U svakom društvu i pravnom poretku koji se zasnivaju na vladavini zakona advokatska profesija ima posebnu ulogu. Posebna uloga podrazumjeva čast i ugled, ali i mnoštvo pravnih i moralnih obaveza. Advokati su dužni služiti interesima pravde kao i onima čija su im prava i slobode povjereni da ih štite i brane. Da bi sistem funkcionisao, građani moraju da znaju da neprofesionalnost advokata ne smije da prođe nekažnjeno, niti da njihov status u društvu treba da im garantuje moć da donose odluke u suprotnosti sa onim što nalažu propisi i Kodeks advokatske etike.
Sadržaj članka:
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Vjernost advokata stranci
Vjernost stranci je osnovna i najvažnija dužnost advokata. Ona je važnija od interesa od njegovih ličnih interesa, odnosa sa ostalim kolegama adovokatima, političkim faktorima ili drugim obzirima, osim interesa stranke.
U svakom pojedinačnom slučaju, advokat, osoba u koju klijent, pretpostavlja se, ima bezgranično povjerenje i u koga se uzda, dužan je posvetiti svu svoju stručnost i savjesnost te joj cjelovito i pravovremeno pružiti očekivanu pravnu pomoć.
To što određeni advokat ima previše posla, aktivnih slučajeva, ne smije da dovede u pitanje njegovu sposobnost da savjesno i blagovremeno poduzima pravnpomoć stranci. O poslovima koje je ranije preuzeo, kao i u drugim profesijama, adovak mora razmišljati ranije.
Ako nije u mogućnosti obavljati svoju funkciju kako je to propisano i kako se od njega odlučuje, advokat mora naćin način da stranku uputi na drugog advokata, bez obzira koliko se svaki od advokata borio za što veći broj klijenata.
Nelojalnost advokata
Svaka nelojalnost u obavljanju advokatske djelatnosti protivi se časti i ugledu advokature, a naročito:
- pribavljanje stranaka putem ponuda, posrednika ili reklama;
- saradnja s nadripisarima ili licima za koja se sumnja da se bave nadripisarstvom,
- obećanje provizije ili nagrade drugima za pribavljanje stranaka;
- omalovažavanje drugih advokata,
- pozivanje na dobre veze i poznanstva,
- ponude jeftinijeg zastupanja od cijena utvrđenih advokatskom tarifom,
- isticanje advokatske table napadnog oblika i sadržaja ili isticanje table na druga mjesta osim na zgradu u kojoj se nalazi kancelarija,
- upotreba nesrazmjerno velikog ili okruglog pečata,
- napadno isticanje u podnescima, dopisima ili na drugi način, podataka o advokatskim kancelarijama sa kojima je skolopljen ugovor o povezivanju i saradnji,
- napadno isticanje eventualne specijalizacije,
- javni istupi u sredstvima javnog informisanja s naglašenim isticanjem svog svojstva advokata, odnosno na način koji bi se mogao shvatiti kao nametanje javnosti ili samoreklamiranje i slično.
Advokata preporučuju stručnost, sposobnost, uspjeh, ugled i povjerenje koje je stekao svojim radom i ponašanjem.
Advokat ne smije da stiče klijente na nečastan ili na drugi nedopušten način.
Prihvatanje i raskid angažmana
Advokat ne mora prihvatiti svaki slučaj i niko na njega ne smije uticati, te samostalno odlučuje da li će prihvatiti ponudu za zastupanje stranke, za pružanje pravne pomoći, ili odbranu. Pružanje tražene pomoći advokat može odbiti samo iz razloga propisanih Zakonom, Kodeksom i drugim opštim aktima Advokatske komore FBIH.
Odluka o zasnivanju ne smije se zasnivati na bilo kojem diskriminatorskom kriteriju poput spola, nacionalne pripadnosti ili političkog uvjerenja.
Advokat koji lično poznaje protivnu stranku može odbiti zastupanje protiv nje, a ako ipak prihvati zastupanje mora prije toga svoju stranku upozoriti na to poznanstvo.
Odnos prema suprotnoj strani
Advokat mora imati obzira i prema protivnoj stranci uvažavajući njena ljudska i druga prava, te stvarati atmosferu u kojoj će se spor riješiti na najbezbolniji način po sve strane u postupku.
Advokatska tajna
Čuvanje advokatske tajne je jedno od najznačajnijih načela advokature. Obaveza čuvanja advokatske tajne nije vremenski ograničena.
Advokatsku tajnu predstavlja sve ono što je advokat prilikom pružanja pravne pomoći saznao kao povjerljivo od svoje stranke ili na drugi način. Tajna su i svi spisi, tonski, računarski, slikovni i slični zapisi, te depoziti stranaka koji se nalaze u advokatskoj kancelariji.
Dužnost čuvanja advokatske tajne ne prestaje samim prestankom zastupanja ili završetkom postupka u kojem je i povodom kojeg je nastupilo saznanje o činjenicama i okolnostima, koje čine advokatsku tajnu. Dužnost čuvanja tajne postoji i u slučajevima saznanja o činjenicama i okolnostima povjerenim od strane stranke čije zastupanje advokat nije prihvatio.
Sankcionisanje kršenja Kodeksa advokatske etike
Kodeks advokatske etike i pravila koja se njime propisuju moraju da budu dio svijesti i uvjerenja svakoga advokata i strogo ih se mora pridržavati. Međuim, postoje slučajevi gdje to nije tako.
Radi osiguranja što potpunijeg poštivanja Kodeksom utvrđenih pravila profesionalnog ponašanja, obezbijedit će se sankcionisanje svih onih čije ponašanje bude suprotno ovim pravilima.
Nadležni disciplinski organ advokatske komore odlučit će o tome da li povreda pravila ovog Kodeksa u pojedinim slučajevima predstavlja i disciplinsku povredu advokatske dužnosti i o tome će zauzeti svoj stav.
Ukoliko smatrate da neki slučaj predstavlja povredu Kodeksa, ovo je Kontakt Advokatske/Odvjetničke komore FBiH gdje možete da saznate više o svojim pravima.
Na koga se odnosi Kodeks advokatske etike
Kodeks se odnosi na advokate, advokatske pripravnike upisane u imenik advokatskih pripravnika u FBiH, stručne saradnike i advokate iz drugih država, kada u skladu sa Zakonom postupaju na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.
Dužnost advokata
Svaki advokat je dužan da se kreće u granicama Zakona, a u skladu sa ustavnim načelima, moralom društva i načelima i principima sadržanim u opštim aktima Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine.
Dužan je da se dosljedno bori za vladavinu prava, zaštitu sloboda i interesa građana koje brani i zastupa, nikada se ne smije staviti u zavisnost sa bilo čijim drugim ili svojim vlastitim intersom.
Odnos advokata prema vlastitoj stranci, protivnoj stranci i njenim zastupnicima, prema drugim advokatima, sudovima, tužilaštvima te drugim državnim organima sa javnim ovlašćenjima određen je isključivo njegovim položajem zastupnika i zaštitnika prava i intersa građana i pravnih lica.
Pri obavljanju advokatske djelatnosti, advokat se treba ponašati tako da stekne i učvrsti povjerenje svoje stranke a istovremeno i pravosudnih i drugih organa pred kojima postupa štiteći prava i interese stranke.
U svim svojim postupcima, podnescima, govorima i drugim službenim radnjama, advokat je dužan voditi računa o zahtijevima profesionalne i opšte kulture.
Advokat je dužan savjesno ispunjavati sve dužnosti koje proizilaze iz advokatskog poziva i pri tome čuvati ugled i dostojanstvo advokature i to kako pri obavljanju djelatnosti tako i u privatnom životu.
Svojim ponašanjem advokat mora služiti kao primjer humanosti, poštovanja ljudskog dostojanstva i progresivnih nastojanja u priznavanju, zaštiti i ostvarivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda.
Advokat je dužan pri zastupanju stranaka sačuvati svoju nezavisnost, a interese stranke smije štiti samo sredstvima koja su u skladu sa zakonom, s dostojanstvom advokatskog poziva i s dobrim običajima koji nisu u suprotnosti s njegovom savješću.
Advokat se ne smije prihvatiti poslova koji su nespojivi s njegovim pozivom i koji bi mogli štetiti njegovoj nezavisnosti, dobrom glasu, i ugledu advokature.
Nedopušteno je i u suprotnosti je s dostojanstvom advokata da na bilo koji način sarađuje sa nadripisarima.
Dužnost je advokata da svako lice za koje sazna da se bavi nadripisarstvom, prijavi nadležnom državnom organu.
Advokat ne smije isticati svoju raniju službu, položaj ili dužnost za pribavljanje stranaka, niti na bilo koji način uvjeravati stranku da joj zbog toga može uspješnije pružiti zaštitu prava i interesa koji su joj povrijeđeni
Svoj krug djelovanja, advokat može proširivati samo sredstvima koja su u skladu sa čašću i ugledom advokata.
Kada se smatra da advokat pribjegava nečasnom ili nedopuštenom sticanju klijenata?
Smatra se da advokat pribjegava nečasnom ili nedopuštenom sticanju klijenata, naročito kada:
- daje nerealne procjene i obećava uspjeh ili dovodi klijenta u zabludu u pogledu pravne prirode predmeta,
- omalovažava druge advokate,
- podstiče ili ne osporava uvjerenje klijenta u efikasnost korupcije, ili predlaže i nagovještava sopstveno sudjelovanje u korupciji,
- stupa u kontakt sa klijentima drugih advokata i navodi ih da na njega prenesu zastupanje, ili preuzima klijente drugih advokata na način suprotan ovom Kodeksu,
- na raspravama i u drugim javnim istupanjima u svojstvu advokata izaziva incidente i bez opravdanog razloga stvara konfliktne situacije u namjeri da nametne utisak odvažnosti i stekne ličnu popularnost.
Napomena
Svojim ponašanjem advokat mora služiti kao primjer humanosti, poštovanja ljudskog dostojanstva i progresivnih nastojanja u priznavanju, zaštiti i ostvarivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda.
Ovaj članak je napisan i velikim dijelom sadrži izvode iz Kodeksa advokatske etike, ali ni u kom slučaju nije potpun tekst Kodeksa. Za potpuno razumjevanje, poreporučujemo da pročitate originalni dokument.
Tekst ovoga članka ne obuhvata sve odredbe Kodeksa, međutim, željeli smo upoznati naše čitaoce sa pravom da prijave neprofesionalnost advokata, neprimjereno ponašanje adovakata i svojih zastupnika.
