

    Ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine.

    Ko upravlja bračnom stečevinom

    Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obligacionog prava, ako Porodičnim zakonom nije drukčije određeno.

    Šta je posebna imovina

    Imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina.

    Posebna je i imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice jedan bračni partner stekne po pravnom osnovu drukčijem od onih koje smo prethodno naveli.

    Podjela bračne stečevine

    Podjela bračne stečevine vrši se ugovorom bračnih partnera.

    Ako bračni partneri ne zaključe ugovor, podjelu bračne stečevine izvršit će sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnog partnera, kako tokom tako i nakon prestanka braka.

    Bračni partner kojem je povjereno čuvanje i odgoj djeteta dobit će pri podjeli bračne stečevine pored njegovog dijela i stvari koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djeteta.

    Ako se odluka o povjeravanju čuvanja i odgoja djeteta izmijeni, bračni partner kojem je dijete bilo povjereno na čuvanje predat će stvari drugom roditelju, odnosno osobi kojoj se povjeri čuvanje i odgoj djeteta.

    Ako je sud odlučio da se podjela izvrši prodajom stvari zbog toga što je fizička dioba stvari nemoguća ili je moguća uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, bračni partner ima pravo preče kupnje te stvari.

    Ukoliko ste u situaciji da morate proći kroz sudski postupak za podjelu bračne imovine, preporučujemo vam da angažujete advokata specijaliziranog za tu oblast. Zato je Pravni blog napravio Spisak advokata za različite regije u Bosni i Hercegovini koji vam može biti od koristi pri odabiru.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je platna lista

    Šta je platna lista

    Šta je platna lista? Platna lista ili pisani obračun plaće je dokument koji se izdaje radniku od strane poslodavca i koji sadrži informacije o bruto i neto zaradi radnika, kao i o svim drugim davanjima i oduzimanjima koji se odnose na radni odnos.

    Sadržaj članka:

    Koje podatke sadrži platna lista

    Prilikom isplate plaće poslodavac je dužan radniku uručiti pisani obračun plaće.

    Platna lista koju poslodavac, obično na kraju mjeseca uz isplatu plaće, uručuje radniku, obično sadrži sljedeće informacije:

    1. Ime i prezime radnika
    2. Matični broj radnika
    3. Broj ugovora o zasnivanju radnog odnosa
    4. Mjesec za koji se izdaje platna lista
    5. Bruto zarada radnika
    6. Porezi i doprinosi koji se odvajaju od bruto zarade
    7. Neto zarada radnika (bruto zarada minus porezi i doprinosi)
    8. Druga davanja radniku (poput naknade za prevoz ili dodatka za rad u smjenama)
    9. Druga oduzimanja (poput kazni ili nedostajućih sati, odbitaka za kredit, članstva itd.)
    10. Ukupna zarada radnika (neto zarada plus druga davanja minus druga oduzimanja)

    Platna lista se obično izdaje radniku mjesečno i služi kao dokaz o isplaćenoj zaradi radnika te kao podloga za obračun poreza i drugih davanja.

    Da li je poslodavac dužan dati platnu listu

    O tome da li je poslodavac dužan dati platnu listu smo pisali i ranije i preporučujemo vam taj članak ukoliko želite više informacija o ovoj temi.

    Odredbom člana 79. stav 3. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/16 i 89/18 i 44/22), propisano da je prilikom isplate plaće poslodavac dužan radniku uručiti pisani obračun plaće.

    Također, članom 80. navedenog zakona predviđeno je da poslodavac koji ne isplati plaću u roku iz člana 79. stav 1. ovog zakona ili je ne isplati u cijelosti dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, radniku uručiti obračun plaće koju je bio dužan isplatiti.

    Obračun iz stava 1. ovog člana smatra se izvršnom ispravom.

    Shodno navedenom, Zakonom je propisana obaveza poslodavca da radniku uruči pisani obračun plaće, s tim da nije preciziran način uručenja što podrazumjeva da se može prihvatiti bilo koja vrsta uručenja kojom bi poslodavac imao dokaz o uredno izvršenoj dostavi, a imajući u vidu moguće pravne posljedice uručenja odnosno neuručenja.

    Prethodno je potvrđeno i u Mišljenju Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-2726/19 od 30.10.2019. godine.

    Kako mogu zahtijevati platnu listu od poslodavca

    Prilikom isplate plaće poslodavac je dužan radniku uručiti pisani obračun plaće.

    Ako poslodavac ne ispunjava ovu obavezu, radnik ima pravo zahtijevati od poslodavca da mu izda platnu listu.

    Radnik također može kontaktirati nadležni inspektorat rada u slučaju da poslodavac ne želi ili ne odgovara na zahtjev za izdavanje platne liste.

    Inspektor za pitanja rada može utvrditi da je poslodavac dužan radniku izdati platnu listu i naložiti poslodavcu da to učini, pod prijetnjom sankcijama.

    Ukoliko poslodavac odbije ili ne odgovori na zahtjev radnika za izdavanjem platne liste, radnik može podnijeti zahtjev nadležnom sudu za naređenje poslodavcu da izda platnu listu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Advokatska tajna

    Advokatska tajna

    Veza između advokata i klijenta je odnos povjerenja i povjerljivosti. Advokat je dužan da štiti interese svog klijenta, da poštuje njegovu privatnost i povjerljivost informacija koje mu se daju u vezi sa slučajem. Advokat je dužan da poštuje profesionalne standarde i da se pridržava etičkih pravila svoje profesije u radu sa svojim klijentima, a ono što mu se saopšti je advokatska tajna.

    Sadržaj članka:

    Odnos između advokata i klijenta

    Klijent je dužan da advokatu pruži istinite i tačne informacije u vezi sa svojim slučajem, da poštuje njegove preporuke i da izvršava sve obaveze prema advokatu u skladu sa dogovorenim uslovima saradnje.

    Odnos između advokata i klijenta je važan za uspešno rješavanje slučaja i za zaštitu prava i interesa klijenta. Važno je da obje strane poštuju svoje obaveze i da održavaju dobru komunikaciju u toku trajanja odnosa.

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da bi postojala odgovornost advokata za štetu počinjenu stranci (klijentu) zbog greške advokata, u tome postupku se mora utvrditi da li je šteta posljedica propusta advokata da poduzme određenu parničnu radnju, odnosno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štete i radnje ili propuštanja advokata.

    Ukoliko se odgovornost advokata utvrdi, tada postoji i odgovornost za štetu.

    Da bi došlo do odgovornosti za štetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi već i da se ostvare i druge pretpostavke i to: postojanje subjekta odgovornog za štetu, štetna radnja, protivpravnost štetne radnje i uzročna veza između štetne radnje i štete.

    “Protivpravnom radnjom prvotuženog (advokata) koja se sastoji u pasivnom držanju u situaciji koja je tražila njegovu aktivnost (nevršenje dužnosti u zakonskom roku) prvotuženi je štetnom radnjom prouzrokovao štetu tužitelju za koju odgovara zbog svoje krivnje.“

    U svakom slučaju, ukoliko smatrate da ste oštećeni ili onemogućeni u ostvarivanju svojih prava, savjetujemo vam da se obratite advokatu kojem vjerujete, a ukoliko ne poznajete nijednog advokata, na ovoma linku možete naći SPISAK ADVOKATA.

    Advokatska tajna

    Čuvanje advokatske tajne je načelo advokature koje predstavlja bitnu pretpostavku stručnog i savjesnog zastupanja i nezamjenjiv je uslov nezavisnosti i samostalnosti advokatske profesije.

    Obaveza čuvanja advokatske tajne nije vremenski ograničena.

    Advokatsku tajnu predstavlja sve ono što je advokat prilikom pružanja pravne pomoći saznao kao povjerljivo od svoje stranke ili na drugi način. U naravi ovu tajnu pored saznanja advokata predstavljaju svi spisi, tonski, računalni, slikovni i slični zapisi, te depoziti stranaka koji se nalaze u advokatskoj kancelariji.

    Kada prestaje obaveza čuvanja advokatske tajne

    Dužnost čuvanja advokatske tajne ne prestaje samim prestankom zastupanja ili završetkom postupka u kojem je i povodom kojeg je nastupilo saznanje o činjenicama i okolnostima, koje čine advokatsku tajnu. Dužnost čuvanja tajne postoji i u slučajevima saznanja o činjenicama i okolnostima povjerenim od strane stranke čije zastupanje advokat nije prihvatio.

    Advokat smije saopštiti činjenice i okolnosti, koje predstavljaju advokatsku tajnu, samo u odredjenoj vrsti postupka po pristanku osobe od koje je to saznao, datog u pismenoj formi, ili ako je otkrivanje tajne nu`no u krivičnom postupku ili postupku disciplinske odgovornosti advokata za dokazivanje njegove nevinosti.

    Ko ocjenjuje šta je advokatska tajna

    Advokat sam mora savjesno ocijeniti što stranka želi da bude sačuvano kao advokatska tajna, a što ponekad znači i samu činjenicu da mu se stranka obratila za pravnu pomoć i ne navođenjem koje vrste.

    Advokat je dužan na odgovarajući način sve svoje saradnike u kancelariji upoznati sa obavezom čuvanja advokatske tajne, a tu obavezu u Ugovoru o radu sklopljenim sa svojim saradnicima izričito predvidjeti kao razlog prestanka radnog odnosa.

    Obaveza čuvanja advokatske tajne proteže se na sve advokate u zajedničkoj advokatskoj kancelariji, na sve advokate u Advokatskom društvu i na sve zaposlenike.

    Odavanje advokatske tajne predstavlja svakako najtežu povreda dužnosti i ugleda advokature, ako je to učinjeno izvan uslova odredjenih u Kodeksu advokatske etike.

    Za potpuno razumjevanje advokatske etike, upućujemo vas da pročitate Kodeks advokatske etike.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je radno iskustvo

    Šta je radno iskustvo

    Šta je radno iskustvo? Radno iskustvo je vrijeme koje ste proveli radeći neki posao ili obavljajući poslove u određenom zanimanju. Za vrijeme sticanja radnog iskustva možete biti u radnom odnosu i možete vam teći radni staž, ali radno iskustvo se može steći i van radnog odnosa.

    Sadržaj članka:

    Kako se radno iskustvo razlikuje od radnog staža

    Pojmovi radni staž i radno iskustvo se u praksi često izjednačavaju, iako to nisu istoznačni pojmovi.

    Radno iskustvo može steći i putem drugih oblika obavljanja poslova dok se radni staž može ostvariti isključivo osnovom radnog odnosa.

    Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) propisuje da ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu uslov za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.

    Vrijeme stručnog osposobljavanja računa se u pripravnički staž i radno iskustvo utvrđeno kao uvjet za rad u određenom zanimanju i može trajati najduže onoliko vremena koliko traje pripravnički staž.

    O tome da li pripravnički staž ulazi u radni staž pisali smo u posebnom članku.

    Iskustvo pokazuje da je pitanje radnog staža i radnog iskustva relevantnije za organe uprave i državna preduzeća i ustanove nego za privatni sektor, gdje je poslodavcu relevantna vaša sposobnost za kvalitetno obavljanje predmetnih poslova.

    Detaljno smo obradili i pitanje koja je razlika između radnog staža i radnog iskustva.

    Kako se računa radno iskustvo

    Radno iskustvo se može mjeriti kroz broj godina ili mjeseci provedenih na određenom radnom mjestu, odnosno radeći na određenim poslovima.

    Kao što smo naveli, radno iskustvo se može steći u radnom odnosu i van radnog odnosa.

    Činjenica da posjedujete određeno radno iskustvo može se navesti kao dio životopisa ili kao odgovor na pitanje o radnom iskustvu prilikom traženja posla.

    Ukoliko vam je potrebna pomoć u ovom segmentu, pisali smo i o tome kako napisati CV, te šta je CV.

    Radno iskustvo se može steći u različitim poslovima i industrijama, te se može koristiti kao dokaz stručnosti i sposobnosti da se uspješno obavljaju različiti zadaci.

    O stečenom radnom iskustvu se izdaje uvjerenje ili potvrda.

    Potvrda je dokument koji se izdaje kako bi se potvrdila istinitost neke informacije ili činjenice. Potvrde se obično izdaju od strane nekog ovlaštenog službenika ili institucije i sadrže informacije koje su relevantne za neki slučaj ili potrebu.

    Potvrde se mogu izdavati u različitim situacijama i za različite svrhe, poput potvrđivanja nečijeg identiteta, mjesta boravka, radnog iskustva, obrazovanja, stanja računa, stanja vozila i slično. Potvrde se obično izdaju na zahtjev osobe koja ih traži i trebale bi biti ovjerene od strane ovlaštenog službenika ili institucije.

    Koristi od posjedovanja radnog iskustva

    Radno iskustvo može imati mnogo prednosti za pojedinca, uključujući:

    1. Stjecanje stručnosti i vještina: Radno iskustvo omogućuje ljudima da steknu stručnost i vještine u određenim poslovima i industrijama.
    2. Povećanje šansi za zaposlenje: Ljudi s radnim iskustvom često imaju veće šanse za zaposlenje nego oni bez radnog iskustva, jer poslodavci vjeruju da su ti ljudi već prošli određene obuke i da su sposobni da obavljaju sve potrebne poslove.
    3. Povećanje plaće: Ljudi s više radnog iskustva često mogu zahtijevati veće plaće od onih s manje radnog iskustva, jer se pretpostavlja da su oni više stručni i sposobni da obave poslove.
    4. Razvoj osobnosti i ličnosti: Radno iskustvo može pomoći ljudima da razviju osobnost i ličnost, jer se u procesu rada susreću s različitim izazovima i situacijama koje ih prisiljavaju da se razviju i prilagode.
    5. Stjecanje novih kontakata: Radno iskustvo omogućuje ljudima da steknu nove kontakte i mrežu poznanstava koja im mogu biti od koristi u budućnosti.

    Nadamo se da ste čitajući ovaj članak stekli predstavu o tome šta je radno iskustvu i kako se radno iskustvo razlikuje od radnog staža.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je radni staž

    Šta je radni staž

    Šta je radni staž? Radni staž je vrijeme koje radnik provodi radeći za nekog poslodavca ili u nekoj profesiji. Radni staž se obično računa od datuma zaposlenja do trenutka u kojem radnik prestaje da radi za određenog poslodavca ili u određenoj profesiji.

    Sadržaj članka:

    Kako se računa radni staž

    Radni staž se može računati u godinama ili mjesecima i može se odnositi na radni odnos u jednom ili više poslodavaca ili u više različitih profesija.

    Radni staž se obično navodi u životopisu ili u radnom spisku i predstavlja važan element pri odabiru radnika za posao ili pri odlučivanju o napredovanju ili povišici.

    Ukoliko radnik ima duži radni staž, to se obično smatra pozitivnim elementom za njegove poslovne sposobnosti i iskustvo. Međutim, radni staž sam po sebi ne garantuje uspjeh na poslu ili bolje plaću, već se uzima u obzir u kombinaciji s drugim elementima poput obrazovanja, vještina i sposobnosti radnika.

    Razlika između radnog staža i radnog iskustva

    Pojmovi radni staž i radno iskustvo se u praksi često izjednačavaju, iako to nisu istoznačni pojmovi.

    Radno iskustvo može steći i putem drugih oblika obavljanja poslova dok se radni staž može ostvariti isključivo osnovom radnog odnosa.

    Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) propisuje da ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu uslov za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.

    Vrijeme stručnog osposobljavanja računa se u pripravnički staž i radno iskustvo utvrđeno kao uvjet za rad u određenom zanimanju i može trajati najduže onoliko vremena koliko traje pripravnički staž.

    O tome da li pripravnički staž ulazi u radni staž pisali smo u posebnom članku.

    Kako se dokazuje radni staž

    Činjenica je da su u Federaciji Bosne i Hercegovine radne knjižice prestale važiti čime je njihova dokazna snaga, ako potiču iz tog entiteta, znatno smanjena. To, međutim, ne umanjuje dokaznu snagu onoga što je u njima upisano.

    Budući da nismo bili u mogućnosti identifikovati propise koji predviđaju hijerarhiju dokazne snage javnih isprava, što i nije odlučujuće ako dokazi iz jedne javne isprave ne isključuju dokaze iz druge, to se dokazivanje radnog staža, po našem mišljenju, ravnopravno može vršiti kako uvjerenjem ili potvrdom, tako i radnom knjižicom.

    Kada određeni period radnog staža nije upisan u radnu knjižicu, tada je relevantan radni staž obuhvaćen potvrdom ili uvjerenjem, posebno u slučaju kada u tom periodu u radnu knjižicu ništa nije upisano.

    Ako bi u radnoj knjižici bio upisan drugi poslodavac, ili bi drugi upis u radnoj knjižici pobijao podatke iz potvrde ili uvjerenja (nezaposlenost, zaposlenje u inostranstvu), trebalo bi se provesti dodatno utvrđivanje pribavljanjem dodatne potvrde ili uvjerenja od poslodavca. Radni staž se načelno (iako ne neophodno) podudara sa penzijskim stažom, dok se sa posebnim stažom može ali ne mora podudarati…”

    Više o ovoj temi pisali smo u članku pod nazivom Kako se dokazuje radni staž.

    Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Budući da se sa pripravnikom zasniva radni odnos, odnosno zaključuje ugovor o radu, na njega se odnose sve odredbe Zakona o radu koje se odnose na prava i obaveze iz radnog odnosa.

    Na pripravnika se odnose i odredbe drugih relevantnih propisa iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja i drugih propisa koji se odnose na regulisanje prava iz obaveza po osnovu rada.

    U skladu s tim, odgovor na pitanje da li pripravnički staž ulazi u radni staž je da, ulazi.

    Beneficirani radni staž

    Beneficirani radni staž, kako se obično kolokvijalno naziva, ili staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, računa se za radna mjesta, odnosno poslove na kojima je rad naročito težak, opasan i štetan po zdravlje.

    To su radna mjesta na kojima i pored općih i posebnih mjera zaštite zdravlja na radu postoje štetni uticaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost osiguranika.

    Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem su i radna mjesta, na kojima zbog prirode i težine posla fiziološke funkcije organizma, odnosno zdravlje, slabe u toj mjeri da onemogućavaju dalje uspješno
    obavljanje profesionalne djelatnosti.

    Opširno o ovoj temi pisali smo u članku Beneficirani radni staž.

    Provjera uplate doprinosa

    Na online portalu za provjeru uplaćenih doprinosa i evidentiranog osiguranja, zaposlene osobe mogu provjeriti da li im je i u kojem iznosu poslodavac uplatio doprinose i prijavio kod nadležnog organa počevši od 2011. godine kada je uspostavljen Jedinstveni sistem.

    Saznajte kako možete provjeriti jesu li vam uplaćeni doprinosi.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Budući da se stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca može koristiti kao da ste ostali kod prethodnog poslodavca, da bi se dokazala činjenica o sticanju prava na godišnji odmor, odnosno da se godišnji odmor nije iskoristio, potrebno je da se poslodavcu dostavi potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru.

    Sadržaj članka:

    Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Potvrda je dokument koji se izdaje kako bi se potvrdila istinitost neke informacije ili činjenice. Potvrde se obično izdaju od strane nekog ovlaštenog službenika ili institucije i sadrže informacije koje su relevantne za neki slučaj ili potrebu.

    Potvrde se mogu izdavati u različitim situacijama i za različite svrhe, poput potvrđivanja nečijeg identiteta, mjesta boravka, radnog iskustva, obrazovanja, stanja računa, stanja vozila i slično. Potvrde se obično izdaju na zahtjev osobe koja ih traži i trebale bi biti ovjerene od strane ovlaštenog službenika ili institucije.

    Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru je dokument koji potvrđuje da je radnik imao pravo na godišnji odmor, ali da ga nije iskoristio.

    Šta sadrži Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Potvrda se obično izdaje na zahtjev radnika ili njegovog poslodavca i sadrži informacije o radniku, njegovom poslodavcu, vremenu rada i neiskorištenom godišnjem odmoru.

    Potvrda može sadržavati i ostale relevantne podatke o čemu trebate razgovarati sa trenutnim poslodavcem, odnosno osobom koja radi na personalnim, poslovima upravljanja ljudskim resursima.

    Za šta se koristi Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Ova Potvrda se može koristiti u različite svrhe, poput dokazivanja neiskorištenog godišnjeg odmora u slučaju sporova oko plaćanja ili za potrebe obračuna plaće.

    Ona također može biti korisna ako radnik želi da prenese neiskorišteni godišnji odmor u sljedeću godinu ili ako želi da ga iskoristi u obliku dodatnog slobodnog dana ili novčane naknade.

    Ukoliko je potrebno izdati potvrdu o neiskorištenom godišnjem odmoru, radnik bi trebao zatražiti od svojeg poslodavca da mu izda takvu potvrdu.

    Poslodavac je dužan izdati potvrdu o neiskorištenom godišnjem odmoru ukoliko radnik ima pravo na takav odmor i ako nije iskoristio svoje pravo.

    Potvrda bi trebala bi sadržavati sve relevantne informacije o radniku, poslodavcu i neiskorištenom odmoru te bi trebala biti potpisana i ovjerena od strane poslodavca ili nadležnog službenika.

    Uslovi za sticanje prava na godišnji odmor

    Godišnji odmor je period vremena koji radnik ima pravo da provede na odmoru i koji mu se obračunava kao plaćen odmor. Godišnji odmor je važan za zdravlje i dobrobit radnika i omogućava mu da se odmori i regenerira nakon perioda rada.

    Odredbom člana 48. stav 1. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), propisano je da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Odredbom člana 52. stav 4. navedenog Zakona propisano je da je poslodavac, u slučaju prestanka ugovora o radu, dužan radniku koji nije koristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Ako je godišnji odmor ostao neiskorišten iz objektivnih razloga, u tom bi slučaju radnik mogao koristiti godišnji odmor i kod novog poslodavca, na osnovu izdate potvrde prethodnog poslodavca.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Pravo na odmor nakon prvog zaposlenja

    Pravo na odmor nakon prvog zaposlenja

    Godišnji odmor je vrijeme na koje radnik ima pravo da provede van radnog mjesta i odmori se. Odmor je važan za radnike jer im omogućava da se opuste i odmore od svakodnevnih obaveza i stresa na poslu, što može da poveća njihovu produktivnost i zadovoljstvo na poslu. Međutim, kada se stiče pravo na odmor nakon prvog zaposlenja?

    Sadržaj članka:

    Pravo na odmor nakon prvog zaposlenja

    Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.

    Odmori i odsustva sa rada

    Šta se ne smatra prekidom rada

    Odsustvo sa rada je vijreme kada radnik nije prisutan na radnom mjestu i ne obavlja svoje radne obaveze. Međutim, postoje neke aktivnosti koje se ne smatraju odsustvom sa rada, i to su prekidi nastali zbog:

    • godišnjeg odmora;
    • privremene spriječenosti za rad;
    • porođajnog odsustva;
    • odsustva sa rada u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
    • perioda između otkaza ugovora o radu i dana povratka na radno mjesto na osnovu odluke suda ili drugog organa, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
    • odsustva sa rada uz saglasnost poslodavca;
    • vremenskog perioda do 60 dana između ugovora o radu sa istim poslodavcem, osim ako kolektivnim ugovorom nije utvrđen duži vremenski period.

    Odmor za lice na stručnom usavršavanju i volontera

    Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.

    U skladu sa Zakonom o radu FBiH, licu za vrijeme stručnog osposobljavanja osigurava se odmor u toku rada, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor.

    U skladu sa Zakonom o volontiranju FBiH, volonter koji obavlja dugoročno volontiranje ima pravo na odmor u trajanju od najmanje dva radna dana mjesečno.

    Volonteri i volontiranje u BiH

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Ugovor o radu može prestati na više različitih načina, naprimjer, ispunjavanjem uslova za penzionisanje, otkazom ugovora o radu, istekom roka na koji je ugvor o radu zaključen, ali i sporazumom poslodavca i radnika. Šta je sporazum o prestanku ugovora o radu i kako napisati sporazum o prestanku ugovora o radu, o tome govorimo u nastavku uz primjer.

    Sadržaj članka:

    Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanoj formi. Ukoliko poslodavac u radnik sporazum o prestanku ugovora o radu zaključe usmenim putem, odnosno ukoliko Sporazum nije u pismenoj formi, tada Sporazum ne proizvodi pravne učinke i ništavan je.

    Ovo iz razloga da bi se spriječile eventualne zloupotrebe, te da bi se osiguralo da Sporazum odražava pravu i pravno valjanu volju ugovornih strana datu bez prisile, prevare, prijetnje i zablude

    Ovaj Sporazumom mora sadržavati podatke o roku u kojem radni odnos prestaje, te način na koji će se urediti sva ostala međusobna prava i obaveze koje iz
    prekida radnog odnosa proizilaze.

    Šta ako poslodavac odbije Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Ako se dogodi da poslodavac ne želi da zaključi Sporazum o prestanku ugovora o radu, u tom slučaju radnik može podnijeti otkaz ugovora o radu. Tada bi se primjenjivale odredbe Zakona o radu koje se odnose na otkaz ugovora o radu, uključujući i poštivanje otkaznog roka ugovorenog u ugovoru o radu.

    Trajanje otkaznog roka

    Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.

    Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza radniku odnosno poslodavcu.

    Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog roka, ali ne duže od mjesec dana kada radnik daje otkaz poslodavcu, odnosno tri mjeseca kada poslodavac daje otkaz.

    Otkaz ugovora o radu

    Otpremnina u slučaju Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    Zakonom nije propisana obaveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju sporazumnog prestanka ugovora o radu, ali tu obavezu mogu stvoriti ugovorne strane same, sporazumom, jer im to omogućava sloboda ugovaranja.

    Mane Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    U slučaju sporazumnog prestanka  ugovora o radu, radnik nema pravo na naknadu za nezaposlene, kao što bi imao da mu je ugovor o radu otkazan od strane poslodavca.

    Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba Federaciji Bosne i Hercegovine izričito je propisano da nezaposlena osoba nema pravo na novčanu naknadu kada je svjesno doprinijela prestanku radnog odnosa.

    Zaključivanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu radnik je svjesno izrazio volju da mu ugovor o radu prestane, odnosno doprinio prestanku radnog odnosa.

    Sadržaj Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    Sporazumom o prestanku ugovora o radu poslodavac i radnik dogovaraju se o svim pitanjima bitnim za prestanak ugovora o radu te sva ostala međusobna prava i obaveze koje iz prestanka radnog odnosa proizilaze.

    Zakon ne propisuje sadržaj Sporazuma o prestanku radnog odnosa.

    Sadržaj Sporazuma o prestanku ugovora o radu može, ali ne mora biti propisan pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, prilikom njegovog zaključivanja.

    U slučaju da nije propisan, sporazumom se neposredno utvrđuju međusobna prava i obaveze.

    Primjer Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    Preuzmite Word dokument Sporazuma o prestanku ugovora o radu:

    SPORAZUM O PRESTANKU UGOVORA O RADU

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je vanbračna zajednica i kako se dokazuje

    Šta je vanbračna zajednica i kako se dokazuje

    Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, reguliše i pitanje vanbračne zajednice, te pravne učinke vanbračne zajednice žene i muškarca. Međutim, šta je vanbračna zajednica i kako se dokazuje?

    Sadržaj članka:

    Šta je vanbračna zajednica

    Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

    Kada vanbračni partneri mogu usvojiti dijete

    Vanbračni partneri koji žive najmanje pet godina u vanbračnoj zajednici mogu potpuno usvojiti dijete.

    Osoba koja nije u braku i vanbračni partneri koji žive u vanbračnoj zajednici koja traje najmanje pet godina, mogu nepotpuno usvojiti dijete ako za to postoje naročito opravdani razlozi.

    Nepotpuno usvojenje

    Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18 godine života. Za usvojenje djeteta starijeg od 10 godina potreban je njegov pristanak.

    Izdržavanje vanbračnih partnera

    Međusobno izdržavanje bračnih i vanbračnih partnera, roditelja i djece i drugih srodnika njihova je dužnost i pravo kada je to predviđeno Porodičnim zakonom.

    U slučajevima u kojima se međusobno izdržavanje bračnih i vanbračnih partnera, roditelja i djece i drugih srodnika ne može ostvariti u cijelosti ili djelimično, društvena zajednica pruža, pod uvjetima određenim zakonom, neosiguranim članovima porodice sredstva neophodna za izdržavanje.

    Odricanje od prava i dužnosti izdržavanja nema pravnog učinka.

    Bračni partner koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima.

    Pravo na izdržavanje prestaje ako izdržavani razvedeni bračni partner, ili bračni partner iz poništenog braka sklopi novi brak, ili zasnuje vanbračnu zajednicu, ili postane nedostojan tog prava, ili ako više ne postoji neki od prethodno pomenutih uvjeta.

    Vanbračni partner koji ispunjava uvjete za izdržavanje ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera nakon prestanka vanbračne zajednice.

    Tužba za izdržavanje vanbračnog partnera može se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne zajednice, a sud može odbiti zahtjev za izdržavanje vanbračnog partnera ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog vanbračnog partnera grubo ili nedolično ponašao u vanbračnoj zajednici, ili ako bi obaveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu za drugog vanbračnog partnera.

    Izdržavanje majke vanbračnog djeteta

    Troškove izazvane trudnoćom i porođajem vanbračnog djeteta snose majka i otac u skladu sa svojim imovinskim mogućnostima.

    Otac vanbračnog djeteta dužan je, srazmjerno svojim mogućnostima, izdržavati majku svog djeteta za vrijeme od tri mjeseca prije porođaja i jednu godinu nakon porođaja, ako se majka stara o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život.

    Imovina vanbračnih partnera

    Imovina koju su vanbračni partneri stekli radom u vanbračnoj zajednici smatra se njihovom vanbračnom stečevinom.

    Na ovu imovinu primjenjuju se odredbe ovog Zakona o bračnoj stečevini.

    Kako se dokazuje vanbračna zajednica

    Imajući u vidu prethodno napisano, činjenica je da se prava i obaveze vanbračnih partnera formalno-pravno izjednačavaju.

    Međutim, ne možemo govoriti o potpunoj ravnopravnosti, budući da se vanbračna zajednica mora dokazivati sudskim putem, u slučaju kada je potrebno ostvariti neko pravo, obično u ostavinskom postupku.

    Praksa pokazuje da od svih dokaza, najveću pravnu snagu imaju pisane isprave, zatim svjedoci, a potom saslušanje parničnih stranaka.

    To mogu biti dokazi koji se odnose na prijavu mjesta prebivališta, odnosno boravišta, iskazi komšija, kućne liste ili neka druga dokumentacija koja je nastala za vrijeme trajanja vanbračne zajednice.

    Nakon materijalnih dokaza, relevantni su i iskazi svjedoka, te svi ostali relevantni dokazi koji mogu poslužiti kako bi se nedvojbeno utvrdilo da je vanbračna zajednica postojala.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Angažovanje studenata za rad

    Angažovanje studenata za rad

    Ako se odluči za angažovanje studenata za rad, poslodavac treba uzeti u obzir eventualne smetnje za ovakvu vrstu angažmana, koje bi zbog statusa i obaveza studenta mogle proizlaziti iz propisa u oblasti obrazovanja.

    Sadržaj članka:

    Potreba studenata za radnim angažmanom

    Imajući u vidu sve obaveze koje studiranje nosi sa sobom, kod velikog broja studenata javlja se potreba za zasnivanjem radnog odnosa kako bi bili u mogućnosti finansirati studiranje, ili zaraditi za džeparac, odmor ili neku drugu potrebu.

    Međutim, tu se postavlja pitanje da li je i na koji način je moguće angažovati studente na rad putem studentskih servisa, i je li to moguće uraditi primjenom odredaba Zakona o radu koje se odnose na obavljanje privremenih i povremenih poslova?

    Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova

    Odredbama Zakona o radu FBiH predviđena je mogućnost zaključivanja ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova.

    Članom166. Zakona propisano je da se za obavljanje privremenih i povremenih poslova može zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod određenim uvjetima.

    Privremeni i povremeni poslovi moraju biti utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu.

    Ti poslovi ne smiju da predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom.

    Također, ne mogu da traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

    Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za radnike u radnom odnosu i druga prava, u skladu s propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

    Vrste ugovora o radu

    Angažovanje studenata za rad

    Uvažavajući prethodne odredbe, te činjenicu da Zakon, osim uvjeta u pogledu godina života, ne propisuje druge uvjete za zaključivanje ugovora o radu, u skladu sa našim tumačenjem odredaba Zakona, ne postoje smetnje za angažovanje studenata putem zaključivanja ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova s poslodavcem.

    Naravno u svakom pojedinačnom slučaju bi bilo potrebno uzeti u obzir eventualne smetnje za ovakvu vrstu angažmana, koje bi zbog statusa i obaveza studenta mogle proizlaziti iz propisa u oblasti obrazovanja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.