Tag: Pravni blog

  • Razlika između katastra i zemljišne knjige

    Razlika između katastra i zemljišne knjige

    Katastar i zemljišna knjiga su dva različita registra koja se koriste u mnogim zemljama za evidentiranje i praćenje informacija o nekretninama i zemljištu. Iako su oba registra povezana sa nekretninama i zemljištem, postoji nekoliko ključnih razlika između katastra i zemljišne knjige.

    Sadržaj članka:

    Šta je katastar nekretnina

    Katastar nekretnina je javna evidencija o zemljištu i nekretninama koju vodi nadležni organ uprave.

    Osnovni cilj katastra nekretnina je da evidentira granice zemljišta, položaj objekata na zemljištu, veličinu i oblik parcele, kao i da pruži informacije o pravu vlasništva. Katastar je često usko povezan sa općinskim i gradskim urbanističkim i regulacionim planovima, jer se ovi planovi moraju temeljiti na katastarskim podacima.

    Katastar nekretnina sadrži podatke o katastarskim parcelama i objektima na njima u pogledu njihovog položaja, oblika, načina iskorištavanja ili kulture zemljišta.

    Sadrži katastarske i bonitetne klase i katastarski prihod za zemljište pod kulturom. U katastru se mogu dobiti podaci o zgradama i to godina izgradnje, broj spratova, namjenu korištenja, broj i vrsta prostorija. Sadrži i podatke o pravima na nekretninama i vlasnicima odnosno korisnicima nekretnina.

    Šta je zemljišna knjiga

    Zemljišna knjiga, s druge strane, je registar vlasništva nad nekretninama, koju vodi sud.

    Cilj zemljišne knjige je pružiti jasne i precizne informacije o tome ko je vlasnik nekretnine i kakva su prava vlasništva na njoj. U zemljišnoj knjizi se također mogu naći informacije o hipotekama i drugim teretima na nekretninama.

    Zemljišna knjiga je javna knjiga i javni registar stvarnih prava na nekretninama i drugih prava, koja su zakonom predviđena za upis, kao i ostalih zakonom predviđenih činjenica od značaja za pravni promet.

    Upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatra se tačnim. Smatra se da brisano pravo iz zemljišne knjige ne postoji.

    U pravnom prometu nekretnina se označava prema podacima iz zemljišne knjige.

    U zemljišnu knjigu upisuju se sljedeća prava:

    • 1) vlasništvo, suvlasništvo i zajedničko vlasništvo,
    • 2) hipoteka i zemljišni dug,
    • 3) sudsko založno pravo, nadzaložno pravo,
    • 4) pravo dugoročnog najma i zakupa, pravo preče kupovine i pravo otkupa,
    • 5) stvarne služnosti,
    • 6) plodouživanje,
    • 7) stvarni tereti,
    • 8) prava korištenja.
    Kako upisati vlasništvo u zemljišne knjige

    Razlika između katastra i zemljišne knjige

    Glavna razlika između ova dva registra je da katastar sadrži podatke o samoj nekretnini, dok se u zemljišnoj knjizi evidentiraju podaci o vlasništvu nad nekretninom. Iako su oba registra povezana, ne treba ih miješati, jer daju različite vrste informacija.

    1. Svrha

    Katastar se koristi za evidentiranje podataka o nekretninama, kao što su granice zemljišta, veličina parcele i položaj objekata na zemljištu. Cilj katastra je pružiti informacije o nekretninama koje su korisne u procesu planiranja i izgradnje, kao i za porezne svrhe.

    S druge strane, zemljišna knjiga se koristi za evidentiranje prava vlasništva na nekretninama, kao i drugih prava na nekretninama poput hipoteka, založnih prava i sl. Cilj zemljišne knjige je pružiti jasne i precizne informacije o tome ko je vlasnik nekretnine i kakva su prava vlasništva na njoj.

    1. Ko vodi registre

    Katastar se vodi od strane nadležnog organa uprava, obično grada ili općine.

    Zemljišna knjiga se vodi od strane suda ili odgovarajućeg ureda u okviru suda. U mnogim zemljama, zemljišna knjiga je dio suda, što pruža dodatnu zaštitu vlasnicima nekretnina, ali i ostalima u slučaju kupovine nekretnine.

    Niko ne želi kupiti nekretninu opterećenu hipotekom…

    Razumijevanje razlika između katastra i zemljišne knjige važno je prilikom kupovine ili prodaje nekretnine. Za stručnu pomoć i vođenje kroz ovaj proces, preporučujemo agenciju DHM nekretnine. Njihov tim profesionalaca posvećen je pružanju jasnih i preciznih informacija o vlasništvu i pravima na nekretninama, čineći tržište nekretnina manje kompliciranim za vas. Možete ih pronaći i na LinkedInu.

    Sadržaj prethodnog dijela posta je promotivan i nastao je u saradnji s DHM nekretnine, a ova saradnja pomaže u održavanju Pravnog bloga i pružanju korisnih informacija čitateljima.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Motivaciono pismo za posao

    Motivaciono pismo za posao

    Motivaciono pismo za posao je dokument kojim kandidat izražava interesovanje uz aplikaciju za radno mjesto, a koje ima za cilj da naglasi njegovo zanimanje za posao i da uvjeri poslodavca da je on najbolji izbor za tu poziciju.

    Sadržaj članka:

    Forma motivacionog pisma

    Motivaciono pismo za posao treba biti formalan dokument koji prati životopis ili CV i propratno pismo i koji se šalje poslodavcu prilikom prijave za posao. Forma motivacionog pisma uključuje sljedeće elemente:

    1. Adresa poslodavca: Adresa poslodavca se piše na vrhu pisma. Ukoliko znate ime osobe koja će primiti vašu prijavu, napišite ime i prezime osobe.
    2. Pozdrav: Uvodni dio pisma treba započeti sa “Poštovani/a [ime/naziv poslodavca]”. Ako znate prezime osobe kojoj se obraćate, koristite prezime. Ukoliko ne znate, možete upotrijebiti opći naziv kompanije.
    3. Predstavljanje: U prvom dijelu motivacionog pisma se predstavljate. Navodite svoje ime, kvalifikacije, iskustvo i razlog zašto se prijavljujete za posao.
    4. Otkrijte svoju motivaciju: U drugom dijelu pisma trebate otkriti zašto ste motivirani za ovaj posao. Objašnjavajte kako vaše vještine i znanje odgovaraju zahtjevima pozicije.
    5. Potvrda o kvalitetama: U ovom dijelu pisma treba istaknuti vaše vještine, znanje i iskustvo koji bi mogli doprinijeti uspjehu u novoj poziciji.
    6. Završetak: Završite motivaciono pismo zahvalom na vremenu koje je poslodavac odvojio za vašu prijavu. Ostavite pozitivan dojam i naglasite da se radujete prilici da se predstavite uživo na razgovoru za posao.
    7. Potpis: Na kraju pisma, napišite svoje ime i prezime, kao i kontakt podatke (telefon i email). Potpišite se ispod toga.

    Uvijek provjerite i uredite svoje motivaciono pismo kako biste bili sigurni da nema grešaka u pravopisu ili gramatici.

    Također, prilagodite svoje pismo svakom pojedinom poslodavcu i poziciji na koju se prijavljujete, kako biste izdvojili svoje najbolje kvalitete i uvjerili poslodavca da ste najbolji izbor za tu poziciju.

    Motivaciono pismo za posao

    Primjer 1

    Poštovani/a [ime/naziv poslodavca],

    Sa zadovoljstvom pišem ovo motivaciono pismo kako bih izrazio/la svoj interes i motivaciju za rad u vašoj kompaniji. Bio/la sam impresioniran/a vašim uspjesima i ugledom koji ste stekli u industriji, kao i vašim doprinosom u društvenoj zajednici. Smatram da je rad u vašoj kompaniji sjajna prilika za moj daljnji razvoj karijere.

    Dozvolite mi da se predstavim, ja sam [ime i prezime], [navedite svoju struku i trenutno zaposlenje, ako ga imate]. Radno iskustvo koje sam stekao/la u [navedite ime prethodne kompanije] i brojni projekti koje sam vodio/la uključujući [navedite jedan ili dva ključna projekta] bili su dragocjeni u razvijanju mojih vještina upravljanja projektima, komunikacije i rješavanja problema.

    Ono što me najviše motivira u vezi sa ovom pozicijom je mogućnost da radim u vašoj dinamičnoj i inovativnoj kompaniji, gdje ću biti okružen/a kreativnim i motiviranim ljudima. Vjerujem da vaša kompanija ima ambiciozne ciljeve, te da mogu ponuditi svoje znanje i iskustvo kako bih pomogao/la u ostvarenju tih ciljeva.

    Moj rad u prethodnoj kompaniji pokazao je moju sposobnost da upravljam projektima i timovima, kao i da prilagodim strategije i taktike u skladu sa različitim zahtjevima klijenata. Vještine koje sam stekao/la tokom svog iskustva, uključujući upravljanje vremenom, analitičke sposobnosti i sposobnosti rješavanja problema, čine me odličnim kandidatom/kinjom za ovu poziciju.

    Želim naglasiti da sam impresioniran/a vašim uspjesima u industriji, te da bih bio/la počašćen/a da se pridružim vašem timu i doprinesem daljnjem razvoju vaše kompanije.

    Hvala vam na vremenu koje ste posvetili čitanju ovog pisma. Nadam se da ću imati priliku pokazati vam svoje sposobnosti i iskustvo uživo.

    S poštovanjem,

    [Ime i prezime]

    Primjer 2

    Poštovani/a [ime/naziv poslodavca],

    Pišem Vam ovim pismom kako bih iskazao/la svoju zainteresiranost za poziciju [ime pozicije] u Vašoj kompaniji [ime kompanije]. Nakon pažljivog istraživanja i poznavanja vaše kompanije, uvjeren/a sam da bih bio/la izvanredan izbor za ovu poziciju.

    Moje radno iskustvo u [ime industrije] i uspješne reference koje sam ostvario/la u prethodnim poslovima, daju mi potrebno znanje i vještine da se izborim sa izazovima ove pozicije. Moj fokus na timskom radu, kreativnosti i upornosti su kvalitete koje su neophodne za ovaj posao, a koje sam usavršavao/la tokom svoje karijere.

    Volio/la bih da radim u [ime kompanije], jer sam impresioniran/a njenom vizijom, vrijednostima i inovativnošću u poslovanju. Vaša kompanija je poznata po pružanju vrhunske usluge, kvaliteta proizvoda i rada u skladu sa najvišim standardima poslovanja. Vjerujem da bih bio/la ponosan/na da budem dio takve organizacije i doprinijem njenom uspjehu.

    Ovom prilikom, želim Vam zahvaliti na tome što ste mi pružili priliku da se prijavim za ovu poziciju. Uz priliku da radim u Vašoj kompaniji, želim iskoristiti priliku da dalje razvijem svoje vještine i znanja i doprinesem zajedničkom uspjehu.

    Slobodno me kontaktirajte ako je potrebno više informacija o mom radnom iskustvu ili znanju koje posjedujem. Radujem se prilici da Vam se predstavim uživo na intervjuu i da vam ukažem na moje sposobnosti, znanje i iskustvo.

    Unaprijed hvala na Vašoj pažnji.

    S poštovanjem,

    [ime i prezime]

    Primjer 3

    Dragi/a [ime/naziv poslodavca],

    Sa velikim entuzijazmom pišem Vam ovo motivaciono pismo kako bih izrazio/la svoj interes za rad u Vašoj kompaniji. Kada sam prvi put saznao/la za Vašu kompaniju, bio/la sam impresioniran/a njenim dostignućima, ugledom i uticajem na tržište. Stoga, sa sigurnošću mogu reći da je rad u Vašoj kompaniji moj dugogodišnji san.

    Dozvolite mi da se predstavim, ja sam [ime i prezime], stručnjak/kinja u oblasti [navesti oblast stručnosti]. Radim u ovoj oblasti već [broj godina iskustva], a tokom tog perioda stekao/la sam veliko iskustvo i znanje. Trenutno radim kao [trenutna pozicija], gdje sam stekao/la vještine upravljanja projektima, timskog rada i rješavanja problema.

    Ono što me motiviše da apliciram za poziciju u Vašoj kompaniji je prilika da radim u dinamičnom i inovativnom okruženju, gdje bih mogao/la da doprinesem Vašem rastu i razvoju, kao i da unaprijedim svoje karijerno iskustvo. Svojim radom želim da doprinesem Vašim ciljevima i pomognem u ostvarenju Vaše vizije, kao i da se usavršavam i razvijam profesionalno.

    U poslu se najviše ističem kroz svoje sposobnosti da vodim timove i upravljam projektima. Kroz svoje prethodno iskustvo u poslu, kao i u privatnom životu, stekao/la sam sposobnost da upravljam različitim situacijama i donosim brze odluke kada je to potrebno. Također, važno mi je da naglasim da posjedujem izvrsne analitičke sposobnosti i sposobnosti rješavanja problema, koje su mi do sada bile od velike pomoći u postizanju poslovnih ciljeva.

    Želim da se pridružim Vašem timu i doprinesem Vašem uspjehu. Odlučnost, upornost i želja da učim nove stvari su ono što me čini kandidatom/kinjom koja bi bila od velike koristi za Vašu kompaniju.

    Hvala Vam što ste izdvojili vrijeme za čitanje ovog pisma. Nadam se da ćete imati priliku da me upoznate uživo i da razgovaramo o mogućnostima za saradnju.

    S poštovanjem,

    [Ime i prezime]

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako odrediti vrijednost spora

    Kako odrediti vrijednost spora

    Vrijednost spora predstavlja novčani iznos koji se tužbom traži. U građanskim parnicama, vrijednost spora najčešće predstavlja novčani iznos koji tužitelj potražuje od tuženog ili vrijednost stvari o kojoj se spori. Kako odrediti vrijednost spora?

    Sadržaj članka:

    Šta je vrijednost spora

    Tužilac je dužan u tužbi označiti vrijednost predmeta spora. Tužba u kojoj nije označena vrijednost predmeta spora smatra se neurednom, pa će je sud vratiti tužiocu na ispravku.

    Vrijednost spora je važan faktor u postupku pred sudom, jer to utiče, između ostalog, na troškove i naknade u tom postupku. Vrijednost spora određuje se na temelju vrijednosti predmeta spora, odnosno stvari ili prava o kojima se radi u tužbi.

    U građanskim parnicama, vrijednost spora obično predstavlja novčani iznos koji se potražuje u tužbi. Kad tužba zahtijeva drugačiji oblik prava, poput raskida ugovora ili utvrđenja prava vlasništva nad nekom nekretninom, vrijednost spora se obično određuje na temelju tržišne vrijednosti te nekretnine.

    U nekim slučajevima, vrijednost spora se određuje na temelju specifičnih propisa. Na primjer, u radnim sporovima, vrijednost spora obično predstavlja iznos plaće koju je radnik trebao primiti ili iznos naknade štete koju je pretrpio zbog nezakonitog otkaza.

    Ukoliko niste sami u mogućnosti procijeniti vrijednost spora, savjetujemo da se konsultujete sa advokatom ili pravnim stručnjakom.

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

    Zašto je vrijednost spora važna

    Vrijednost predmeta spora je obavezni element tužbe koji ima značajnu ulogu u određivanju sudske takse, obračunu nagrade advokatu, ocjeni dopuštenosti revizije i vrsti postupka koji će se voditi.

    Međutim, vrijednost predmeta spora ne utječe na sama prava i obveze stranaka u postupku, već samo na finansijski aspekt postupka. Stoga je važno odrediti tačnu vrijednost predmeta spora kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i komplikacije u postupku.

    Kako odrediti vrijednost spora

    Kada tužilac označava vrijednost predmeta spora, uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir, ako ne čine glavni zahtjev.

    Glavni zahtjev se odnosi na zahtjev stranke zbog kojeg se parnica vodi. Sporednim traženjima smatraju zahtjevi stranke koji se ističu u vezi s glavnim zahtjevom ili su potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtjev.

    U slučaju kada se sporedno potraživanje traži kao glavno potraživanje, tada se prema tom potraživanju određuje vrijednost spora, jer tada prestaje biti sporedno i postaje glavni zahtjev u posebnoj parnici.

    Ugovorna kazna se može ostvarivati kao glavni zahtjev u posebnoj parnici ili kao sporedno potraživanje u parnici koja je pokrenuta radi zahtjeva za izvršenje ugovora, a istovremeno se traži i ugovorna kazna koja je predviđena za slučaj neurednog izvršenja.

    Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi.

    Faktori u određivanju vrijednosti spora

    Određivanje vrijednosti spora zavisi o vrsti spora i relevantnim faktorima koji utiču na njegovu vrijednost. Evo nekoliko općih smjernica koje vam mogu pomoći u određivanju vrijednosti spora:

    1. Razmislite o šteti koja je nastala: Ako se radi o slučaju štete ili gubitka, trebate procijeniti finansijsku vrijednost štete koja je nastala. Ovo uključuje bilo kakve troškove popravka, gubitak dobiti, gubitak prihoda i slično.
    2. Uzmite u obzir potencijalnu štetu: U nekim slučajevima, šteta koja je nastala može imati dugotrajne posljedice koje utiču na buduće prihode ili troškove. Takva šteta treba uzeti u obzir prilikom određivanja vrijednosti spora.
    3. Provjerite relevantne zakone i pravila: U slučajevima u kojima postoji pravni spor, trebate provjeriti relevantne zakone i pravila koji se primjenjuju na vaš slučaj. Ovo može uključivati ​​pravila o naknadi štete, kazne, troškove sudskog postupka i druge važne faktore.
    4. Razmotrite dokaze: Ako imate jake dokaze u vašu korist, to može biti važan faktor pri određivanju vrijednosti spora jer ste u mogućnosti potkrijepiti tvrdnje koje su relevantne za sudsku presudu.
    5. Razmotrite troškove postupka: Troškovi koji su povezani s procesom rješavanja spora, kao što su troškovi advokata, sudskih taksi i drugi troškovi, zavise od vrijednosti spora.
    6. Razmotrite rizik: U nekim slučajevima, rizik koji se odnosi na vaš slučaj, poput neizvjesnosti u pravnom položaju ili neizvjesnosti u dokazima, također mogu utjecati na vrijednost spora koju ćete navesti, rizikujući troškove

    Kada uzmete u obzir sve ove faktore, možete doći do procjene vrijednosti spora. Međutim, budite svjesni da će se vrijednost spora razlikovati od slučaja do slučaja i da bi vam bilo najbolje potražiti savjet advokata ili stručnjaka koji može procijeniti vrijednost spora na temelju specifičnih okolnosti vašeg slučaja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta mora sadržavati tužba

    Šta mora sadržavati tužba

    Tužba je pravna radnja, pisani dokument kojim se pokreće sudski postupak protiv neke osobe ili pravnog lica. To je formalni zahtjev podnosioca tužbe, kojim se od suda traži da odluči u vezi sa nekim pitanjem ili sporom. Šta mora sadržavati tužba da bi ispunila formalne uslove?

    Ukoliko vas neko tuži, veoma je bitno da se konsultujete sa advokatom, a u svakom slučaju je korisno da znate kako napisati odgovor na tužbu.

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

    Sdržaj članka:

    Šta je tužba

    Parnični postupak se pokreće tužbom. Tužba je, u skladu s tim, pravna radnja, pisani dokument kojim se pokreće postupak protiv neke osobe ili pravne entiteta.

    To je formalni zahtjev podnosioca tužbe, kojim se od suda traži da odluči u vezi sa nekim pitanjem ili sporom.

    U tužbi se navode tvrdnje i zahtjevi koje podnosioc tužbe ima u odnosu na tuženog. Također se navode i činjenice i dokazi koji podupiru te tvrdnje. Tužba je važan pravni dokument jer pokreće sudski postupak i postavlja temelje za razmatranje slučaja i donošenje odluke suda.

    Forma tužbe

    Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave, podnose se pismeno.

    Takvi pisani akti nazivaju se podnesci.

    Uvjet pismene forme ispunjavaju i podnesci upućeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom. Ovakvi podnesci se smatraju potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.

    Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti.

    Posebno trebaju sadržavati: oznaku suda, ime i prezime odnosno naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

    Šta mora sadržavati tužba

    Svaka tužba mora sadržavati određene elemente kako bi bila pravno valjana. Zakon o parničnom postupku FBiH propisuje sljedeće elemente tužbe:

    Tužbeni zahtjev

    Tužbeni zahtjev u tužbi je pravni zahtjev koji tužitelj podnosi sudu u cilju zaštite svojih prava. On se sastoji od glavne stvari i sporednih potraživanja.

    Glavna stvar predstavlja ono što se traži od suda kao konačni cilj tužbe. To može biti raskid ugovora, isplata duga, naknada štete ili bilo koji drugi pravni zahtjev koji se traži. Glavna stvar je ono što predstavlja suštinu tužbenog zahtjeva.

    Sporedna potraživanja su zahtjevi koji su vezani za glavnu stvar, ali nisu njen sastavni dio. To mogu biti naknada zatezne kamate, troškovi postupka ili bilo koje druge sporedne potrebe koje su povezane sa glavnom stvari. Ova potraživanja se obično traže nakon rješenja o glavnoj stvari.

    U tužbi je bitno precizno navesti glavnu stvar i sporedna potraživanja koja se traže od suda. Ukoliko se sporedna potraživanja ne navode u tužbi, sud neće moći donijeti odluku o njima.

    Također, važno je navesti i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno iznos novca koji se traži od suda. Ukoliko se traži isplata novca, tužba mora sadržavati precizan iznos koji se traži. Ukoliko se traži naknada štete, u tužbi je bitno navesti visinu štete koja se traži.

    Činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev

    Činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev su tvrdnje koje tužilac navodi u tužbi, a koje čine osnovu zahtjeva koji se traži od suda. To su činjenice koje su bitne za presudu koju sud donosi u predmetu, jer na osnovu njih se utvrđuju pravne posljedice koje proizlaze iz slučaja.

    Ove činjenice mogu se odnositi na bilo koji aspekt predmeta koji se razmatra, bilo da se radi o ugovoru, povredi prava, naknadi štete ili bilo kojoj drugoj pravnoj situaciji. Naprimjer, u slučaju ugovora, činjenice na kojima tužilac zasniva svoj zahtjev mogu uključivati datum sklapanja ugovora, predmet ugovora, cijenu ugovora, uvjete plaćanja ili bilo koju drugu relevantnu činjenicu koja je bitna za odluku o slučaju.

    Važno je napomenuti da tužilac ima obavezu da u tužbi navede sve činjenice koje su relevantne za predmet koji se razmatra. Također, tužilac mora imati dokaze koji podržavaju njegove tvrdnje, jer će sud na osnovu tih dokaza odlučiti da li su činjenice koje je tužilac naveo tačne i da li postoji osnova za prihvaćanje njegovog zahtjeva.

    Dokazi kojima se utvrđuju činjenice

    Dokazi su sredstva kojima se utvrđuju činjenice u sudskom postupku. Oni predstavljaju materijalne ili nematerijalne činjenice koje se predstavljaju pred sudom kako bi se potvrdile tvrdnje koje su iznesene u toku postupka.

    U sudskom postupku, dokazi mogu biti različite vrste, kao što su: pisani dokazi (npr. ugovori, izvodi iz registra, računi), usmeni dokazi (iskazi svjedoka, tužitelja, tuženog), materijalni dokazi (npr. predmeti, fotografije), stručni dokazi (vještačenja), itd.

    Sud procjenjuje i ocjenjuje dokaze koje su predstavljene u toku postupka, kako bi se utvrdila istina i donijela pravedna odluka u predmetu. Važno je napomenuti da u sudskom postupku postoje pravila koja propisuju ko može dati dokaze, kako se dokazi dostavljaju, kao i na koji način se dokazi prikazuju i ocjenjuju.

    Dokazi moraju biti relevantni za predmet koji se razmatra, što znači da moraju imati veze sa činjenicama koje se traže u predmetu. Također, dokazi moraju biti zakoniti, što znači da ne smiju biti pribavljeni na nezakonit način. Ukoliko dokazi nisu zakoniti, sud može odbiti njihovo prihvaćanje u postupku.

    Naznaka vrijednosti spora

    Naznaka vrijednosti spora je iznos novca koji se traži u tužbi i koji se odnosi na glavni zahtjev koji tužitelj traži od suda.

    Ukoliko tužitelj nije u mogućnosti odrediti tačan iznos novca koji se traži, npr. u slučaju povrede prava ili zahtjeva za izvršenje neke obaveze, tada se navodi procijenjena vrijednost spora. Sud će u takvim slučajevima procijeniti vrijednost spora na osnovu podataka i dokaza koji su predstavljeni u toku postupka.

    Drugi važni podaci

    Drugi važni podaci se odnose na pismenu formu, razumljivost i bitne elemente da bi se po njima moglo postupiti kao što su oznaka suda, ime i prezime odnosno naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

    Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti činjenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev.

    Podnesci koji se dostavljaju elektronskom poštom moraju biti ovjereni kvalifikovanim elektronskim potpisom.

    Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci, predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Koliko traje godišnji odmor

    Koliko traje godišnji odmor

    Godišnji odmor predstavlja jedno od najvažnijih prava zaposlenih u modernom svijetu. To je vrijeme koje nam omogućava da se opustimo, napunimo baterije i provedemo vrijeme sa svojim najmilijima. Mnogi se pitaju koliko zapravo traje godišnji odmor i kako se određuje trajanje godišnjeg odmora, kao jednog od osnovnih prava radnika.

    Sadržaj članka:

    Koliko traje godišnji odmor

    Prema Zakonu o radu u Federaciji Bosne i Hercegovine, svaki radnik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od
    najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana.

    Izuzetno, godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.

    Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.

    Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Pravo na odmor nakon prvog zaposlenja

    Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.

    Pisali smo o pravu na godišnji odmor nakon prvog zaposlenja, uslovima koji moraju da se ispune i trajanju odmora.

    Odricanje od prava na godišnji odmor

    Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor, niti se na bilo koji način radniku može uskratiti pravo na godišnji odmor.

    Radniku se također ne može izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu, kada je poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    O tome smo opširno pisali u članku Odricanje od prava na godišnji odmor.

    Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Ukoliko su ispunjeni određeni uvjeti za sticanje prava na godišnji odmor, odnosno u slučaju da u smislu sticanja uvjeta od šest mjeseci neprekidnog rada nije bilo prekida rada između dva radna odnosa dužih od 15 dana, te ukoliko radnik nije iskoristio dio ili cijeli godišnji odmor kod prethodnog poslodavca iz objektivnih razloga, a ne krivicom poslodavca, u tom slučaju radnik može koristiti pravo na godišnji odmor i kod novog poslodavca.

    Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Budući da se stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca može koristiti kao da ste ostali kod prethodnog poslodavca, da bi se dokazala činjenica o sticanju prava na godišnji odmor, odnosno da se godišnji odmor nije iskoristio, potrebno je da se poslodavcu dostavi potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru.

    Godišnji odmor u slučaju otkaza

    U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.

    Naknada se isplaćuje u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Šta je regres i ko ima pravo na regres

    Regres je pojam radnog zakonodavstva. Regres predstavlja naknadu koja se isplaćuje radniku kako bi bio u mogućnosti da pokrije povećane troškove koji nastanu usljed korištenja godišnjeg odmora.

    Pored pitanja šta je regres i ko je dužan isplaćivati regres, često se postavlja i pitanje ko ima pravo na regres.

    Isplata regresa vezuje se za korištenje godišnjeg odmora. Svrha regresa je omogućavanje radniku da finansira troškove koji nastaju kao povećani troškovi odmora i putovanja tokom njegovog korištenja. 

    Godišnji odmor potreban je iz više razloga. Odmor posebno podrazumijeva oslobođenost od obaveze izvršavanja radnih zadataka u određenom broju dana. Tako se štiti zdravlje radnika, smanjuje mogućnost povreda i omogućava relaksacija. Sve prethodno navedeno pravo na godišnji odmor čini značajnim zaštitnim mehanizmom za svakog radnika. Odricanje od prava na godišnji odmor nije moguće.

    Sticanjem uslova za korištenje godišnjeg odmora, stiču se uslovi za korištenje regresa. Ukoliko su za to ispunjeni uslovi o kojima ćemo u nastavku pisati.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Razlika između krajnje nužde i nužne odbrane

    Razlika između krajnje nužde i nužne odbrane

    Pravni pojmovi “krajnja nužda” i “nužna odbrana” često se koriste zajedno ili pogrešno međusobno zamjenjuju. Međutim, ovi pojmovi se ne odnose na istu situaciju i važno je razumjeti njihovu razliku. U ovom članku ćemo razmotriti koja je razlika između krajnje nužde i nužne odbrane.

    Ako vas interesuju pravni pojmovi, jedan dio Pravnog bloga posvetili smo upravo toj tematici.

    Sadržaj članka:

    Šta je krajnja nužda

    Krajnja nužda predstavlja situaciju u kojoj je osobi prijetio neposredan i neizbježan napad na njen život ili tijelo ili neko drugo zaštićeno dobro, a u isto vrijeme, odbranom svojih vrijednosti nanosi se šteta tuđim zaštićenim vrijednostima.

    U tom trenutku, osoba koja je ugrožena ima pravo na samoodbranu i može koristiti silu da bi se zaštitila. Međutim, ta sila mora biti u granicama nužnosti, to znači da mora biti u razumnom omjeru prema opasnosti koja prijeti.

    Pisali smo opširno o tome šta je krajnja nužda.

    Šta je nužna odbrana

    S druge strane, nužna odbrana se odnosi na situaciju u kojoj osoba djeluje da bi zaštitila sebe ili druge osobe od napada koji je nužno neposredan i neizbježan. Na primjer, osoba koja je napadnuta nožem može koristiti silu kako bi zaustavila napadača. U ovom slučaju, osoba koja koristi silu ne smije prekoračiti granice nužnosti.

    Pisali smo opširno o tome šta je nužna odbrana.

    Razlika između krajnje nužde i nužne odbrane

    Jedna od ključnih razlika između ova dva pojma je u činjenici da se u krajnjoj nuždi događa borba između dva ili više prava, dok je u nužnoj odbrani sukob prava i neprava.

    Sukob dva ili više prava u krajnjoj nuždi

    Sukob dva ili više prava u krajnjoj nuždi se može dogoditi kada osoba koristi silu kako bi se zaštitila od neposredne i neizbježne opasnosti, ali u tom postupku krši neko drugo pravo ili zakon.

    Naprimjer, ako osoba ugrožena požarom uništi tuđu imovinu kako bi se spasila, dolazi do sukoba prava na zaštitu vlastite imovine i prava na samoodbranu.

    U takvim situacijama, pravni sistem mora procijeniti da li se opasnost mogla otkloniti na drugi način i da li je reakcija bila odgovarajuća u svakom zasebnom slučaju.

    Odluka će zavisiti od specifičnih okolnosti slučaja i primjenjivim zakonima, a sud će uzeti u obzir sve relevantne faktore pri donošenju odluke.

    U svakom slučaju, odluka o primjeni sile u krajnjoj nuždi mora biti donesena pažljivo i s razumnom procjenom opasnosti kako bi se izbjegao sukob prava i zakona.

    Šta je sukob prava i neprava u nužnoj odbrani

    Sukob prava i neprava u nužnoj odbrani odnosi se na situaciju kada se osoba koja je napadnuta brani od napadača.

    U mnogim pravnim sistemima, uključujući i većinu država, postoji pravilo da se nasilje može koristiti samo u slučaju nužne odbrane, kada postoji stvarna i neposredna prijetnja napadača na život ili tijelo osobe koja se brani.

    Međutim, u nekim slučajevima osoba koja se brani može preći granicu i upotrijebiti više sile nego što je nužno za odbranu, što se smatra neopravdanim nasiljem.

    U takvim situacijama, sudovi će obično uzeti u obzir sve okolnosti slučaja kako bi odlučili je li osoba koja se branila prekoračila granice nužne odbrane.

    Ako se utvrdi da je osoba prekoračila granice nužne odbrane i upotrijebila neopravdanu silu, onda bi mogla biti optužena i kažnjena za napad ili nasilje koje je izvršila.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ostvarivanje YouTube zarade

    Ostvarivanje YouTube zarade

    YouTube platforma predstavlja izuzetno popularno mjesto za objavljivanje video sadržaja i sticanje zarade putem oglašavanja. Mnogi ljudi širom svijeta su uspjeli da izgrade karijeru na YouTube-u i postanu uticajne ličnosti na internetu, dok su se drugi opredijelili za to da svoje hobije, talente i vještine pretvore u unosan posao. Međutim, čak i ako radite mnogo, ostvarivanje YouTube zarade nije lahko ako ne znate šta radite.

    Sadržaj članka:

    Ostvarivanje YouTube zarade

    Ostvarivanje zarade na YouTube-u je moguće na različite načine, a jedan od najpopularnijih je putem YouTube partnerstva. Ovaj program omogućava kreatorima sadržaja da prikažu oglase na svojim videima i zarade novac od prikaza i klikova na oglase.

    Prvi korak ka ostvarivanju zarade na YouTube-u je otvaranje kanala. Kanal možete otvoriti besplatno i vrlo jednostavno. Nakon otvaranja kanala, trebate početi sa objavljivanjem sadržaja koji će biti zanimljivi za vašu publiku. Sadržaj koji objavljujete može biti bilo koja tema koja vas zanima, ali najvažnije je da bude zanimljiv i privlačan za vašu publiku.

    Jedan od načina za ostvarivanje zarade na YouTube-u je kroz reklamiranje proizvoda i usluga. Kada postanete popularni, možete se povezati sa različitim kompanijama koje će vas angažovati da promovišete njihove proizvode ili usluge u vašim videima. Ovo se obično radi putem sponzorisanih sadržaja i oglašavanja.

    Uslovi za unovčavanje kanala

    Kako bi se postao YouTube partner, kreator sadržaja mora ispuniti nekoliko uslova.

    Prije svega, potrebno je da ima kanal sa najmanje 1.000 pretplatnika i 4.000 sati gledanja u proteklih 12 mjeseci.

    Također, kanal mora biti u skladu sa YouTube smjernicama i pravilima, što znači da ne smije sadržavati ilegalne, nasilne ili uvredljive sadržaje.

    Pravila za unovčavanje kanala

    Youtube je propisao striktna pravila za unovčavanje kanala:

    1. Pridržavajte se YouTubeovih pravila za unovčavanje kanala.
      1. To je zbirka pravila i smjernica koja vam omogućuje unovčavanje na YouTubeu. Dužni ste pridržavati ih se kad prihvatite partnerski ugovor s YouTubeom.
    2. Živite u državi/regiji u kojoj je dostupan Partnerski program za YouTube.
    3. Vaš kanal nema nijednu aktivnu opomenu zbog kršenja smjernica zajednice.
    4. Provjerite je li za vaš Google račun uključena potvrda u dva koraka.
    5. Trebate imati jedan aktivan AdSense račun koji ćete povezati sa svojim kanalom ili ga trebate postaviti u YouTube studiju ako ga još nemate (samo izradite novi AdSense račun u YouTube studiju – saznajte više).

    Opcije za ostvarivanje zarade na YouTube

    Zaradu na YouTubeu možete ostvarivati putem sljedećih opcija:

    Prihodi od oglašavanja: ostvarite prihod od oglasa na stranici za gledanje i oglasa feeda Shortsa.

    Članstvo za sponzore: vaši članovi redovnim mjesečnim uplatama ostvaruju pristup posebnim pogodnostima koje nudite.

    Shopping: vaši obožavatelji mogu pregledavati i kupovati proizvode, naprimjer robu iz vaše trgovine na YouTubeu.    		Super Chat i Super naljepnice: vaši obožavatelji mogu platiti da bi istaknuli svoje poruke ili animirane slike u streamovima chata.

    Super zahvala: obožavatelji mogu platiti da bi istaknuli svoju poruku u odjeljku komentara na vašem videozapisu.

    Prihod od YouTube Premiuma: primajte dio naknade za pretplatu koju pretplatnici YouTube Premiuma plaćaju da bi mogli gledati vaše sadržaje.
    YouTube zarada, opcije za kreatore

    YouTube zarada i porezna obaveza

    Ostvarivanje zarade na YouTubeu ili primanje bonusa za Shorts videozapise izvrsni su načini za dobivanje nagrada za objavljivanje kvalitetnog i zanimljivog sadržaja na platformi.

    Imajte na umu da na prihod ostvaren od unovčavanja videozapisa na YouTubeu možda trebate platiti porez u svojoj zemlji prebivališta. Detaljne upute zatražite od lokalne porezne uprave.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je krajnja nužda

    Šta je krajnja nužda

    U modernim pravnim sistemima, termin “krajnja nužda” se obično koristi u kontekstu krivičnog prava, međutim ima i svoju primjenu u obligacionom pravu. Šta je krajnja nužda? Krajnja nužda i nužna odbrana nisu isto, iako su veoma slični pojmovi.

    Ako vas interesuju pravni pojmovi, jedan dio Pravnog bloga posvetili smo upravo toj tematici.

    Sadržaj članka:

    Šta je krajnja nužda

    Pojam “krajnja nužda” se u pravnom sistemu koristi u različitim granama prava, ali se najčešće koristi u oblasti krivičnog prava. U krivičnom pravu, krajnja nužda predstavlja jedno od opravdanja za izvršenje krivičnog djela. Krajnja nužda podrazumijeva da je djelo izvršeno u cilju sprječavanja veće opasnosti ili štete.

    Osim u krivičnom pravu, pojam krajnje nužde se koristi i u oblasti građanskog prava, odnosno obligacionog prava. Koristi se obično kada se govori o nepredvidivim i neizbježnim događajima koji mogu dovesti do nastanka štete. To dovodi do vanugovornog obligacionog odnosa.

    Krajnja nužda predstavlja opravdanje za kršenje zakona ili izvršenje krivičnog djela u situacijama kada je to bilo nužno kako bi se spriječila veća šteta ili opasnost.

    Opravdanje za djelo učinjeno u krajnjoj nuždi može biti prihvaćeno samo ako nije bilo drugog načina da se spriječi opasnost. Djelovanje bilo razmjerno opasnosti koju se željelo spriječiti. Također, djelovanje mora biti obavljeno u cilju sprječavanja opasnosti, a ne radi postizanja nekog drugog cilja.

    Da li je krivično djelo ono što se učini u krajnjoj nuždi

    Većina modernih zakonodavstava propisuje da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.

    Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

    Učinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekorači granice krajnje nužde, može se blaže kazniti. Ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, može se i osloboditi kazne.

    Historijski kontekst krajnje nužde

    Pojam krajnje nužde nije nov, već ima duboke korijene u pravnoj teoriji i praksi. Još u rimskom pravu, postojala je ideja da u izuzetnim okolnostima pojedinac može prekršiti zakon kako bi spriječio veće zlo.

    Ovaj princip je prenesen u moderne pravne sisteme, gdje je prilagođen savremenim društvenim i pravnim normama. Krajnja nužda se danas smatra jednim od ključnih opravdanja za djela koja bi inače bila kažnjiva.

    Praktični savjeti u slučaju krajnje nužde

    Ako se nađete u situaciji koja bi mogla biti obuhvaćena krajnjom nuždom, važno je znati kako postupiti. Evo nekoliko praktičnih savjeta:

    1. Ocijenite opasnost – Prvo, uvjerite se da je opasnost neposredna i da zaista prijeti veća šteta.
    2. Tražite alternative – Pokušajte pronaći način da opasnost otklonite bez izazivanja štete. Ako to nije moguće, samo tada možete razmišljati o djelovanju u okviru krajnje nužde.
    3. Dokumentujte situaciju – Nakon što prođe opasnost, pokušajte prikupiti dokaze koji bi mogli poslužiti u slučaju pravnog spora. Naprimjer, fotografije, svjedočenje očevidaca, itd.
    4. Konsultujte pravnika – Ako ste izazvali štetu u situaciji krajnje nužde, savjetujte se sa pravnikom kako biste saznali kako dalje postupiti.
    Spisak advokata

    Kritički pogled na krajnju nuždu

    Iako je krajnja nužda opravdana u mnogim slučajevima, postoje i određene kritike i kontroverze vezane za ovaj koncept.

    Jedna od glavnih kritika je teškoća u procjeni razmjernosti štete. Na primjer, kako utvrditi da li je šteta koju ste izazvali zaista manja od one koja je prijetila? Ovo može dovesti do subjektivnih procjena i pravnih nesuglasica.

    Također, postoji rizik od zloupotrebe koncepta krajnje nužde. Neki ljudi mogu pokušati opravdati svoje postupke navodeći krajnju nuždu, iako za to nema dovoljno osnova.

    Zbog toga je važno da sudovi pažljivo analiziraju svaki slučaj.

    Kako odgovoriti na tužbu

    Primjer krajnje nužde

    Kako bismo naveli primjer krajnje nužde u krivičnom pravu kada pješak ošteti tuđu stvar da bi se izbjegla opasnost od saobraćajne nesreće, opisaćemo sljedeću situaciju:

    Pješak A se nalazio na trotoaru i vidio je pješaka B koji se nalazio na trotoaru preko puta, a prema njemu je jurio automobil velikom brzinom. Nije bilo vremena da A upozori B, a automobil se približavao sve više. Tada A odluči da pretrči preko ceste, zgrabi pješaka B i pritom obojica padnu na parkirani automobil pri čemu ga oštećuju.

    Ako pješak A dokaže da je postupio u krajnjoj nuždi, odnosno da nije postojao drugi način da spasi drugog pješaka, tada se njegov postupak ne bi smatrao krivičnim djelom. Ipak bi bio dužan nadoknaditi štetu nastalu na parkiranom automobilu. Ukoliko pješak A dokaže da je šteta nastala isključivo krivicom vozača automobila koje je jurilo prema pješaku B, tada bi imao pravo od njega tražiti isplatu koju je izvršio po osnovu nadoknade štete.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je nužna odbrana

    Šta je nužna odbrana

    Vjerovatno ste mnogo puta čuli za taj pojam, međutim, šta je zaista nužna odbrana? Nužna odbrana je pravni koncept koji se primjenjuje u slučajevima kada je osoba prinuđena da upotrijebi silu kako bi se zaštitila od napada ili napadača. Koncept nužne odbrane je priznat u mnogim pravnim sistemima širom svijeta, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Nužna odbrana i krajnja nužda nisu isto, iako su veoma slični pojmovi.

    Ako vas interesuju pravni pojmovi, jedan dio Pravnog bloga posvetili smo upravo toj tematici.

    Sadržaj članka:

    Šta jeste, a šta nije nužna odbrana

    Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad. Nužna odbrana mora biti srazmjerna napadu.

    To znači da nužna odbrana ne postoji u slučaju kada vas neko napadne pesnicama, vi ga oborite i pucate u njega iz vatrenog oružja ili mu nanesete povrede oštrim ili tupim predmetom.

    Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti. Također, ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom, može se i osloboditi kazne.

    Kada se može primjeniti nužna odbrana

    Nužna odbrana se može primijeniti u situacijama kada osoba ima razuman i opravdan strah za svoj život, zdravlje ili imovinu. Potrebno je i da nema drugih sredstava za zaštitu od napada ili napadača. Međutim, nužna odbrana nije bezuslovna i uvjeti za njenu primjenu su precizno propisani zakonom.

    U praksi to znači da se nužna odbrana može primijeniti samo kada je napad izvršen ili se neposredno očekuje. Primijenjena sila za zaštitu ne smije biti prekomjerna i kada su iscrpljena sva druga sredstva za zaštitu. Osim toga, nužna odbrana se može primijeniti samo u razmjeri sa napadom ili ugrožavanjem koje se ispoljava.

    Važno je napomenuti da osoba koja primijeni nužnu odbranu mora dokazati da su ispunjeni svi uvjeti za njenu primjenu. To može biti izazovno u nekim situacijama. Zato je preporučljivo da se, u situacijama kada smatrate da ste postupili u slučaju nužne odbrane potraže savjeti od stručnjaka za pravna pitanja. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata, pratite link koji smo prethodno postavili.

    Kako se dokazuje nužna odbrana

    U praksi, primjena nužne odbrane se često dovodi u pitanje i može dovesti do sudskih postupaka i krivičnih optužbi. To posebno ako primijenjena sila prelazi granice nužne odbrane. Zato je važno razumjeti granice i uslove za primjenu nužne odbrane. To je značajno kako bi se osiguralo da se zakon poštuje i da se zaštite život i imovina.

    Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.

    Dokazivanje nužne odbrane je važan korak u sudskim postupcima kada se primjena sile u odbrani sebe ili drugih ljudi dovodi u pitanje. Da bi se dokazala nužna odbrana, osoba koja je primijenila silu mora dokazati da su ispunjeni određeni uslovi. Također, primijenjena sila mora biti u razumnom razmjeru sa ugrožavanjem koje je postojalo.

    U većini pravnih sistema, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, osoba koja se poziva na nužnu odbranu mora dokazati sljedeće elemente:

    Postojanje neposredne opasnosti: Osoba koja se poziva na nužnu odbranu mora dokazati da je postojala neposredna opasnost za sebe ili druge osobe.

    Nužnost primjene sile: Osoba mora dokazati da je bila nužna primjena sile kako bi se spriječila opasnost ili napad.

    Razmjernost primijenjene sile: Primijenjena sila mora biti u razumnom razmjeru sa opasnošću koja je postojala.

    Nedostatak drugih sredstava za zaštitu: Osoba mora dokazati da nije postojalo drugo sredstvo za zaštitu od opasnosti.

    Da bi se dokazao slučaj nužne odbrane, osoba može koristiti različite dokaze, uključujući dokaze svjedoka, video zapise, fotografije, medicinske izvještaje ili bilo koji drugi dokaz koji bi mogao pomoći u dokazivanju uvjeta za nužnu odbranu.

    Važno je napomenuti da dokazivanje nužne odbrane nije uvijek jednostavan proces i da su potrebni stručni pravni savjeti kako bi se osiguralo da se koriste odgovarajući dokazi i argumenti. U svakom slučaju, dokazi moraju biti uvjerljivi i vjerodostojni kako bi se dokazala nužna odbrana i osigurala pravedna odluka u sudskom postupku.

    Spisak advokata

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Mirovanje prava iz radnog odnosa

    Mirovanje prava iz radnog odnosa

    Mirovanje prava iz radnog odnosa je situacija u kojoj radnik ne obavlja poslove kod poslodavca, ali zadržava pravo da se nakon isteka drugog angažmana vrati kod tog poslodavca. To znači da postoje situacije da se prava radnika ne gube činjenicom da se radni odnos zasniva negdje drugo, već mirovanjem nastavljaju da važe, ali se ne ostvaruju sve dok ne dođe do njihove aktivacije.

    Sadržaj članka:

    Mirovanje prava iz radnog odnosa u slučaju obavljanja javnih dužnosti

    Kada radnik bude izabran ili imenovan na neku od javnih funkcija ili profesionalnu funkciju u sindikatu, može zatražiti da mu prava i obaveze iz radnog odnosa mirovaju.

    Ovo mirovanje traje najduže tokom perioda obavljanja te funkcije, od dana izbora ili imenovanja.

    Javne funkcije se odnose na angažman u organima Bosne i Hercegovine, Federacije, organe kantona, grada i općine.

    Ukoliko radnik želi da se vrati na posao kod istog poslodavca, dužan ga je o tome obavijestiti u roku od 30 dana od dana prestanka mandata. Poslodavac je dužan primiti radnika na rad u roku od 30 dana od dana obavijesti radnika.

    Radnika, koji je obavijestio poslodavca o tome da se želi vratiti na posao, poslodavac je dužan rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja na dužnost ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

    Ako poslodavac ne može vratiti radnika na rad, zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova, dužan mu je isplatiti otpremninu, s tim da se prosječna plaća dovede na nivo plaće koju bi radnik ostvario da je radio.

    Ako radniku prestane radni odnos u prethodno opisanom slučaju, poslodavac ne može u roku od jedne godine dana, zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili stepen stručne spreme.

    Potencijalna opasnost korištenja prava na mirovanje prava iz radnog odnosa

    Potencijalna opasnost korištenja prava na mirovanje prava iz radnog odnosa krije se u činjenici da bi poslodavac bi mogao tvrditi da prestaje potreba za obavljanjem određenog posla, iako to nije tačno, samo da bi izbjegao vraćanje radnika na taj posao.

    Ova odredba također ne garantuje radniku da će biti vraćen na posao koji je prije obavljao, već samo na “druge odgovarajuće poslove”, što može biti otvoreno za tumačenje.

    Stoga bi bilo bolje da se odredba preciznije definiše, kako bi se zaštitila prava radnika i spriječile eventualne zloupotrebe od strane poslodavca.

    Prava radnika kandidata za neku od javnih dužnosti

    Radnik koji je kandidat za neku od javnih dužnosti u organe Bosne i Hercegovine, Federacije, kantona, grada i općine ima za vrijeme predizborne kampanje pravo na neplaćeno odsustvo u trajanju do dvadeset radnih dana.

    O korištenju odsustva, radnik mora obavijestiti poslodavca najmanje tri dana ranije.

    Na zahtjev radnika, umjesto odsustva, radnik može pod istim uvjetima koristiti godišnji odmor, u trajanju na koje ima pravo do prvog dana glasanja.

    Ako je za sticanje ili ostvarivanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa sa istim poslodavcem, neplaćeno odsustvo izjednačava se sa vremenom provedenim na radu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.