Author: admin

  • Motivaciono pismo kao oružje: Kako se izdvojiti iz mase kandidata

    Motivaciono pismo kao oružje: Kako se izdvojiti iz mase kandidata

    Kada se prijavljujete za posao, većina vas će poslati svoj životopis ili CV. Međutim, kako biste se izdvojili iz mase kandidata, neophodno je da u svojoj aplikaciji uključite i motivaciono pismo. Motivaciono pismo predstavlja vašu priliku da se predstavite na ličan način, da istaknete svoje najbolje kvalitete i da izrazite svoju motivaciju za traženi posao. Koristite motivaciono pismo kao oružje.

    Ranije smo pripremili više primjera motivacionog pisma za posao. To vam može biti inspiracija i od koristi pri pisanju motivacionog pisma.

    Poznavanje kompanije

    Prije nego što počnete pisati motivaciono pismo, potrebno je da se dobro upoznate sa kompanijom i poslom za koji se prijavljujete.

    Istražite misiju, viziju i vrijednosti kompanije, kao i njen proizvod ili uslugu. Tako ćete imati bolji uvid u ono što poslodavac traži i moći ćete da prilagodite svoje motivaciono pismo prema tim zahtjevima.

    Lični pristup

    Motivaciono pismo je vaša prilika da se predstavite na ličan način. Stoga, u svom motivacionom pismu istaknite svoje najbolje kvalitete, iskustva i vještine koje vas čine idealnim kandidatom za traženi posao.

    Pokušajte da se fokusirate na ono što vas čini jedinstvenim i posebnim, te kako biste svoje prednosti mogli da iskoristite u korist kompanije.

    Izrazite svoju motivaciju

    Jedan od glavnih ciljeva motivacionog pisma je izraziti svoju motivaciju za posao za koji se prijavljujete.

    Budite iskreni i precizni u izražavanju svojih razloga zašto želite raditi u toj kompaniji i zašto vas interesuje taj posao.

    To će poslodavcu dati uvid u vaše dugoročne ciljeve i motivaciju, što će vas istaći iz mase kandidata.

    Savjeti za pisanje motivacionog pisma

    Kada pišete motivaciono pismo, važno je da budete jasni i precizni. Pokušajte da se fokusirate na ključne tačke koje bi vas izdvojile iz mase kandidata.

    Također, budite originalni i kreativni u svojoj prezentaciji i stilu pisanja. Koristite primjere i konkretna iskustva koja potkrepljuju vaše kvalitete i sposobnosti.

    Ne možemo dovoljno naglasiti koliko je važno da pazite na pravopis i gramatiku, jer nepravilnosti u pisanju mogu dati loš utisak o vama kao kandidatu.

    Završna izjava

    Na kraju svog motivacionog pisma, napišite završnu izjavu u kojoj ćete se zahvaliti poslodavcu na vremenu koje je posvetio vašoj aplikaciji.

    Također, možete izraziti nadu da će vaša aplikacija biti uzeta u obzir za poziciju za koju ste se prijavili.

    Zaključak

    Ako motivaciono pismo koristite kao oružje, ono predstavlja važan alat u procesu prijave za posao.

    To je vaša prilika da se predstavite na ličan način, da istaknete svoje najbolje kvalitete i da izrazite svoju motivaciju za traženi posao. Kako biste se izdvojili iz mase kandidata, potrebno je da pokažete svoju prednost i prilagodite svoje motivaciono pismo prema potrebama i zahtjevima kompanije.

    Uzmite u obzir naše savjete i napišite motivaciono pismo koje će vas izdvojiti iz mase kandidata i učiniti neodoljivim za poslodavce.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Motivaciono pismo za posao

    Motivaciono pismo za posao

    Motivaciono pismo za posao je dokument kojim kandidat izražava interesovanje uz aplikaciju za radno mjesto, a koje ima za cilj da naglasi njegovo zanimanje za posao i da uvjeri poslodavca da je on najbolji izbor za tu poziciju.

    Forma motivacionog pisma

    Motivaciono pismo za posao treba biti formalan dokument koji prati životopis ili CV i propratno pismo i koji se šalje poslodavcu prilikom prijave za posao. Forma motivacionog pisma uključuje sljedeće elemente:

    1. Adresa poslodavca: Adresa poslodavca se piše na vrhu pisma. Ukoliko znate ime osobe koja će primiti vašu prijavu, napišite ime i prezime osobe.
    2. Pozdrav: Uvodni dio pisma treba započeti sa “Poštovani/a [ime/naziv poslodavca]”. Ako znate prezime osobe kojoj se obraćate, koristite prezime. Ukoliko ne znate, možete upotrijebiti opći naziv kompanije.
    3. Predstavljanje: U prvom dijelu motivacionog pisma se predstavljate. Navodite svoje ime, kvalifikacije, iskustvo i razlog zašto se prijavljujete za posao.
    4. Otkrijte svoju motivaciju: U drugom dijelu pisma trebate otkriti zašto ste motivirani za ovaj posao. Objašnjavajte kako vaše vještine i znanje odgovaraju zahtjevima pozicije.
    5. Potvrda o kvalitetama: U ovom dijelu pisma treba istaknuti vaše vještine, znanje i iskustvo koji bi mogli doprinijeti uspjehu u novoj poziciji.
    6. Završetak: Završite motivaciono pismo zahvalom na vremenu koje je poslodavac odvojio za vašu prijavu. Ostavite pozitivan dojam i naglasite da se radujete prilici da se predstavite uživo na razgovoru za posao.
    7. Potpis: Na kraju pisma, napišite svoje ime i prezime, kao i kontakt podatke (telefon i email). Potpišite se ispod toga.

    Uvijek provjerite i uredite svoje motivaciono pismo kako biste bili sigurni da nema grešaka u pravopisu ili gramatici.

    Također, prilagodite svoje pismo svakom pojedinom poslodavcu i poziciji na koju se prijavljujete, kako biste izdvojili svoje najbolje kvalitete i uvjerili poslodavca da ste najbolji izbor za tu poziciju.

    Motivaciono pismo za posao

    Primjer 1

    Poštovani/a [ime/naziv poslodavca],

    Sa zadovoljstvom pišem ovo motivaciono pismo kako bih izrazio/la svoj interes i motivaciju za rad u vašoj kompaniji. Bio/la sam impresioniran/a vašim uspjesima i ugledom koji ste stekli u industriji, kao i vašim doprinosom u društvenoj zajednici. Smatram da je rad u vašoj kompaniji sjajna prilika za moj daljnji razvoj karijere.

    Dozvolite mi da se predstavim, ja sam [ime i prezime], [navedite svoju struku i trenutno zaposlenje, ako ga imate]. Radno iskustvo koje sam stekao/la u [navedite ime prethodne kompanije] i brojni projekti koje sam vodio/la uključujući [navedite jedan ili dva ključna projekta] bili su dragocjeni u razvijanju mojih vještina upravljanja projektima, komunikacije i rješavanja problema.

    Ono što me najviše motivira u vezi sa ovom pozicijom je mogućnost da radim u vašoj dinamičnoj i inovativnoj kompaniji, gdje ću biti okružen/a kreativnim i motiviranim ljudima. Vjerujem da vaša kompanija ima ambiciozne ciljeve, te da mogu ponuditi svoje znanje i iskustvo kako bih pomogao/la u ostvarenju tih ciljeva.

    Moj rad u prethodnoj kompaniji pokazao je moju sposobnost da upravljam projektima i timovima, kao i da prilagodim strategije i taktike u skladu sa različitim zahtjevima klijenata. Vještine koje sam stekao/la tokom svog iskustva, uključujući upravljanje vremenom, analitičke sposobnosti i sposobnosti rješavanja problema, čine me odličnim kandidatom/kinjom za ovu poziciju.

    Želim naglasiti da sam impresioniran/a vašim uspjesima u industriji, te da bih bio/la počašćen/a da se pridružim vašem timu i doprinesem daljnjem razvoju vaše kompanije.

    Hvala vam na vremenu koje ste posvetili čitanju ovog pisma. Nadam se da ću imati priliku pokazati vam svoje sposobnosti i iskustvo uživo.

    S poštovanjem,

    [Ime i prezime]

    Primjer 2

    Poštovani/a [ime/naziv poslodavca],

    Pišem Vam ovim pismom kako bih iskazao/la svoju zainteresiranost za poziciju [ime pozicije] u Vašoj kompaniji [ime kompanije]. Nakon pažljivog istraživanja i poznavanja vaše kompanije, uvjeren/a sam da bih bio/la izvanredan izbor za ovu poziciju.

    Moje radno iskustvo u [ime industrije] i uspješne reference koje sam ostvario/la u prethodnim poslovima, daju mi potrebno znanje i vještine da se izborim sa izazovima ove pozicije. Moj fokus na timskom radu, kreativnosti i upornosti su kvalitete koje su neophodne za ovaj posao, a koje sam usavršavao/la tokom svoje karijere.

    Volio/la bih da radim u [ime kompanije], jer sam impresioniran/a njenom vizijom, vrijednostima i inovativnošću u poslovanju. Vaša kompanija je poznata po pružanju vrhunske usluge, kvaliteta proizvoda i rada u skladu sa najvišim standardima poslovanja. Vjerujem da bih bio/la ponosan/na da budem dio takve organizacije i doprinijem njenom uspjehu.

    Ovom prilikom, želim Vam zahvaliti na tome što ste mi pružili priliku da se prijavim za ovu poziciju. Uz priliku da radim u Vašoj kompaniji, želim iskoristiti priliku da dalje razvijem svoje vještine i znanja i doprinesem zajedničkom uspjehu.

    Slobodno me kontaktirajte ako je potrebno više informacija o mom radnom iskustvu ili znanju koje posjedujem. Radujem se prilici da Vam se predstavim uživo na intervjuu i da vam ukažem na moje sposobnosti, znanje i iskustvo.

    Unaprijed hvala na Vašoj pažnji.

    S poštovanjem,

    [ime i prezime]

    Primjer 3

    Dragi/a [ime/naziv poslodavca],

    Sa velikim entuzijazmom pišem Vam ovo motivaciono pismo kako bih izrazio/la svoj interes za rad u Vašoj kompaniji. Kada sam prvi put saznao/la za Vašu kompaniju, bio/la sam impresioniran/a njenim dostignućima, ugledom i uticajem na tržište. Stoga, sa sigurnošću mogu reći da je rad u Vašoj kompaniji moj dugogodišnji san.

    Dozvolite mi da se predstavim, ja sam [ime i prezime], stručnjak/kinja u oblasti [navesti oblast stručnosti]. Radim u ovoj oblasti već [broj godina iskustva], a tokom tog perioda stekao/la sam veliko iskustvo i znanje. Trenutno radim kao [trenutna pozicija], gdje sam stekao/la vještine upravljanja projektima, timskog rada i rješavanja problema.

    Ono što me motiviše da apliciram za poziciju u Vašoj kompaniji je prilika da radim u dinamičnom i inovativnom okruženju, gdje bih mogao/la da doprinesem Vašem rastu i razvoju, kao i da unaprijedim svoje karijerno iskustvo. Svojim radom želim da doprinesem Vašim ciljevima i pomognem u ostvarenju Vaše vizije, kao i da se usavršavam i razvijam profesionalno.

    U poslu se najviše ističem kroz svoje sposobnosti da vodim timove i upravljam projektima. Kroz svoje prethodno iskustvo u poslu, kao i u privatnom životu, stekao/la sam sposobnost da upravljam različitim situacijama i donosim brze odluke kada je to potrebno. Također, važno mi je da naglasim da posjedujem izvrsne analitičke sposobnosti i sposobnosti rješavanja problema, koje su mi do sada bile od velike pomoći u postizanju poslovnih ciljeva.

    Želim da se pridružim Vašem timu i doprinesem Vašem uspjehu. Odlučnost, upornost i želja da učim nove stvari su ono što me čini kandidatom/kinjom koja bi bila od velike koristi za Vašu kompaniju.

    Hvala Vam što ste izdvojili vrijeme za čitanje ovog pisma. Nadam se da ćete imati priliku da me upoznate uživo i da razgovaramo o mogućnostima za saradnju.

    S poštovanjem,

    [Ime i prezime]

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako odrediti vrijednost spora

    Kako odrediti vrijednost spora

    Vrijednost spora predstavlja novčani iznos koji se tužbom traži. U građanskim parnicama, vrijednost spora najčešće predstavlja novčani iznos koji tužitelj potražuje od tuženog ili vrijednost stvari o kojoj se spori. Kako odrediti vrijednost spora?

    Šta je vrijednost spora

    Tužilac je dužan u tužbi označiti vrijednost predmeta spora. Tužba u kojoj nije označena vrijednost predmeta spora smatra se neurednom, pa će je sud vratiti tužiocu na ispravku.

    Vrijednost spora je važan faktor u postupku pred sudom, jer to utiče, između ostalog, na troškove i naknade u tom postupku. Vrijednost spora određuje se na temelju vrijednosti predmeta spora, odnosno stvari ili prava o kojima se radi u tužbi.

    U građanskim parnicama, vrijednost spora obično predstavlja novčani iznos koji se potražuje u tužbi. Kad tužba zahtijeva drugačiji oblik prava, poput raskida ugovora ili utvrđenja prava vlasništva nad nekom nekretninom, vrijednost spora se obično određuje na temelju tržišne vrijednosti te nekretnine.

    U nekim slučajevima, vrijednost spora se određuje na temelju specifičnih propisa. Na primjer, u radnim sporovima, vrijednost spora obično predstavlja iznos plaće koju je radnik trebao primiti ili iznos naknade štete koju je pretrpio zbog nezakonitog otkaza.

    Ukoliko niste sami u mogućnosti procijeniti vrijednost spora, savjetujemo da se konsultujete sa advokatom ili pravnim stručnjakom.

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

    Zašto je vrijednost spora važna

    Vrijednost predmeta spora je obavezni element tužbe koji ima značajnu ulogu u određivanju sudske takse, obračunu nagrade advokatu, ocjeni dopuštenosti revizije i vrsti postupka koji će se voditi.

    Međutim, vrijednost predmeta spora ne utječe na sama prava i obveze stranaka u postupku, već samo na finansijski aspekt postupka. Stoga je važno odrediti tačnu vrijednost predmeta spora kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i komplikacije u postupku.

    Kako odrediti vrijednost spora

    Kada tužilac označava vrijednost predmeta spora, uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir, ako ne čine glavni zahtjev.

    Glavni zahtjev se odnosi na zahtjev stranke zbog kojeg se parnica vodi. Sporednim traženjima smatraju zahtjevi stranke koji se ističu u vezi s glavnim zahtjevom ili su potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtjev.

    U slučaju kada se sporedno potraživanje traži kao glavno potraživanje, tada se prema tom potraživanju određuje vrijednost spora, jer tada prestaje biti sporedno i postaje glavni zahtjev u posebnoj parnici.

    Ugovorna kazna se može ostvarivati kao glavni zahtjev u posebnoj parnici ili kao sporedno potraživanje u parnici koja je pokrenuta radi zahtjeva za izvršenje ugovora, a istovremeno se traži i ugovorna kazna koja je predviđena za slučaj neurednog izvršenja.

    Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi.

    Faktori u određivanju vrijednosti spora

    Određivanje vrijednosti spora zavisi o vrsti spora i relevantnim faktorima koji utiču na njegovu vrijednost. Evo nekoliko općih smjernica koje vam mogu pomoći u određivanju vrijednosti spora:

    1. Razmislite o šteti koja je nastala: Ako se radi o slučaju štete ili gubitka, trebate procijeniti finansijsku vrijednost štete koja je nastala. Ovo uključuje bilo kakve troškove popravka, gubitak dobiti, gubitak prihoda i slično.
    2. Uzmite u obzir potencijalnu štetu: U nekim slučajevima, šteta koja je nastala može imati dugotrajne posljedice koje utiču na buduće prihode ili troškove. Takva šteta treba uzeti u obzir prilikom određivanja vrijednosti spora.
    3. Provjerite relevantne zakone i pravila: U slučajevima u kojima postoji pravni spor, trebate provjeriti relevantne zakone i pravila koji se primjenjuju na vaš slučaj. Ovo može uključivati ​​pravila o naknadi štete, kazne, troškove sudskog postupka i druge važne faktore.
    4. Razmotrite dokaze: Ako imate jake dokaze u vašu korist, to može biti važan faktor pri određivanju vrijednosti spora jer ste u mogućnosti potkrijepiti tvrdnje koje su relevantne za sudsku presudu.
    5. Razmotrite troškove postupka: Troškovi koji su povezani s procesom rješavanja spora, kao što su troškovi advokata, sudskih taksi i drugi troškovi, zavise od vrijednosti spora.
    6. Razmotrite rizik: U nekim slučajevima, rizik koji se odnosi na vaš slučaj, poput neizvjesnosti u pravnom položaju ili neizvjesnosti u dokazima, također mogu utjecati na vrijednost spora koju ćete navesti, rizikujući troškove

    Kada uzmete u obzir sve ove faktore, možete doći do procjene vrijednosti spora. Međutim, budite svjesni da će se vrijednost spora razlikovati od slučaja do slučaja i da bi vam bilo najbolje potražiti savjet advokata ili stručnjaka koji može procijeniti vrijednost spora na temelju specifičnih okolnosti vašeg slučaja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta mora sadržavati tužba

    Šta mora sadržavati tužba

    Tužba je pravna radnja, pisani dokument kojim se pokreće sudski postupak protiv neke osobe ili pravnog lica. To je formalni zahtjev podnosioca tužbe, kojim se od suda traži da odluči u vezi sa nekim pitanjem ili sporom. Šta mora sadržavati tužba da bi ispunila formalne uslove?

    Ukoliko vas neko tuži, veoma je bitno da se konsultujete sa advokatom, a u svakom slučaju je korisno da znate kako napisati odgovor na tužbu.

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

    Šta je tužba

    Parnični postupak se pokreće tužbom. Tužba je, u skladu s tim, pravna radnja, pisani dokument kojim se pokreće postupak protiv neke osobe ili pravne entiteta.

    To je formalni zahtjev podnosioca tužbe, kojim se od suda traži da odluči u vezi sa nekim pitanjem ili sporom.

    U tužbi se navode tvrdnje i zahtjevi koje podnosioc tužbe ima u odnosu na tuženog. Također se navode i činjenice i dokazi koji podupiru te tvrdnje. Tužba je važan pravni dokument jer pokreće sudski postupak i postavlja temelje za razmatranje slučaja i donošenje odluke suda.

    Forma tužbe

    Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave, podnose se pismeno.

    Takvi pisani akti nazivaju se podnesci.

    Uvjet pismene forme ispunjavaju i podnesci upućeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom. Ovakvi podnesci se smatraju potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.

    Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti.

    Posebno trebaju sadržavati: oznaku suda, ime i prezime odnosno naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

    Šta mora sadržavati tužba

    Svaka tužba mora sadržavati određene elemente kako bi bila pravno valjana. Zakon o parničnom postupku FBiH propisuje sljedeće elemente tužbe:

    Tužbeni zahtjev

    Tužbeni zahtjev u tužbi je pravni zahtjev koji tužitelj podnosi sudu u cilju zaštite svojih prava. On se sastoji od glavne stvari i sporednih potraživanja.

    Glavna stvar predstavlja ono što se traži od suda kao konačni cilj tužbe. To može biti raskid ugovora, isplata duga, naknada štete ili bilo koji drugi pravni zahtjev koji se traži. Glavna stvar je ono što predstavlja suštinu tužbenog zahtjeva.

    Sporedna potraživanja su zahtjevi koji su vezani za glavnu stvar, ali nisu njen sastavni dio. To mogu biti naknada zatezne kamate, troškovi postupka ili bilo koje druge sporedne potrebe koje su povezane sa glavnom stvari. Ova potraživanja se obično traže nakon rješenja o glavnoj stvari.

    U tužbi je bitno precizno navesti glavnu stvar i sporedna potraživanja koja se traže od suda. Ukoliko se sporedna potraživanja ne navode u tužbi, sud neće moći donijeti odluku o njima.

    Također, važno je navesti i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno iznos novca koji se traži od suda. Ukoliko se traži isplata novca, tužba mora sadržavati precizan iznos koji se traži. Ukoliko se traži naknada štete, u tužbi je bitno navesti visinu štete koja se traži.

    Činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev

    Činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev su tvrdnje koje tužilac navodi u tužbi, a koje čine osnovu zahtjeva koji se traži od suda. To su činjenice koje su bitne za presudu koju sud donosi u predmetu, jer na osnovu njih se utvrđuju pravne posljedice koje proizlaze iz slučaja.

    Ove činjenice mogu se odnositi na bilo koji aspekt predmeta koji se razmatra, bilo da se radi o ugovoru, povredi prava, naknadi štete ili bilo kojoj drugoj pravnoj situaciji. Naprimjer, u slučaju ugovora, činjenice na kojima tužilac zasniva svoj zahtjev mogu uključivati datum sklapanja ugovora, predmet ugovora, cijenu ugovora, uvjete plaćanja ili bilo koju drugu relevantnu činjenicu koja je bitna za odluku o slučaju.

    Važno je napomenuti da tužilac ima obavezu da u tužbi navede sve činjenice koje su relevantne za predmet koji se razmatra. Također, tužilac mora imati dokaze koji podržavaju njegove tvrdnje, jer će sud na osnovu tih dokaza odlučiti da li su činjenice koje je tužilac naveo tačne i da li postoji osnova za prihvaćanje njegovog zahtjeva.

    Dokazi kojima se utvrđuju činjenice

    Dokazi su sredstva kojima se utvrđuju činjenice u sudskom postupku. Oni predstavljaju materijalne ili nematerijalne činjenice koje se predstavljaju pred sudom kako bi se potvrdile tvrdnje koje su iznesene u toku postupka.

    U sudskom postupku, dokazi mogu biti različite vrste, kao što su: pisani dokazi (npr. ugovori, izvodi iz registra, računi), usmeni dokazi (iskazi svjedoka, tužitelja, tuženog), materijalni dokazi (npr. predmeti, fotografije), stručni dokazi (vještačenja), itd.

    Sud procjenjuje i ocjenjuje dokaze koje su predstavljene u toku postupka, kako bi se utvrdila istina i donijela pravedna odluka u predmetu. Važno je napomenuti da u sudskom postupku postoje pravila koja propisuju ko može dati dokaze, kako se dokazi dostavljaju, kao i na koji način se dokazi prikazuju i ocjenjuju.

    Dokazi moraju biti relevantni za predmet koji se razmatra, što znači da moraju imati veze sa činjenicama koje se traže u predmetu. Također, dokazi moraju biti zakoniti, što znači da ne smiju biti pribavljeni na nezakonit način. Ukoliko dokazi nisu zakoniti, sud može odbiti njihovo prihvaćanje u postupku.

    Naznaka vrijednosti spora

    Naznaka vrijednosti spora je iznos novca koji se traži u tužbi i koji se odnosi na glavni zahtjev koji tužitelj traži od suda.

    Ukoliko tužitelj nije u mogućnosti odrediti tačan iznos novca koji se traži, npr. u slučaju povrede prava ili zahtjeva za izvršenje neke obaveze, tada se navodi procijenjena vrijednost spora. Sud će u takvim slučajevima procijeniti vrijednost spora na osnovu podataka i dokaza koji su predstavljeni u toku postupka.

    Drugi važni podaci

    Drugi važni podaci se odnose na pismenu formu, razumljivost i bitne elemente da bi se po njima moglo postupiti kao što su oznaka suda, ime i prezime odnosno naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

    Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti činjenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev.

    Podnesci koji se dostavljaju elektronskom poštom moraju biti ovjereni kvalifikovanim elektronskim potpisom.

    Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci, predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je ekstradicija

    Šta je ekstradicija

    Institut ekstradicije je potreban kako bi se osigurala zaštita pravde i krivičnog progona u međunarodnom kontekstu. Bez ekstradicije, počinitelji krivičnih djela bi mogli izbjeći pravdu napuštanjem države u kojoj su počinili krivično djelo. Šta je ekstradicija?

    Ako vas interesuju pravni pojmovi, jedan dio Pravnog bloga posvetili smo upravo toj tematici.

    Šta je ekstradicija

    U pravnom smislu, izručenje ili ekstradicija predstavlja predaju osobe iz nadležnosti jedne države u nadležnost druge države radi pokretanja krivičnog postupka ili izvršenja kazne.

    Takva predaja je ograničena i podložna različitim ograničenjima, prije svega u pogledu vrsta krivičnih djela za koja je izručenje dopušteno.

    Država koja je obuhvaćena zahtjevom za izručenje ima obavezu ili izručiti počinitelja ili samostalno suditi za krivično djelo. To se provodi u skladu s načelom aut dedere, aut judicare.

    Aut dedere, aut judicare

    “Aut dedere, aut judicare” je latinski izraz koji se odnosi na načelo koje se primjenjuje u postupku ekstradicije. Ovaj izraz se može prevesti kao “ili izruči ili sudi”.

    Načelo aut dedere, aut judicare znači da država koja je zaprimila zahtjev za izručenje ima dvije mogućnosti. Može da izruči traženu osobu državi koja je podnijela zahtjev, ili da joj sama sudi za krivično djelo.

    Ovaj princip ima za cilj osigurati da osoba koja je optužena ili osuđena za krivično djelo ne ostane nekažnjena, te da se krivični postupak provede u skladu sa zakonom.

    U slučajevima kada izručenje nije moguće ili nije primjereno, država može odlučiti da pokrene krivični postupak protiv optužene osobe u svojim vlastitim sudovima.

    Načelo aut dedere, aut judicare je važno načelo u postupku ekstradicije i primjenjuje se u većini država koje učestvuju u međunarodnom pravnom sistemu.

    Čime je regulisana ekstradicija

    Pitanje izručenja između država regulirano je brojnim međunarodnim sporazumima. Najznačajija je Europska konvencija o izručenju iz 1957. godine, zajedno s dodatnim protokolima. Značajna je i Europska konvencija o premještanju osuđenih osoba iz 1983. godine, koja reguliše predaju radi izdržavanja kazne.

    Nacionalni zakoni također igraju važnu ulogu u regulisanju ekstradicije. U većini država postoji zakon koji propisuje uvjete pod kojima će država izručiti osobu drugoj državi. Države mogu odrediti ograničenja u pogledu krivičnih djela za koja je moguće izručenje. Također, države propisuju i uslove pod kojima se neće izručiti osoba.

    Konačna odluka o ekstradiciji donosi se u skladu s odredbama međunarodnih ugovora i nacionalnog zakonodavstva. U praksi se primjenjuju načela pravde, ravnopravnosti i poštivanja ljudskih prava.

    Za koja krivična djela neće biti odobrena ekstradicija

    Postoje različiti razlozi zbog kojih se neće odobriti ekstradicija. To se najčešće odnosi na krivična djela koja su političke prirode, odnosno ona koja bi mogla biti zloupotrijebljena za političko proganjanje.

    Naprimjer, ako se optužba protiv osobe odnosi na politička djela ili ako se smatra da će osoba biti proganjana zbog svojih političkih uvjerenja, država iz koje se traži ekstradicija može odbiti zahtjev za izručenjem.

    Država također može odbiti zahtjev za ekstradiciju ako postoji opasnost da će osoba biti podvrgnuta mučenju, okrutnom ili nehumano postupanju ili ako postoji opasnost da će osoba biti osuđena na smrtnu kaznu. U tim se slučajevima ekstradicija obično neće odobriti jer bi to značilo kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda.

    Također, postoje neka krivična djela koja se neće smatrati dovoljno ozbiljnim da opravdaju ekstradiciju. To zavisi od zakona i pravila u državama uključenim u postupak ekstradicije. Naprimjer, neke države neće odobriti ekstradiciju za krivična djela koja nose kazne zatvora kraće od određenog vremenskog razdoblja ili za manje ozbiljna krivična djela poput kršenja saobraćajnih propisa.

    Ko primjenjuje Europsku konvenciju o izručenju iz 1957. godine

    Europska konvencija o izručenju iz 1957. godine je međunarodni ugovor koji je potpisalo 50 država, među kojima su većina europske države.

    Sve države potpisnice Konvencije obavezale su se na međusobno izručivanje osoba koje su optužene ili osuđene za krivična djela i koje se nalaze na njihovom teritoriju, ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani Konvencijom.

    Države potpisnice Konvencije su dužne poštovati odredbe Konvencije i primjenjivati ih u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom. Konvencija stoga predstavlja pravni okvir koji regulira postupak ekstradicije između država potpisnica.

    U slučaju kada se pojavi zahtjev za izručenjem između država potpisnica Konvencije, postupak ekstradicije vodi se u skladu s njenim odredbama, koje uključuju određivanje uslova za izručenje, postupak odlučivanja o zahtjevu, kao i mogućnosti žalbe na odluku.

    Stoga, sve države potpisnice Europske konvencije o izručenju iz 1957. godine primjenjuju ovaj međunarodni ugovor u postupku ekstradicije između sebe.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako se ovjerava potpis

    Kako se ovjerava potpis

    Ovjera potpisa je proces provjere i potvrde valjanosti potpisa na nekom dokumentu. To znači da ovjeritelj (notar i druga osoba ovlaštena za to) provjerava da je potpis na dokumentu stvarno potpis određene osobe. Kako se ovjerava potpis?

    Šta je ovjera potpisa

    Ovjeravanje potpisa ili rukopisa je potvrđivanje njihove autentičnosti. Ovjeravanje prepisa je potvrđivanje njegove istovjetnosti sa izvornom ispravom. Ovjeravanjima se ne potvrđuje istitnitost sadržaja isprave.

    Ovjera potpisa može biti korisna u slučajevima kada je važno osigurati da je potpis na dokumentu stvarno potpis određene osobe i spriječiti neovlašteno predstavljanje ili prevaru.

    Postoji posebna procedura ukoliko treba ovjeriti potpis u svrhu legalizacije dokumenta za korištenje u stranoj državi.

    Kada je potrebna ovjera potpisa

    Ovjera potpisa može biti potrebna u različitim situacijama, kao što su kupovina nekretnine, potvrda o životu u slučaju ostvarivanja prava na penziju, prijava za neki oglas, ovjera potpisa na kupoprodajnom ugovoru i slično.

    U takvim slučajevima, osoba koja zahtijeva ovjeru potpisa mora lično doći kod ovjeritelja i potpisati dokument pred njim.

    Kako se ovjerava potpis

    Ovjeritelj tada provjerava identitet osobe, obično tražeći neku identifikacijsku ispravu. Zatim provjerava potpis i potvrđuje da je on stvarno učinjen od strane navedene osobe.

    Za dokaz istinitosti potpisa potrebno je da podnosilac isprave pred ovlašćenim službenim licem svojeručno potpiše ispravu. Dokaz istinitosti potpisa se utvrđuje i izjavom da je potpis, koji se nalazi na ispravi, njegov potpis. Na isti način se utvrđuje istitnitost rukoznaka, odnosno otiska prsta.

    Za dokaz istinitosti rukopisa potrebno je da podnosilac isprave pred ovlašćenim službenim licem izjavi da je isprava napisana njegovom rukom

    Potvrda o ovjeri potpisa i rukopisa stavlja se na izvornu ispravu sa naznakom datuma ovjere i broja pod kojim je isprava zavedena u upisniku za ovjeravanje. Ovjera se potvrđuje pečatom nadležnog organa i potpisom ovlašćenog službenog lica.

    Kako se ovjerava potpis slijepe osobe

    Kada se ovjerava potpis ili rukoznak slijepih, ili potpis ili rukoznak lica koja ne znaju čitati, mora se podnosiocu pročitati isprava na kojoj se ovjerava potpis ili rukoznak.

    Kada se ovjerava potpis gluhih koji ne znaju čitati, podnosiocu se mora pomoću tumača pročitati isprava na kojoj se ovjerava potpis ili rukoznak. Kad se ovjerava potpis ili rukoznak lica koje ne razumije jezik na kojem je isprava napisana, mora
    se podnosiocu prevesti sadržina isprave.

    Ako službeno lice koje vrši ovjeru ne može samo izvršiti prevođenje,ispravu će podnosiocu pročitati i njenu sadržinu prevesti sudski tumač. U slučajevima iz prethodnih stavova, u potvrdi o ovjeri mora se naznačiti da je postupljeno po tim
    odredbama.

    Ako službeno lice koje vrši ovjeru ne razumije jezik na kome je isprava napisana može odrediti, ako to smatra potrebnim da ispravu prevede sudski tumač. Ako je isprava bila prevedena u potvrdi o ovjeri će se to navesti.

    Ukoliko vam je potreban sudski tumač za neki drugi jezik, provjerite naš članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA. Ako vam je potreban advokat, provjerite SPISAK ADVOKATA.

    Ovjera potpisa bez identifikacionog dokumenta

    Potpis, rukoznak ili rukopis ovjerit će se ako službeno lice lično poznaje podnosioca, ili, ako ga lično ne poznaje, nakon što prethodno utvrdi njegov identitet na osnovu lične karte ili pasoša, a ako nema ove isprave, svjedočenjem dva punoljetna svjedoka, koje službeno lice lično poznaje odnosno čiji identitet utvrdi ličnom kartom ili pasošem.

    U potvrdi o ovjeri mora se navesti na koji je način službeno lice utvrdilo identitet podnosioca isprave.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako dokazati diskriminaciju na radnom mjestu

    Kako dokazati diskriminaciju na radnom mjestu

    Diskriminacija na radnom mjestu može biti vrlo štetna i neprihvatljiva je praksa koja se mora spriječiti. Međutim, kako dokazati diskriminaciju na radnom mjestu, posebno ako se odvija na suptilne načine koji nisu uvijek očiti. Slijedi nekoliko koraka koje bi trebali slijediti ukoliko osjećate da ste bili diskriminirani na radnom mjestu.

    Sakupljanje dokaza

    Ako osjetite da ste diskriminirani na radnom mjestu po bilo kojem osnovu za diskriminaciju, pokušajte prikupiti sve moguće dokaze koji to potvrđuju.

    To može uključivati ​​email i ostale poruke, razgovore, dokumente ili bilo koju drugu vrstu komunikacije koja pokazuje da ste bili tretirani drugačije od drugih kolega zbog svoje rase, spola, starosne dobi, seksualne orijentacije ili bilo kojeg drugog ličnog svojstva.

    • Zabilježite sve slučajeve diskriminacije koje primijetite u svesku ili dnevnik. To može uključivati ​​vrijeme, mjesto, opis situacije i kako ste se osjećali.
    • Uzmite screenshotove poruka, poruka na društvenim mrežama ili drugih digitalnih dokaza koji ukazuju na diskriminaciju.
    • Ako ste svjedok diskriminacije drugih kolega, pitajte ih da li možete biti njihov svjedok i zabilježite detalje situacije u vašoj bilježnici.
    • Pokušajte pronaći svjedoke koji mogu potvrditi vašu priču i zabilježite njihove kontakte.
    • Ako je diskriminacija u obliku razgovora, zabilježite vrijeme i datum razgovora i sažetak onoga što se dogodilo.
    • Potražite informacije o načinu na koji se vaš poslodavac nosi sa slučajevima diskriminacije, poput pravilnika o ponašanju ili kodeksa poslovnog ponašanja, kako biste pronašli informacije koje vam mogu pomoći u dokazivanju diskriminacije.
    • Ako primijetite da su drugi zaposlenici bili tretirani drugačije od vas, pokušajte pronaći dokumente ili druge dokaze koji bi mogli potvrditi tu razliku u tretmanu.

    Sakupljanje dokaza o diskriminaciji može biti teško, posebno ako se diskriminacija događa na suptilne načine. Međutim, bilježenje situacija i prikupljanje dokaza na različite načine može vam pomoći da dokažete svoju tvrdnju.

    Važno je da ostanete mirni i profesionalni tijekom procesa prikupljanja dokaza i da ne poduzimate nikakve neprimjerene mjere koje bi mogle ugroziti vašu poziciju na radnom mjestu.

    Razgovarajte sa svojim nadređenim

    Ako mislite da ste bili diskriminirani, pokušajte razgovarati sa svojim nadređenim i objasnite svoju situaciju. Ponekad diskriminacija može biti posljedica neznanja ili greške, a razgovor s nadređenim može pomoći da se riješi situacija prije nego što eskalira. Budite posebno oprezni ako je neposredno nadređeni taj koji vrši diskriminaciju.

    Razgovor sa nadređenim omogućava vam da otvorite dijalog o problemima koje ste primijetili na radnom mjestu. Možete objasniti kako se osjećate i kako vas tretiraju na radnom mjestu te izraziti svoje zabrinutosti i mišljenja o ponašanju drugih zaposlenika ili nadređenih.

    Možete izraziti svoje očekivanje da se situacija riješi na konstruktivan način, npr. traženjem osnaživanja politika koje zabranjuju diskriminaciju ili traženjem da se provode edukativni programi.

    Ukoliko procijenite da se vaš zahtjev ozbiljno i dobronamjerno razmatra, možete tražiti savjet o tome kako biste mogli sakupiti dokaze o ponašanju koje primijetite.

    Nadređeni mogu biti važni faktor u promovisanju inkluzivne kulture na radnom mjestu, stoga mogu dati poticaj da se postavi veći naglasak na poštivanje različitosti i uključivost.

    Oni bi trebali raditi s vama na pronalaženju rješenja koja će pomoći u poboljšanju situacije na radnom mjestu i osigurati da se diskriminacija više ne događa.

    Kontaktirajte osobu ili odsjek koji se bavi ljudskim resursima

    Ako se diskriminacija nastavi, kontaktirajte osobu ili odsjek koji se bavi ljudskim resursima. Objasnite svoju situaciju i pružite sve dokaze koje imate. Oni bi trebali provesti istragu i poduzeti odgovarajuće korake ako se utvrdi da je došlo do diskriminacije.

    Ljudski resursi mogu pomoći u razvijanju politika protiv diskriminacije na radnom mjestu, što uključuje obavezu da svi zaposlenici budu tretirani jednako, bez obzira na spol, rasu, vjersku pripadnost, seksualnu orijentaciju ili bilo koju drugu karakteristiku.

    Oni mogu provoditi nadzor i kontrolu nad poštivanjem politika protiv diskriminacije. To uključuje istraživanje i rješavanje pritužbi zaposlenika vezanih za diskriminaciju na radnom mjestu.

    U okviru personalnih poslova moguće je osigurati edukaciju zaposlenika o politikama protiv diskriminacije, kao i o posljedicama diskriminacije na radnom mjestu. Ovakva edukacija može potaknuti zaposlenike da se osjećaju uključenima u organizaciju, uvažavaju različitosti te smanjiti rizik od diskriminacije.

    Odsjek koji se bavi ovim poslovima može pratiti statistike zaposlenika kako bi osigurali da se na radnom mjestu promoviše ravnopravnost i sprječavanje diskriminacije. To može uključivati praćenje broja zaposlenika iz različitih skupina, poput žena, pripadnika etničkih manjina i osoba s invaliditetom.

    Kako dokazati mobing i seksualno uznemiravanje

    Dokazivanje mobinga može biti teško, jer su često u pitanju suptilna ponašanja koja se odvijaju na radnom mjestu i koje nije lahko uhvatiti u trenutku.

    Međutim, postoje neki koraci koje radnik može da preduzme da bi dokazao da je žrtva mobinga i koje kasnije može koristiti u procesu dokazivanja.

    O tome kako dokazati mobing i seksualno uznemiravanje smo opširnije pisali ranije.

    Potražite pravnu pomoć

    Ako se i dalje osjećate diskriminiranim, obratite se pravnom savjetniku ili advokatu koji može pružiti pravnu pomoć i savjetovati vas o vašim pravima i mogućnostima.

    Kako biste dokazali diskriminaciju na radnom mjestu, potrebno je prikupiti dokaze i biti uporan u borbi za svoja prava. Diskriminacija na radnom mjestu je neprihvatljiva i potrebno je poduzeti mjere kako bi se spriječila.

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Koliko traje godišnji odmor

    Koliko traje godišnji odmor

    Godišnji odmor predstavlja jedno od najvažnijih prava zaposlenih u modernom svijetu. To je vrijeme koje nam omogućava da se opustimo, napunimo baterije i provedemo vrijeme sa svojim najmilijima. Mnogi se pitaju koliko zapravo traje godišnji odmor i kako se određuje trajanje godišnjeg odmora, kao jednog od osnovnih prava radnika.

    Koliko traje godišnji odmor

    Prema Zakonu o radu u Federaciji Bosne i Hercegovine, svaki radnik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od
    najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana.

    Izuzetno, godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.

    Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.

    Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Pravo na odmor nakon prvog zaposlenja

    Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.

    Pisali smo o pravu na godišnji odmor nakon prvog zaposlenja, uslovima koji moraju da se ispune i trajanju odmora.

    Odricanje od prava na godišnji odmor

    Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor, niti se na bilo koji način radniku može uskratiti pravo na godišnji odmor.

    Radniku se također ne može izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu, kada je poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    O tome smo opširno pisali u članku Odricanje od prava na godišnji odmor.

    Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Ukoliko su ispunjeni određeni uvjeti za sticanje prava na godišnji odmor, odnosno u slučaju da u smislu sticanja uvjeta od šest mjeseci neprekidnog rada nije bilo prekida rada između dva radna odnosa dužih od 15 dana, te ukoliko radnik nije iskoristio dio ili cijeli godišnji odmor kod prethodnog poslodavca iz objektivnih razloga, a ne krivicom poslodavca, u tom slučaju radnik može koristiti pravo na godišnji odmor i kod novog poslodavca.

    Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Budući da se stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca može koristiti kao da ste ostali kod prethodnog poslodavca, da bi se dokazala činjenica o sticanju prava na godišnji odmor, odnosno da se godišnji odmor nije iskoristio, potrebno je da se poslodavcu dostavi potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru.

    Godišnji odmor u slučaju otkaza

    U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.

    Naknada se isplaćuje u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Šta je regres i ko ima pravo na regres

    Regres je pojam radnog zakonodavstva. Regres predstavlja naknadu koja se isplaćuje radniku kako bi bio u mogućnosti da pokrije povećane troškove koji nastanu usljed korištenja godišnjeg odmora.

    Pored pitanja šta je regres i ko je dužan isplaćivati regres, često se postavlja i pitanje ko ima pravo na regres.

    Isplata regresa vezuje se za korištenje godišnjeg odmora. Svrha regresa je omogućavanje radniku da finansira troškove koji nastaju kao povećani troškovi odmora i putovanja tokom njegovog korištenja. 

    Godišnji odmor potreban je iz više razloga. Odmor posebno podrazumijeva oslobođenost od obaveze izvršavanja radnih zadataka u određenom broju dana. Tako se štiti zdravlje radnika, smanjuje mogućnost povreda i omogućava relaksacija. Sve prethodno navedeno pravo na godišnji odmor čini značajnim zaštitnim mehanizmom za svakog radnika. Odricanje od prava na godišnji odmor nije moguće.

    Sticanjem uslova za korištenje godišnjeg odmora, stiču se uslovi za korištenje regresa. Ukoliko su za to ispunjeni uslovi o kojima ćemo u nastavku pisati.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Razlika između krajnje nužde i nužne odbrane

    Razlika između krajnje nužde i nužne odbrane

    Pravni pojmovi “krajnja nužda” i “nužna odbrana” često se koriste zajedno ili pogrešno međusobno zamjenjuju. Međutim, ovi pojmovi se ne odnose na istu situaciju i važno je razumjeti njihovu razliku. U ovom članku ćemo razmotriti koja je razlika između krajnje nužde i nužne odbrane.

    Ako vas interesuju pravni pojmovi, jedan dio Pravnog bloga posvetili smo upravo toj tematici.

    Šta je krajnja nužda

    Krajnja nužda predstavlja situaciju u kojoj je osobi prijetio neposredan i neizbježan napad na njen život ili tijelo ili neko drugo zaštićeno dobro, a u isto vrijeme, odbranom svojih vrijednosti nanosi se šteta tuđim zaštićenim vrijednostima.

    U tom trenutku, osoba koja je ugrožena ima pravo na samoodbranu i može koristiti silu da bi se zaštitila. Međutim, ta sila mora biti u granicama nužnosti, to znači da mora biti u razumnom omjeru prema opasnosti koja prijeti.

    Pisali smo opširno o tome šta je krajnja nužda.

    Šta je nužna odbrana

    S druge strane, nužna odbrana se odnosi na situaciju u kojoj osoba djeluje da bi zaštitila sebe ili druge osobe od napada koji je nužno neposredan i neizbježan. Na primjer, osoba koja je napadnuta nožem može koristiti silu kako bi zaustavila napadača. U ovom slučaju, osoba koja koristi silu ne smije prekoračiti granice nužnosti.

    Pisali smo opširno o tome šta je nužna odbrana.

    Razlika između krajnje nužde i nužne odbrane

    Jedna od ključnih razlika između ova dva pojma je u činjenici da se u krajnjoj nuždi događa borba između dva ili više prava, dok je u nužnoj odbrani sukob prava i neprava.

    Sukob dva ili više prava u krajnjoj nuždi

    Sukob dva ili više prava u krajnjoj nuždi se može dogoditi kada osoba koristi silu kako bi se zaštitila od neposredne i neizbježne opasnosti, ali u tom postupku krši neko drugo pravo ili zakon.

    Naprimjer, ako osoba ugrožena požarom uništi tuđu imovinu kako bi se spasila, dolazi do sukoba prava na zaštitu vlastite imovine i prava na samoodbranu.

    U takvim situacijama, pravni sistem mora procijeniti da li se opasnost mogla otkloniti na drugi način i da li je reakcija bila odgovarajuća u svakom zasebnom slučaju.

    Odluka će zavisiti od specifičnih okolnosti slučaja i primjenjivim zakonima, a sud će uzeti u obzir sve relevantne faktore pri donošenju odluke.

    U svakom slučaju, odluka o primjeni sile u krajnjoj nuždi mora biti donesena pažljivo i s razumnom procjenom opasnosti kako bi se izbjegao sukob prava i zakona.

    Šta je sukob prava i neprava u nužnoj odbrani

    Sukob prava i neprava u nužnoj odbrani odnosi se na situaciju kada se osoba koja je napadnuta brani od napadača.

    U mnogim pravnim sistemima, uključujući i većinu država, postoji pravilo da se nasilje može koristiti samo u slučaju nužne odbrane, kada postoji stvarna i neposredna prijetnja napadača na život ili tijelo osobe koja se brani.

    Međutim, u nekim slučajevima osoba koja se brani može preći granicu i upotrijebiti više sile nego što je nužno za odbranu, što se smatra neopravdanim nasiljem.

    U takvim situacijama, sudovi će obično uzeti u obzir sve okolnosti slučaja kako bi odlučili je li osoba koja se branila prekoračila granice nužne odbrane.

    Ako se utvrdi da je osoba prekoračila granice nužne odbrane i upotrijebila neopravdanu silu, onda bi mogla biti optužena i kažnjena za napad ili nasilje koje je izvršila.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ostvarivanje YouTube zarade

    Ostvarivanje YouTube zarade

    YouTube platforma predstavlja izuzetno popularno mjesto za objavljivanje video sadržaja i sticanje zarade putem oglašavanja. Mnogi ljudi širom svijeta su uspjeli da izgrade karijeru na YouTube-u i postanu uticajne ličnosti na internetu, dok su se drugi opredijelili za to da svoje hobije, talente i vještine pretvore u unosan posao. Međutim, čak i ako radite mnogo, ostvarivanje YouTube zarade nije lahko ako ne znate šta radite.

    Ostvarivanje YouTube zarade

    Ostvarivanje zarade na YouTube-u je moguće na različite načine, a jedan od najpopularnijih je putem YouTube partnerstva. Ovaj program omogućava kreatorima sadržaja da prikažu oglase na svojim videima i zarade novac od prikaza i klikova na oglase.

    Prvi korak ka ostvarivanju zarade na YouTube-u je otvaranje kanala. Kanal možete otvoriti besplatno i vrlo jednostavno. Nakon otvaranja kanala, trebate početi sa objavljivanjem sadržaja koji će biti zanimljivi za vašu publiku. Sadržaj koji objavljujete može biti bilo koja tema koja vas zanima, ali najvažnije je da bude zanimljiv i privlačan za vašu publiku.

    Jedan od načina za ostvarivanje zarade na YouTube-u je kroz reklamiranje proizvoda i usluga. Kada postanete popularni, možete se povezati sa različitim kompanijama koje će vas angažovati da promovišete njihove proizvode ili usluge u vašim videima. Ovo se obično radi putem sponzorisanih sadržaja i oglašavanja.

    Uslovi za unovčavanje kanala

    Kako bi se postao YouTube partner, kreator sadržaja mora ispuniti nekoliko uslova.

    Prije svega, potrebno je da ima kanal sa najmanje 1.000 pretplatnika i 4.000 sati gledanja u proteklih 12 mjeseci.

    Također, kanal mora biti u skladu sa YouTube smjernicama i pravilima, što znači da ne smije sadržavati ilegalne, nasilne ili uvredljive sadržaje.

    Pravila za unovčavanje kanala

    Youtube je propisao striktna pravila za unovčavanje kanala:

    1. Pridržavajte se YouTubeovih pravila za unovčavanje kanala.
      1. To je zbirka pravila i smjernica koja vam omogućuje unovčavanje na YouTubeu. Dužni ste pridržavati ih se kad prihvatite partnerski ugovor s YouTubeom.
    2. Živite u državi/regiji u kojoj je dostupan Partnerski program za YouTube.
    3. Vaš kanal nema nijednu aktivnu opomenu zbog kršenja smjernica zajednice.
    4. Provjerite je li za vaš Google račun uključena potvrda u dva koraka.
    5. Trebate imati jedan aktivan AdSense račun koji ćete povezati sa svojim kanalom ili ga trebate postaviti u YouTube studiju ako ga još nemate (samo izradite novi AdSense račun u YouTube studiju – saznajte više).

    Opcije za ostvarivanje zarade na YouTube

    Zaradu na YouTubeu možete ostvarivati putem sljedećih opcija:

    Prihodi od oglašavanja: ostvarite prihod od oglasa na stranici za gledanje i oglasa feeda Shortsa.

    Članstvo za sponzorevaši članovi redovnim mjesečnim uplatama ostvaruju pristup posebnim pogodnostima koje nudite.

    Shoppingvaši obožavatelji mogu pregledavati i kupovati proizvode, naprimjer robu iz vaše trgovine na YouTubeu.
    Super Chat i Super naljepnicevaši obožavatelji mogu platiti da bi istaknuli svoje poruke ili animirane slike u streamovima chata.

    Super zahvala: obožavatelji mogu platiti da bi istaknuli svoju poruku u odjeljku komentara na vašem videozapisu.

    Prihod od YouTube Premiuma: primajte dio naknade za pretplatu koju pretplatnici YouTube Premiuma plaćaju da bi mogli gledati vaše sadržaje.
    YouTube zarada, opcije za kreatore

    YouTube zarada i porezna obaveza

    Ostvarivanje zarade na YouTubeu ili primanje bonusa za Shorts videozapise izvrsni su načini za dobivanje nagrada za objavljivanje kvalitetnog i zanimljivog sadržaja na platformi.

    Imajte na umu da na prihod ostvaren od unovčavanja videozapisa na YouTubeu možda trebate platiti porez u svojoj zemlji prebivališta. Detaljne upute zatražite od lokalne porezne uprave.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.